Zoran Mikeš je selektor zenske seniorske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. S 27 godina je preuzeo treniranje KK "Mladi Krajisnik". Zelja mu je da se vrati u ovaj klub i Banjaluku i vrati "Mladi Krajisnik" na stare staze slave.
- Kako si usao u ovaj sport. Kad si se poceo baviti kosarkom ?
Bilo je to 1984. godine. S 12 godina poceo sam da igram kosarku u Borcu. Moram reci da sam prethodno poceo da treniram fubal u Borcu ali mi se ovaj sport nije pretjerano svidjao. 6 mjeseci sam trenirao na Gradskom stadionu prije svega zbog raje iz naselja ali sam ipak odlucio da predjem u KK Borac. Ipak imam u sebi kosarkaske gene i valjda me malo to podstaklo da pocnem sa kosarkom.
- Spomenuo si da imas kosarkaske gene. Tvoji roditelji s dosta uspjeha bavili su se ovim sportom. Da li je njihov uticaj bio presudan ?
Moram da budem iskren i da kazem da je njihov uticaj u toj dobi bio veoma mali. Meni se nije svidjao fudbal. Nisam se osjecao prijatno i ugodno. Istina je da su moji roditelji bili uspjesni kosarkaski radnici ali nisu zeljeli da previse uticu na moj izbor. Ljubitelje sporta da podsjetim da je moj otac, Djoko, bio dugogodisnji kosarkaski radnik, trener "Mladog Krajisnika", a majka je uspjesna bivsa kosarkasica.
- Kako je bilo kada si presao u KK Borac ?
Prvi moj trener bio je Zlatko Galijaš. On je vodio mladje kategorije. Pa bilo mi je prijatnije nego na Gradskom stadionu. Osjecao sam se smjelije. Prosao sam sve kategorije u Borcu, od pionirske preko kadetske i juniorske do seniorske. To je bilo u periodu od 1985. do 1990. godine. Na ovim nasim prostorima konstantno smo bili medju 3-4 najbolje mlade ekipe u BiH. Redovno smo ucestvovali na finalnim turnirima na nivou BiH ali nazalost iz moje generacije nije izasao nijedan vrhunski kosarkas.
- Kada si debitovao za prvi tim ?
U sezoni 1989/90. bio sam licenciran za prvi tim. Imao sam par nastupa u Republickoj ligi BiH. Medjutim, imao sam premalo prostora za napredak. Iz tog razloga odlucio sam da odem u KK Rade Licina. I to je bio pravi potez. Bez poraza smo se plasirali iz 2. u 1. Republicku ligu BiH. Medjutim, onda je uslijedilo odsluzenje vojnog roka. 1991. godine otisao sam u vojsku i naravno ocekivao po povratku da nastavim igrati kosarku. Ipak sva ova desavanja uticala su da se poremeti moja igracka karijera. Nije se sve odvijalo kako treba i prestao sam sa igranjem.
- Medjutim i dalje si ostao u kosarci?
Poslije toga dobio sam ponudu od Vukašina Bo?ica da kao trener radim s mladjim kategorijama. Bilo je to 1994. godine. Kao trener mladih kosarkasa proveo sam pet godina do 1999. godine. Tesko mi je da ocjenim taj period. Ono sto mi je drago je da su mnogi kosarkaski radnici taj moj rad ocijenili kvalitetnim. Ucestvovali smo na svim finalnim turnirima. U periodu od 1997. do 1999. godine bili smo prvaci Republike Srpske u svim uzrasnim kategorijama (pioniri, kadeti, juniori). Dosta tih momaka koje sam trenirao kasnije su igrali za prvi tim Borca. Sada npr. u prvoj ekipi su Plemic, Palalic, Mijatovic, Pejovic...
- Kako je raditi s mladicima? Da li je potrebno strpljenje?
Naravno da je potrebno strpljenje. Trener na neki nacin samo usmjerava igrace ali mislim da kosarkasi sami sebi odredjuju put kojim ce ici. Trener je bitan ali igrac postaje kvalitetan i vrhunski iskljucivo zahvaljujuci samo sebi.
- 1999. godine slijedi prekretnica u tvojoj trenerskoj karijeri - prelazak u "Mladi Krajisnik". Kako je doslo do tog transfera ?
Da, 1999. godine pred pocetak sezone dobio sam ponudu da predjem u Mladi Krajisnik. Razgovarao sam sa tadasnjim prvim trenerom Borca Dragom Karalicem jer sam zelio da mi neko ko je vec imao iskustva sa zenskom kosarkom prenese odredjena iskustva. Drago je sigurno imao iskustva jer je s dosta uspjeha vodio zenske ekipe. Nakon tog razgovora odlucio sam da predjem u Mladi Krajisnik. Imao sam 27 godina i bila je to prva ekipa u seniorskoj konkurenciji koju sam samostalno vodio. S obzirom da su se "Malene" takmicile u evropskim takmicenjima ja sma bio najmladji trener u Evropi.
Tesko je bilo odbiti takvu situaciju. Vodio sam ekipu u kojoj je igrala jedna Sladjana Golic, zatim tu su bile Covickovic, Cosic itd. Te prve godine usli smo medju 16 najboljih u Kupu Lilijane Ronketi. Napravili smo dobar rezultat. Nismo mogli dalje ali za tadasnje uslove bio je to sjajan rezultat.
- Mladi Krajisnik tada je bio sacinjen od iskusnih i priznatih kosarkasica. Mnoge su bile i starije od tebe. Kako su te prihvatile ?
Bila je ogromna razlika raditi s njima u odnosu na rad s mladjim kategorijama. Radilo se o vrhunskim kosarkasicama. Nije bilo generacijskih problema iako je prva petorka bila starija od mene. Ja sam bio stariji samo od 4 kosarkasice. Nekim svojim znanjem i pristupom mislim da sam uspio da izgradim odlicnu saradnju. Gotovo da nikakvih problema nije bilo. Bilo je veoma lako raditi s njima a uz to jos su se poklopili sjajni rezultati. Moje misljenje je da je sa zenama profesionalkama daleko lakse raditi nego sa muskarcima jer su odgovornije i zrelije. Muskarci su zahtjevniji. Sa zenama je tesko raditi u mladjim kategorijama jer trener tada mora da im bude i roditelj i brat.
- Ta prva godina samostalnog vodjenja je bila za pozeljeti. Sta je dalje uslijedilo ?
Nakon te sezone u potpunosti smo renovirali tim. Doveli smo 8 novih kosarkasica. Mislim da je bio odlicno selektiran tim koji je imao nesrecu da u kvalifikacijama za Kup Lilijane Ronketi dobije veoma jakog protivnika tako da je vec u kvalifikacijama ovog takmicenja zavrsila nastup. Medjutim to je bio pocetak sezone, bili smo neuigrani ali kasnije su dosli rezultati. Osvojili smo duple krune u Bosni i Hercegovini i RS. I dalje mislim da je to bila dobra selekcija igracica, mozda malo preuranjena. Nakon toga uslijedili su problemi i svi smo napustili klub.
- Nakon Mladog Krajisnika presao si u Izrael. Sta si tamo radio ?
Narednu sezonu otisao sam u Izrael. Tu sezonu proveo sam kao asistent u jednoj prvoligaskoj ekipi. Sticajem okolnosti to je bio klub koji je 3-4 godine ranije igrao protiv Mladog Krajisnika u Kupu Lilijane Ronketi. Sezona provedena u Izraelu pomogla mi je mnogo u daljnjoj karijeri. Stekao sam rutinu u poslu, poboljsao znanje stranog jezika.
- Onda je uslijedio i poziv iz Kosarkaskog saveza BiH. Postao si selektor BiH ?
Da, 2002. godine potpisao sam ugovor sa KS BiH i to na dvije godine. Kasnije smo ugovor produzili do kraja kvalifikacija. Protekli period iskoristili smo da organizujemo rad mladjih selekcija. Kadetska selekcija je vec formirana, a ove godine cemo organizovati rad juniorske reprezentacije. Moramo ovaj period sto kvalitetnije iskoristiti zbog buducnosti kosarke u BiH.
- Seniorska selekcija BiH ne biljezi zavidne rezultate. Nalazi se u evropskoj B diviziji. Kada ce doci bolji dani za kosarku BiH ?
Nalazimo se u B diviziji. U prvom krugu kvalifikacija proslog ljeta dobili smo izuzetno tesku grupu. Bjelorusija je apsolutni favorit. Uoci pocetka priprema dosta djevojaka je otkazalo nastup, sto zbog priprema, sto zbog razloga koje uopste ne razumijem. Ostalo mi je da formiram jednu novu mladu ekipu i mislim da cu u tome uspjeti. Jedna sedamnaestogodisnja kosarkasica Mladog Krajisnika ima prosjek od 18 minuta po mecu. Mislim da takav prosjek nema nijedna mlada kosarkasica u Evropi. Pored ocekivanog poraza od Bjelorusije izgubili smo od Norveske vecinom zbog nasih gresaka. Ipak vjerujem da je ovo dobra selekcija. 2-3 kosarkasice sigurno ce se odazvati pozivu za reprezentaciju. Medju njima je i Mirna Paunovic koja je kuburila s povredom. Zatim tu je jos jedna djevojka koja igri u Nici, zavrsila je Harvard. U daljnjim kvalifikacijama sigurno treba da dobijemo Norvesku i Maltu ali su nam male sanse za prolaz u naredni krug. Cilj je da se napravi tim i da oformimo reprezentaciju koja bi zajedno sa kadetskom i juniorskom reprezentacijom u narednih 4-5 godina donijela bolje rezultate be-ha kosarci. Ako to uspijemo bicu zadovoljan.
- Kako komentarisete odbijanje igranja za reprezentaciju ?
Muskarcima je igranje za reprezentaciju odskocna daska u karijeri. Sa zenama je drugacije. Ako kosarkasica sa 25 godina ima zagarantovan i siguran ugovor ona se nece odazvati reprezentaciji. Ja sam imao taj problem sa kosarkasicama u najzrelijim igrackim godinama koje su odbile da igraju za reprezentaciju.
- Spomenuo si svoj angazman u Izraelu. Tvoja supruga igra tamo?
Supruga igra tamo vec 4 godine. Nastupa za ekipu koja je osvajac duple krune u Izraelu. Odem 2-3 puta godisnje u Izrael gdje radim individualno s mladim kosarkasicama. Obostrano smo zadovoljni ovom saradnjom. Medju tim mladim djevojkama je i Karin Agasi koja je na prvenstvu Evrope za kadetkinje divizija B bila najbolji strijelac. Ukoliko postane kvalitetna kosarkasica mozda cu i ja imati malog udjela u tome.
- Svakodnevno mozemo vidjeti na televiziji sukobe izmedju Palestinaca i Izraelaca. Da li se to odrazava na normalan zivot u Izraelu?
Zivimo u gradu Ramle koji je udaljen 20-ak km od Tel Aviva. Osim mene i supruge i sestra mi zivi tamo. Sto se tice tih sukoba u pojasu Gaze, u ostalim dijelovima Izraela osim pojacanog obezbjedjena u trzisnim centrima nista drugo ne upucuje na zategnutu situaciju. Izraelci zive sasvim normalno i nemamo nikakvih dodidrnih tacaka sa tim sukobima. Izrael je inace veoma dobra zemlja za sportiste. Ima dosta igracica sa ovih prostora. Od kosarkasica iz Banjaluke tu su Latinovic i Mušic.
- Kakvi su licni planovi za buducnost ?
Licni planovi vezani su za Mladi Krajisnik. Posebno se to odnosi na narednu sezonu. U klubu ima veoma talentovanih djevojaka. Zelim da skupimo djevojke koje ce se kasnije profesionalno baviti kosarkom. Zelja mi je da klub stane na zdrave noge i da se vrati na mjesto koje i zasluzuje. Trebace dosta strpljenja da to i ostvarimo. Pokusacemo da u klub dovedemo najperspektivnije igracice iz okoline, da klub postane neka vrsta Akademije za mlade kosarkasice. Osnovno je da stvorimo zelju kod kosarkasica da dodju u Mladi Krajisnik, da im Mladi Krajisnik bude odskocna daska a ne zaobilaznica. Osim toga zelja mi je da se vratim u Banjaluku jer supruga i ja smo dugo vremena razdvojeni. Sad zelimo koncano da vise vremena provedemo zajedno.
- Otac, Djordje, je bio priznati kosarkaski radnik. Koliko ti je on pomagao ?
Otac je imao savjetodavnu ulogu u smislu njegovog iskustva rada s djevojkama. Pomogao mi je u tome kako izgraditi atmosferu u ekipi. Ipak mislim da sam se prilicno samostalno razvijao. Razgovori sa ocem pomogli su mi da se snadjem unutar ekipe. Moj otac je slovio za covjeka koji je stvorio dobru atmosferu u ekipi. Valjda sam i ja nesto uzeo od njega.
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Svi dosadasnji uspjesi sami po sebi su dragi. Pamtim svaku pobjedu, svaku titulu ali mislim da nisam dozivio onaj sportski trenutak kojeg cu se sjecati cijelog zivota i koji mi je iz korijena promijenio karijeru. Mlad sam i vjerujem da cu takav trenutak dozivjeti. Kosarka mi je dala mnogo, zahvaljujuci njoj sam upoznao mnoge prijatelje.
- Najtezi trenutak u karijeri ?
Kad smo ispali u kvalifikacijama za Kup Lilijane Ronketi. U klubu smo to veoma tesko podnijeli.
- Da li si posjecivao nasu internet stranicu?
Nisam. Medjutim sigurno cu je posjetiti u narednom periodu s obzirom da veoma cesto provodim vrijeme uz internet.
Z.P.
Banja Luka, 2005.
