Banjalucka Pivara (nekadasnji Borac Nektar) nakon nekoliko godina ove sezone nece se takmiciti u Goodyear ligi. Banjalucani ce igrati ligu BiH kroz koju ce pokusati ponovo da izbore plasman u Goodyear ligu. Banjalucku Pivaru ove sezone s trenerske klupe predvodice DRAGO KARALIC
- Kakvo je stanje u klubu ?
Ono sto je sigurno je to da klub u ovoj sezoni ima mnogo manje novca na raspolaganju nego prethodnih godina tako da se opredjelio za drugaciji sistem rada. U prvi tim ukljucili smo nekolicinu mladih kosarkasa iz naseg kluba a pratili smo i mlade igrace iz naseg okruzenja. Klub se preorjentisao na takav rad i vjerujemo da ce u buducnosti donijeti bolje rezultate.
- Kakve su ambicije kluba u ovoj sezoni ?
Prvi cilj je da se klub u ligi BiH plasira medju 4 ekipe koje ce po zavrsetku ovog dijela takmicenja izboriti plasman u Super ligu. Ukoliko to uspijemo onda cemo, ako budemo mogli, dovesti nekoliko pojacanja i pokusati da se upustimo u borbu za prva dva mjesta koja vode u Goodyear ligu. Medjutim dug je put do toga i tesko je sada prognozirati rezultate.
- Koliko su se ostale ekipe pojacale?
Koliko znam Celik je u teskoj finansijskoj situaciji ali mislim da ce se oni izvuci iz takvog stanja. Igokea iz Aleksandrovca se dosta pojacala i oni su favoriti za plasman u Super ligu. Znam da je Zrinjski iz Mostara napravio solidnu ekipu. Uglavnom bice to izjednacena liga u kojoj ce svako svakoga moci da pobijedi.
- Ove sezone ponovo predvodite Banjalucku Pivaru. Ovo nije vas prvi dolazak na mjesto trenera?
Da, nije prvi put da vodim Borac. Vec po zavrsetku svoje igracke karijere bio sam prvi pomocnik Baleticu. Tada se klub pocetkom rata takmicio u ligi bivše SR Jugoslavije. Nakon njega sam kratko i samostalno vodio prvi tim. Poslije toga sam se upustio u rad sa kosarkasicama a u Borac sam se vratio u sezoni 1997/98. kada smo se takmicili u Kupu Radivoja Koraca. Te utakmice su nezaboravne. Prvo smo u kvalifikacijama eliminisali Kapfenberg iz Austrije. Ljudi valjda zeljni sporta dosli su u velikom broju u Borik koji je u tom mecu prosto kljucao. Izborili smo takmicenje u grupi gdje su se osim nas jos nalazili Benston iz Zagreba, Dukato Sijena iz Italije i predstavnik Turske za kojeg su igrali Avdic i sadasnji reprezentativac BiH Mrsic. Na kraju smo bili treci. Ostvarili smo po 3 pobjede (sve na domacem terenu) i 3 poraza (svi u gostima). Nismo imali mnogo srece, u gostima smo igrali dobro ali smo na kraju gubili utakmice. Ipak poslije rata smo dostojno reprezentovali Banjaluku.
- Sljedece godine Borac Nektar je ponovo igrao u kvalifikacijama u Kupu Radivoja Koraca ali nije bilo uspjeha ?
Igrali smo u kvalifikacijama protiv bugarske ekipe Levski. Bile su to cudne utakmice. U prvom susretu smo porazeni a u revansu smo u jednom trenutku dostigli njihovu prednost iz prvog meca ali na kraju je u grupnu fazu takmicenja ipak otisao Levski. Ovaj neuspjeh kostao je i Borca i mene, pa sam izgubio posao i otisao iz Borca.
- Onda slijedi nekoliko godina vaseg rastanka sa Borcem ali ste se ponovo vratili?
Da uslijedio je rastanak ali me zivotni put vracao u Borac. U sezoni 2002/2003. nakon nekoliko kola smijenjen je Tausan i ja sam ponovo postao trener Borca. Te godine po prvi put smo igrali Goodyear ligu. Prvo iskustvo sa ovako jakim takmicenjem je bilo dobro. Ostvarili smo nekoliko pobjeda kod kuce, punili smo dvoranu a na kraju smo igrali i finale plej-ofa prvenstva BiH protiv Sirokog. U finalu smo bili domacini u Prijedoru. Na kraju smo izgubili sa 3-2 u pobjedama. Posebno mi je zao sto smo prokockali sansu u prvom mecu da trijumfujemo i da osvojimo titulu. Ali taj poraz je brzo zaboravljen jer smo izborili plasman u Goodyear ligu naredne godine. Medjutim, naredne godine na pocetku sezone nije bas sve funkcionisalo kako treba. Izgubili smo nekoliko susreta nesretno i ja sam dobio otkaz ali sam i dalje ostao u klubu kao koordinator mladjih selekcija. To sam radio do pocetka ove sezone kada sam ponovo kormilar banjalucke ekipe.
- U svojoj trenerskoj ekipi Borac nije bio jedini muski klub u kojem ste radili ?
Da, ja sam u jednom periodu bio trener ekipe iz Rume koja se takmicila u prvoj ligi ex-SR Jugoslavije. Prve sezone izborili smo nastup u plej ofu a u drugoj sezoni iako smo imali veoma mladu ekipu veoma brzo smo obezbjedili opstanak. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ponovo igramo plej of. Takodjer sam bio i trener KK Igokea iz Aleksandrovca kada se ovaj klub takmicio u Kupu Rajmonda Saporte. Nismo uspjeli da se plasiramo u drugi krug takmicenja, a na kraju te sezone bili smo petoplasirani u prvenstvu BiH.
- Ipak najbolje rezultate postizali ste sa zenskim ekipama ?
Da, ja sam 1994. godine predvodio Mladi Krajisnik koji se takmicio u ex-jugoslovenskoj ligi. Bila su to izuzetno teska vremena u kojima je gotovo bilo nemoguce raditi. Selili smo se iz mjesta u mjesto, nismo redovno trenirali, jednim uhom smo osluskivali sta se desava u Banjaluci. Medjutim, te sezone postigli smo odlican rezultat posto smo se plasirali u polufinale plej ofa prvenstva. U polufinalu smo igrali protiv Beceja i izgubili smo 2-1 u pobjedama. Kasnije je Becej bio prvak drzave a nama ostaje zal sto nismo uspjeli u drugoj utakmici da dokrajcimo Becejke i plasiramo se u finale. Ono sto mi nije poslo za rukom te godine poslo mi je naredne kada sam kao trener Beceja osvojio titulu prvaka SR Jugoslavije. Bila je to odlicna ekipa u kojoj je igrala jedna Andja Arbutina. I naredne godine ostao sam u Beceju. Igrali smo u kvalifikacijama za Ligu sampiona. Naletjeli smo na kvalitetniji Porto koji nas je eliminisao.
- Da ne zaboravimo vi ste i aktivno igrali kosarku ?
Da, ja sam poceo u tadasnjem Vremeplovu. Tu sam igrao jedno vrijeme a onda su mene i jos nekoliko kosarkasa prebacili u Borac. Mi smo u Borac dosli u periodu kada je nakon ispadanja iz prve B lige SFR Jugoslavije klub napustila nekolicina igraca. Ostali su samo Vukovic i jos neki igraci koji su s nama mladjima cinili okosnicu tima. Te prve godine igrali smo dobro i nalazili smo se u vrhu tabele lige BiH. Po zavrsetku igracke karijere poceo sam se baviti trenerskim poslom.
- Najdrazi trenutak ?
Osvojena titula sa ekipom Beceja. Tada je bila posebna draz voditi ekipu koja je bila izuzetno kvalitetna i koju je predvodila Andja Arbutina.
- Najbolji igrac kojeg ste trenirali ?
Od kosarkasica Andja Arbutina a od kosarkasa Zoran Sretenovic. S njima sam osim odlicnog profesionalnog odnosa razvio i prijateljski odnos koji ni u jednom trenutku nije narusavao radnu disciplinu. Cak sta vise pomogao mi je u ostvarivanju rezultata.
- Trener kojeg biste izdvojili ?
Pokojni Prle Tosic. On me je trenirao u Vremeplovu. To je bio covjek koji nije dobijao novcanu nadoknadu ali se u potpunosti unio u svoj posao i nama mladima dosta pomogao ne samo u kosarkaskom smislu vec i u cjelokupnom zivotu.
- Da li ste culi za ovaj sajt?
Nisam cuo. Pravo da kazem u proteklih nekoliko mjeseci stan mi je bio u dzumbusu pa mi je racunar bio u garazi. Sigurno cu ga u narednom periodu posjetiti.
Z.P.
