Razgovor s bivšim fudbalerom, danas mladim i perspektivnim fudbalskim stručnjakom, prvim trenerom mlade "U-21" reprezentacije Bosne i Hercegovine i šefom stručnog štaba banjalučkog FK Omladinac.
Branimir Tulić
Datum i mjesto rodjenja: 12.04.1968., Zadar
Sport: Fudbal
Klubovi: Borac (Banjaluka), Jelšingrad (Banjaluka), Omladinac (Banjaluka), Sloga (Trn)
Trenerska karijera: Omladinac (Banjaluka), Ljubić (Prnjavor), Kozara (Gradiška), Vrbas (Banjaluka), 1. trener mlade (U-21) reprezentacije BiH
- Na početku razgovara objasni nam otkud ti u Banjaluci, s obzirom da si rodjen u Zadru ?
U Banjaluku sam stigao 1972. godine i od tada sam u gradu na Vrbasu. Razlog mog dolaska je veoma jednostavan jer je moj otac bio vojno lice pa je po službi dobio prekomandu u Banjaluku.
- Kada si počeo da treniraš fudbal ?
Od svoje osme godine treniram fudbal. Za mene, kao dječaka, postojala je samo jedna omiljena stvar i igračka - fudbalska lopta. Krenuo sam svoj fudbalski put u predpjetlićima Borca kod Nene Gavrilovića. U tim mladjim kategorijama, na moju sreću, trenirali su me svi ljudi koji su nešto značili u banjalučkom fudbalu. Osim već spomenutog Gavrilovića sa mnom su još radili Osman Spaho, Husnija Fazlić i Zoran Smileski. Inače moja generacija je bila veoma talentovana. Zajedno sam trenirao sa Veskom Kovačevićem, Fuadom Šašivarevićem, Damirom Mehicom i drugima. U Borcu sam bio sve do 1986. godine kada sam otišao na odsluženje vojnog roka.
- Poslije vojske nisi se vratio u Borac. Zašto ?
Borac je u to vrijeme, svi znamo, bio kvalitetan klub. Praksa u Borcu je bila da se 3-4 igrača iz svake generacije ostavljaju u klubu a ostali da se šalju na kaljenje. Ja sam, poslije vojske, bio medju grupom igrača koja je otišla na fudbalsko kaljenje. Moja sljedeća stanica bio je Jelšingrad. Bila je to veoma interesantna ekipa koju su trenirali mnogi poznati banjalučki fudbaleri ali isto tako i ekipa za koju je igralo dosta dobrih igrača. Izmedju ostalih trenirali su me Spaho i Vidosav Lolić a od igrača bih izdvojio Esada Beharića, Ermina Dedukića... U Jelšingradu je vladala sjajna atmosfera a igrači su imali veoma dobre uslove za rad, možda i medju najboljim u Banjaluci. Tih pet godina u Jelšingradu pamtiću samo po lijepom. Bio sam standardan prvotimac u klubu koji je bio član Regionalne lige BiH, grupa Zapad.
- Daljnji fudbalski put te vodi u Omladinac ?
Da, u Budzaku sam, tako reći, ostao do kraja karijere. S Omladincem sam prošao dosta nivoa takmičenja a samo zato jer se u to vrijeme, kako se država raspadala, često vršila i reorganizacija takmičenja. Bio sam standardan igrač kod Vukše i Gavrilovića. Ono što svi u klubu pamte, pa tako i ja, su polufinala Kupa Republike Srpske. Nažalost izmaklo nam je finale 1995. godine protiv Borca jer nas je eliminisao Rudar iz Prijedora 2-1. Kasnije smo mogli biti svjedoci fudbalske fešte u finalu kada je Gradski stadion bio prepun. Onda je uslijedila kratka epizoda u Slogi iz Trna pa povratak u Omladinac gdje sam u 30. godini završio igračku karijeru.
- Zašto si relativno rano završio igračku karijeru ?
Dok sam igrao paralelno sam se školovao u Novom Sadu. Imao sam prosjek ocjena 9,43 a diplomirao sam desetkom na temu: Uigravanje linija tima, na katedri kod profesora doktora Radivoja Radosava. U medjuvremenu nekako sa završetkom školovanja poklopila se i povreda ligamenata tako da je sve to ubrzalo da prestanem igrati profesionalno fudbal.
- Trenersku karijeru si počeo u Omladincu. Kako je sve to izgledalo na samom početku ?
Na početku sam preuzeo mladje kategorije Omladinca i za dvije godine uspjeli smo da izborimo plasman u najjaču kvalitetnu ligu mladih u Republici Srpske. Čak te prve godine našeg učešća u kvalitetnoj ligi mladih na kraju smo podijelili prvo mjesto s Kozarom koja je zbog boljeg medjusobnog skora osvojila prvo mjesto. Koliko smo dobro radili govori i podatak da smo Borac ostavili čak 18 bodova.
- Kada si preuzeo prvi tim kluba iz Budzaka ?
Kada je smijenjen Dragi Kaličanin preuzeo sam prvu ekipu Omladinca. Tada smo bili članovi Druge lige RS i nalazili smo se na 8. mjestu. Na kraju smo završili na trećem mjestu a već sljedeće sezone smo bili prvi i obezbjedili smo plasman u Prvu ligu RS.
Takodje smo bili prvorazredno iznenadjenje u BiH. U prvom zajedničkom Kupu BiH stigli smo do ¼ finala eliminisavši Borac, Slobodu i Čelik a tek u ¼ finalu zaustavio nas je Široki Brijeg. U Kupu RS dogurali smo do polufinala gdje je od nas bolji bio Boksit iz Milića. Dakle, bila je to izuzetno uspješna godina u kojoj smo obezbjedili plasman u Prvu ligu RS i ostavili dubok trag u Kup takmičenjima na nivou RS i BiH.
- Nakon tih rezultata otišao si u Prnjavor ?
Nakon Omladinca prešao sam u Ljubić iz Prnjavora i proveo prelijepih godinu dana. Nije to bio iznenadjujući prelazak na trenersku klupu Ljubića jer je i ranije bilo nekih razgovora. Na kraju šampionata RS osvojili smo osmo mjesto a zanimljivo je da smo primili najmanje golova na domaćem terenu od svih ekipa u ligi. Primili smo tri gola u prvom dijelu šampionata a u drugom nijedan.
- Sljedeća stanica je Gradiška i FK Kozara. Opišite i taj period ?
Samo sedam dana imao sam odmora izmedju rada u Ljubiću i Kozari. Bio sam na pripremama s mladom reprezentacijom BiH kada sam dobio poziv od rukovodstva Kozare da preuzmem prvi tim. Nisam se nijednog trenutka libio da prihvatim tu ponudu i otišao sam u Kozaru koja se tada borila za opstanak u prvom zajedničkom prvenstvu BiH. Zatekao sam Kozaru na 19. mjestu a na kraju nas je dijelio samo jedan bod od opstanka u Premijer ligi BiH i jedna pobjeda od prvog plasmana Kozare na evropsku scenu. Jednostavno zbog utakmice Glasinac - Brotnjo, koja je svima u državi bila sumnjiva, Kozara je morala da napusti elitno društvo jer je Brotnjo ostvario neočekivanu pobjedu na gostovanju na Sokocu. Medjutim pravda je stigla već naredne godine jer su i Glasinac i Brotnjo izgubili status premijerligaša. To ispadanje Kozare mi je strašno teško palo baš kao i svima u klubu jer je bila javna tajna da su bile umiješanje vanfudbalske radnje. Kozara je sa mnom na čelu dobila devet mečeva na domaćem terenu zaredom a kako su nas tretirali dovoljno govori i podatak da je protiv Kozare dosudjeno čak 12 penala što je stvarno nevjerovatno.
- Danas si u Omladincu. Kakvo je trenutno stanje u klubu iz Budzaka ?
Moram reći da sam prije Omladinca pola sezone vodio Vrbas kojeg sam spasio od ispadanja iz Druge lige RS. Poslije toga sam stigao u Budzak gdje sam i danas. Moram da priznam da mi trenutno odgovara rad u „manjim“ klubovima jer paralelno radim i u mladoj reprezentaciji BiH.
- Spomenuo si rad u mladoj reprezentaciji BiH. Koliko si već u stručnom štabu ?
Ovo mi je treći kvalifikacioni ciklus u mladoj reprezentaciji. Prvi put smo bili u grupi s Norveškom, Danskom, Rumunijom i Luksemburgom. Do zadnjeg kola ostali smo u igri za plasman u daljnje takmičenje ali smo na kraju ipak bili treći. U tom ciklusu osvojili smo 13 bodova što naši prethodnici nisu uradili zajedno. U drugom ciklusu koji je nedavno završen u izuzetno jakoj grupi sa Španijom, Srbijom i Crom Gorom, Belgijom, Litvanijom i San Marinom zauzeli smo četvrto mjesto. Treba biti realan da smo bili autsajderi u grupi ali isto tako treba istaći da smo odigrali nekoliko dobrih utakmica, a posebno se to odnosi protiv Belgije i Španije. Za ovaj sadašnji treći ciklus ostala je većina igrača iz prethodnog što je velika prednost. Mislim da sada možemo po prvi put da izborimo plasman na neko veliko takmičenje. Igramo kući sa pobjednikom meča San Marino – Jermenija a potom slijedi najvažniji meč za plasman u baraž u gostima protiv Norveške. Vjerujem da možemo da izborimo baraž a onda uz sreću u žrijebu, da izbjegnemo fudbalske velesile, možemo se nadati i završnici Evropskog prvenstva.
- Rekao si da većina igrača ostaje. Ko su ti mladi reprezentativci ?
To je nekolicina perspektivnih fudbalera: Jelić, Purić, Husić, Studenović, Baotić, Ibričić. Dosta igrača iz selekcije do 21 godine prekomandovano je u prvi tim –«A» reprezentaciju BiH u protekla dva ciklusa. To su: Grujić, Berberović, Blatnjak, Ibričić, Raščić, Pehlić. Svi oni sada igraju u inostranstvu. Tu je i grupa fudbalera koju predvodi Jelić koja će veoma brzo obući dres A reprezentacije BiH.
- Da li posebno pamtiš neke utakmice mlade reprezentaciej BiH ?
Naravno da pamtim. Tu bih prije svega izdvojio pobjedu od 5-1 nad Njemačkom koju je predvodio Kuranji, zatim uvjerljiv trijumf u Vinkovcima protiv Hrvatske 4-0 kao i poraz u gostima kod Italije od 3-2 kada smo odigrali odlično.
- Perspektiva fudbala u BiH ?
Siromašno društvo diktira neka pravila koja nemaju nikakve veze sa fudbalom. Moral u sportu je pao na najniže grane. Ipak da ima svjetlih tačaka pokazala je A reprezentacija koja je u dva kvalifikaciona ciklusa bila nadomak plasmana na veliko takmičenje. Pašalić je ključan za ove rezultate, koji su po meni iznad očekivanja. Pašalić zajedno sa selektorom Sliškovićem drži sve pod kontrolom i mislim da njih dvojica rade odličan posao. Ovaj dvojac je za nekoliko stepenica izdigao fudbal BiH. Isto tako mora se navesti da je ulazak kadrova iz RS podigao kvalitet. Ovu činjenicu priznaju i fudbalski radnici iz Federacije BiH. Uz ljude poput Milana Jelića, Pašalića i Sliškovića sigurno se možemo nadati nekom boljitku. Takodje ne smijem zaboraviti ni selektora mlade reprezentacije BiH Ibru Zukanovića koji ne boluje od principa i podjela. Za njega je samo bitno ponašanje igrača na terenu a ne neke druge stvari poput nacionalnosti igrača. S njim imam izutetno korektnu saradnju i daje mi veliku slobodu.
- Na koliko si utakmica u mladoj reprezentaciji BiH radio kao prvi trener ?
Naredna prijateljska utakmica protiv Italije biće mi 30. u stručnom štabu mlade selekcije. Ono što je karakteristično je da će taj susret biti odigran baš na moj rodjendan.
- Na čemu bazirate svoju fudbalsku filozofiju ?
Poznavanje protivničke ekipe je veoma bitno kako bi se što lakše našle rupe u njihovoj igri. Kada sam počinjao trenersku karijeru težio sam ka igri za gol više. Medjutim, sad sam apsolutno promijenio razmišljanje tako da mi je najbitniji rezultat. Više volim rezultat 1-0 nego 5-3 jer sam tada uvjeren da su sve faze tima dobro odradile svoj posao.
- Da li pratiš dešavanja u Borcu i nadaš li se dolasku na kormilo kluba s Gradskog stadiona ?
Koliko znam dva puta sam bio veoma blizu klupe Borca a samo to pominjanje da bih mogao biti trener Borca za mene je velika čast. Što se to nije desilo najbolje će odgovoriti oni koji su tako odlučili. Neću reći da su pogrešno odlučili ali ako je mjerilo rezultat onda se odgovor zna. Sadašnja Uprava, za sada, radi dobar posao. Klub će se sigurno vratiti u Premijer ligu ali u Borcu moraju biti svjesni da sa ovim timom ne mogu napraviti neki značajniji rezultat. Ukoliko žele vrh tabele i plasman na evropsku scenu moraju se pojačati sa kvalitetnim fudbalerima.
- Najbolji fudbaler i tim Borca svih vremena ?
Abid Kovačević je sigurno najbolji fudbaler Borca svih vremena.
Gledao sam ga kao klinac i mislim da zaslužuje ovaj epitet jer je bio fudbalski boem i znalac. Bilo je tu još dosta dobrih igrača poput golmana Karalića i Jantoljaka, zatim Ibrahimbegovića, Dragana Marjanovića.
- Borčevih "idealnih 11" ?
Što se tiče tima ovako bih ga postavio:
Slobodan Karalić, Hukmet Kušmić, Zvonko Vidačak, Milorad Bilbija, Vesko Kovačević, Damir Špica, Dževad Kreso, Darko Ljubojević, Dragan-Kime Marjanović, Muhamed-Fišer Ibrahimbegović i Abid Kovačević.
- Najsrećniji fudbalski trenutak ?
Ulazak s Omaldincem u Prvu ligu RS te priznanje za rad u mladoj reprezentaciji BiH.
- Najteži fudbalski trenutak ?
Ispadanje Kozare iz Premijer lige BiH. Dvije hiljade ljudi u Gradišci je na stadionu iščekivalo rezultat na Sokocu a onda kada je javljeno da je Brotnjo pobijedio nastao je tajac i nevjerica.
- Porodica ?
Moj sin i supruga su mi najbitniji u životu. Oni su moj oslonac i bez njih ne nih mogao napraviti ništa u životu. Kada mi se sin borio za život i kada se na sreću izborio shvatio sam da su mi oni osnova svega.
- Mišljenje o ovom portalu ?
Čuo sam za njega i mislim da je to pun pogodak za sve ljude iz Banjaluke. Grad na Vrbasu upravo treba takav projekat jer je Banjaluka grad sporta.
- Poruka Banjalučanima širom svijeta ?
Čovjek mora živjeti u nadi da će Banjaluka u budućnosti postati još ljepši grad za živjeti i da će ostati grad s dušom koji prihvata sve ljude. Nadam se da će se zaboraviti ružne stvari iz prošlosti koje je donio rat i da ćemo se okrenuti srećnijoj i ljepšoj b
PZ
Banja Luka, mart 2006.
Vultere Team
