Ime i prezime: Želimir Tojagić
Datum i mjesto rodjenja: 06.10.1955., Zdena – Sanski Most
Sport: fudbal
Klubovi: Borac, BSK, Ratar (Topola), Sloga (Trn)
- Fudbalski počeci ?
1965. godine došao sam u Banjaluku da bi fudbal počeo trenirati četiri godine kasnije. Dakle, sa 14 godina sam u Borcu počeo a treneri su mi bili Mile Malogajski, Enver Kučuković-Tender i Alija Osmančević-Haha. U mojoj generacji još su bili: Karalić, Lazić, Bogoević, Bajagilović... Prvi, medju njima, sam kod Gojka Zeca počeo raditi sa prvim timom. Kada je Zec otišao u OFK Beograd mene su prebacili u BSK gdje sam ostao 10 godina (1974-1984).
- Da li Vam je bilo žao i koji su razlozi Vašeg prelaska u BSK ?
Aco Milošević i ja smo bili pozvani da treniramo sa prvim timom koji je tada vodio Bobi Spasojević. Odradili smo prvi dio priprema u Banjaluci i što se mene tiče sve je bilo u redu. Medjutim, kada smo trebali ići u Čapljinu, Bobi je rekao da će povesti Miloševića, a ne mene. Bobi je svoju odluku obrazložio time što sam ja bio zaposlen a Milošević ne, pa ga je zato uvrstio medju putnike za drugi dio priprema.
- Da li ste imali mogućnosti da predjete u neki drugi klub a ne u BSK ?
Jesam. Dobijao sam pozive od Kozare i Podgrmeča ali nisam ih prihvatao. Oni su mi nudili 20 mjesečnih plata za jednu sezonu ali nisam želio tamo da idem jer mi novac nije bio problem. Bio sam zaposlen tako da mi novac u fudbalu nije bio u prvom planu. U jednom momentu se za moje usluge zainteresovao i Čelik iz Zenice ali ni do toga transfera nije došlo.
- U BSK ste došli 1974. godine i ostali narednih 10 godina. Vjerujem da je to bio lijep period.
Godine provedene u BSKu su bile najljepše u mojoj aktivnoj fudbalskoj karijeri. Dudo Dervišić i još neki članovi rukovodstva BSKa došli su po mene u Borac i željeli da me dovedu u redove BSKa. Trener je te godine bio Smajo Hodžić a u toj generaciji, kada sam ja stigao, igrali su: Sead-Teta Kapičić, Rade-Runjo Crnomarković, doktor Arbutina zvani Kliman, Goran-Škic Todorovac, Mujo i Kemo Alihodžić, Davor Čatlak, Slavko Golubić zvani Hijena, Kadir Čizmić, Enes Seferagić, Šakotić, Rodoljub Petković... U BSK su osim mene te 1974. godine u paketu došli i Andjelko Grahovac i Vili Graovac. Očekivalo se da će Andjelko biti standardan a da ćemo se Vili i ja teško snaći u BSK-u i ugurati u standardne prvotimce. Medjutim, desilo se suprotno. Od nas trojice, jedino sam se ja izborio za status prvotimca i postao standardan član BSK-a. Nametnuo sam se i narednih 10 godina konstantno igrao za BSK.
- Koji je bio najljepši period a koji je najlošiji period u BSK-u ?
Najbolje rezultate postizali smo sa Milom Malogajskim a najslabije sa Hadžićem s kojim smo ispali iz lige. Sjećam se da je Hadžić, kada je stigao u klub, doveo nekoliko igrača medju kojima i Stojana-Ćelu Malbašića. Nas starije i do tada standardne igrače preselio je na klupu. Rezultat svega toga je bio da smo u prvom dijelu šampionata osvojili samo devet bodova i bili smo prikovani za dno tabele. U drugom dijelu šampionata nas je s trenerske klupe vodio Mile Malogajski. Nanizali smo 27 bodova ali je ipak to bilo nedovoljno jer smo za samo jedan bod ispali iz lige. To posljednje kolo je bilo zaista nesvakidašnje. Mi smo pobijedili u Puračićima ekipu koja je bila u samom vrhu i znatno kvalitetnija od nas. Medjutim, Živinice i Budućnost iz Gračanice su remizirali što nama nije odgovoralo. Interesantno je da smo se na pola puta sreli mi i igrači iz Gračanice. Pola fudbalera iz Gračanice je plakalo jer ta polovina prodala utakmicu i tako reći igrala za BSK.
- Kakav je bio oproštaj od BSK-a ?
Oproštajnu utakmicu u dresu BSK-a odigrao sam protiv Borca iz Drvara i to na novom stadionu na kojem BSK i danas igra. Dobio sam zlatnu plaketu povodom 50 godina postojanja FK BSK, komplet srebrenjaka s Titovim likom i knjigu o BSK-u.
- Gdje ste završili fudbalsku karijeru ?
U 'Rataru' iz Topole sam odigrao polusezonu. Zadobio sam povredu meniskusa tako da sam morao na operaciju. Poslije operacije vratio sam se na teren i u Slogi iz Trna završio igračku karijeru. Prije rata dvije godine sam bio trener Mladosti iz Glamočana.
- Šta ste radili tokom rata ?
Kada je rat počeo došlo je do rasula u trnskoj Slogi. Gotovo sve je bilo pokradeno iz kluba. Uspio sam to nekako da zaustavim. Sa igračima Mladosti ušao sam u klub u kojem sam naredne 3 godine bio i trener, i funkcioner, i oružar. Nakon tri teške godine u klub su se priključili Miljević i Malinić a potom i Roguljić. Kada je Roguljić stigao postavljen sam za direktora a Bato Bulić je bio predsjednik kluba. Sloga je u to vrijeme bila medju najboljim ekipama u RS. Osvojen je Kup RS a ekipa je bila u vrhu Prve lige RS. Po povlačenju Roguljića opet sam ostao sam u Slogi ali sam i ja nedugo otišao iz kluba iz Trna.
- Sada ste suvlasnik Škole fudbala Džaja. Kakvo je stanje u Vašoj školi fudbala ?
Od 1995. godine sam u Školi fudbala Džaja, zajedno sa Milivojem Glišićem. Imali smo preko 1000 klinaca a od prve generacije izbacili smo 7 profesionalnih fudbalera koji su nosili dres Borca. To su: Vukajlović, Maksimović, Raspudić, Danijel Tadić, Damjanović, Gagula i Janković. Od njih 7, Maksimović i Damjanović su bili članovi mlade reprezentacije BiH a Gagula je igrao za mlade snage Ajaksa. Inače, više od 40 klinaca, koji su počeli u našoj školi fudbala, sada nastupaju širom RS u Prvoj ili Drugoj ligi. Napravili smo i objekat u Vrbanji na kojem nam mogu pozaviditi mnogi klubovi. U postupku je izgradnja balona za fudbal takodje u Vrbanji. Najveći smo organizatori turnira za mladje selekcije u BiH a što se tiče dvoranskih turnira medju najboljim smo organizatorima i na Balkanu. Ispred nas je jedino Madjarska jer na njihovim turnirima učestvuje takodje veliki broj ekipa ali iz različitih zemalja. Sada imamo oko 100-ak polaznika a treneri su Damir Glišić i profesor Simović. Po potrebi angažujemo trenera iz okruženja a kroz našu školu je prošlo 18 trenera s banjalučke regije, medju kojima: Bobi Spasojević, Pelc, Gavrilović, Gutović, Šakić, Savo Kristić...
- Kakav je odnos sa ostalim klubovima ? Mogli su se pročitati sukobi an relaciji Škola fudbala Džaja-Borac ?
Imamo problema, prije svega mislim na Borac. Spomenuo sam kako je sedam naših igrača nosilo dres Borca. Sada potražujemo 700 hiljada KM naknade od Borca jer su ti igrači iz Borca obavili prvi transfer u karijeri a mi smo ih prije toga trenirali. Mi samo tražimo da Komisija koja je zadužena za ovo pitanje primijeni Pravilnik FIFE od 01. 07. 2005. u kojem se kaže da su svi klubovi iz Premijer lige BiH u trećoj kategoriji a svi ostali klubovi uključujući i našu školu u četvrtoj kategoriji.
- Šta to suštinski znači ?
To u stvari znači da klubovi iz Premijer lige pri prvom transferu igrača u karijeri imaju naknadu za treniranje fudbalera od 30 hiljada evra a svi ostali klubovi (četvrta kategorija) 10 hiljada evra naknade za treniranje igrača. Mi smo izaračunali koliko su vremena pomenuti igrači proveli u našoj školi i taj iznos je 700 hiljada KM. Taj spor traje već dugo. Čak smo o tome obavjestili i FIFU a odgovor iz svjetske 'Kuće fudbala' je da taj problem treba da bude riješen na nivou BiH. 2. februara je zakazana sjednica Komisije za ovo pitanje i vidjećemo kakav će epilog biti. Istina je na našoj strani i ukoliko bude negativan odgovor žalićemo se FIFI
- Šta kažu u Borcu ? Da li ste se pokušali, da tako kažemo, nagoditi ?
Mi smo Borcu poslali pismeni prijedlog u kojem stoji:
- da klub preuzme 130 hiljada KM kredita na deset godina od Hidrotehne čiji sam ja vlasnik
- da se Glišiću da 100 hiljada KM i dozvoli da bude akcionar FK Borac
- da grad Banjaluka da Školi fudbala 'Džaja' na korištenje zemlju u Vrbanji
- da meni i Glišiću daju po jedan stan
- da nam se razlika isplati u nekom dogovorenom vremenskom roku
- Da li je bilo odgovora ?
Ne, nikada.
- Da se vratimo na ove, reklo bi se „normalnije“ teme, našeg razgovora i uopšte Vašem fudbalskom putu. Da li ste u Gradskom savezu ?
Sada sam član Izvršnog odbora Gradskog fudbalskog saveza Banjaluke. Predsjednik sam Komisije za omladinsku selekciju Gradskog saveza. Napravljen je presjek i formirane su selekcije za godišta 1992/93/94/95. Za sve te uzraste osim selektora angažovani su i treneri pri selekcijama grada.
- Šta uraditi da Borac bude u vrhu fudbala BiH ?
Prvo treba uzeti metlu i otjerati sve ljude iz Borca. Potrebno je staviti ljude koji će gledati širi društveni interes u Borcu a ne samo, kao što je sada slučaj, uski lični interes. Potrebno je grupisati sve fudbalske stručnjake iz Banjaluke i napraviti bazu igrača iz Banjaluke i naše regije. Jedino tako možemo vratiti publiku na stadione. Sada je slučaj da jedino Raspudić privlači publiku i da je jedino on iz Banjaluke. Slažem se da treba dovoditi pojačanja, ali istinska, koja će donijeti prevagu na terenu.
- Najbolji fudbaler Banjaluke svih vremena ?
Izdvojiću one koje sam gledao i kojih se sjećam. To su Abid Kovačević i Husnija Fazlić.
- Da li ste posjećivali našu stranicu ?
Nisam, ali ću Vas pohvaliti jer u ovom našem sivilu barem se tako može sportska Banjaluka afirmisati u svijetu.
- Poruka Banjalučanima ?
Sastav Banjaluke se umnogome promijenio. Trećina Banjalučana je ostala. Ja bih svim ljubiteljima sporta a naročito fudbala poručio da svojim prijedlozima i sugestijama skrenu pažnju rukovodstvu banjalučkih klubova da vode globalnu politiku a ne da vrše ličnu promociju. Na taj način ćemo se vratiti u vrh sporta BiH i vratiti publiku u dvorane i na stadione.
Z.P
Banja Luka, Janura 2007.
