Poštovani posjetioci
Banjalučka košarka je kontinuirano imala svog prvoligaša – KK Mladi Krajišnik. Da, radi se o "ljepšom spolu", banjalučkim košarkašicama popularno nazvanim "Malene".Malene su uvijek imale sjajnih košarkašica koje su bile i standardne reprezentativke. Jedna od njih je i još uvijek aktivna košarkašica, koja trenutno igra u inostranstvu, odlična "košgeterica" i veliki borac na košarkaškom terenu, rođena Banjalučanka,
Aleksandra Mušić
- Biografski podaci:
Ime i prezime: Aleksandra Mušić
Datum i mjesec rodjenja: 24.06.1976.
Mjesto: Banjaluka
Sport: kosarka
Klubovi u karijeri: Mladi Krajišnik, Haifa Moteki (Izrael), Wels (Austrija), TGB Tarbes(Francuska), Ramathen i Ashdod (Izrael)
- Kada si pocela da se bavis kosarkom ?
Kosarkom sam se pocela baviti u trinaestoj godini, kada sam isla u 7. razred. Mnogi su smatrali da je to kasni pocetak ali ja sam odlucila da zaigram kosarku i mislim da nisam pogrijesila. Prvi trener mi je bio "Okac". Inace prije kosarke, cesto sam igrala i druge sportove a nakon atletike odlucila sam da se prebacim na kosarku. Od tada pa do danas sam ostala u ovom sportu.
- Kada si debitovala za prvi tim Mladog Krajisnika ?
Debitovala sam vec nakon dvije godine. Imala sam 15 godina i s prvim timom sam putovala u Česku. Bilo je to u sezoni 1990/91. Davor Crnic je vodio ekipu u kojoj je osim mene bilo dosta mladih kosarkasica. Bio je to veliki izazov za mene i naravno podstrek da nastavim sa aktivnim treninzima.
- Vjerujem da nisi ni sanjala da ces uskoro postati standardan prvotimac ?
Kada sam sa 13 godina pocela trenirati nisam ocekivala da cu tako brzo zaigrati u prvom timu. Medjutim ratna desavanja uticala su da je veliki broj kosarkasica napustio klub i Banjaluku. Jedino su u Mladom Krajisniku ostale Dušica Stopajnik i Sanda Vuković koje su uz nas mlade, koje su popularno zvali "djeciji vrtic", nastavili takmicenje u SR Jugoslaviji.
- Sa koliko uspjeha ste nastupali po SR Jugoslaviji ?
S obzirom na ratna desavanja, nismo mogli igrati u Banjaluci, pa smo veci dio vremena provodili na putu. Jedno vrijeme smo bili domacini u Šidu, pa potom u Vrbasu, Rumi. Te prve godine obezbjedili smo opstanak u 1. ligi SR Jugoslavije. Medjutim na tome se nismo zaustavili pa smo igrajuci u Vrbasu pola prvenstva bili prvi na tabeli da bi na kraju usli u finale plej ofa gdje smo izgubili od Hemofarma. Uglavnom jedan lijep period igrackog sazrijevanja ali i velikog druzenja medju igracicama u klubu. Ta sjajna atmosfera u ekipi bila je nas osnovni pokretac da prevazidjemo teske uslove.
- Kako bi u kratkim crtama okarakterisala period proveden u Mladom Krajisniku ?
Za Mladi Krajisnik sam nastupala od 1992. do 2000. godine. Mogu se pohvaliti da nisam imala nijedne izugbljene utakmice u takmicenjima na nivou Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Mislim da sam jedini sprotista u Bosni i Hercegovini koji ima takav niz nepobjedivosti. Vec sam spomenula da je atmosfera u ekipi posebna prica. Sve do posljednje sezone imali smo atmosferu za koju su mnogi kosarkaski radnici rekli da je najbolja u bivsoj Jugoslaviji. Veliko zajednistvo i kolegijalnost okarakterisali su tih osam godina. Iako je dosta igracica doslo u ekipu iz okoline to nije uticalo da se izmedju njih i nas, Banjalucanki, razvije veliko prijateljstvo. Iako smo sada rastrkani po cijelom svijetu ostali su kontakti tako da se redovno cujem sa vecinom njih a posebno sa Bebom Stjepanovic, Vardom, Violetom Vukovic i drugim. Ne bi zeljela nikog da zaboravim.
- Dok si igrala u Banjaluci, kao jedan od rijetkih banjaluckih klubova koji je nastupao u evro - kupovima, imala si priliku da dozivis podrsku navijaca. Misljenje o Vulturesima ?
Kada smo igrali u evro – kupovima, u Kupu Lilijane Ronketi, ono sto su nam nasi navijaci priredili je neponovljivo. Niko nigdje, od Viljnusa pa do Francuske, nije napravio tavu atmosferu. Malo koja dvorana i zenski kosarkaski klub se moze pohvaliti da je imao takvu podrsku. Cak i neki treneri iz drugih ekipa i drzava jos uvijek prepricavaju ambijent iz Borika. Ono sto je najbitnije je da nijednog trenutka nije bilo incidentnih situacija. Bez njih Mladi Krajisnik, vjerujem, da ne bi ostvario uspjehe koje je tih godina biljezio.
- Dosta trenera se promijenilo tokom tvog boravka u Banjaluci. Koga bi izdvojila ?
Imala sam srecu da sam od pocetka imala kvalitetne trenere. Simovic je jedan od najboljih kosarkaskih trenera u Bosni i Hercegovine. Davor Crnic je iskusan trener. Izdvojila bi posebno Dragu Karalica koji, iako je sa mnom radio samo godinu dana, ostavio dubok trag. Takodje ne smijem zaboraviti ni Djoku Mandica kao i mnoge druge koje ovom prilikom ne bi zeljela da zaboravim a ostavili su utisak u mojoj karijeri.
- Nakon Mladog Krajisnika i Banjaluke slijedi odlazak u inostranstvo ?
Moja naredna zemlja je Izrael i ekipa "Haifa Moteki" . Tamo sam provela 2 godine. Imala sam odlicne uslove, odlican odnos rukovodstva kluba prema meni ali i dobar uspjeh sa ekipom. Jedna utakmica nam je nedostajala za plasman u plej of. Medjutim i sa ovim plasmanom u klubu su bili zadovoljni.
- Potom odlazis u Austriju. Koliko si tamo vremena provela ?
Za austrijsku ekipu "Wels" igrala sam pola godine. Takmicili smo se u FIBA kupu. Nije mi se svidjao pristup Austrijanaca prema kosarkasicama ali i uopste njihov odnos prema rezultatima. Veoma cesto sam bila pod pritiskom da li cu i dalje igrati jer su u klubu konstantno mijenjali igracice. Znalo se desiti da sa 7-8 kosarkasica odjednom raskinu ugovor. To je bio i glavni razlog mog kratkog boravka u Austriji.
- Prosla si dosta klubova i zemalja. Medju njima je i Francuska ?
Moj naredni klub je "TGB Tarbes" iz Francuske. Igrala sam pola sezone. Bila je to mlada ekipa sa skromnim budzetom. Kada sam dosla u klub zauzimali smo 6. ili 7. mjesto na tabeli. Bili smo gotovo bez izgleda za plej of. Medjutim sto, zbog nasih odlicnih igara sto zbog srece i rezultata drugih timova koji su isli nama na ruku, osvojili smo trece mjesto i izborili plej of. Bili smo najvece iznenadjenje lige.
- Potom slijedi ponovni povratak u Izrael gdje si prosle sezone bila clan ekipe "Ramathen". Da li si zadovoljna sezonom ?
Jesam. Bila je to zaista dobra ekipa koja je na kraju osvojila trece mjesto u prvenstvu, sto je za „ Ramathen „ veliki uspjeh. U Izraelu se u posljednje vrijeme dosta ulaze u kosarku. Tako su u mojoj ekipi nastupale i dvije kosarkasice iz WNBA lige. Liga iz godine u godinu napreduje i ukoliko se ovaj trend nastavi liga Izraela ce za par godina biti uz rame najkvalitetnijim u Evropi. Trener "Ramathena" je od ove sezone i selektor Izraela.
- Bez obzira na dobru sezonu odlucila si da u ovoj novoj sezoni promijenis klub ali ne i drzavu ?
Da, ostala sam u Izraelu. Moj novi klub zove se "Ashdod". Trener "Ashdoda" me je kontaktirao i bez prevelikog dvoumljenja sam odlucila da predjem u ovu ekipu. To je normalna situacija u Izraelu da se cesto mijenjaju klubovi i sredina. Jos uvijek ne znam kakve su ambicije mog novog kluba jer nije poznato ko ce sve igrati.
- Anegdota za vrijeme sportske karijere ?
Veoma tesko mi je sada da se sjetim neke anegdote. Bilo ih je zaista mnogo ali jednostavno u ovom trenutku ne pada mi na pamet nijedna.
- Najsretniji sportski trenutak ?
Pobjeda nad Vojvodinom u polufinalu plej ofa prvenstva SR Jugoslavije. Ovaj trijumf se posebno pamti jer smo u izuzetno teskim uslovima, u kojima smo se stalno selili iz mjesta u mjesto, uspjeli da budemo vicesampioni.
- Najtezi sportski trenutak ?
Kada je Mladi Krajisnik ispao iz 1. "A" ex-jugoslovenske lige. To je svakako najtezi sportski trenutak.
- Da li si posjecivala nas sajt i misljenje o njemu ?
Nisam ga do sada posjetila ali cu to sigurno uciniti. Odlicna je ideja da se na jednom mjestu nadju informacije iz naseg grada kojeg je i proslavio bas sport. Samo tako nastavite.
- Poruka Banjalucanima sirom svijeta ?
Razmisljajte o Banjaluci bas kao sto razmisljate Vi sa ovog sajta. Voljela bi da ima vise nasih sugradjana koji pisu o Banjaluci i ne dozvoljavaju da veliki uspjesi odu u zaborav.
Bez obzira gdje zivite na bilo koji nacin promovisite nas grad.
P.Z.
Septembar, 2005.
