Ime i prezime: Siniša Kovačević
Datum i mjesto rodjenja: 11.05.1978., Banjaluka
Sport: košarka - pozicija: bek/krilo
Klubovi: Borac (Banjaluka), Crvena Zvezda (Beograd), Igokea (Aleksandrovac), Budućnost (Podgorica), Bosna (Sarajevo)
- Kad si počeo da se baviš košarkom ?
Zanimljivo je da sam prvo počeo trenirati rukomet a ne košarku. Rukomet je bio sport broj 1 u Banjaluci i kao većina mojih vršnjaka i ja sam odlučio da se bavim tim sportom. Medjutim, to moje druženje sa rukometom trajalo je kratko pa sam već u 4.-5. razredu Osnovne škole prešao u košarkaške vode. Trenirao sam u pionirima Borca. U to vrijeme jedini dogadjaj koji je okupljao mlade bila je 'Pepsi liga' u košarci. Koliko je to takmičenje bilo interesantno i popularno govori i podatak da je dvorana Borik redovno bila puna na ovim utakmicama. Na tribinama su bili učenici Osnovnih škola koji su zdušno podržavali svoje ekipe.
- Do kada si ostao u Banjaluci ?
Ta 'Pepsi liga' me je izbacila u orbitu, na neki način me preporučila. U Banjaluci sam ostao do kraja Osnovne škole a onda sam otišao u Beograd. Dobio sam ponudu od Partizana i Crvene Zvezde. Opredjelio sam se za Crvenu Zvezdu i istovremeno upisao Srednju školu u Beogradu.
- Faktički nisi zaigrao za prvi tim Borca ?
Tačno. U Borcu sam samo počeo u pionirima ali eto do dan danas nisam obukao dres Borca.
- Adaptacija na Beograd i Crvenu Zvezdu ?
Kada sam došao u Beograd, bio sam član mladjih selekcija Crvene Zvezde. Na pola juniorskog staža prekomandovan sam u prvi tim 'crveno – belih' za koji sam igrao godinu i po dana. Debitovao sam za Crvenu Zvezdu sa 17 godina. Medju prvim utakmicama, u Zvezdinom dresu, bio je vječiti derbi protiv Partizana. Igrom slučaja bili su neki prvotimci bolesni i povrijedjeni tako da sam dobio priliku da sa 17 godina zaigram za prvu ekipu. Protiv Partizana je kao i obično bio pun 'Pionir', fenomenalna atmosfera u koju sam se i ja uklopio odličnom partijom. Postigao sam 17 poena protiv 'crno – belih'. Poslije tog meča dobijao sam priliku da igram znatno više, počinjao sma utakmice i ukazala mi se šansa za dokazivanje. Na moju nesreću, veoma brzo nakon toga, polomio sam šaku pa sam morao sa parketa odsustvovati godinu i po dana.
- U to vrijeme izborio si nastup i u juniorskoj reprezentaciji SR Jugoslavije ?
Da, postao sam članom juniorske reprezentacije SR Jugoslavije. Osvojio sam bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu za juniore. Bio sam standardan igrač i jedan od boljih u reprezentaciji. Po zvaničnom učinku bio sam treći košarkaš juniorske reprezentacije SR Jugoslavije. U toj generaciji izmedju ostalih igrali su: Rakočević, Varda, Nadfei...
- Baš kada si počeo da gradiš karijeru zadesila te povreda – prelom šake. Iz današnje perspektive koliko ti je ona poremetila karijeru ?
Okrenula je u potpunosti. Sa 17-18 godina stigao sam do prvog tima Crvene Zvezde i igrao nekoliko utakmica po 20-30 minuta. Na Evropskom prvenstvu za juniore igrao sam odlično. I onda kada se čulo za mene u širim okvirima zadesila me povreda. Teško je reći gdje bi bio danas da nije bilo povrede ali ono što znam je da mi je trebalo dugo da se vratim u normalu.
- Nakon povrede da li si ostao u Crvenoj Zvezdi ?
Bio sma vezan ugovorom za Crvenu Zvezdu. Uprava je u medjuvremenu stvorila klub Crvena Zvezda – Ruma koji se takmičio u 1. B ligi. Trenirali smo, živjeli u Beogradu a samo utakmice igrali u Rumi. Bila je to dosta jaka liga u kojoj su većinom igrali mladi košarkaši željni dokazivanja (Vujanić, Radmanović, Popović, Stefanović...). U Zvezdi je bila supertalentovana generacija koja nije ostvarila zapaženije rezultate iako je igrala ozbiljnu i kvalitetnu košarku.
- Gdje te je dalje odveo košarkaški put ?
Poslije te sezone u 1. B ligi uslijedilo je bombardovanje Srbije i vratio sam se kući u Banjaluku. Trenirao sam s Borcem 2-3 mjeseca. Pošto u Borcu nisu bili zainteresovani za mene jer me niko iz kluba nije kontaktirao za angažman, prešao sam u Aleksandrovac. Dobio sam poziv od Igokee, a s obzirom da mi je cilj bio da budme blizu kuće, prihvatio sam njehov poziv i prešao u Igokeu. U Aleksandrovcu sam proveo tri nezaboravne i veoma uspješne sezone. Osvojili smo prve godine titulu i kup Republike Srpske. Sljedeće sezone bili smo prvaci BiH, i osvajači prvenstva i kupa RS. Igrali smo i Kup Rajmonda Saporte i nastupali u Kupu Radivoja Koraća. To su bile tri najbolje godine u mojoj karijeri. Bio sam kući poslije duže vremena a u to vrijeme košarka je bila u ekspanziji kod nas. Već dugo igram košarku ali mislim da sam, u prvoj godini mog ugovora sa Igokeom, imao najbolji odnos sa saigračima u dosadašnjoj karijeri. Bio je to period koji se ne zaboravlja. Sjajna atmosfera u klubu i oko njega, odlični rezultati samo to potkrepljuju. Kao treneri u Igokei su tada radili Simović, Antonić, Karalić.
- Uslijedio je i poziv za reprezentaciju BiH ?
Već poslije prve sezone u Igokei dobio sam poziv za reprezentaciju BiH od selektora Hadžića. Od tada sam standardan reprezentativac a utakmice sam samo propuštao kada sam bio povrijedjen. Odigrao sam dva kvalifikaciona ciklusa i tri evropska prvenstva.
- Selekcija BiH na tri evropska prvenstva nije prošla prvi krug. Da li se moglo više ?
Mislim da je naš veliki uspjeh sam plasman na završne smotre najboljih ervopskih reprezentacija. Na tri Evropska prvenstva odigrali smo devet utakmica. Moram napomenuti da u Evropi postoji 10-12 reprezentacija podjednakih kvaliteta i da je veoma teško napraviti dobar rezultat. Mi smo imali tu nesreću da smo na sva tri Evropska prvenstva dobili izuzetno jake protivnike. Shvatam javnost da je očekivala da se napravi korak više ali mislim da je i ovo veliki uspjeh. Ja bih bio presrećan kada bi se ekipa ponovo kvalifikovala za završnicu.
- Novi selektor je Nenad Marković. Da li si razgovarao sa njim u vezi tvog ponovnog angažmana u reprezentaciji?
U neformalnom razgovoru najavio je da će me pozvati ali treba sačekati konačan spisak. Marković je imao odličnu karijeru i ovom trenutku realna je opcija da ostane u košarci kao trener. Koliko je dobra opcija da, u prvoj treneskoj sezoni, bude selektor pokazaće vrijeme. Nijanse odlučuju a vidjećemo kako će se Marković snaći na novoj funkciji. Nadam se i vjerujem da će reprezentacija BiH sa njima zabilježiti još bolji rezultat.
- Da se vratimo opet tvojoj klupskoj karijeri. Nakon Igokee gdje si nastavio karijeru?
U ljeto nakon isteka treće sezone u Igokei pet klubova je bilo zainteresovano za mene. Odlučio sam se za Budućnost iz Podgorice jer me je privlačio nastup u Evroligi u kojoj je Budućnost te godine nastupala. U sportu, kao i u životu, te odluke su lutrija. Tada sam mislio da će to biti sjajno iskustvo i mogućnost košarkaškog napretka. Medjutim, ispostavilo se da je to bila moja najružnija sezona u karijeri. Do polovine sezone bio sam relativno zadovoljan. Imao sam status standardnog igrača u ekipi koju je činilo dosta mladih košarkaša. Izborio sam se za 20-25 minuta po utakmici i bio starter u barem 70 % mečeva u prvom dijelu sezone. Medjutim, sve se promijenilo dolaskom novog trenera, Baletića, na početku drugog dijela sezone. Nisam imao zadovoljavajući status. Nisam dobijao priliku da igram, iz meni neobjašnjivih razloga. U Podgorici sam proveo još samo mjesec i po dana jer nisam mogao više izdržati. Otišao sam iz glavnog grada Crne Gore. Moram reći, da su ljudi iz Uprave Budućnosti bili maksimalno korektni ali ja više nisam želio sjediti na klupi i biti u ekipi dok je trener bio Baletić.
- Koliko je trajala pauza ?
Nisam igrao do kraja sezone. Imao sam ponudu iz Grčke ali nisam otišao jer je u Grčkoj bio istekao prelazni rok tako da nisam mogao biti registrovan. Pauza se produžila i na ljeto. Cijelo ljeto sam čekao inostrani angažman. U medjuvremenu išao sam na Evropsko prvenstvo u Švedsku 2003. godine. Iako sam u kvalifikacijama bio u prvoj petorci u Švedskoj nisam imao preveliku minutažu. Poslije Evropskog šampionata i dalje sam čekao ponudu nekog kluba iz inostranstva. S obzirom da adekvatnih ponuda nije bilo odlučio sam se da prihvatim, više nego korektan poziv sarajevske Bosne, i prešao sam u Sarajevo.
- Od 2003. godine si u Bosni. Da sli zadovoljan tim periodom ?
Zadovoljan sam u potpunosti. Nije bilo utakmice a da nisam igrao u prvoj postavi Bosne. Pružao sam konstantno dobre partije. Moram da kažem da po dolasku u Sarajevu nisam imao ni najmanjih neprijatnosti, nije mi upućena ni ružna riječ. U Bosni sam sazrio kao košarkaš. Moji nastupi u Bosni su se poklopili sa uzlaznom putanjom „Studenata“. S dosta uspjeha igrali smo u Gudjer ligi, koja je po mom mišljenju 3. ili 4. liga u Evropi, odmah iza španske i italijanske.
- Ove godine zaustavljeni ste na startu završnog turnira Gudjer lige. Je li to i maksimum Bosne ?
Mislim da je učešće na završnom turniru Gudjer lige u Sarajevu bio maksimum Bosne u ovoj godini. Više se nije moglo iako smo svi u klubu priželjkivali titulu. Osim toga moram napomenuti da smo sezonu završili trijumfalno pošto smo odbranili titulu prvaka BiH.
- Da li ćemo i naredne gledati Sinišu Kovačevića u dresu Bosne ?
Istekao mi je ugovor sa Bosnom. Još uvijek ne znam gdje ću nastaviti karijeru.
- Komentar ispadanja Banjalučke Pivare u 1. ligu RS ?
Velika sramota. Nevjerovatno je da se ispadne iz ovakve lige kao što je Premijer liga BiH. Potrebno je promijeniti kompletnu garnituru u klubu jer najveći dio krivice treba da snosi Uprava. Ova blamaža nije se smjela dopustiti. Sada je potrebno prije svega vratiti staro ime Borac i dovesti nove, ambicioznije ljude koji će što prije vratiti Borac u vrh košarke BiH.
- Da li ćeš jednog končano zaigrati za Borac ?
Ovo je moj grad i bez obzira na to što nisam mogao naći zajednički jezik sa tom garniturom ljudi u klubu mislim da nisam sebi zatvorio vrata Borca. Klub nije vlasništvo pojedinih ljudi već grada. Pošto sam rodjeni Banjalučanin, Borac je dio mene, i vjerujem da ću jednog dana napokon obući Borčev dres.
- Najljepši trenutak u karijeri ?
Bilo ih je dosta. U karijeri sam osvojio po dva prvenstva i kupa republike Srpske, 3 prvenstva BiH, jedan kup BiH te bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu za juniore. Teško je od svih tih trofeja izdvojiti samo jedan.
- Najteži trenutak u karijeri ?
Svaka povreda je teška a imao sma ih mnogo. To je najružniji dio sporta.
- Tvoj odnos sa Vulturesima ?
Nemam neko loše mišljenje o njima. U trenucima kada su mi na utakmicama upućivali ružne i pogrdne riječi bio sam bio jedan od vodećih igrača Igokee, ljutog Borčevog rivala. Kako je to rivalstvo bilo izraženo ne zamjerim im što su me uzeli „na zub“. Meni je samo bilo bitno da oni koji me poznaju da me cijene i kao čovjeka i kao košarkaša. Zbog toga me nije iritiralo navijanje Vulturesa, koji su tada davali nemjerljiv doprinos uspjesima Borca.
- Da li si čuo za našu stranicu ?
Nisam čuo niti je posjećivao. U svakom slučaju podržavam ideju jer je Banjaluka grad sporta i kroz ovakve postupke, kao što je Vaš, mislim da se može i sačuvati istorija našeg sporta ali i dati motiv mladima za napredak.
- Poruka Banjalučanima ?
Bodrite sportiste iz svog grada i volite svoj Borac
PZ
Banja Luka, juni 2006.
Vulture Team
