Ime i prezime: Tijana Rus
Datum i mjesto rođenja: 09.06.1975., Subotica
Sport: košarka / pozicija: krilo (180 cm)
Klubovi: Spartak (Subotica), Razvojna Banka MK (Banjaluka), Rišon (Izrael), Livno (BiH), ASA Jerusalem (Izrael), Lajpcig (Njemačka), Mladi Krajišnik (Banjaluka)
- Košarkaški počeci ?
Sa 10 godina sma počela u Spartaku gdje sam bila do 2000. godine. Prošla sam sve uzrasne kategorije. Bili smo kvalitetna ekipa koja je osvojila zadnje pionirsko prvenstvo stare Jugoslavije. Prelazila sam iz jedne u drugu selekciju Spartaka da bi 6 godina igrala kao senior u subotičkom klubu.
- Koliko si zadovoljna periodom u Spartaku ?
Izuzetno sam zadovoljna. Maksimalno smo profesionalno trenirali i postojala je mogućnost da se napreduje. Na činjenicu da smo minimalno plaćene nismo previše obraćale pažnju jer smo, u suštini, bile djeca i niko od nas sa 100 % sigurnošću nije mogao znati da li će se ovim sportom baviti profesionalno. Napredovali smo iz godine u godinu a koliko smo talentovana generacija bile govori podatak da smo stigle i do drugo mjesta u šampionatu SR Jugoslavije. Nažalost, za izlazak na evropsku scenu nije bilo novca.
- Kada si prešla u Banjaluku ?
2000. godine sam došla u Banjaluku na probu u Razvojnu banku MK (današnji Mladi Krajišnik) i prošla je. Potpisala sam ugovor na dvije godine ali sam ranije otišla. Trenirali smo veoma kvalitetno tako da se nije mnogo promijećivalo da igramo veoma slabu ligu BiH. Bila je to odlična ekipa u kojoj se svaka košarkašica trebala da dosta pomuči kako bi izborila status prvotimca. O konkurenciji ne treba trošiti previše riječi već samo spomenuti neka imena koja su tada nastupala: Čovičković, Mušić, Žakula, Paunović...
- Zašto si ranije otišla iz kluba ?
Dok je bilo novca u klubu sve je bilo dobro. Međutim, već u februaru / martu mjesecu počeli su prvi problemi. Ipak smogli smo snage da odigramo sezonu do kraja. Trenirali smo do kraja juna i očekivali smo da će Uprava konačno ispuniti svoja obećanja. Potom smo se okupili u avgustu, pred početak nove sezone, ali nismo željele da treniramo. U novembru sam odlučila da napustim klub jer je bilo iluzorno da više vjerujem u njihova obećanja.
- Gdje si otišla ?
Vratila sam se u Suboticu i jedno vrijeme trenirala u Spartaku. U međuvremenu je iskrsla ponuda za izraelski Rišon, dobila sam ispisnicu i otišla u Izrael. Praktično za Spartak nisam odigrala nijednu utakmicu.
- Koliko si provela u Rišonu i jesi li zadovoljna tim periodom ?
U Rišonu sam igrala godinu dana. Ekipa je bila član Druge izraelske lige a osim toga Rišon je kotirao kao slabiji klub u toj ligi. Posljednjih mjesec dana takmičenja gotovo da nismo imali ni treninge. Taj period u Rišonu bih opisala kao stagnaciju u karijeri.
- Potom slijedi povratak u BiH.
Da, poslije te epizode u Izraelu vratila sam se u BiH, u ekipu iz Livna. Učestvovali smo u zajedničkoj ligi BiH i pružili zadovoljavajuće rezultate. Odigrala sam jednu sezonu i mogu reći da mi je, poslije Izraela, to bio pravi potez. Uglavnom, zadovoljna sam igrama u Livnu.
- Klackalica BiH – Izrael je nastavljena. Sljedeći klub je ASA Jerusalem
To je prvoligaški klub u Izraelu koji je, istina, malo manje profesionalan u odnosu na ostale izraelske ekipe. Takav pristup i organizacija kluba se odrazila i na treninge, rad ali i rezultate. Nastupala sam dvije godine u klubu ASA Jerusalem. Prve sezone smo izborili opstanak a druge smo ispali iz Prve lige. U suštini, taj period je bio čist profesionalizam. Ništa nisam dodatno naučila.
- Koliko su Amerikanke dominantne u izraelskoj klupskoj ženskoj košarci ?
Košarkašica iz SAD-a je zaista mnogo. Amerikanke su nedodirljive i iz godine u godinu sve ih je više u izraelskoj ženskoj košarci. Samim tim interesovanje za igračice iz Evrope sve više slabi. Inače, Izrael je amerikanizovan, Izraelci i Amerikanci odgovaraju jedni drugima, tako da i ne čudi takvo stanje. U ženskoj klupskoj košarci nema rada sa mladima i veoma malo se trenira. Svi žele da dovedu gotovu košarkašicu i u tim namjerama najčešće biraju Amerikanke.
- Igrala si u Njemačkoj. Kakvo je stanje u njihovoj ženskoj košarci ?
U Lajpcigu nisam igrala prvi dio sezone. Taj dio sezone sam iskoristila da položim neke ispite na fakultetu. Drugi dio sezone potpisala sam za njemačkog prvoligaša Lajpcig. Nije bilo lako uklopiti se u igru, u život van terena. Ipak, snašla sam se. Prva ženska košarkaška liga Njemačke je puna stranaca. Ekipe su dosta ujednačene tako da su male razlike između trećeplasiranog i desetoplasiranog na tabeli. Naporno je igrati u Njemačkoj jer se dosta putuje (7-9 sati) tako da se često zna desiti da, bukvalno, iz autobusa izlazimo na parket. Zbog tih dugačkih putovanja veoma su rijetke pobjede u gostima. Mi smo npr. u cijeloj sezoni zabilježili samo jednu gostujuću pobjedu.
- Ovu sezonu si završila u Mladom Krajišniku. Kako je došlo do toga ?
S obzirom da je sezona u Izraelu bila skraćena i da je završila već u februaru, vratila sam se kući u Suboticu. Uslijedio je poziv Žakule i njenog muža koji su željeli da dođem u Banjaluku i da pomognem Mladom Krajišniku. Meni se još igralo i prihvatila sam njihov poziv. Znala sam gdje dolazim, s kim ću igrati jer sam s tom djecom veoma često individualno trenirala.
- Mladi Krajišnik je sačinjen većinom od mladih igračica. Ima li perspektive za MK?
S obzirom koliko košarkašice Mladog Krajišnika imaju godina i koliko su košarkaški školovane ima perspektive za Mladi Krajišnik. Potencijala ima dosta i treba samo nastaviti raditi s njima kvalitetno.
- Obezbjeđen je plasman u Jadransku ligu (WABA Liga) naredne sezone. Koliko takvo takmičenje može tim perspektivnim igračicama pomoći u daljnjem razvoju ?
Sigurno je da može mnogo. U ovoj BH ligi nedostajalo im je kvalitetnih utakmica. Onda kada bi im za rivala došao Željezničar uslijedili bi uvjerljivi porazi. Da su imali kvalitetnijih rivala tokom cijele sezone, sigurna sam da ni Željezničar ne bi slavio uvjerljive pobjede. Potrebno je mladim igračicama što više mečeva protiv jakih ekipa jer jedino tako mogu napredovati.
- Vidiš li sebe iduće sezone u Mladom Krajišniku ?
Iskreno nisam ni razmišljala o tome. Na Ekonomskom fakultetu, koji studiram, ostao mi je još samo Diplomski rad tako mi je to glavna preokupacija. Ne želim da kažem da nema šanse da ću igrati za Mladi Krajišnik naredne sezone. U ovim godinama, u kojim sam ja, čovjek traži neke nove prioritete tako da još uvijek nisam odlučila šta ću sljedeće sezone raditi i gdje ču igrati.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada sam sa Spartakom osvojila pionirsko prvenstvo bivše Jugoslavije.
- Najteži sportski trenutak ?
Nisam nekih posebno teških sportskih trenutak. Naravno, za svakog sportistu, pa i za mene, sva ki poraz je težak.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Nisam ga do sada posjećivala ali mislim da je dobra ideja i da takva vrsta internet stranice dobro dođe, prije svega, Banjalučanima izvan grada.
- Poruka Banjalučanima ?
Bavite se sporotm i podržavajte sportiste. Mladi Krajišnik sada će igrati Jadransku ligu i mlade igračice će znatno brže napredovati uz pomoć publike. Zato dolazite na utakmice.
P.Z.
Maj, 2007.
