Ime i prezime: Miroslav Dojčinović
Datum i mjesto rodjenja: 30.04.1962., Banjaluka
Sport: košarka
Klubovi: Rade Ličina, BSK, Borac Incel, Orlovi, Mladost Prnjavor
Trenerska karijera: Borac Nektar (mladji uzrasti)
Trenutna funkcija: v.d. direktora KK Borac Nektar Banjaluka
- Košarkaški počeci ?
Košarku sam počeo igrati 1978. godine u KK Rade Ličina. U Srednjoj školi već sam imao 2 metra i 2 centimetra i to je bio jedan od faktora koji je uticao da počnem trenirati košarku. U to vrijeme svako od mojih vršnjaka je izabrao neki sport tako da sam i ja imao želju da budem sportista. Opredjelio sam se za košarku i došao u Rade Ličinu gdje je trener bio Davor Crnić.
- Do kada ste bili u Rade Ličini ?
U to vrijeme u sportskim krugovima i medju sportskim radnicima vladao je veliki entuzijazam. Rade Ličina je imala dvije ekipe a igrala se i zimska liga. Bio je to sasvim solidno organizovan klub. U Radi Ličini sam trenirao do 1986. godine a onda sam prešao u BSK.
- Kratko prisjećanje perioda u BSK-u ?
BSK je tih godina igrao Republičku ligu Bosne i Hercegovine. U ekipi su osim mene još bili Igor Vučković, Žarko Gnjidić, Saša Čovičković, sve igrači preko dva metra. Takodje za BSK je na dvojnu registraciju nastupao i sadašnji selektor reprezentacije BiH Nenad Marković. Bila je jedna od najperspektivnijih ekipa u Bosni i Hercegovini koju je trenirao Dragoljub Obradović-Cober sadašnji generalni sekretar Košarkaškog saveza Republike Srpske.
- Potom slijedi prelazak u Borac Incel. Kako je došlo do toga ?
Nakon dvije godine provedene u BSK-u postao sam član KK Borac Incel. U Borcu je tada bila reorganizacija kluba u okviru koje je došlo do podmladjivanja ekipe. Na mjesto trenera stigao je Emir Ibrahimbegović koji je oformio jednu od najmladjih ekipa u ligi. Od iskusnijih košarkaša tu je bio Dragan Vuković Skaka. Iako su svi očekivali da ćemo se te sezone boriti za opstanak mi smo, na opšte iznenadjenje, igrali protiv Varde iz Višegrada za ulazak u Saveznu ligu. Nažalost, izgubili smo ali je i to bio veliki uspjeh za nas mlade igrače. U Borac Incelu sam proveo dvije godine nakon čega sam se vratio u Radu Ličinu gdje sam igrao do početka rata.
- Da li ste poslije rata još igrali ?
Jesam, ali moram reći da sam i tokom ratnih dešavanja imao košarkaških nastupa. 1993. i 1994. godine, iako je rat buktio, igrale su se neke utakmice. Po završetku rata 1996. godine organizovali su se KK Orlovi a ujedno je počelo i prvenstvo Republike Srpske. Dvije godine sam igrao za 'Orlove' da bi 1998. odigrao posljednju košarkašku sezonu u dresu Mladosti iz Prnjavora. Potom sam prešao u trenerske vode.
- Iz ove perspektive da li ste zadovoljni igračkom karijerom ?
U to vrijeme, kada sam igrao košarku, drugačije se razmišljalo. Bilo je dosta perspektivnih košarkaša ali nije bilo kvalitetnog stručnog rada. Tada je bio uzak krug ljudi i sve se vrtilo oko 2-3 čovjeka koji, nažalost, nisu imali ambicije za daljnje usavršavanje. Dosta igrača je propalo iz tog razloga. Takodje, bilo je i malo novca odvojeno za košarku. Sada je situacija znatno drugačija. Veliki broj trenera dolazi iz okruženja da radi kod nas a ovi naši treneri završavaju trenerske škole. Infrastruktura i uslovi za rad su bolji nego ranije. Postoji dosta ljudi koji su spremni da 24 sata provedu na parketu. Mislim da je to dobra osnova da se u budućnosti ostvare bolji rezultati i da se u skorijem roku odškoluje kvalitetan košarkaš.
- Koliko ste uspjeha imali kao trener ?
Nakon igračke karijere preuzeo sam pionirsku selekciju Borac Nektara i sve do ove 2006. godine bavio se tim poslom. Generacija 1985. godišta, koju sam u kontinuitetu 5 godina trenirao, bila je prvak RS i vicešampion BiH. U finalu prvenstva BiH izgubili smo od Sloboda Dite. Iz te generacije izdvojio bih Milinovića koji je danas član prvog tima Borca. Inače, ta generacija košarkaša je bila izuzetno perspektivna na prostoru cijele BiH. Npr. za Slobodu je tada igrao Teletović, sadašnji prvotimac španske Tau Ceramica i reprezentativac BiH.
- Bavili ste se i organizacijom turnira u "uličnom basketu" ?
Već sedam godina zajedno sa Acom Vranješom organizujem turnir u 'uličnom basketu' u centru grada. Ovaj turnir uticao je mnogo na popularizaciju košarke u Banjaluci. Svake godine, nakon turnira, po 20-toro djece se upiše u neku od škola košarke. Mnogi dječaci prvi put osjete draž sporta baš kroz turnir u 'uličnom basketu' koji se organizuje u okviru 5 kategorija. Inače, grad stoji iza turnira i mislim da organizacija ovakve vrste košarkaške priredbe ima smisla, ne samo da se afimirše ovaj sport, već i da se barem na deset dana u ljetnjem periodu popuni praznina u gradu.
- Sada da se vratimo trenutnim dešavanjima u Borac Nektaru. Na funkciji ste v.d. direktora kluba kojem je vraćeno staro ime. Kako je sve to teklo ?
Zadnjih godina dešavale su se čudne stvari u klubu. Nije se znalo ko šta radi, ko je u Upravi a slično stanje je zabilježeno i u funkcionisanju mladjih selekcija i prvog tima. Kulminacija takvog rada desila se prošle sezone kada je klub ispao iz Premijer lige BiH. Loši rezultati prve ekipe za sobom su povukli i mladje selekcije koje su bile prepuštene same sebi. U maju smo uspostavili kontakt sa gradonačelnikom Banjaluke, Dragoljubom Davidovićem, koji je obavio razgovor sa vlasnicima Pivare. Zajedno smo ušli u oživljavanje starog imena Borac. U septembru je održana osnivačka Skupština kluba na kojoj je odlučeno da zbog enormno visokih dugovanja u iznosu od milion i 200 hiljada maraka otvorimo novi žiro račun i napravimo novi grb kluba. Faktički formiran je novi klub a zatim i Upravni odbor kluba od 5 članova. Tada je donesena odluka da ja budem vršilac dužnosti direktora kluba.
- Hoćemo li Borac Nektar iduće sezone gledati u Premijer ligi BiH ?
Kada smo ušli u sve ove promjene nismo imali ni prve ekipe, izuzev 5-6 klinaca iz Nektara. Liga je počinjala za 20-ak dana a sve je trebalo da se ekspresno odradi, da bi klub opet zaživio. Danas imamo prvu ekipu sačinjenu od 15 igrača, od čega četiri pojačanja: Jovanovića, Velimirovića, Palalića i Zirojevića. Mislim da je to za sada dobar izbor košarkaša a u januaru, u prelaznom roku, imaćemo priliku da se dodatno pojačamo. Najveći problem nam je što nismo odradili pripreme ali vjerujem da ćemo igrati jednu od glavnih uloga u šampionatu RS. Najveći konkurenti u borbi za šampionsku titulu biće nam Rudar iz Ugljevika i Mladost iz Mrkonjić Grada.
- Kakva je strategija u klubu ? Da li je ona dugoročna ?
Radićemo punom parom i u hodu rješavati mnoge probleme. Posebnu pažnju daćemo mladjim selekcijama koje ćemo oživjeti. Vršimo upis dječaka godišta 1994., 95., 96 i to je samo prvi korak. Takodje, u veoma brzom roku moramo da riješimo pitanje naših prostorija, potom da nabavimo minibus kao i da uključimo što više privrednika u klub. To su oni najpreči poslovi. Što se tiče dugoročne strategije ona naravno postoji a glavni cilj je povratak u vrh BiH košarke.
- Da li imate podršku grada i Vlade RS ?
I u skupštini i u Upravnom odboru kluba su ljudi iz Grada i Vlade RS. To dovoljno govori kakvu smo saradnju ostvarili sa ovim institucijama. Oni će, kao i ostali sponzori i članovi ovih tijela, imati uvid u rad i poslovanje našeg kluba. Transparentnost i dostupnost podataka u svakom trenutku je samo jedna od novina. Takodje, bez odobrenja Upravnog odbora ne može se donijeti nijedna odluka koja je u vezi sa Borac Nektarom. Cilj nam je da uvedemo ozbiljnost u sve segmente rada.
- Kada možemo očekivati Borac Nektar u borbi za šampionsku titulu u BiH ?
Ne treba ništa vještački raditi. Mora postojati baza iz regije i to je naš osnovni princip. Mislim da je realnost da se, za dvije do tri godine, naša baza uz 2-3 kvalitetna pojačanja bori za šampionsku titulu u BiH. Ipak treba imati strpljenja. Prvenstveno je potrebno ojačati sve strukture u klubu, sistematski raditi a iz takvog pristupa moraju doći i rezultati.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada sam u dresu 'Orlova', 1993. godine, igrao finale Kupa RS protiv Borca. Izgubili smo sa nekoliko poena razlike i to mi je onako ostalo u lijepom sjećanju jer je Borac tada imao veoma jaku ekipu.
- Najteži sportski trenutak ?
Kada su 'Orlovi' ispali iz lige zbog namještanja utakmica.
- Najbolji trener s kojim ste radili ?
Davor Crnić jedan je od boljih trenera. Zatim, od Bore Džakovića se moglo dosta naučiti. Dragoljub Obradović nije bio loš a Slobodan Simović je jedan od vrhunskih trenera koji su me učili košarkaškom znanju.
- Spomenuli ste KK Orlovi. Taj klub je ugašen. Je li to sramota svih nas Banjalučana ?
Svakako da jeste. To je tragedija ljudi koji su vodili 'Orlove' i Banjalučku Pivaru. Uništili su 'Orlove' koji su tada imali jakog sponzora – Tržnicu. Vodjena je pogrešna politika kluba, istaknute nerealne ambicije i sve to je rezultiralo gašenjem kluba. Velika šteta je što nema 'Orlova' jer Banjaluka mora imati još jedan gradski klub koji bi bio rasadnik talenata.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Nisam ga posjetio ali predočena ideja s Vaše strane je za svaku pohvalu. Banjaluka to zaslužuje.
- Poruka Banjalučanima ?
Vjerujte da će Borac Nektar izrasti u jak kolektiv koji će biti nosilac košarke BiH. Banjaluka bi morala da ima takvu jednu mušku košarkašku ekipu.
Z.P.
Banja Luka, Oktobar 2006.
