Ime i prezime: Slobodan Nikolić
Datum i mjesto rođenja: 14.06.1959., Zemun
Sport: košarka
Igračka karijera: Crvena Zvezda (Beograd), Plama Pleven (Bugarska), Radnički (Kragujevac)
Trenerska karijera: Radnički (Kragujevac), OKK Beograd, Opava (Češka), Lukoil (Bugarska), Spartak Primorje (Rusija), Borac Nektar (Banjaluka)
- Košarkaški počeci ?
Od 1972. godine bavim se košarkom. Počeo sam u Loznici da bi 1975. godine prešao u Crvenu Zvezdu. Od avgusta te godine, pa do 1987. godine neprekidno sam nosio crveno – beli dres.
- Kada ste zaigrali za prvu ekipu Crvene Zvezde ?
Odmah sam sa 16,5 godina ušao u prvi tim Crvene Zvezde. U toj prvoj sezoni 1975/76 sam rjeđe ulazio u igru, ali sam već sa 17 godina, od ljeta 1876. godine postao standardan prvotimac. Vukosavljević i ja smo bili nosioci ekipe, a 1976. godine smo u Splitu postali i kadetski šampioni bivše Jugoslavije.
- Ko je činio Vašu generaciju u Crvenoj Zvezdi ?
Kada sam postao član prve ekipe, sa košarkaške scene odlazili su Kapičić, Slavnić, Simonović..., a od novije generacije bili smo samo Vukosavljević i ja. U klubu su počeli sa formiranjem nove ekipe tako da su Crvenu Zvezde, osim mene, od 80-ih godina činili Bogosavljev, Avdija, Radović, Žižić... Trener nam je šest godina bio Žeravica.
- Po čemu pamtite period u Crvenoj Zvezdi ?
Ostaje igrački žal što sam izgubio četiri finala plej ofa šampionata ex Jugoslavije. Bilo je to 1984., 85., 87. i 91. godine. Od ta četiri finala, dva puta smo trebali da budemo šampioni države. Tu prije svega mislim na finale plej ofa iz 1984. godine kada nam je Cibona otela titulu, a potom i 1987. godine kada smo u polufinalu plej ofa eliminisali Cibonu, da bi u finalu izgubili od Partizana. 1985. i 1991. godine smo igrali protiv aktuelnih evropskih šampiona, Cibone i Jugoplastike, tako da je bilo nerealno očekivati osvajanje titula. Takođe, ostaje žal za finalom Kupa Radivoja Koraća, 1984. godine, kada smo izgubili u Parizu od Orteza. 1991. godine sam s Crvenom Zvezdom igrao u finalu kupa Jugoslavije, ali smo poraženi od Jugoplastike. Tako sam u šest finala doživio poraze, ostao bez trofeja i to će mi ostati kao teška uspomena za cijeli život.
- Koliko ste ukupno igrali za Crvenu Zvezdu ?
Igrao sam 14 sezona. Treći sam na listi strijelaca svih vremena u Crvenoj Zvezdi, odmah iza Cvetkovića i Kapičića. Postigao sam više od 5000 poena i odigrao preko 500 zvaničnih utakmica za crveno – bele. Inače, nastupima za Crvenu Zvezdu ispunio sam dječački san i san svakog navijača Zvezde,a to je da budem dio crveno – bele ekipe.
- Kada ste završili igračku karijeru ?
1991. godine došlo je do raspada Jugoslavije. Dvije sezone, 1993. i 1994. godine, odigrao sam za bugarsku ekipu Plama Pleven, a 1995. godine sam završio igračku karijeru u Radničkom iz Kragujevca.
- Kada ste se počeli baviti trenerskom karijerom ?
Odmah nakon završetka igračke počeo sam se baviti trenerskom karijerom i to u kragujevačkom Radničkom. U sezoni 1995/96 ušli smo u 1B ligu SR Jugoslavije i to je bio veliki uspjeh za klub. Međutim, nisam se dogovorio sa rukovodstvom kluba za daljnju saradnju i napustio sam Kragujevac.
- Koga ste, potom, trenirali ?
U sezoni 1996/97 došao sam u OKK Beograd s kojim sam ušao u 1-A ligu SR Jugoslavije. Onda je uslijedio težak period života u Srbiji. Osjećalo se zatezanje odnosa sa Amerikancima, a potom je uslijedilo i NATO bombardovanje Srbije. Bio sam svih 76 dana bombardovanja u Beogradu. To je bila velika sramota za naš narod, što nas je Milošević izdao i u to vrijeme od takvog poraza napravio nacionalnu pobjedu. Nakon svega sam shvatio da je u Srbiji gotovo sa kvalitetnom košarkom i kvalitetnim radom, pa sam se uputio u inostranstvo.
- Gdje Vas je put dalje odveo ?
Od sezone 1999/2000 pa do 2003. godine bio sam u Češkoj gdje sam trenirao Opavu. Dva puta smo bili šampioni Češke i dva puta pobjednici nacionalnog kupa. U tom periodu smo izgradili u vlastitu halu po evroligaškim standardima. Klub je bio na visokom nivou. U sezoni 2003/2004 smo prvi put u istoriji češke košarke igrali u Uleb kupa. U tom periodu Opava je bila perjanica razvoja češke košarke.
- Onda ste otišli u Bugarsku.
Da, postao sam trener bukarskog Lukoila. Napravili smo dobar rezultat u Uleb kupu gdje smo se plasirali među 16 najboljih ekipa. Takođe, smo bili šampioni i pobjednici Kupa Bugarske. Međutim, pošto ja ne želim da budem poslušnik, odnosno, da dopuštam drugima da mi sastavljaju tim, odlučio sam da samo nakon godinu dana, pored dobrih rezultata, napustim Lukoil.
- Gdje ste onda otišli ?
U sezoni 2004/2005 preuzeo sam Radnički iz Kragujevca, a u sezoni 2005/2006 otišao sam u Rusiju. Vodio sam Spartak Primorje koji je bio član najjače ruske lige. Iz istih razloga kao u Lukoilu i u Rusiji sam se zadržao samo jednu sezonu. Prošlu sezonu 2006/2007 sam bio trener OKK Beograda.
- Sada ste trener Borac Nektara. Kako je došlo do saradnje ?
Benaček, Simović i predsjednik kluba Škrbić su glavni krivci zašto sam došao u Borac Nektar. Moje mišljenje je da smo kvalitetna četvorka koja može od Borca da napravi veliki klub. Kada kažem veliki klub onda mislim da Borac treba da igrau Evropi i da napada titulu u BiH.
- Koliko ste zadovoljni ovom sezonom i štaje krajnji cilj ?
Pokazali smo da se na nas mora računati. Igranje Fajnal fora Kupa BiH u Sarajevu i pojedine pobjede, kao npr. u Sarajevu nad Bosnom, pokazuju da možemo dosta da napravimo. Naš osnovni cilj je plasman u ’Ligu 8’, a ako bi uspjeli da dođemo do pozicije 4 u ’Ligi 8’, to bi bilo iznad očekivanja za ovu sezonu.
- Šta očekivati za sljedeću sezonu ?
Pristalica sam sistemskog rada. Na ljeto, po završetku sezone, spomenuta četvorka (Benaček-Simović-Škrbić-Nikolić) bi trebalo da napravi još jedan iskorak i da otvoreno Borac napadne titulu u BiH
- Kako ste se snašli u Banjaluci ?
Apsolutno sam zadovoljan u Banjaluci. U Beogradu kada se pomene Banjaluka to je sa respektom i uvažavanjem. Borac je klub velike i svijetle tradicije i drago mi je da će u mojoj trenerskoj karijeri pisati da sam radio i u banjalučkom Borcu.
- Kako komentarišete ligu BiH ?
Riječ je o dobroj ligi. Posebno mislim da će ’Liga 8’ biti izuzetno zanimljiva jer će se tom takmičenju pridružiti i Široki. U svakoj ekipi se mogu pronaći barem 2-3 dobra igrača. Međutim, veliki problem i tuga je što je na ovim prostorima politika iznad svega, razno-razni unutrašnji i vanjski su uticaji tako da se ne može garantovati u kom smjeru će ići bh. košarka, pa i cijeli bh. sport.
- Da li imate plan da jednog dana budete trener Crvene Zvezde ?
Ne planiram jer sadašnja Uprava Crvene Zvezde traži poslušnike. Ja nisam takav tako da je nespojivo da u takvim uslovima budem trener Zvezde. Kao veliki i vatreni navijač Crvene Zvezde krivo mi je što klub već 8 godina nije ništa osvojio jer su obaveza Zvezde samo trofeji, a ne sporadični uspjesi.
- Imate dva sina. Je li se i oni bave košarke ?
Dugo sam potrošio vremena da vidim da li oni zaista vole košarku. Stefan je 1987. godište i član je generacije Srbije koja je bila prvak Evrope do 14, 16, 18 i 20 godina. Trenutno igra u Rusiji u ekipi Enisej iz Krasnojarska koja je član najbolje ruske lige. Dakle, on je već u profesionalnim vodama. Drugi sin, Nikša, je 1991. godište i bio je prvak Evrope sa reprezentacijom Srbije do 16 godina. Igra za ekipu Zemuna koja ima dobre šanse da bude juniorski šampion Srbije, ispred FMP-a. Zvezde, Partizana...
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kao treneru mi se počelo vraćati ono što kao igrač nisam osvojio. To su trofeji. Izdvajam 2003. godinu kada sam sa Opavom postao šampion i pobjednik kupa Češke. Imali smo i manji budžet i slabiju ekipu, ali smo se domogli duple krune.
- Najteži sportski trenutak ?
Porazi sa Crvenom Zvezdom. Ne mogu nikako prežaliti poraz iz 1984. godine u finalu plej ofa od Cibone, kao ni izgubljeni Kup Radivoja Koraća, takođe iz 1984. godine.
- Šest godina Vas je trenirao Žeravica. Jeste li od njega dosta naučili ?
Od Žeravice sam, svakako, dosta stvari uzeo. Ostavio je veliki pečat na mene kao košarkaša. Međutim, moram napomenuti da sam imao sreću da u periodu od 1989. do 1992. godine družim se i radim sa Dudom Ivkovićem. To me je formiralo kao trenera.
- Jeste li posjećivali našu internet stranicu ?
Nisam, ali ću svakako to učiniti, kada budem imao slobodnog vremena.
- Poruka Banjalučanima ?
Budite uz nas i vjerujete da ćete ubrzo u Boriku gledati evropske utakmice. Mi ćemo se potruditi da Vam ispunimo tu želju.
P.Z.
Vulture Team
Mart, 2008. godine
