Ime i prezime: Lara Mandić
Datum i mjesto rođenja: 23.04.1974., Banjaluka
Sport: košarka
Klubovi: Mladi Krajišnik, Crvena Zvezda (Beograd), Profi D (Pančevo), Hemofarm (Vršac), Šopron (Mađarska), Ružemberok (Slovačka), Aix en Provance (Francuska), Monpelje (Francuska), Valensija (Španija), Bešiktaš (Turska)
- Kada si se počela baviti košarkom ?
Ideja da se bavim košarkom potekla je od pokojnog Prleta Tošića. On je poznavao moje roditelje i savjetovao ih da me dovedu u Mladi Krajišnik da treniram košarku. Moji roditelji su prihvatili njegovu sugestiju, otišla sam na trening i ostala u košarci do danas. U Mladom Krajišniku sam prošla sve mlađe uzrasne kategorije.
- Kada si debitovala za prvi tim ?
Već u 8. razredu Osnovne škole priključena sam prvom timu Mladog Krajišnika i ulazila sam povremeno u igru. Bila sam ubjedljivo najmlađa u ekipi i to je bila velika čast i obaveza za mene.
- Do kada si igrala u Banjaluci ?
Do kraja 1992. godine, odnosno, do kraja trećeg razreda Srednje škole sam bila u Banjaluci, među Malenim. Bila sam srećna što sam izuzetno mlada ušla u prvi tim Mladog Krajišnika. Tadašnji trener Saša Stanimirović ukazao mi je šansu da zaigram. Trudila sam se da opravdam njegovo povjerenje. Kasnije mi je bilo veoma žao kada je Stanimirović napustio klub jer je on prvi uvidio talenat kod mene i davao mi priliku da igram sa mnogo starijim i iskusnijim košarkašicama.
- Onda slijedi odlazak u Srbiju i početak velike karijere.
Da, otišla sam u Srbiju u ekipu beogradske Crvene Zvezde. Tamo sam provela četiri godine. Izuzetno sam zadovoljna tim periodom. Osvojila sam dvije titule i dva kupa. U Crvenoj Zvezdi sam prvi put u karijeri počela da igram ozbiljnu, profesionalnu košarku. Igrala sam u prvoj petorci i stasala u ozbiljnu košarkašicu.
- Gdje si potom nastavila karijeru ?
Moja sljedeća destinacija je ekipa Profi D iz Pančeva u kojoj sam igrala godinu dana. Bila je to još jedna uspješna sezone u kojoj smo osvojile duplu krunu.
- I u Hemofarmu si bilježila vrhunske rezultate.
U Vršcu, u ekipi Hemofarma sam provela dvije prelijepe sezone. Osvojile smo dvije duple krune i bili smo dominantni u SR Jugoslaviji. Osim toga nastupali smo i u Evroligi i u obe sezone smo stizale do četvrtfinala. Bili smo dobra, uigrana ekipa a jedne sezone smo u Evroligi zabilježili sve pobjede kod kuće što nije nezamarivo. Nažalost, nismo stigle do završnog turnira Evrolige zbog nedostatka iskustva a i obe godine smo u četvrtfinalu za protivnika dobile jače i kvalitetnije protivnike. Šteta je što smo se nakon dvije sezone razišle jer smo bile mlade i mogle smo da u Vršac donesemo titulu evropskog klupskog šampiona.
- Poslije Hemofarma prvi put si se otisnula u inostranstvo. Kako si se snašla ?
Moj sljedeći klub je Šopron iz Mađarske. Bilo je to 1999. godine. Igrali smo finale Evrolige gdje smo poraženi od Pečuja. To je bio moj prvi susret sa inostranstvom, sa novim jezikom, sa novim sistemom rada. Bio je to period snalaženja i privikavanja na surove profesionalne odnose. To mi je svakako pomoglo u daljnjoj karijeri.
- Mijenjala si često klubove. Sljedeća destinacija je Slovačka.
Dvije sezone sam igrala za slovačku ekipu Ružemberok. Zadovoljnija sam svojim igrama prve sezone nego druge ali Slovačku ću samo po lijepom pamtiti. Obe godine smo u Evroligi stizale do finalnog turnira Evrolige. Nismo uspjele da se popnemo na tron ali bez obzira na to smatram da je to bio lijep dio moje košarkaške karijere.
- Često kažeš da ti je najbolji dio karijere bio u Francuskoj. Jesi li i dalje pri tom mišljenju ?
U Francuskoj sam odigrala dvije sezone za ekipu Aix en Provance i zaista su to bile moje dvije najbolje sezone u karijeri. Osvojili smo FIBA Evrokup i bili u vrhu francuskog šampionata. Nažalost, druge godine sam se povrijedila ali do tada je sve bilo besprijekorno. Prije te povrede klub je zauzimao drugo mjesto na tabeli. Na kraju smo bili četvrti. Do te povrede sam igrala jako dobro i da nije bilo nje sigurno bi zabilježile još kvalitetniji rezultat, možda čak osvojile i titulu.
- Koliko te povreda odvojila od parketa ?
Morala sam operisati koljeno i zbog toga sam pauzirala devet mjeseci. Odigrala sam zadnja četiri mjeseca, odnosno kraj sezone, i to za ekipu Monpelje. Nisam uspjela da se dogovorim sa Upravom Aix en Provance i prešla sam u Monpelje. To je bio kraj sezone 2004/05.
- Put te dalje odveo u Španiju.
U sezoni 2005/06 igrala sam za Valensiju. Igrački to je bio najjači tim u kojem sam igrala. Međutim, zbog raznoraznih objektivnih i neobjektivnih razloga nismo osvojili trofej. Imali smo ubjedljivo najkvalitetniji tim ali nismo ništa uradile na evropskom i španskom nivou. Ostaje žal što nismo opravdale očekivanja i ostvarile veći uspjeh.
- Gdje si igrala prošle sezone ?
Već prošle sezone sam razmišljala o završetku karijere ali sam onda dobila ponudu turskog Bešiktaša i odlučila da je prihvatim. Međutim, nisam bila zadovoljna pa sam u Turskoj odigrala samo dva mjeseca. Sada sam u Banjaluci i mislim da sam blizu završetka karijere. U procentima to je 99 % a uvijek ostavljam onaj 1 % ako dođe do velike promjene.
- Prošla si mnoge zemlje, velike klubove. Gdje ti je bilo najljepše ?
U Francuskoj sam se najbolje osjećala. Francuzi su mi se dopali kao narod, Uprava je bila korektna tako da mi je to bio najljepši igrački i ljudski period u karijeri. Dosta stvari treba da se poklopi da bi igrač bio zadovoljan, odnosno, da bi pružao maksimum. To se sve poklopilo u Francuskoj. Imala sam jako dobrog trenera, dobre saigračice i funkcionisale smo odlično. Igrački je bilo i kvalitetnijih ekipa od nas ali smo rezultatski bili bolji od njih. Šteta je što sam doživila tu povredu jer sam dobijala ponudu za produženje ugovora i mislim da bi sve bilo drugačije u nastavku karijere.
- Reprezentativni nastupi ?
Poslije sankcija za reprezentaciju SR Jugoslavije nastupala sam na četiri Evropska šampionata i jednom Svjetskom šampionatu. Nisam uopšte zadovoljna reprezentativnom karijerom. Mogli smo da zabilježimo i bolje rezultate jer su tokom tih godina imali kvalitetnu ekipu. Međutim, gotovo svake godine su se mijenjali selektori i igračice tako da nije bilo kontinuiteta u radu. Bez toga ne može doći ni do uspjeha. Najveći uspjeh je bio plasman na Svjetski šampionat u Kini i to je do sada najveći uspjeh ženske košarke od raspada bivše Jugoslavije. Iako ostaje žal što nismo iskoristili činjenicu da smo imali vrhunske igračice, mogu da kažem da mi je bila velika čast nositi reprezentativni dres.
- Kojeg bi trenera izdvojila u karijeri ?
Pokojni Prle Tošić me je uveo u košarku i zbog toga ću ga staviti na prvo mjesto. Takođe, da nije bilo Željka Vrhovca koji me je jedne godine uvrstio na spisak igračica prvog tima, pitanje je da li bi uopšte nastavila trenirati ovaj sport. Izdvojila bi i Zorana Kovačića koji mi je u Crvenoj Zvezdi dao priliku da zaigram, da se ustalim u prvoj petorci. Na kraju ne smijem da zaboravim ni jednog od najboljih trenera u mojoj karijeri a to je Abdou N’Diaye koji me trenirao u Francuskoj.
- Sada si u Banjaluci. Je li to znači da ostaješ u rodnom gradu ?
U Banjaluci sam svako ljeto. Volim svoj grad i uvijek sam ga bila željna jer samo od 18 godine u tom profesionalnom pogonu. Cijelu sezonu igraš za klub pa potom slijede reprezentativne obaveze tako da nisam imala vremena za Banjaluku. Tek zadnjih nekoliko godina mogu cijelo ljeto da provedem u Banjaluci. Sve svoje planove sam vezala za Banjaluku. Žao mi je što malo više nema ozbiljnosti u sportu jer ovaj grad i zaslužuje da ima kvalitetan Ženski košarkaški klub.
- Pratiš li dešavanja u Mladom Krajišniku ?
Bila sam na nekoliko mečeva ali iskreno slabo pratim. Voljela bi da je ženska košarka na višem nivou jer to Mladi Krajišnik zaslužuje.
-Da li ćeš možda ipak odlučiti da zadnju godinu u karijeri odigraš u matičnom klubu ?
Imala sam ranije razmišljanja da karijeru završim u Mladom Krajišniku. Međutim, mnogo se toga promijenilo. Klub je ipak na nižem nivou nego ranije a najveći problem predstavljaju moja koljena. Pitanje je da li bi koljena mogla da izdrže i najminimalnije napore tako da mislim da neću rizikovati.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Kada smo osvojili FIBA Evrokup u Samari u Rusiji. Ima još dosta lijepih trenutaka a svaka bitna pobjeda se ne može ni sa čim drugim porediti.
- Najteži sportski trenutak ?
Kada sam povrijedila koljeno. Ta povreda je došla na vrhuncu moje karijere. Ta devetomjesečna pauza je prevelika za profesionalnog sportistu i ona je uticala na daljnji tok moje karijere.
- Da li si posjećivala našu internet stranicu ?
Jesam, jednom slučajno i tada sam pročitala sve intervjue. Od tada nisam posjećivala Vašu internet stranicu.
- Poruka Banjalučanima ?
Budite pozitivni. Gledajte sve sa pozitivne i ljepše strane. Radite ono što volite i što Vas ispunjava srećnim.
P.Z.
Banja Luka, juli 2007.
