Ime i prezime: Nikola Glišović
Datum i mjesto rođenja: 22.05.1973., Kragujevac
Sport: košarka
Klubovi u karijeri: Radnički (Kragujevac), BFC (Beočin), Vojvodina (Novi Sad), Lovćen (Cetinje), Kumanovo (Makedonija), Luven (Belgija), Borac Nektar (Banjaluka), Šopron (Mađarska), Mornar (Bar), Halkida (Grčka), Dukas (Grčka), Tajvan
- Košarkaški počeci ?
Kao dječak, sa 8 godina, istovremeno sam trenirao karate i košarku. To je trajalo 1-2 godine ali više nisam mogao uskladiti sve obaveze pa sam se opredjelio samo za košarku. Sa 14 godina sam ozbiljno krenuo trenirati košarku u Radničkom iz Kragujevca. U rodnom gradu sam prošao kadetsku i juniorsku selekciju a jednu sezonu sam odigrao i u prvoj ekipi. Onda sam prešao u ekipu BFC iz Beočina.
- Raspadom ex Jugoslavije, ekipa BFC-a je veoma brzo ušla u elitno takmičenje i postala najveće iznenađenje lige SRJ. Bili ste i nadomak šampionske titule ?
Muta Nikolić mi je bio trener u Radničkom i kada je on prešao u BFC poveo me je sa sobom. Imao sam 19 godina kada stigao u ekipu iz Beočina. Odigrao sam tri sezone u toj ekipi a najuspješnija je bila druga po redu sezona kada smo igrali finale plej ofa protiv beogradskog Partizana. Iako smo vodili 2-0 u pobjedama, na kraju smo izgubili u finalnoj seriji 3-2. Jednostavno, nismo imali šanse da budemo šampioni pored Partizana. To nikome nije bio interes a kao potvrdu ovoga reći ću da su kod vođstva od 2-0 u pobjedama, na treću i četvrtu utakmicu finalne serije nisu donošene medalje i pehari iako je nama nedostajala samo jedna pobjeda za titulu. Bila je to veoma jaka ekipa u kojoj su još igrali Topić, Kuzmanović, Topalović... Igrali smo Kup Rajmonda Saporte, Kup Radivoja Koraća i to je period kada sam se dokazao kao košarkaš.
- Iz BFC-a nisi daleko otišao. Prešao si u novosadsku Vojvodinu.
Sa 22 godine otišao sam u Vojvodinu gdje sam odigrao jednu sezonu. Na pripremama sam igrao odlično kao i u Kupu Radivoja Koraća gdje sam imao prosjek od 20 poena po utakmici. Sve je odlično teklo do polovine sezone kada sam polomio kost na ruci. Uslijedila je pauza do kraja sezone i to je bila velika šteta za mene poslije odličnog starta.
- Potom se seliš u Crnu Goru, u ekipu Lovćena.
U Lovćenu sam imao solidnu sezonu. Bili smo najveće iznenađenje lige koja je, u to vrijeme, bila veoma kvalitetna. Na kraju smo završili na petom mjestu i to je bio ogroman uspjeh za cetinjsku košarku.
- Prošao si mnoge kluboe. Među njima je i makedonsko Kumanovo. Otkud tamo ?
Poslije sezone u Lovćenu dobio sam odlične preporuke koje su došle i do makedonskog Kumanova. Dobio sam ponudu i odlične uslove, tako da se nisam dvoumio oko prelaska. Nisam pogriješio oko transfera. Bio sam prvi strijelac lige koja, istina, nije bila pretjerano kvalitetna. Igrali smo finale plej ofa u kojem smo izgubili od Gostivara. Od poznatijih košarkaša tada su u makedonskoj ligi igrali Todor Gečevski, sadašnji igrač Zadra, Mirza Kurtović, sadašnji reprezentativac Makedonije i mnogi drugi...
- Prvi put u karijeri u inostranstvu si zaigrao u Belgiji. Kako je bilo tamo ?
Preko našeg menadžera koji radi tamo dobio sam ponudu da pređem u belgijski Luven. Imao sam odličnu statistiku u Makedoniju i to mi je dosta pomoglo kod ovog transfera. Međutim, Belgijanci nisu željeli odmah da potpišu ugovor pa sam morao da odigram prvih 5-6 utakmica u sezoni, bez ugovora. To je na neki način bila provjera mojih kvaliteta. Oni su bili prezadovoljni i dogovorili smo saradnju. Pola sezone sam odigrao odlično a na kraju sam dobio ponudu da potpišem novi ugovor na 1,5 godinu. Međutim, nisam ostao u Belgiji.
- Zašto ?
U međuvremenu zvao me je Velja Gašić iz Banjaluke, da dođem u Borac. Interesantno je da mi je još prije odlaska iz BFC-a, Vukašin Božić ponudio ugovor i tada sam još trebao da dođem u Banjaluku. Međutim, ispriječile su se neke stvari tako da nisam prešao u Borac. Moj kolega, Vuleta, koji je takođe bio igrač Borca mi je pričao o ekipi, o Banjaluci, navijačima. Uglavnom mi je prenosio lijepe utiske. Gašić me je ubjeđivao da postanem dio Borca ali sam još dvoumio, jer su mi Belgijanci nudili odlične uslove. Sve se prelomilo kada je me nazvao kum Nikola Lončar (tadašnji reprezentativac SRJ) i savjetovao mi da pakujem kofere i odem u Banjaluku. Rekao mi je ću raditi sa dobrim trenerom (Velimir Gašić), da je grad divan, da me čeka puna dvorana... Odlučio sam da prihvatim ponudu.
- Jesi li se pokajao ?
Nisam, ni jednog trenutka. U Banjaluci sam proveo najljepše košarkaške trenutke. Prve sezone igrali smo Kup Rajmonda Saporte. Imali smo ekstra ugođaj, dvorana je stalno bila puna. Sve se nekako poklopilo i to je bio zaista prelijep period u mojoj karijeri.
- Navijači ?
Navijačima sam bio oduševljen. Kada sam ulazio u dvoranu na utakmicu, svaki put bih se naježio. Često sam doživljavao ovacije i dobijao aplauze od navijača. Oni su nam nerijetko bilo igrač više, motivacija za utakmice. Međutim, i oni su se kasnije, kada je klub promijenio naziv u Banjalučka Pivara, promijenili. Bojkotovali su to ime i nekako je njihova podrška opadala. Rukovodstvo tadašnjeg Borca je promjenom imena napravilo veoma loš potez koje je polako, ali sigurno, otjeralo navijače iz dvorane.
- Prve sezone odigrao si Kup Rajmonda Saporte a onda si i pored brojnih odlazaka odlučio da ostaneš u Banjaluci ?
Veliki broj igrača (Kukić, Gemaljević, Đorić, M.Kovačević...) su otišli iz ekipe. Klupsko rukovodstvo me je molilo da ostanem ali, priznajem, bio sam skeptičan jer se ekipa umnogome izmijenila. Međutim, odlični uslovi odlučili su da ostanem u Borac Nektaru. Nisam pogriješio. Cijela sezona je na kraju ispala fenomenalna, mnogo više iznad naših očekivanja. Bili smo prvaci i osvajači Kupa RS. Sa ekipom, 70% lošijom nego prethodne sezone, zauzeli smo treće mjesto u Premijer ligi BiH. Taušan je bio trener. Iako nije bio vrhunski stručnjak, svojim izuzetnim ljudskim osobinama stvorio je odličnu atmosferu u ekipi. Uspjeli smo da izborimo plasman u Gudjer ligu i mislim da to tada nismo uradili da Borac nikada ne bi bio učesnik regionalnog takmičenja.
- S kim si najčešće bio u kontaktu u tadašnjoj ekipi Borca i generalno mišljenje o Banajluci ?
Vuletu sam znao još iz Novog Sada a sa Mićom Kovačevićem sam igrao zajedno i nakon Borca. Sve u svemu meni je Banjaluka ostala u izuzetno lijepom sjećanju. Odmah nakon rata gostovao sam sa BFC-om u Banjaluci, gdje smo odigrali prijateljsku utakmicu protiv Borca. Dvorana je bila krcata i to me oduševilo. Bio sam najbolji strijelac na toj utakmici a poslije susreta nismo mogli da izađemo od ljudi. Već tada sam shvatio da su Banjalučani maksimalno ljubazni domaćini. To se samo potvrdilo za vrijeme mojih nastupa u 'crveno-plavom' dresu.
- Poslije dvije veoma uspješne sezone u Banjaluci odlučio si da promijeniš sredinu.
Odigrao sam jednu sezonu u mađarskom Šopronu. Bio sam zadovoljan i svojim igrama i uslovima. Bio sam među 10 najboljih košarkaša mađarske lige. Mađari su bili izuzetno korektni ali od prvog dana kada sam otišao u Šopron zvali su me iz Borca i molili da se vratim. Taušan me je zvao tokom cijele godine a čak su me molili da sljedeće sezone ne potpisujem ugovor sa Šopronom već da ponovo dođem u Banjaluku.
- I šta si uradio ?
Izabrao sam ponovo Borac. Bila mi je primamljiva Gudjer liga a i supruga mi je bila trudna a s obzirom da je Banjalučanka želio sam da rodi dijete u gradu na Vrbasu. Sve se nekako poklopilo i vratio sam se u Borac. Počelo je ekstra dobro. Uslovi iz ugovora su na početku bili ispunjavani, solidno smo igrali u Gudjer ligi gdje smo mnoge utakmice izgubili u samom finišu. Iako smo imali dosta problema sa zdravstvenim biltenom pošto su Vujasinović, Vuleta i Šćekić tokom cijele sezone kuburili sa povredama bilježili smo solidne rezultate. Međutim, sredinom sezone već su krenuli problemi sa Upravom. Počeli su da ne isplaćuju novac, da besmisleno kažnjavaju igrače, da otpuštaju pa vraćaju košarkaše. Na kraju smo u polufinalu plej ofa izgubili od Širokog 2-1 u pobjedama. Velika je šteta što nismo bili kompletni jer smatram da bi bili blizu titule.
- Sa klubom si se rastao na ružan način. Mišljenje o tadašnjem klupskom rukovodstvu ?
Na početku našeg međusobnog odnosa isplaćivali su sve ugovorne obaveze. Mislio sam da su korektni ljudi koji žele dobro banjalučkoj košarci. Međutim, zadnje godine mog ugovora sve su pokvarili. Ispali su veoma loši ljudi. Čubrilo i Božić su pobjegli iz kluba, ostavili dugove, upropastili su klub. Neprijatno su me iznenadili s obzirom na veoma korektnu saradnju u prvih godinu i po dana. Ginuo sam na svakoj utakmici, svakom treningu ali ti nečasni ljudi su pobjegli, sakrili se, napravili od kluba katastrofu a između ostalog i meni ostali dužni dosta para. Tužio sam klub i sve te ljude koji su to uradili. Vidjećemo šta će biti. Nadam se da ću dobiti presudu.
- Gdje si potom igrao ?
Prešao sam u grčkog drugoligaša Halkidu.Odigrao sam pola sezone u ligi koja je bila sasvim korektna. Sva ekipa je imala po dva stranca. Živio sam na ostrvu na moru. Međutim, ispostavile su se tačnim priče da su Grci prevaranti pa sam na polovini sezone odlučio da, bez obzira na moje dobre igre, odem iz kluba.
- Sljedeća stanica je Mornar iz Bara.
Mornar je igrao ligu Srbije i Crne Gore i došao sam kao pojačanje da pokušamo da izborimo plasman u Super ligu. Nažalost, imali smo jedan kiks kod kuće i na kraju nismo ispunili klupski cilj, nismo ušli u Super ligu.
- Grčka epizoda broj 2. Ekipa Dukas.
Dukas je takođe bio član Druge lige. Izuzetno organizovan klub koji je ispunjavao sve uslove iz ugovora. Međutim, došlo je do nesporazuma između mene i Uprave u nakon pola sezone napustio sam Grčku. Moram napomenuti da sam i za Dukas igrao odlično jedno vrijeme ali u klubu su željeli da razigravam ostale saigrače koje su željeli prodati što se nije poklapalo sa mojim ambicijama.
- Obišao si gotovo cijeli svijet. Nekako najzanimljivija i najneobičnija destinacija je Tajvan.
Poslije Grčke otišao sam na dva mjeseca u Tajvan. U ligi te zemlje nema ispadanja. Oni gledaju mnogo NBA ligu i njihova filozofija je da samo finansijski snažan klub može da igra u toj elitnoj ligi Tajvana. Ostali klubovi igraju turnire i tako pokušavaju, pobjedama protiv jačih ekipa, da dobiju pozivnicu od Košarkaškog saveza Tajvana. Tako sam i ja igrao turnire na kojima su učestvovale ekipe iz Tajvana, Japana, Filipina... Bili su maksimalno korektni a moje odlične igre su i dodatno nagradili. Međutim, bilo je teško snaći se za život i odlučio sam da napustim tu daleku zemlju.
- Sada si tamo gdje si počeo karijeru, u Radničkom iz Kragujevca ?
I pored ponuda koje sam imao vratio sam se kući. Igraću još 2-3 godine a onda ću ostati u klubu na nekoj funkciji. To su mi ponudili ljudi iz kluba koji su me i ranije često zvali da ih posavjetujem kako da pređu u viši rang takmičenja. Ove godine bio sam među 3-4 najbolja igrača u ligi Srbije. Zamalo nam je izmakla Super liga. Svi u klubu su zadovoljni rezultatima i već planiraju šta dalje i kako se plasirati u tu Super ligu. To je nekakav cilj naredne sezone.
- Prošao si mnogo klubova i država. Gdje ti je bilo najljepše ?
Banjaluka mi je ostala u najljepšem sjećanju. Nastupi u dresu Borca su bili nešto sasvim posebno. Posebno mi je draga ta prva sezona kada smo igrali Kup Saporte. Navijači su bili fanatični. Dvorana je znala dva sata prije početka susreta biti ispunjena do posljednjeg mjesta a po 2 hiljade ljudi je znalo ostati ispred dvorane. Uglavnom Banjaluka kao grad sporta je bila najljepše moje odredište.
- Kojeg trenera bih izdvojio ?
Velimir Gašić je fenomenalan trener. Naučio je od Obradovića i prof. Nikolića sve o košarci i odličan je strateg. Izdvojio bih i Miju Kadiju koji mi je ostao sjećanju dok me je trenirao u Lovćenu.
- Najsrećniji i najtužniji sportski trenutak ?
Finale plej ofa prvenstva SRJ BFC-Partizan mi je i najsrećniji i najtužniji sportski trenutak u karijeri. Najsrećniji jer smo igrali finale i vodili 2-0 u pobjedama a najtužniji jer smo izgubili finalnu seriju. Nikada neću zaboraviti utakmicu novosadskom Spensu kada je bilo više od 10 hiljada ljudi. U toj utakmici bili smo nadomak titule ali lopta nije htjela u obruč.
- Da li pratiš današnje igre Borca i s kim si u kontaktu ?
Sa Rankom Velimirovićem sam igrao jednu sezonu u BFC-u, a Jocović je bio u ekipi Borca kada sam ja bio u Banjaluci. S njima sam u kontaktu. Vidim da košarka nije što je bila. Čuo sam da nema ljudi na utakmicama. Nažalost, grupa ljudi je uspjela za kratko vrijeme da uništi sve što je bilo dobro. Banjalučka košarka je i dalje mogla da bude vrhunska ali ti, već spomenuti ljudi, su uspjeli da sve to upropaste.
- Da li posjećuješ naš sajt i mišljenje o njemu ?
Nisam ga posjećivao do sada ali ću to sigurno uraditi u budućnosti. Lijepo je imati takav sajt gdje se mogu pročitati informacije iz banjalučkog sporta.
- Poruka Banjalučanima ?
Podržite sportiste i pomognite im da vrate Banjaluci stari sjaj.
Z.P.
Banja Luka, April 2007.
