Ime i prezime: Vule Trivunović
Datum i mjesto rodjenja: 13.03.1983, Glamoč
Sport: fudbal - pozicija: stoper
Klubovi: Borac (Banjaluka), Obilić (Beograd), Burghauzen (Njemačka), Sarajevo
- Početak karijere ?
Kada sam došao u Banjaluku 1995. godine, sa 12 godina, upisao se u FK Borac. Krenuo sam trenirati u pjetlićima kod Bobija Spasojevića i Bogdana Petkovića. 3,5 godine proveo sam u mladjim kategorijama Borca a onda sam otišao u Beograd u Obilić u njihovu kadetsku ekipu.
- Jesi li u Obiliću bio do seniorskih dana ?
Kao što sam rekao prešao sam u kadetsku ekipu Obilića iz Beograda i to 2 mjeseca nakon što je prvi tim Obilića osvojio šampionsku titulu u SR Jugoslaviji. Došao sam na njihovo insistiranje. Obilić je u to vrijeme bio najbolje organizovan klub u Srbiji. Nisu samo imali dobar prvi tim već i kvalitetne ekipe u mladjim kategorijama. Zbog toga mi je imponovalo što sam dobio poziv da predjem u Obilić. Nisam se dvoumio nijednog trenutka. U Obiliću sam proveo 2,5 godine. Bio sam član juniorske ekipe koja osvojila titulu šampiona države. To je bila i posljednja titula za Obilić u bilo kojoj uzrasnoj kategoriji. Koliko smo bili dominantni u toj juniorskoj ligi, najbolje odslikava podatak, da smo Crvenoj Zvezdi pobjegli 11 bodova. Za juniore Crvene Zvezde tada je igrao sadašnji gotovo cijeli prvi tim: Janković, Basta, golman Stojković, Milovanović, Mrđa i drugi. Već u 3.kolu šampionata zauzeli smo prvo mjesto i čuvali ga do posljednjeg 36. kola. U utakmici za državnog prvaka bili smo bolji od šampiona Crne Gore Budućnosti iz Podgorice.
- Da li si debitovao za seniorsku ekipu Obilića ?
Nisam. Sa 19 godina došao sam u Banjaluku i počeo igrati za prvu ekipu Borca. Moja isključiva želja je bila da zaigram za Borac. Imao sam i drugih mogućnosti ali sam sve odbio zbog želje da zaigram za Borac. Te godine startovala je prva zajednička liga BiH u kojoj je učestvovao i Borac. Bio sam pozajmljen od strane Obilića. Ta sezona je, uz ovogodišnju, i najuspješnija u mojoj dosadašnjoj karijeri. Igrao sam konstantno dobro. Odigrao sam najviše utakmice od svih fudbalera Borca. To je uticalo da dobijem poziv i za mladu reprezentaciju BiH. Veoma brzo postao sam i standardan član mlade reprezentacije. Sve se vrtoglavo brzo dešavalo tako da sam uskoro pozvan i u A tim BiH i to za meč protiv Velsa. Nažalost, iz nefudbalskih razloga nisam otišao za Vels. Ostaje žal za tim, ali šta je tu je, bilo pa prošlo.
- Gdje si se poslije Borca skrasio ?
Vratio sam se u Obilić. Imao sam još godinu ugovora sa Obilićem. To je bio neuspješan period. Nastali su problemi. Bio sam jedini igrač, koji je imao kvalitet za inostranstvo, i za kojeg su se interesovali inostrani klubovi. Ljudi iz Obilića shvativši tu činjenicu ponudili su mi novi četverogodišnji ugovor koji, naravno, nisam htio da potpišem. Nisam želio da se, bez povoljnih finansijskih uslova, vezujem za klub čak četiri godine. Iz kluba su se revanširali tako što sam manje igrao. Odigrao sam svega 8-9 utakmica i to tek u drugoj polusezoni. Kada je završena sezona ipak su se strasti smirile tako da sam se sa rukovodstvom Obilića rastao na korektan način.
- Potom si otišao u Njemačku, u ekipu Burghauzen. Koliko si se tamo zadržao ?
Moj menadžer iz Nirnberga sredio mi je da stignem u Njemačku u ekipu Burghauzen. Iz tog kluba, nakon što su pregledali kasete s mojim nastupima, insistirali su da dodjem na probu 2-3 dana da se lično uvjere u moje kvalitete. Kada sam došao vidjeli su da sam spreman i potpisao sam ugovor na dvije godine. Nisam se zadržao obe godine ugovora. Prošlog ljeta raskinuo sam ugovor jer sam bio nezadovoljan statusom. Imao sam sukob sa trenerom jer sam dobijao šansu na kašičicu da igram. Po prirodi sam pošten tako da ne mogu da podnesem nepravednost. Po svim parametrima i testovima bio sa bolji od Nijemca koji je igrao na mojoj poziciji ali valjda zbog togao što sam stranac bio sam na margini. S obzirom da meni novac nije bio u prvom planu, već želja da igram i napredujem, odlučio sam da napustim Njemačku.
- To je bilo prošlog ljeta. Otkud onda u Sarajevu ?
Postojala je mogućnost da nakon Burghauzena nastavim karijeru u Prvoj austrijskoj ligi ali se nismo dogovorili oko uslova. Onda je uslijedio poziv mog prijatelja Albina Pelaka i otišao sam u Sarajevo. Nisam se pokajao. To je grad gdje se fudbaler osjeća najljepše. Zaista je posebno igrati fudbal u Sarajevu.
- Sarajevo je osvojilo drugo mjesto u Premijer ligi BiH. Da li si zadovoljan svojim igrama ?
U Sarajevo sam stigao nakon 6-7 mjeseci pauze i bilo je teško vratiti se odmah u formu. Medjutim, vrijednim radom vratio sam se u formu i pobrao simpatije publike. Postigao sam 3 gola, odigrao najviše utakmica u sezoni od svih fudbalera Sarajeva. Prema mnogim mišljenjima uz Mačkića sam bio najbolji igrač Sarajeva u ovoj sezoni. Izborili smo Evropu i u klubu su zadovoljni, baš kao i ja.
- Kakav si odnos imao sa trenerom Husrefom Musemićem ?
Korektan prije svega. Musemić je bio veliki igrač u bivšoj državi a sada je i veliki trener. Riječ je o dobrom stručnjaku ali i dobrom čovjeku. Mislim da je za mene veliko priznanje što sam sreo i upoznao takvog čovjeka. Mislim da je prevazišao ovu ligu jer je on takav čovjek koji želi postići rezultat isključivo na fudbalskom terenu a ne „zakulisnim“ radnjama, kakav je kod nas slučaj.
- Pauza je u prvenstvu. Ostaješ li u Sarajevu i sljedeće sezone ?
Pauzu sam iskoristio da dodjem kod porodice u Banjaluku. Ovdje ću i provesti najveći dio odmora jer Banjaluku volim kao da mi je rodni grad. Što se tiče mog angažmana u Sarajevu žele da me zadrže, makar za nastup u kvalifikacijama za Kup UEFA, ili u najboljem slučaju još godinu dana. Medjutim svakom igraču, pa tako i meni u centru pažnje je inostranstvo, tako da još uvijek ne znam gdje ću nastaviti karijeru. Bogu hvala imam dosta ponuda iz okruženja ali i još nekih evropskih država tako da još uvijek važem ponude. Medjutim i ako bih ostao još jednu sezonu u Sarajevu ne bih požalio jer je to stvarno bio najljepši period u mom životu i moj fudbalski preporod u svakom smislu.
- Borac se vraća u Premijer ligu. Ima li šanse da zaigraš u Borcu ?
99 % neću doći u Borac. Mislim da nema ništa od toga angažmana iz jednog jedinog razloga što sumnjam da je rukovodstvo Borca spremno da plati Sarajevu obeštećenje za mene u iznosu od 150.000 KM. Ovi ljudi koji sada vode klub, načinili su pomak, ali je to daleko od evropskog Borca. Kako rade i razmišljaju teško je očekivati da će napraviti ekipu koja će imati značajno mjesto u Premijer ligi BiH. Ja im želim sreću ali ako se ne pojačaju mogu samo očekivati borbu za opstanak. Šteta je što jedan sportski grad, kakav je bio Banjaluka, suočava se sa ovakvom situacijom u sportu.
- Vulturesi ?
Dok sam igrao za Borac imao sam korektan odnos sa Vulturesima sve do onog trenutka kada sam zaigrao za mladu reprezentaciju BiH. Tada je to na mene i moju psihu uticalo jer sam bio mlad i mislio sam da zbog svog zalaganja u klubu, to nisam zaslužio. Medjutim danas nemam ništa protiv njih. Ružna sjećanja sam ostavio po strani i mislim da je najbolje tako. Volio bih da ih opet 5-6 hiljada na Gradskom stadionu, dakle, da se vrate na utakmice.
- Mlada reprezentacija BiH ?
Za mladu reprezentaciju BiH odigrao sam 25 utakmica. Bila je to velika čast za mene. Kada sam ušao u U-21 reprezentaciju igrao sam sa igračima koji su bili stariji 1-2 godine od mene. Imao sam tu sreću da nastupam zajedno sa Pelakom, Škorom, Blatnjakom, Grujićem, Berberovićem, Stajićem, Ibiševićem...
- Bio si sada uvršten i na širi spisak A reprezentacije BiH za prijateljske utakmice protiv J.Koreje i Irana. Medjutim na kraju ne putuješ na ovu turneju. Je li ti žao ?
Iskreno to sam i očekivao. Ja sam jednu životnu lekciju naučio kada sam imao povredu. Čovjeku kada ide lijepo, onda vjeruje svima, sve do onog trenutka kada se okrene situacija. Kada sam operisao nogu vidio sam ko je kakav i u principu na koga mogu računati. Tako je i sa reprezentacijom. I do sada sma živio bez A reprezentacije pa ću živjeti i ubuduće. Istrajaću u svojoj namjeri da igram za A tim BiH. Za mene kao čovjeka jedino mjerilo je zeleni teren a „zakulisne“ i „nefudbalske“ radnje me ne interesuju.
- Komentar rada selektora Blaža Sliškovića ?
Riječ je o mladom treneru koji je bio veliki igrač. Kao što znamo bio je nadomak plasmana na završna takmičenja. Kao igrač, nisam kompetentan, da govorim da li je on radio dobro ili loše. Za to imaju institucije i grupe ljudi koji su stručni i zaduženi za takve ocjene. Bolje pitajte njih.
- Može li reprezentacija BiH izboriti plasman na Evropsko prvenstvo 2008. godine ?
Mislim da može. Iako je grupa izjednačena sve zavisi od nas. Dosta toga će zavisiti i od rada Saveza. Vodeći ljudi Saveza jedne sedmice govore jednu priču a druge sedmice drugu priču. To mi se ne svidja. Realno imamo šanse da se borimo i na kraju plasiramo na Evropsko prvenstvo.
- Favoriti Svjetskog prvenstva ?
Navijaću za Argentinu i Srbiju i Crnu Goru. Što se tiče favorita mislim da nijedna evropska zemlja ne može da se po kvalitetu približi Brazilu i Argentini. Izmedju ove dvije reprezentacije treba tražiti svjetskog prvaka.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Bilo ih je više. Pobjeda protiv Njemačke 5-1 u Zenici. Drag mi je bio i odlazak u inostranstvo. Takodje ću pamtiti i dan kada sam postao kapiten mlade reprezentacije BiH. Ipak možda trenutno mi je u najljepšem sjećanju debi za Sarajevo. Igrali smo u Lukavici protiv Slavije, a ja sam bio u timu Sarajeva, već nakon desetak dana od dolaska u glavni grad BiH. Na stadionu je bilo prisutno oko 3500 navijača Sarajeva, Hordi zla, i nisam znao kako će me prihvatiti. Medjutim kada su počeli skandirati „Vule Srbine, Horde zla su uz tebe“ srce mi je bilo puno. Odmah sam znao da su me prihvatili. Inače još jednom ponavljam da je poseban osjećaj igrati u Sarajevu. Navijači te prepoznaju na ulici, daju ti podršku.
- Najteži sportski trenutak ?
Nije vezan lično za mene. Ljetos kada sam došao iz Njemačke, istog dana ali u poslijepodnevnim časovima, Borac je ispao iz Premijer lige BiH. Jako mi je teško palo iako nisam igrao.
- Komentar naše internet stranice ?
Nemam prevelikog dodira sa računarom tako da nisam posjećivao Vašu stranicu. Ipak podržavam ideju i volio bih da to više čitaju ljudi koji imaju moć da pomognu banjalučkom sportu.
- Poruka Banjalučanima ?
Vjerujte da će Gradski stadion opet biti kultno mjesto i da će u kafanama opet utakmice biti glavna tema.
PZ
Maj 2006.
Vulture Team
