Ime i prezime: Danilo Palalić
Datum i mjesto rodjenja: 26.05.1982., Prijedor
Sport: košarka - pozicija: krilo (3/4 - 200 cm)
Klubovi: Prijedor, Orlovi, Slovan (Slovenija), Banjalučka pivara, Igokea, Banjalučka pivara, Borac-Nektar
- Košarkaški počeci ?
Prvo sam trenirao karate ali mi je ubrzio dosadio taj sport pa sam odlačio da predjem medju košarkaše. Sa 13-14 godina sam počeo trenirati u mladjim kategorijama KK Prijedor. Veoma brzo me je primijetio Dragan Mićić Djera koji me je doveo u Borac.
- Je li to značilo da si se preselio u Banjaluku ?
Da, od tada sam faktički izvan rodnog Prijedora. Dvije godine sam se zadržao u Borcu a onda sam otišao na kaljenje u Orlove. Bio je to lijep period, sasvim OK. Ekipa je bila kompaktna, sastavljena od iskusnih košarkaša 'Orlova' i nas neafirmisanih igrača pridošlih iz Borac-Nektara. Igrali smo ligu RS i na kraju smo završili na veoma dobrom trećem mjestu. Dok sam bio član 'Orlova' trenirali su me Drago Karalić, Mičić i Adžić.
- Onda slijedi odlazak u Sloveniju. Kako je došlo do tog transfera ?
2000. godine otišao sam u Sloveniju u ekipu Slovana. Stupio sam u kontakt sa članom menadžerske agencije iz Bolonje i otišao na probu u Slovan. Tada je Slovan vodio Tomo Mahorič i bio je zadovoljan mojim izdanjem pa sam potpisao ugovor. Prve godine je bilo super. Bili smo treći u Sloveniji. Medjutim, druge godine mog ugovora klub je zapao u finansijsku krizu. Nije bilo novca, niti na vidiku izlaza iz krize. U klubu su odlučili da raspuste kompletnu ekipu tako da je završena i moja slovenačka epizoda.
- Potom si se vratio ponovo u BiH, u ekipu Igokee iz Aleksandrovca. Jesi li bio zadovoljan tim periodom u karijeri ?
Na poziv Predraga Vranješa stigao u Aleksandrovac, u ekipu Igokee, koju je tada vodio Drago Karalić. Bilo mi je poznato da i Drago Karalić želi da me ima u ekipi tako da se nisam mnogo dvoumio i pristupio sam klubu iz Aleksandrovca. Medjutim, veoma brzo je došlo do smjene trenera i umjesto Drage postavljen je Boban Janković, koji se iskazao kako izuzetno dobar i korektan čovjek. Bio je to uspješan period. Igrali smo finale Čelendž kupa na Kipru. U Igokei sam se zadržao jednu sezonu a onda sam dobio poziv od tadašnje Banjalučke Pivare.
- Jesi li prihvatio poziv ?
Bez dvoumljenja i prevelikog razmišljanja sam prihvatio poziv jer je Banjalučka Pivara te godine igrala Jadransku ligu. Prve sezone je bio izuzetno dobar osjećaj igrati protiv ekipa poput Cibone, Zvezde, Partizana... Medjutim, nismo se proslavili u Jadranskoj ligi. Pravili smo početničke greške i promijenili čak 4 trenera. Nismo izborili ponovni nastup u Gudjer ligi.
- Koju utakmicu pamtiš iz Jadranske lige ?
Rekao sam da je za mene bila velika čast igrati protiv velikana klubova i velikog broja vrhunskih košarkaša. Dosta utakmica smo gubili ali jedan susret posebno pamtim. To je meč protiv Crvene Zvezde u Boriku kada smo, u predivnom ambijentu, vodili 20 razlike na poluvremenu a na kraju izugbili pola poena.
- Koliko si ostao u Banjalučkoj Pivari ?
Već te godine krenule su stvari u klubu nizbrdo, počela su dugovanja košarkašima. Dosta iskusnijih igrača je otišlo a mi mladji smo ostalo u nadi da će se situacija konsolidovati i da će sve biti bolje. Pred početak prvenstva cilj je bio opstanak u ligi. Medjutim, mi ne damo smo cilj prevazišli, već smo napravili i sjajan rezultat, osvojili smo treće mjesto. Bio je to dobar rezultat koji je malo ko očekivao s tom ekipom. Izmedju ostalog dobili smo dva puta veoma jaku Igokeu. E, onda je uslijedio totalni raspad sistem tako da sam odlučio da promijenim sredinu.
- Nisi daleko išao već si se vratio u Igokeu.
Potpisao sam ugovor sa Igokeom. Počeo sam dobro polusezonu ali me zadesila neugodna povreda ledja od koje sam se oporavljao dva mjeseca. Kada sam se vratio na parket nisam bio na istim talasnim dužinama sa, sada već bivšim trenerom Igokee, Draganom Kostićem. Neminovan je bio razlaz a ono što je meni dodatno otežavalo situaciju je činjenica da sam morao pauzirati četiri mjeseca i čekati početak nove sezone.
- Kako si izdržao ta četiri mjeseca ?
To je bio veoma težak period za mene, možda i najteži u karijeri. Nisam znao šta ću. Nisam imao klub pa sam trenirao individualno. Psihološki veoma težak period za mene i jedva sam čekao da se vratim košarci i da se skrasim u nekoj ekipi.
- Sada si član Borac Nektara. Da li je bilo ponuda od drugih ekipa ?
Imao sam ponude iz Madjarske i Kipra ali, zbog četveromjesečne pauze, nisam želio previše da rizikujem pa sam došao u Borac.
- Dakle, opet klackalica Aleksandrovac – Banjaluka.
Da. Došao sam u Borac Nektar jer sam znao da će me istrpiti i sačekati da, poslije pauze, ponovo udjem u pravu formu. Iz sadašnje perspektive mogu da kažem da nisam napravio grešku. Nadam se istovremeno da ćemo vratiti Borac Nektar tamo gdje mu je i mjesto a to je vrh košarke BiH, ako ne i više.
- U prvenstvu ste neprikosnoveni za sada. Hoće li tako biti i do kraja ?
Ostvarili smo maksimalan učinak do sada. Imamo sve pobjede. Liga nije previše kvalitetna ali opet ne treba ni potcijeniti naš rezultat. I protiv naivnih ekipa pružali smo maksimum i mislim da je to jedini pravilan pristup ako želimo da se odmah vratio u Premijer ligu BiH. Radimo dobro, realno imamo najkvalitetniji tim u ligi i ostaje nam da to samo dokažemo još na parketu. Nadam se da ćemo do kraja sezone odigratio kao do sada i da ćemo u plej ofu biti najbolji, okititi se titulom šampiona.
- Jedan trofej je osvojen - Kup RS.
To mi je i najdraži trofej. Zaista jedan specifičan osjećaj kada smo u finalu u Kozarskoj Dubici savladali favrizovanu Igokeu. Odlično smo otvorili utakmicu i na kraju zasluženo trijumfovali. Svi igrači su dali i više od 100% u tom susretu i to nam se vratilo na samom meču.
- Da li i iduće sezone ostaješ u Borac Nektaru ?
Imam ugovor do kraja sezone ali postoje već neki nagovještaji da bi se saradnja mogla produžiti. U Banjaluci sam već dugo, volim grad i Borac, i nema pretjeranog razloga da napuštam ekipu.
- Inostranstvo ?
Vidim se u budućnosti inostranstvu. Sada nije teško otići u inostranstvo ali je teško zadržati se. Nisam za brzoplete odlaske jer se to može vratiti kao bumerang. Medjutim, treba prelaziti stepenicu po stepenicu. Sada sam kompletno usredsredjen da se sa Borac Nektarom vratim u Premijer ligu BiH.
- Reprezentacija BiH ?
Odradio sam pripreme sa reprezentacijom BiH kada se trebalo ići na Evropski šampionat u Beograd. Bilo smo u Sloveniji na pripremama i bilo je sasvim korektno. Odigrali smo nekoliko kontrolnih utakmica za mjesec dana. Nisam prošao medju 12 ali sam bio zadovoljan i odnosom i odradjenim pripremama.
- Vidiš li se u budućnosti ponovo u reprezentaciji ?
Ništa ne isključujem. Prvo treba da podignem svoj nivo igre a tek onda, ako bih dobio eventualni poziv, da razmislim o nastupu. Zavisi od dosta momenata a ono što je sigurno da ne bi sebi dozvolio da budem sporedna figura u reprezentaciji i igrač koji je tu, jer je u tom trenutku potreban Srbin u ekipi. Podsjećam, na pripremama u Sloveniji je bilo zaista dobro i samo bih igrao ako bi se kao tada poklopile moje sportske ambicije sa, isključivo sportskim ambicijama, rukovodstva reprezentacija.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Nastup u finalu Čelendž kupa u dresu Igokee i nedavno osvojeni Kup RS u dresu Borac Nektara.
- Najteži sportski trenutak ?
Poraz, u dresu Banjalučke pivare ,od Cibone u Jadranskoj ligi od 50 poena razlike.
- Kakav imaš odnos sa navijačima ?
Korektan kao i sa svima. Sada je Borik gotovo pust na našim utakmicama ali nadam se da će se to veoma brzo promijeniti. Volio bih da se Borik ispuni kao nekad.
- Koga bih izdvojio od trenera u dosadašnjoj karijeri ?
Drago Karalić, Boban Janković.
- Košarkaški idol ?
Dirk Novicki. Nevjerovatno je kako on sa 211 cm visine ima sjajno kretanje, šut, skok. Fenomenalan igrač.
- Da li si posjetio našu stranicu i mišljenje o njoj ?
Nisam je posjetio. Svaka informacija je bitna. Što više marketinga to je bolje za Banjaluku i njen sport. Svakako je Vaš stranica pozitivna i mnogi bi se trebali ugledati na Vas i tako podsticati naš sport.
- Poruka Banjalučanima ?
Dolazite na utakmice. Nadamo se da ćemo veoma brzo vratiti Borac medju najbolje ekipe u BiH.
P.Z.
Banja Luka, Februar, 2007..
VT