Dugogodisnji kapiten crveno-plavih i predvodnik najuspjesnije generacije Borca. Ljubimac Vulturesa, Banjalucanin. Čovjek velikog srca fudbalskog znanja. Dijete Borca i Naprijeda sa Mejdana. Na terenu pravi vođa, kapiten, kako po zalaganju tako i po fudbalskom znanju i ponašanju. Ma pravi čaršinlija, i to "prekovrbaski" - Mejdanski. Raja.
Znate li na koga se ovo odnosi - ma naravno da znate. To je gospodin
Damir Špica
- Datum rođenja:
11.11.1962.
- Mjesto rođenja
Banja Luka
- Pozdravljam Vas Damire i zahvaljujem Vam se na pristanku na ovaj intervju.
Ma nema problema, drago mi je da ste se sjetili i da ste me nazvali.
- Mozeteli nam odmah reci kada i gdje ste poceli sa Vasom fudbalskom karijerom ?
Poceo sam u Naprijedu, kao clan pionirske, pa onda juniorske selekcije. Sa 16 godina sam na inicijativu Husnije Fazlica otisao u Borac. U Borcu sam igrao 2 godine u juniorskom timu, da bi poslije toga potpisao svoj prvi profesionalni ugovor 79/80 godine. Te godine je Borac bio drugoligas.
- Klubovi za koje ste igrali?
Borac, Atinaikos ( Grcka) , zatim godina igranja na Kipru i onda opet povratak u Grcku u ekipu Krk gdje sam igrao jos dvije godine.
- Koliko dugo ste igrali za Borac i koju poziciju?
Za Borac sam igrao 12 nezaboravnih godina, a poziciju -zadnji vezni.
- Damire, molio bih Vas da nam ukratko opisete taj vas preiod igra u Borcu..
Od pocetka to je bio jedan tezak period, jer ekipa je bila u drugoj ligi. Nije bilo novaca, nije bilo toliko raje, navijaca , itd...Tako je i bilo sve do 1985 godina, kada je Fazlic dosao u ekipu. On je napravio jedan kostur ekipe...kostur koji bi vratio klub tamo gdje mu je i mjesto u Prvu Ligu. Iako smo bili svjesni da ce to biti jedan dug i naporan proces, mi smo se pustili u to. Doslo je i nekoliko novih igraca, prije svega Lupic, Besirevic, Metejic, Popovic, Durgutovic...Prve dve godine se radilo maksimalno i vec nakon 2-3 godine , dosao je i uspjeh. Prvi veliki uspjeh , bio je osvajanje Kupa Marsala Tita, sto je i za nas bila velika senzacija...uz to smobili i jedina drugoligaska ekipa koja je ikada osvojila kup. Pored sebe smo imali jednu stvarno mocnu ekipu Crvene Zvezda, koju smo mi . svi vec znate kako, dobili u tom finalu. Medjutim mi smo bili mlada ekipa, svi smo se okrenuli kupu, zeljeli smo da ostvarimo taj uspjeh, ali u isto vrijeme smo zapostavili prvenstvo u 2 ligi. Na srecu nekako smo se i plasirali u tu novoosnovanu Jedinstvenu Drugu Ligu, koja je bila veoma jaka liga, u kojoj su se takmicili i dojucerasnji prvoligasi, koji su ispadali iz Prve Lige. Tada je doslo i do izmjene sefova strucnog staba, Fazlic odlazi na zasluzen odmor, a umjesto njega dolazi jedan isto veliki pedagog i strucnjak Josip Kuze. Cim je Kuze dosao u ekipu, vidio nase igrace, koji su vec 4 godine zajedno igrali, njemu je bilo jasno da ce uspjeti sa ovakvim timom i igracima. Znao je da moze izvuci maximum i nije mu bilo tesko nastaviti tamo gdje je Fazlic stao. Uz sve to Kuze je u nas stavio jedan pobjednicki duh, tako da smi i mi igraci bili svjesni da ko god hoce da igra za prvi tim, morace da se napati dobro... Vec iste te godine, nakog jednog napornog rada i velike zelje, ostvarili smo uspjeh i plasirali se u Prvu Saveznu LIgu. Poslije te utakmice protiv Proletera, utakmice velikog rizika, za jake nerve..utakmicu koju smo mi dobili na penale...Borac se vratio tamo i gdje mu je i bilo mjesto. Ulaskom u Prvu Ligu , Kuze se vraca u Dinamo, Fazlic se vraca u klub, ali ne kao trener , nego kao tehnicki direktor kluba, a za trenera nam dolazi jedan veliki trenerski strucnjak Stanko Poklepovic. Stanko Poklepovic u ekipu donosi jedan pobjednicki mentalitet, ali i strasan rad...Igraci su prihvatili taj njegov ritam, jer svima nam je bilo jasno da ce prva godina u Prvoj Ligi biti najteza. Takodje smo doveli i neka pojacanja u kluc, a to su prije svega bili fudbaleri iz HAjduka , Mise, Franko, Anic, Memic... Tu prvu godinu nam nije islo , bili smo jos neiskusni, ne zbog igre , nego zbog jedne takojake lige...Na nasu srecu u predzadnjem kolu smo uspjeli da obezbjedimo opstanak medju prvoligasima, kada smo pobjedili Osjeka u Osjeku....sjecam se ja sam zabio go 10 minuta prije kraja utakmice. Poslije te sezone iz kluba odlazi nekoliko igraca koji su cinili sami kostur ekipe, odlazi nam i Stanko Poklepovic......tada Hune vuce prvi potez i u klub dovodi Vladicu Popovica, dobrog strucnjaka, pedagoga, covjeka koji nam je treba....covjeka koji nam je bio i trener i prijatelj i drug i otac... Te godine i mi smo se znatno pojacali, dosao je Dejo Lukic, Stavljanin, Ratkovic, od Hajdukovi igraca nam je ostao Bogdan,....mi smo te godine imali jednu jako dobru ekipu...ekipu za respekt. Sam kvalitet te ekipe su dokazali i nasi rezultati ....te godine smo osvojili 4 mjesto u ondasnjoj YU ligi, koja je po mom misljenju bila 4-5 Liga u Evropi. To je bila liga sa velikim igracima... Poslije te uspjesne godine smo se polako poceli rasipati, nas nekoliko igraca koji smo stvarno nosili ekipu...otisli smo vani. Ja sam otisao u Grcku, Lukic u Belgiju, Jakovljevic u Sarajevo... Ostala je neka mladja ekipa , koji su i pokusali da ostvare neki uspjeh, ali nisu uspjeli u tome. Nakon tih dvanaest godina , koliko sam proveo u Borcu, mogu biti ponosan da kazem, da sam 5 godina bio kapiten najtrofejnije generacije u istoriji kluba. Generacija koja mozda nije imala igraca kao sto je bio Abid Kovacevic, ali je imala nas , koji smo bili kao jedno...medjusobno smo se znali u dusu, znali smo tacno koliko ko moze, koliko moze Malbasic, Mataja, Ja, Lipovac... Ja sam jako sretan nakon svog tog vremena provedenog u Borcu
- Najsretniji trenutak vase ogranja u Borcu?
Licno za mene je ta prva utakmica koju sam odigrao u dresu Borca protiv Jedinstva iz Brckog......u toj prvoj zvanicnoj utakmici sam dao go....prva utakmica , prvi go. Naravno tu je i utakmica protiv Porletera u BL, kada smo usli u prvu ligu. Pa onda utakmica sa Zvezdom u Kupu,.....jedan veliki trenutak za svakog igraca u karijeri......to su veoma dragi trenutci koje pamtim. Svaka pobjeda ima svoju draz i tezinu, tesko je sada izdvajati , ali ta 3 momenta su mi zasigurno najdraza u karijeri.
- Da se malo osvrnemo na utakmicu Finala KUpa Marsala TIta u Beogradu protiv Zvezde?
Hm.....mi smo bili svjesni da ce nam biti vrlo tesko pobjediti jednu takvu ekipu kao sto je Zvezda. Medjutim mi smo bili totalno rastereceni svega...idemo igrati lopte, pa sta bude.. Niko nam nije rekao morate pobjediti, ovo ili ono...isli smo totalno rastereceni..ionako smo vec postigli veliki uspjeh plasirajuci se u Finale Kupa... Jos jedan interesantan dogadjaj vezan za tu utakmicu.... Ja sam kao kapiten dobio jedan papir od sekretarice kluba, na kojem se nalazio tekst koji bi ja u slucaju nase pobjede trebao procitati...ono uz svu tu ceremoniju , podizanje pehara itd...ja sam njoj rekao , ma nema nikakvih problema , ja cu to procitati poslije utakmice. Medjutim ja sam taj papir ostavio u svlacionici...iskreno receno niko se nije nadao da cemo ih dobiti, ma nije mi to trebalo,... hajd' bjez'!!! I kada se utakmica zavrsila u onom cijelom ludilu, slavlju, prilazi mi sekretarica i pita me ako mi je papir tu..... Ja sam se tek onda prisjetio tog papira i onda sav zbunjen odgovorio joj : "Joj . pa on je u svlacionici, ne znam sta cu sada reci"...Sreca pa smo taj govor pomjerili za kasnije u Skupstini Jugoslavije, u tim prostorijama.
- Mozete li nam opisati taj osjecaj , kada se pehar nasao u vasim rukama?
Kada sam dosao do pehara, sigurno da je to bio jedan od najvecih trenutaka u mojoj fudbalskoj karijeri...malo je kapitena koji su podigli taj pehar....taj osjecaj je naprosto nemoguce opisati...
- Najtuzniji trenutak ?
Rat !
Moja karijera u Borcu nije imala nekih padova i tako nekih tuznih trenutaka ....gdje bi ja mogao da kazem, stvarno tad mi je bilo tesko... Nismo nikada ispali iz lige, nije bilo nekih tezih povreda, ekscesa.
TIh godina mog igranja u ekipi, sve je stvarno funkcionisalo bezprijekorno. Taj klub je u periodu 89, 90, 91, licio na jedan pravi fudbalski klub...znalo se tacno gdje ko sta radi. To je klub koji je tezio ka Evropi, ali nazalost desio se i taj rat !
Mislim da nije bilo tog prokletog rata da bi mi sigurno za godinu ili dvije bili prvaci Jugoslavije.
Rat, to mi je najtezi trenutak
- Koje ste godine okoncali vasu fudbalsku karijeru?
1997.godine
- Sta ste radili poslije toga?
Poslije toga sam radio u Grckoj, vodio sam jednu ekipu, Treca Grcka liga. Razlog sto sam ostao dole je da bi mi cerka zavrsila skolu, pa da bi se tek onda mogao vratiti u Banjaluku. 98 godine sam se vratio u BL. Sada sam u svom gradu..na svome.
- Lesinari. Vas komentar?
Mi (igraci) smo bili svjesni sta su Vulturesi bili za nas, bili smo svjesni da su oni u svakom momentu predstavljali naseg 12 igraca, bilo to kuci ili u gostima...oni su uvijek bili uz nas, sa nama...bili su dio nas. Primjer je utakmica u Zagrebu protiv Dinama, u kojoj sam ja mozda po prvi put kao kapiten ekipe dosao u konfliktnu situaciju sa jednim od clanova uprave, bas zbog navijaca. To je bila kup utakmica 1991 godine, jedan broj Vulturesa je dosao u Zagreb, da bi nam pruzio podrsku na Maksimiru. Njih 20-ak koliko ih je bilo stvarno su srcem navijali i njihova podrska nam je bila od velikog znacaja. Treba navesti da smo tu utakmicu odigrali nerjeseno i prosli u dalje takmicenje u Kupu... Naravno bilo je tu i provokacija i od strane nasih navijaca i BBB. Onda su nasi navijacu u nekom svom ritualu izgovorenih rijeci pozvali BBB...:dodjite 'vamo, da vas namlatimo...BBB je bilo 3000, a nasih 20-ak ?!! Nakon sto se zavrsila utakmica i kada smo mi trebali da idemo za Banjaluku , navijaci su ostali na stadionu, prepusteni sami sebi....BBB su ih mogli pogaziti... Onda su oni mene pitali , ako mogu da idu sa nama za BL, na sta sam ja odgovorio da mogu, jer nisam vidio ni jedan razlog da oni ne bi isli sa nama, nije ih bilo puno, nisu bili pijani, bili su normalni momci, ali i na kraju krajeva ti navijaci su dosli gledati nas, navijati za nas...Ne znam tacno ko ali neko iz uprave se pobunio protiv toga da navijaci idu sa nama. Onda sam ja rekao Fazlicu da oni na moju odgovornost krenu sa nama....dok se taj clan uprave i dalje bunio protiv njihovovg polaska sa nama... Ja sam ih uveo u autobus i ja sam garantovao da cu ja odgovarati , ako ti navijaci urade nesto lose, razbiju stakla , uniste nesto.... Bez ikakvih problema su dosli sa nama do Banjaluke. To je samo jean primjer koliko sam ja bio vezan za Vulturese, a sigurno i drugi igraci su bili istog misljenja... Mogli smo se osloniti na njih kada nam je tesko, nikada od njih nismo culi provokaciju, uvredu...uvijek smo imali njihovu podrsku, u nekim trenutcima kada bi nas stalo, kada bi pali u igri, Vulturesi su bili tu da nas bude, da nas ponesu... Koliko god smo mi igraci zasluzni za uspjeh naseg kluba, toliko su i Vulturesi.
- Damire, da li podrzavate ovu nasu akciju pravljenja stranica o Borcu, Vulturesima, za sve Banjalucane, Lesinare, nebitno na njihovu religiju ili vjeroispovjest?
NARAVNO!!! Imate moju maksimalnu podrsku i sve sto vam bude tebalo, slobodno se javite...svaka vam cast.
- Banjaluka ?
Vratio sam se prije 4-5 godina....kada sam se vratio nisam mogao da poznam svoj grad, koji sam ja ostavio 91 godine..nisma mogao da se priviknem onih prvih mjeseci....znao sam da moj grad ima dusu, ali kada sam ja dosao taj grad nije imao duse, bilo je neko sivilo...strasno....ljudi koje nisam poznavao, ljudi koji su imali neki nacin zivota koji je meni bio stran u mom gradu. Jednostavno ja sam covjek koji je rodjen u tom gradu, koji je igrao za Borac ( oko 400 utakmica), covjek koji je volio taj grad....i tih dana kada sam se vratio, znao sam proci kroz cijeli grad a da ne sretnem dva covjeka iz Banjaluke....nrkada sam i pomislio da nisam mozda u nekom drugom gradu.... Bilo mi je tesko i da se naviknem, medjutim sada je vec druga prica, situacija se popravlja, ljudi se vracaju...mislim da taj grad ponovo dobija neku svoju fizonomiju, neku svoju dusu...mislim da pocinje da zivi, mada ce jos dugo trebati da taj grad dodje na ono sto jenekad bio.
- Borac, danas ?
Nisam u poslednjih nekoliko mjeseci ni gledao utakmice Borca.
Ekipa je po meni ispodprojecna, nemaju kao prvo uslove za rad....Par igraca su iznimke sa svojim kvalitetima, mada su i ostali zeljni dokazivanja i uspjeha, ali jos uvijek nema ko da ih pokrene. Mislim da treba napraviti jedan veliki red u klubu da se stave ljudi koji imaju volju , novce , smek...da naprave ono sto smo mi napravili. Borac je na sredini tabele...liga je tako slaba da tu nema....eto kad vidis da Velez ispada , onda mozes zamisliti o kvalitetu ekipa koje igraju...Stvorene su neke lazne velicine koje mislim da ne mogu opstati...nesto sto je stvoreno nazor, vjestacki..ne moze opstati. Treba da bude prirodno, jer nekoga pobjediti ..to je lako, ali treba pobjedjivati, a pobjedjivati je tesko..
- Za kraj. Vasa poruka Lesinarima, Borcevcima, Banjlucanima sirom svijeta
Hm....pa nista, ovako...moja poruka bi bila...prvo veseli me ovo sto sam bio gost kod vas u ovom intervjuu, pravo mi je zadovoljstvo sto sam mogao porazgovarati sa vama . Poruka bi bila da se svi sjecaju Borca, da ne zaborave Borac, da u svakom momentu da ako mogu da pomognu klubu, bez obzira, ko je u klubu, koji ljudi vode klub... Borac se ne moze mrziti, Borac se voli, jer to je ipak ime jedne institucije koja je svima na pameti.... Neka im je svima Borac u srcu.
Puno Vas pozdravlja Damir Spica
Zahvaljujemo se Damiru na intervjuu
VULTURE TEAM
Jun 2003, Banjaluka
