Ime i prezime: Draško Žarić
Datum i mjesto rođenja: 09.10.1978., Kotor Varoš
Sport: fudbal
Karijera: Mladost (Kotor Varoš), Omladinac (Banjaluka), Borac (Banjaluka), Kroacia Sesvete (Zagreb)
- Fudbalski počeci ?
Kao klinac sam počeo trenirati fudbal 1988. godine. Krenuo sam kao i ostala djeca u Osnovnoj školi. S društvom sa zavolio fudbal. U ratu je uslijedila jednogodišnja pauza jer nije bilo trenera. Međutim, 1992. godine ponovo je sa radom počeo FK Mladost Kotor Varoš. U klubu sam bio sve do 1995. godine kada sam prešao u banjalučki Omladinac.
- Otkud u Omladincu ?
Mladost tje igrala istu ligu kao i Omladinac. Te godine Omladinac je ušao u Prvu ligu RS a ja sam sa 17 godina stigao klub iz Budžaka. Prvi trener u Omladincu mi je bio Josip Pelc. Bio sam u klubu do 2002. godine i taj period pamtim samo po lijepom. U prvom zajedničkom Kupu BiH stigli smo do četvrtfinala gdje nas je eliminisao Široki Brijeg. Od uspjeha iz tog perioda izdvaja se ulazak u viši rang takmičenja sa Branimirom Tulićem. Uglavnom sam zadovoljan svojim igrama u Omladincu u kojem sam dobio priliku da se dokažem.
- Onda je uslijedio prelazak u Borac. Koliko si, u prvom navratu, proveo u banjalučkom klubu ?
2002. godine stigao sam na Gradski stadion i ostao sve do 2006. godine. Prvih šest mjeseci nisam bio standardan, a dešavalo se, dok je trener bio Malbašić, da ne budem ni na klupi. Sve se promijenilo kada je na mjesto trenera došao Borče Sredojević. Dobio sam priliku i od tada postao standardan prvotimac. Četiri godine sam proveo u Borcu. Igrao sam finale Kupa BiH protiv Modriče, kada smo izgubili na Koševu. Takođe sam učestvovao u ispadanju iz Premijer lige BiH ali i povratku u elitno društvo BiH fudbala.
- Dva puta si s Borcem izgubio status Premijerligaša BiH. Kako to izgleda iz sadašnje perspektive ?
Prvi put kada smo ispali iz Premijer lige BiH u Borcu nije bilo klupskog vrha. Javna tajna je bila da se namještaju rezultati u BiH niko u klubu nije reagovao. Igrači nisu vjerovali da će ispasti iz lige, čak smo i pripreme za novu sezonu počeli u neznanju u kojoj ćemo ligi igrati. Međutim, na kraju smo se morali takmičiti u Prvoj ligi RS. Ekspresno smo se, za samo jednu sezonu, vratili u Premijer ligu BiH. Ovaj rezultat smo postigli najviše zahvaljujući Smileskom koji je konstantno motovisao igrače. Što se tiče ovog posljednjeg ispadanja, tu smo mi igrači glavni krivci. Da nismo izgubili od Žepča, ili da smo barem odigrali neriješeno Borac bi ostao u Premijer ligi BiH.
- Kratko vrijeme, u međuvremenu, si proveo u Hrvatskoj ?
U sezoni 2006/07 otišao sam u hrvatskog drugoligaša Kroacia Sesvete iz Zagreba. Uslovi su na početku bili odlični. Sve je funkcionisalo kako treba do početka sezone. Od tada počinju muke. Ostao sam u Zagrebu samo šest mjeseci a Kroacia Sesvete mi je ostala dužna nešto novca. Vratio sam se u Borac jer su postojala određena obećanja da će klub krenuti konačno naprijed. Međutim, da sam znao da će ovako biti, nikada se ne bih vratio, radije bih igrao u Hrvatskoj, za isti novac.
- Ambicije u ovoj sezoni ?
S obzirom na trenutnu situaciju i atmosferu u klubu zadovoljni bi bili da do kraja jeseng dijela šampionata budemo među tri vodeće ekipe. U zimskoj pauzi potrebno je iskristalisati stanje u ekipi i oko nje. Ako se to uradi i na proljeće uđe sa rasvjetljenim problemima Borac će biti glavni kandidat za šampionsku titulu u RS i povratak u Premijer ligu BiH. U suprotnom bi moglo biti svega.
- Ko su glavni kandidati za prvo mjesto ?
U zadnje vrijeme igrama se iskazao Proleter iz Teslića. Tu je i Kozara iz Gradiške a ne smije se zaboraviti ni Sutjeska iz Foče.
- Trenutno si povređen. Kada ćeš se vratiti na teren ?
Još uvijek ništa ne znam po tom pitanju. Tek kada uradim magnetnu rezonancu znaću šta se dešava s koljenom, da li ću morati na operaciju ili ne. Od toga zavisi i period mog oporavka. Ovom prilikom bih istakao i našeg fizioterapeuta Žižu i doktora Rakovića koji su uvijek sa nama, koji dišu sa ekipom, podnose i teške ali i doživljavaju lijepe trenutke.
- Najbolji trener u karijeri ?
Promijenio sam mnogo trenera do sada. Jedino me iz ove regije nije trenirao Vlado Jagodić. Ubjedljivo najviše trenera sam promijenio u Borcu i to je dovoljna slika stanja u klubu. Inače, svaki od tih trenera u karijeri je ostavio poseban utisak. Svaki od njih je dobar na neki način ali isto tako svako od njih ima i poneku manu. Međutim, izdvojio bih Karasija koji je ostavio dobar utisak na mene.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Pobjeda protiv Sarajeva. Nismo navikli da igramo pred punim tribinama, u takvom ambijentu. Bio je to prelijep dekor i, svakako, želja da i u budućnosti igramo u takvoj atmosferi.
- Najteži sportski trenutak ?
Posljednje ispadanje iz Premijer lige BiH. Za ovo smo mi igrači isključivi igrači jer smo porazom na Gradskom stadionu vratili Žepče u igru i na kraju ispali iz lige.
- Odnos s navijačima ?
Navijači su jedan od bitnih faktora svakog kluba, pa tako i Borca. Navijači zaslužuju znatno veću pažnju od rukovodstva Borca. Isto tako ovo što se desilo u Prnjavoru nema nikakve veze sa normalnim navijanjem. To je huliganstvo, protiv kojeg se treba boriti. Navijači su preko igrača, koji su najmanje krivi za stanje u klubu, tražili svoju pravdu. To niti imaju pravo niti smiju da rade. Evidentno je da navijači Borca nemaju zajedničke pozitivne ideje i da je to njihov veliki problem. Što se tiče mog ličnog odnosa sa navijačima, smatram da je odnos korektan. Niti imam sukobe sa njima niti se previše družima sa pristalicama Borca.
- Da li si posjetio našu stranicu ?
Jesam i ideja je pozitivna.
- Poruka Banjalučanima ?
Nadam se da će FK Borac i dalje trajati i da će biti postavljen na zdrave noge. To zaslužuju i Borac i grad Banjaluka. Oni koji mogu da pomognu Borcu neka to urade zbog ljepše budućnosti našeg kluba.
P.Z.
Vulture Team
oktobar, 2007.
