Ime i prezime: Ranko Velimirović
Datum i mjesto rođenja: 27.11.1972., Podgorica
Sport: košarka - pozicija: krilni centar (4); visina: 204 cm
Klubovi: Radnički (Beograd), BFC (Beočin), Beopetrol (Beograd), Šahtjor (Rusija), Lovćen (Cetinje), Ael (Kipar), Atlas (Beograd), Student (Tuzla), Borac Nektar (Banjaluka)
- Košarkaški počeci ?
Košarkom sam se počeo baviti neozbiljno, rekao bih rekreativno, u trećem razredu Srednje škole. Igrao sam crnogorsku ligu a onda otišao za Beograd, u ekipu Radničkog.
- Kako je došlo do transfera u Radnički ?
To je prvi moj profesionalni klub u karijeri. U Radnički me je, sa 19 godina, doveo Srećko Jarić koji me je primijetio na predigri utakmicu Budućnost – Radnički, 1991. godine. Odmah mi je ponudio uslove koje sam vrlo rado prihvatio.
- Koliko si proveo u Randičkom ?
Pet sezona. Zadovoljan sam tim periodom koji je osim dobrih rezultata krasilo i kvalitetno druženje među igračima. Kada su svi mislili da ćemo ispasti iz lige, mi smo ušli u Superligu. Uglavom, bio je to period moje košarkaške afirmacije.
- Sljedeći klub ?
Godinu dana sam proveo u BFC-u iz Beočina. Bilo je to poslije poslije čuvene finalne serije plej ofa kada je BFC u pet susreta poražen od Partizana. Bila je to dobra ekipa ali selektirana u nesrećno vrijeme. Naime, u toku sezone preminuo je glavni finansijer kluba što je, naravno, uticalo da se klub veoma brzo raspadne.
- I dalje si ostao u Beogradu.
Dvije godine sam igrao za Beopetrol. Dobar dio moje karijere. Obe godine smo izborili plasman u evropska klupska takmičenja ali zbog bomardovanja Srbije, nismo igrali u Evropi. Međutim, zadovoljan sam svojim igrama i zalaganjem.
- Onda je uslijedio odlazak u inostranstvo. Kako si se snašao u Rusiji ?
Prije Rusije, kratko sam igrao u Poljskoj, da bi onda prešao u ruski Šahtjor. Tamo sam proveo dvije sezone. Dobro sam se snašao a u prilagođavanju su mi pomogli Raičević i Milosavljević. S njima sam se najviše i družio. U tom dijelu Rusije ima dosta naših ljudi tako da mi je bilo odlično.
- Narednu sezonu nosio si dres dva kluba.
Nekoliko mjeseci sam nastupao za Lovćen s Cetinja a onda sam prešao u kiparski Ael. Tada sam imao priliku da igram protiv Igokee iz Aleksandrovca u finalu Čelendž kupa. Bili smo uspješniji i osvojili evropski trofej. Na Kipru sam proveo prelijepih pet mjeseci, za vrijeme kojih sam igrao samo u evrokupovima.
- I sljedeće sezone opet si igrao za dva kluba.
Da, polusezonu sam završio u beogradskom Atlasu a onda sam došao u Student iz Tuzle. 2/3 sezone odigrali smo veoma dobro a onda smo neshvatljivo pali. Nesrećan poraz, kada smo u drugoj četvrtini vodili 24 poena a na kraju izgubili, uticao je da Student ne uđe u Superligu. Bili smo najslabiji u krugu ekipa koje su imale isti broj bodova i nastavili smo takmičenje u Ligi za opstanak.
- Od prošle sezone si u Borcu. Koliko si zadovoljan stanjem u klubu i samim gradom ?
Kontaktirali su me pred početak prošle sezone, Drago Karalić i Dojčinović, i veoma brzo smo se dogovorili za saradnju. Zadovoljan sam svojim igrama u narednoj sezoni. Osvojili smo Kup Republike Srpske, ušli smo u Premijer ligu BiH, a u Kupu BiH smo eliminisani u četvrtfinalu. Ove sezone produžili smo saradnju. Bili su to kratki razgovori. Zadovoljan sam što sam ostao u Banjaluci. Momci iz ekipe su super, fino je, družimo se. Ekipa je sigurno jača u odnosu na prošlu sezonu i nadam se da ćemo zabilježiti dobre rezultate. Što se tiče grada, Banjaluka mi se sviđa, lijep je grad. Prvi put sam u Banjaluci bio još na završnici juniorskog šampionata ex Jugoslavije a potom sam prije desetak godina igrao prijateljski susret.
- Koji su ciljevi u ovoj sezoni ?
Zvanično cilj nije postavljen ali mislim da će to biti ulazak među pet najboljih u ligi čime bismo se plasirali u Superligu. Realno je da možemo ostvariti taj uspjeh. Imamo puno novih košarkaša tako da ima još dosta vremena za napredak. i uigravanje. To je naša šansa u odnosu na ostale ekipe. Realno je da su ispred nas Bosna i Široki Brijeg, a sa ostalim timovima se možemo nositi ravnoporavno.
- Promijenio si dosta klubova i gradova. Gdje ti je bilo najbolje ?
Ne može se sve poklopiti. Negdje više zaradiš, negdje dobiješ bolju priliku da igraš, negdje napreduješ kao igrač... Međutim, mislim ipak da je period proveden u Radničkom najbolji u mojoj karijeri. Tih pet sezona sam najviše napredovao.
- Najbolji trener u karijeri ?
Piva Ivković, brat Dušana Ivkovića, i Luka Pavićević su ostavili najjači utisak na mene.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Kada sam sa Aelom pobijedio Igokeu u finalu Čelendž kupa. To je bio prvi evropski trofej u istoriji kiparskog ekipnog sporta. Vladala je nezapamćena euforija. Slavlje je trajalo danima, bio je zaustavljen saobraćaj, kupali smo se u fontanama sa navijačima...
- Najteži trenutak u karijeri ?
Kada sam sa BFC-om poražen od Budućnosti u ¼ finalu plej ofa. Bilo je to u sezoni 1996/97.
- U novembru ćeš napuniti 35 godina. Kada ćeš završiti igračku karijeru ?
Dok god se osjećam dobro igraću. U međuvremenu sam završio Višu trenersku školu tako da se nadam da ću i po završetku igračke karijere ostati uz košarku. Naći će se valjda i za mene neki posao.
- Poređenje lige BiH u odnosu na okruženje ?
Ja bih ovako poredao lige ex YU: 1. Srbija, 2. Hrvatska, 3. Slovenija, 4. BiH... Ima talenata ali je veliko pitanje kako se s njima radi. Uz to i komšije uzimaju najbolje igrače tako da je i to problem košarke BiH.
- Jesi li posjećivao našu internet stranicu ?
Nisam.
- Poruka Banjalučanima ?
Dođite u što većem broju na naše utakmice. Vaša podrška nam je neophodna za kvalitetnije rezultate.
P:Z:
Vulture Team
oktobar, 2007. godine
