Razgovor s bivšim fudbalerom Borca, BSK-a i Naprijeda,,,, Banjalučaninom sa Mejdana
Bojan Tadić
Ime i prezime: Bojan Tadić
Datum i mjesto rodjenja: 02.03.1981., Banjaluka
Sport: fudbal
Klubovi: Naprijed, BSK, OFK Beograd (SiCG), Zagreb (Hrvatska), Borac, Herfolge (Danska)
- Imaš 25 godina. Kada si počeo da treniraš fudbal ?
Počeo sam u svom naselju u Naprijedu. Imao sa 12-13 godina i odlučio sam, da kao i većina dječaka, počnem da treniram fudbal. Moj prvi trener bio je Milan Vlajić. U Naprijedu sam proveo godinu i po dana i onda sam prešao u BSK.
- Zašto si prešao u BSK ? Ko je glavni krivac ?
Sasvim slučajno sam se obreo u BSK-u. Tadašnji trener BSK-a Goran Radujković Draža me pozvao da dodjem u BSK i taj poziv sam prihvatio. Sa 17 godina debitovao sam za prvi tim BSK-a. Bio je to bukvalno prelazak iz kadetske selekcije u prvi tim. Dragan Vukša je vodio prvu ekipu i davao mi je neizmjernu podršku. Vjerovao je u mene, vidio u meni odredjeni kvalitet tako da sam tri sezone bio standardan prvotimac. Te prve sezone, sa 17 godina, bio sam najmladji fudbaler Prve lige RS. U tom periodu BSK je bio zaista dobra ekipa, krasila nas je sjajna atmosfera u ekipi tako da smo bilježili dobre rezultate. S obzirom da sam napredovao u plavom dresu i da sam igrao standardno dobro, rado se sjećam tog perioda.
- Nije dugo trebalo da se neki poznatiji klub zainteresuje za tebe ?
Da, odlične partije u BSK-u nisu prošle neopaženo. OFK Beograd s Karaburme je bio zainteresovan za moje usluge. Trener Zvonko Varga i predsjednik kluba Zvjezdan Terzić došli su u Banjaluku po mene. Veoma brzo smo se dogovorili. Potpisao sam trogodišnji ugovor i preselio se na Karaburmu. Medjutim u OFK Beogradu sam se zadržao samo šest mjeseci. Nisam bio zadovoljan statusom i minutažom koju sam dobijao. Posebno se to pogoršalo nakon promjene trenera kada je za šefa stručnog štaba OFK Beograda došao Bekvalac. On je sa sobom doveo nekoliko igrača tako da sam ja otišao u drugi plan. Nakon razgovora s Bekvalcem shvatio sam da on ne računa najozbiljine na mene tako da sam se bacio u potragu za novim klubom.
- Uslijedio je prelazak u NK Zagreb. Kako je došlo do transfera ?
Menadžer me je nazvao jednog dana i rekao da ima ponudu NK Zagreba. Nakon razgovora sa rukovodstvom kluba odlučio sam da prihvatim ponudu i potpisao sam dvogodišnji ugovor.
- Da li je bilo pritisaka u Banjaluci i Hrvatskoj s obzirom da su tada još uvijek bile izražene nacionalne netrpeljivosti ?
Moram priznati da su u Banjaluci, gotovo svi s kojima sam razgovarao, bili skeptični u vezi mog prelaska u NK Zagreb. I ja sam se pomalo plašio kako će me prihvatiti u klubu. Medjutim sada mogu reći da nimalo nisam zažalio što sam otišao u Zagreb. Prihvatili su me bolje nego u OFK Beogradu.
- Prve godine tvog ugovora Zagreb je napravio istorijski uspjeh-osvojio je titulu prvaka Hrvatske ?
Da, taj rezultat se ne zaboravlja. Mi smo bili jedina ekipa koja je, izuzev Dinama i Hajduka, osvojila šampionsku titulu u Hrvatskoj. Trener je bio Cico Kranjčar, izuzetan stručnjak koji je iz nas izvukao maksimum. Imali smo sjajne uslove za rad, igrači su se odlično uklopili i rezultat toga bila je titula. I ja sam imao odličnu minutažu. Aktivno sam učestvovao u osvajanju titule i zbog toga nijednog trenutka ne mogu zaboraviti tu prvu godinu ugovora u Zagrebu. Posebno pamtim utakmice protiv Dinama i Hajduka i zaista je nevjerovatan osjećaj biti prvi ispred takvih fudbalskih klubova kao što su Dinamo i Hajduk.
- Medjutim, već naredne godine nisi bio prezadovoljan statusom u NK Zagrebu. Šta se desilo ?
Po završetku šampionata Cico Kranjčar je napustio klub a na mjesto trenera stigao je Ivan Katalinić. U pripremnim utakmicama igrao sam odlično. Bile su to jake provjere protiv Šturma, GAK-a i mnogih drugih klubova. Isticao sam se dobrim igrama a čak je i sam trener Katalinić izjavljivao da sam jedan od igrača koji su se nametnuli svojim radom. Bio sam u sjajnoj formi i jedva sam čekao kvalifikacije za Ligu šampiona. Medjutim kada su počele zvanične utakmice doživio sam fijasko. Umjesto da budem standardan dobijao sam šansu na kašičicu. Redovno sam počinjao s klupe, igrao sam minimalno. Ono što mi je najteže padalo je što mi niko nije objasnio zašto ne igram kada sam na pripremnim utakmicama bio gotovo glavni igrač Zagreba. U medjuvremenu eliminisani smo u kvalifikacijama za Ligu šampiona od Ljubojevićevog ZTE-a, došla je smjena Katalinića i sve je nekako vuklo ka raspadu ekipe. Moja situacija se, dolaskom Jurčevića, nije značajnije promijenila tako da sam potražio neki drugi angažman. Kako se nisam javio klubu, rukovodstvo Zagreba, me je suspendovalo šest mjeseci. U tom periodu samo sam trenirao a posljednje tri utakmice u prvenstvu bio sam na klupi. Ostala je još jedna godina ugovora ali s obzirom da je NK Zagreb zapao u finansijske probleme, dogovorio sam se s vodećim ljudima kluba i dobio ispisnicu. Raspala se kompletna šampionska ekipa i odlučio sam da se vratim u Banjaluku u Borac.
- Koliko si proveo u Borcu i da li si zadovoljan tim periodom ?
Borčev dres nosio sam godinu i po dana. S Borcem sam prošao cijelu golgotu, od finala Kupa BiH, do potpunog kraha kluba i situacije kada se klub zamalo ugasio. Posebno mi je u sjećanju ostala ta finalna utakmica Kupa BiH na Koševu protiv Modriče. Povrijedjen sam nastupio u toj utakmici. Jednostavno, svi smo željeli da trijumfujemo ali nažalost nismo uspjeli u tome. Pitanje je šta bi se sve dešavalo kasnije da smo osvojili Kup BiH. Ali, bilo kako bilo, ekipa se poslije raspala, ostala su velika dugovanja prema svima, pa tako i prema meni. Ipak taj period u Borcu neću pamtiti samo po tim ružnim stvarima već i po svojim konstantnim dobrim igrama koje su mi pomogle da se opet otisnem u inostranstvo.
- Tvoja sljedeća destinacija je Danska i ekipa Herfolge ?
Šest mjseci nosio sam dres danskog prvoligaša Herfolge. Menadžer mi je pronašao klub i bez većih problema dogovorili smo saradnju. Već na prvoj utakmici namjestio sam jedan gol i bio strijelac jednog pogotka. Bio sam najbolje ocjenjeni igrač ekipe u sezoni, medjutim, ono što mi je odmoglo u daljnjoj karijeri je činjenica da smo ispali iz Prve lige Danske. Neki naši menadžeri obećavali su mi da će pronaći prvoligaški danski klub. Vrijeme je odmicalo, na kraju je sve ostalo na obećanjima tako da trenutno nemam kluba.
- Kako si bio prihvaćen u Danskoj ?
Bilo je super. Jedan igrač, koji je porijeklom iz Bijeljine ali je rodjen u Danskoj, dosta mi je pomogao da se priviknem na njihov način života. Odlično su me prihvatili u klubu, u gradu. Imao sam sreću da sam radio sa trenerima koji su kao igrači bili zvijezde danskog fudbala. Prvo me je trenirao Sjonberg koji je četiri godine bio kapiten Kajzerslauterna a sada je trener Hanovera. Nakon njega trenersku poziciju preuzeo je Alen Nilsen nekadašnji igrač Totenhema.
- Da li ima izgleda za novi inostrani angažman ?
Poslije te danske epizode otišao sam na probu u češkog drugoligaša Viktoriju Žižkov. To je tim iz centra Praga. Odigrao sam dobro na probi ali nisam bio zadovoljan uslovima koji su bili na granici minimuma. Nije se isplatilo ostajati u Češkoj i trenutno se nalazim u Banjaluci. Treniram sa BSK-om i čekam rasplet opcije nastupa u jednom švedskom prvoligašu. Vidjećemo šta će biti od toga a ako ne pronadjem inostrani angažman najvjerovatnije ću odigrati za BSK narednu polusezonu.
- Koji trener je ostavio najjači utisak ?
Draža Radojković me je naučio osnovama a Dragan Vukša me je uveo u prvi tim i do kraja me je isprofilisao. Njima dugujem zahvalnost za svoj igrački napredak.
- A Cico Kranjčar. Kakav si imao odnos sa njim ?
Cico Kranjčar je vrhunski trener tako da i ne čude ovi rezultati s hrvatskom reprezentacijom. Dok me je trenirao u Zagrebu radili smo dosta s loptom. Izuzetno ga cijenim. Inače ostao sam u dobrim kontaktima s njim tako da postoji mogućnost daljnje saradnje.
- Da li pratiš banjalučki sport ?
Pratim redovno, preko interneta ali i bivših saigrača s kojima se redovno čujem. Žao mi je što je banjalučki sport pao tako nisko ali valjda će doći bolji dani. Moram da kažem da bi Borac kada bi se sastavio od domaćih igrača koji su trenutno bez angažmana (Indjić, Teinović, Maletić...) stvorio takvu ekipu koja bi sigurno bila u vrhu Premijer lige BiH.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Osvajanje prvog mjesta u prvenstvu Hrvatske sa Zagrebom. Sjajan je osjećaj biti ispred do tada neprikosnovenih Dinama i Hajduka. Pošto smo mi dva kola prije kraja obezbjedili titulu, po povratku s gostovanja iz Vinkovaca, dočekao nas je pun stadion u Zagrebu. Uslijedilo je veliko nezaboravno slavlje.
- Najteži trenutak u karijeri ?
Druga godina ugovora sa Zagrebom kada je Katalinić preuzeo ekipu. Usporio me je u razvoju i bez ikakvog obrazloženja eliminisao iz prvog tima. Vjerovatno on jedini zna zašto nisam igrao.
- Anegdota ?
Bilo je dosta zanimljivih trenutaka ali jedan baš posebno pamtim. Kada sam došao u Zagreb bilo je to vrijeme još uvijek naglašenih nacionalnih netrpeljivosti. Kada smo gostovali u Splitu, u startnoj postavi Zagreba, bili smo i ja i mladi reprezentativac SiCG Djalović. Tokom cijele utakmice, u skladu sa sadašnjim navijačkim folkorom, članovi popularne Torcide vrijedjali su nas dvojicu na nacionalnoj osnovi. Kada se utakmica završila, poslije tuširanja, izašli smo obojica i zajedno sa Admirom Hasančićem stajali ispred našeg autobusa i čekali ostale saigrače. U tom trenutku prišla su nam šestorica navijača Hajduka koji su Hasančića, koji je stajao pored nas, pitali gdje su ona dvojica Srba. Hasančić im je rekao da se tuširaju i oni su otišli u tom pravcu. Možete zamisliti koliko su oni bili pijani ili već šta... kad nas nisu prepoznali. Kasnije, kada smo krenuli za Zagreb smijali smo se na tu temu.
- Kakav si ti imao odnos sa navijačima Borca ?
Uvijek sam imao dobar odnos. Kao i svakom klubu i igraču, tako i meni i Borcu znači podrška navijača. Fudbaleri igraju znatno opuštenije kada je na tribinama dosta ljudi i kada imaš njihovu podršku.
- Reprezentacija BiH ?
Dva puta sam nastupio za Olimpijsku reprezentaciju BiH. Bile su to revijalne utakmice. Nakon toga nisam dobijao pozive. Vjerujem da bi, kada bi se ustalio u nekom timu, veoma brzo izborio poziv za reprezentaciju BiH.
- Da li si posjetio naš portal i mišljenje o njemu ?
Jesam, redovno ga posjećujem i mislim da je odličan. Ima dosta sadržaja, redovno objavljujete informacije iz banjalučkog sporta i ideja je odlična. Samo tako nastavite.
- Poruka Banjalučanima ?
Ovom prilikom pozdravio bih sve Banjalučane i zaželio im mnogo sreće i uspjeha u životu.
PZ
Banja Luka, februar 2006.
Vulture Team
