Anton Reš - Bob
Nekadašnji banjalucki košarkaš i trener
- "Lična karta" ?
Datum rodjenja: 10. juni 1944..godine
Mjesto rodjenja: Karlovac (Hrvatska)
- Klubovi za koje ste igrali?
Borac-Incel, Mladen Stojanovic (Bos.Gradiška), Vremeplov (BL) i duze vremena bio trener KK Rade Licina
- Koje ste godine debitovali u dresu Borca?
1962. godine
- Koliko dugo ste igrali i koju poziciju?
Bek, krilo, centar
- Opisite nam taj period vase igracke karijere koju ste proveli u Borcu.
Nakon osnivanja KK Borac, ja sam jedan od prvih igraca te ekipe – tacnije druga generacija. Misllim da sam bio veliki košarkaški talenat, što ce potvrditi i svi ljudi koji su pratili naše utakmice. Medjutim, i same tadašnje mogucnosti KK Borac su bile skromne, tako da smo trenirali s vremena na vrijeme. Ko zna da su uslovi bili bolji, da smo imali svoju dvoranu (u to vrijeme smo koristili rukometni stadion i onda smo zajednickom akcijom napravili igraliste na sportskim terenima Gimnazije) sve bi bilo, siguran sam, drugacije. Uglavnom sam zadovoljan svojom karijerom i sa svim onim što sam uradio za naš, banjalucki, klub KK Borac-Incel.
Takodjer, nastupao sam i za juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i reprezentaciju Bosanske Krajine.
Kao trener u KK Rade Licina mogu se pohvaliti da sam u mom taboru imao igrace kao što su Šoštaric, Boric Vukašin, Mile Domazet, Ljuban Ljubicic... i što što mi je najdraze, sva ta “djeca” koji su bili moji igraci, zavrsili su fakultete, postali cestiti, neiskvareni, ljudi.
- Najsretniji trenutak tokom Vaseg igranja u Borcu?
1963. godine smo postali juniorski prvaci BiH i iste godine smo osvojili drugo mjesto u ex-Jugoslaviji, kada smo, zaista nesretno, izgubili finalnu utakmicu od beogradske Crvene Zvezde.
- Najtuzniji trenutak u igrackoj karijeri?
Prestanak sa igranjem, vrijeme cini svoje. Mozda sam mogao igrati još neko vrijeme ali mislim da je bolje otici na vrijeme, jer godine cine svoje i bolje je ostati zapamcen “po dobroj igri” nego...
- Nabrojite nekoliko poznatijih imena, igraca koji su igrali sa Vama?
Slobodan-Bato Jelic i Blaz Kotarac iz Borca, a Bogdan Tanjevic iz juniorske reprezentacije BiH.
- Koje godine ste okoncali Vasu kosarkasku karijeru?
U sezoni 1973/1974. godine
- Navijači. Kako ste vi dozivljavali Borceve navijace, koliko Vam je znacila njihova podrska i kakvi su bili Vasi odnosi sa njima?
Izuzetno korektan odnos sam imao sa navijacima. Za mene je to bila najbolja publika, publika koja je voljela sport – ne samo košarku, nego i rukomet, fudbal i sve ostale sportive u Banja Luci. Cak su isli sa nama i na naša gostovanja i bodrili nas po drugim gradovima i gostujucim terenima. Na naše utakmice su redovno dolazili i kolege drugi sportaši – rukometaši i fudbaleri koji su nam uvijek davali podršku, a naravno i mi, košarkaši, smo njima uzvracali na isti nacin. Ma, svi mi, tadasnji, sportaši smo bili “jedna porodica”.
- Da li ste imali priliku da vidite Vulturese na djelu, ako jeste molim Vas za Vas komentar?
Misljenja sam da su Vulturesi, kao organizovana navijacka skupina, bili od ogromne koristi FK Borac i da je njihov doprinos Borcevim uspjesima zaista veliki – jednostavno receno oni su bili doslovno “dvanaesti” igrac FK Borca. Takodjer su bili velika podrška i rukometašima Borca.
Ja licno nisam baš bio mnogo aktivan kao fudbalski navijac jer sam bio prezauzet svojim poslom, a da budem do kraja iskren, na fudbalski stadion sam prestao dolaziti od trenutka kada je Borac zapoceo sa masovnijim kupovanjem i dovodjenjem igraca sa strane, iz drugih klubova i gradova.
Ja sam uvijek bio pobornik da u banjaluckim klubovima igraju banjalucka djeca, ili barem igraci iz okoline Banja Luke, tzv. banjalucke regije.
Moj stav je uvijek bio da kad se vec nesto, tj. neko, placa onda neka se placa i ulaze u “domace” igrace a ne u igrace kao sto je recimo bio Gugleta (iz OFK Beograd) koji je u Borac došao na zalasku karijere i sa tezom povredom (6 mjeseci) pa nije nijednu cestitu utakmicu odigrao, a grdni milioni (u to vrijeme velike pare) su “baceni” za tog igraca.
To je razlog da sam Vulturese, fakticki, upoznao preko rukometnih utakmica.
- Da li podrzavate nasu akciju, pravljenja stranica o Borcu, B.Luci, banjaluckom sportu, Vulturesima, za sve Banjalucane, nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeru, akciju sa kojom zelimo sacuvati objektivne historijske cinjenice i uspomene na naš voljeni grad, negove sportase, ljude, klubove…?
Svakako. U svakom slucaju mislim da je to jedan izuzetan potez i mislim da treba da nastavite sa tom akcijom. Naravno, pozeljno je da se pronadju i uspostavi kontakt sa svim tim ljudima, sportašima, nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost, jer mene licno to nikada nije ni zanimalo – bitno je bilo i bice samo to da li je neko dobar covjek…
Zelim vam puno srece u radu i nadam se da ce te istrajati u svemu, jer je za to potrebno dosta truda, vremena …
Ja vam od srca zelim da u tom uspijete.
- Banja Luka? Recite nam nesto o Banjaluci, kako ste je Vi dozivljavali i sta Vama taj grad znaci danas?
Banja Luka meni znaci sve! To je jedan od najljepših gradova ex-YU, pogotovo u proljece kad sve ozeleni, obehara i miriše, a Vrbas se probudi. Još kao dijete znao sam se cesto napiti Vrbasa (još nije bio zagadjen), kupao se na Halilovcu, gradio ostrvca…
Ma, Banja Luka je moj najdrazi grad na svijetu.
- Koje godine ste izasli iz Banjaluke?
1997.
- Danas, da li se Vasa djelatnost (sportska naravno) promjenila, da li ste jos uvijek covjek sportskog duha ili ste zapoceli nesto novo u zivotu?
Ne bavim se sportom, nema se vremena. Ali eto guram sina u košarkaške vode i mislim da ima potencijala – samo da hoce da vise radi… Nadam se da ce na proljece biti jedna od najboljih igraca Highschola. Pomoci cu mu, koliko je u mojoj moci, da postane što bolji igrac i nadam se da ce se to i ostvariti.
- Kako gledate na danasnja sportska desavanja u nasoj zemlji... kvalitet, rezultati itd. ?
Kvalitet je opcenito opao. Rat je ucinio svoje, nema se para, privreda je stala, nema pravih sponzora… Nadam se da je ovo samo privremenog karaktera i da ce uskoro sve krenuti na bolje.
Eto, vec sada su bosanskohercegovacki kosarkasi, rukometaši i sjedeca odbojka napravili zapazenije rezultate što daje neku nadu za buducnost bh-sporta i ja se iskreno nadam da ce sav bh-sport krenuti uzlaznom putanjom i dostici renome koji objektivno zasluzuje.
Stvaraju se i jedinstvene lige u svim sportovima i mislim da je to najveca stvar za poboljsanje opsteg nivoa kvaliteta i prilika da se sport oslobodi politike i bilo kakvog nacionalizma.
To je ono kljucno odakle se treba krenuti da bi se postigao potreban kvalitet i rezultati, ali treba dosta ulagati u mlade jer na njima je buducnost sporta i svega ostalog.
- Borac danas? Vaš komentar.
Svaki uspjeh Borca, bez obzira koji je sport u pitanju, je meni i dalje drag.
- Za kraj - Vaša poruka, Vulturesima, Borcevcima, Banjalucanima (sirom svijeta).
Moja poruka je da i dalje vole i bore se za svoj grad, da budu korektni, da ne padaju u zamku extremizma – pogotovo za mlade ljude kojima iskreno preporucujem da se što vise bave sportom, treniraju, igraju... Za one rasute po svijetu - da ne zaborave odakle su, svoj jezik, obicaje, da i dalje volimo svoj grad.
Iskoristio bih ovu priliku da ih sve pozdravim i pozelim svima puno srece i dobro zdravlje. Nadam se da dolaze bolja vremena za sve nas
Jos jednom se zahvaljujemo gospodinu Antonu Rešu na odvojenom vremenu i pristanku na ovaj intervju.
VULTURE TEAM
USA, Jun 2003.
