Jedan od najsimpaticnijih, ali i najboljih fudbalera one zlatne generacije 70-tih godina u "Borcu", je bio sa sigurnoscu Zoran Smileski. Na terenu je izgarao za klub, za njegove boje. A nije se bojao nikoga, iako se cesto sakrivao iza Marija Brnjca, ako bi ga dva-tri protivnicka igraca zaganjala zbog prgavosti. Uvijek nasmijan, zajedno sa Kimetom Marjanovicem spreman na salu, viceve... Niko nema pojma koliko puta je napustao Banjaluku i ponovo joj se vracao. Sigurno nije bio samo razlog, da mu je supruga Dunja iz naseg grada. Ili je mozda zbog njega Bregovic napisao pjesmu: "Ima neka tajna veza"... Poceo je u Hajduku, a preko Partizana je dosao do Borca gdje je proveo veci dio igracke karijere. Nije rodjen u Banjaluci ali je svim srcem volio Banjaluku kao da mu je rodni grad. Kao trener se dokazao gdje god da je radio. Ovaj temperamentan covjek ponovo se vratio u Banjaluku i sada trenira BSK.
To je:
Zoran Smileski.
- Trenutno ste trener BSK-a. Kako je doslo da saradnje i od kud vi ponovo u Banjaluci?
Prvi put poslije 20 godina desilo mi se da sam ostao bez angazmana. U BSK-u su bili fer i zaposlili su me pred kraj jesenjeg dijela sezone. Ja sam u BSK-u Crni Djordje do juna mjeseca, a poslije cemo vidjeti sta ce se desavati. Profesionalac sam u svom poslu i tako cu se ponasati i po isteku ovog ugovora.
- BSK se nalazi u nezavidnoj poziciji i grcevito se bori za opstanak. Da li banjalucki romanticari mogu da ostanu u 1. ligi Republike Srpske?
Mogu i moraju. Da se ne desavaju stvari kakve se trenutno desavaju u fudbalu Republike Srpske mi bismo sa 100% sigurnoscu mogli reci da cemo izboriti opstanak. Medjutim postoje neke mutne radnje koje se odigravaju u Fudbalskom savezu RS. BSK i Omladinac, dva banjalucka prvoligasa, su beskucnici i to pokusavaju da iskoriste neki mesetari da nas eliminisu iz lige. Ali ja vjerujem da u tome nece uspjeti. Nama je za opstanak po mojoj racunici potrebno da pobijedimo sve utakmice kod kuce i da osvojimo jos dva boda u gostima.
- Vi ste BSK preuzeli krajem jesenje polusezone. U toku zimske pauze u klub je doslo dosta igraca. Da li su se oni uklopili?
S obzirom na situaciju na tabeli bili smo primorani da u klub dovedemo 5-6 fudbalera. Opet nismo rijesili pitanje golgetera. U BSK-u je problem realizacija jer u dosadasnjem toku proljetnog dijela prvenstva stvorili smo sigurno 20-ak sansi ali golova nema .U 18 meceva postigli smo samo 13 golova. Ipak mislim da ce presuditi kvalitet koji mi posjedujemo i da cemo ostati u ligi. Protiv toga sam da nase ekipe budu gerijatrijski centri. Kad obezbjedimo zlatnu sredinu tabele pruzicu sansu mladim fudbalerima. Moje misljenje je da BSK treba da bude filijala Borca jer ova dva kluba moraju biti vezana. Bez jakog BSKa nema ni jakog Borca. Pogledajmo sta se sada desava da npr. mi nemamo gdje da igramo a celni ljudi Borca nam ne dozvoljavaju da igramo na Gradskom stadionu. To je apsurd.
- Koliko se vec bavite trenerskim poslom i koje ste sve klubove trenirali?
Ovo je 21 godina mog bavljenja trenerskog posla. Poceo sam 1983. godine kao trener pionirske selekcije Borca. Šest mjeseci sam trenirao pionire Borca a onda sam preuzeo prvi tim koji sam pola godine vodio u 2. ligi. U tom trenutku sam osjetio da nisam sazreo za trenera pa sam upisao trenersku skolu. Skola mi je dala neophodno znanje, a inace moja logika je da dobar igrac ne mora biti i dobar trener. Dok sam isao u skolu bio sam trener svih kategorija u Borcu.
Bio sam i trener Omladinca, 1985. godine, kojeg sam spasio od ispadanja iz lige zatim sam sljedece godine vodio Omarsku koju sam uveo u Republicku ligu.
Ja sam htio da se prvo dokazem u malim sredinama a tek onda da preuzmem neki veci klub. Inace to mi je savjetovao i Miljan Miljanic. 1989 godine s BSK-om sam usao u Medjurepublicku ligu. Naredne 1990. godine poslije Vladice Popovica preuzeo sam voljeni Borac. Klub sam vodio dvije godine u ratnim uslovima a osvojio sam i Mitropa kup u Fodji. Nakon toga sam otisao u Makedoniju gdje sam se u potpunosti kao trener dokazao. Sa Sileksom sam u periodu od 1996. do 1999. godine osvojio 4 titule prvaka Makedonije sto je bilo svojevrsno cudo jer smo sa trona skinuli do tada neprikosnovenog Vardara. Dok sam trenirao Sileks od 1996. do 1998. godine bio sam i selektor mlade reprezentacije Makedonije. 1999 godine potpisao sam ugovor da postanem selektor Olimpijske reprezentacije Iraka.
Cak sam se tri puta sreo sa Sadamovim sinom ali nisam imao srece da ostanem da radim jer je 8 mjeseci nakon mog dolaska pocelo bombardovanje Iraka. Po povratku iz Iraka preuzeo sam Skendiju iz Tetova koju sam uveo u 1. ligu.
To je bio prvi klub ciji je gazda bio Albanac a da se plasirao u 1. ligu Makedonije. Trenirao sam jos Pelister i Pobedu i tako zaokruzio 10 predivnih godina u Makeodniji. Prije dvije godine vratio sam se u Banjaluku, u Borac s kojim sa zauzeo 3. mjesto u ligi Republike Srpske. Zanimljivo je da sam zbog ljubavi prema Borcu i Banjaluci odbio ponudu da budem selektor Olimpijske selekcije Saudijske Arabije. Prije nego sto sam dosao u BSK nasao sam se u situaciji da prvi put nista ne radim ali eto onda sam se dogovorio s prijateljima iz Banjaluke i ponovo sam na trenerskoj klupi.
- U kom je klubu bilo najbolje raditi? Koji klub je bio najorganizovaniji?
Sigurno je to bio Sileks. Imali smo veoma jakog gazdu koji je sjajno organizovao jednu seosku ekipu. Osvojene 4 titule dovoljno govore. U tom periodu smo detronizirali Vardar. Nakon mog odlaska iz kluba Sileks nije izisao u Evropu.
- Da li je bilo ponuda iz Fudbalskog saveza BiH da vodite neku od selekcija?
Da, jeste i to da budem selektor mlade selekcije Bosne i Hercegovine. To je bilo u decembru prosle godine ali eto od svega toga na kraju nije bilo nista. Ipak ko zna sta moze sve biti.
- Kako motivisete igrace? Da li imate neki recept?
Ja sam trener koji se spusta na nivo lige u kojoj se klub koji vodim takmici. Na ivici sam izmedju prijateljstva i autoriteta. Ta ivica ne smije biti prekoracena ni na jednu stranu. Ja sam diplomirao psihologiju sporta i to mi je dosta pomoglo u radu sa igracima.
- Vratimo se vasoj igrackoj karijeri. Kada i kako ste poceli ?
Moj otac je nakon zavrsetka 2. svjetskog rata bio kapetan ondasnje Vojske Jugoslavije i zivjeli smo u Skoplju. Medjutim dobio je prekomandu u Split.
U ovom dalmatinskom gradu proveo sam 7 godina. Vec u svojoj 10. godini zivota poceo sam da treniram u splitskom Hajduku. Kad se premjestila mornaricka komanda u Beograd kompletna porodica preselila se u glavni grad Jugoslavije.
Ja sam dobio preporuku od mog tadasnjeg trenera u Hajduku, Barba Luke Kaliterne koji mi je rekao da ovu preporuku dam Miljanu Miljanicu. Tako sam i uradio i poceo sam da treniram u Crvenoj Zvezdi. Medjutim posto je moj otac bio vojno lice a Partizan je bio vojnicki, komunisticki, klub ja sam na njegovo insistiranje morao da se prebacim u Partizan. U to vrijeme predsjednik Partizana bio je pokojni Franjo Tudjman.
- Kako je tekla dalje karijera? Kad ste dosli u Banjaluku?
U Partizanu sam bio od 1962. do 1969. godine i prosao sam sve Partizanove selekcije. 1968 godine potpisao sam seniorski ugovor a prvu utakmicu u crno-belom dresu odigrao sam 1967. godine i to bas u Skoplju. Godinu i po dana sam bio clan seniorskog tima Partizana, a onda je u klub doslo pet novih igraca medju kojima su bili Katic, Djordjic i tako dalje, i nas nekoliko fudbalera poslali su na kaljenje. Ja sam otisao u Banjaluku u Borac. Tu sam proveo prelijepe dvije godine od 1969. do 1971. god. Usli smo u 1. ligu a ja sam uspio da protiv Partizana postignem i gol. Onda je Partizan odlucio da me vrati u svoje redove i u Beogradu sam bio 6 mjeseci. Medjutim tada sam se bio zaljubio i u Banjaluku, Borac, djevojku, pa sam se nakon 6 mjeseci vratio. U Banjaluci sam ostao 8 godina do 1979. da bi uslijedio moj odlazak u Austriju u Vaker Inzbruk danasnji Tirol. Osvojili smo dvije titule prvaka Austrije a sa mnom zajedno igrali su Koncilija i Rinker, inace reprezentativci Austrije, koji su prije mog dolaska igrali na Svjetskom prvenstvu u Argentini. Posljednjih 6 mjeseci moje igracke karijere proveo sam u BSK-u.
- Otkud tolika privrzenost Banjaluci?
Mene vezu izuzetno lijepe dogadjaji i uspomene za Banjaluku. Ovdje sam stekao igracku afirmaciju, ovdje sam upoznao suprugu, ovdje sam prozivjeo najljepsi period. Sada kad dodjem u Banjaluku mene ne znaju mnogi ljudi, ali sta da se radi, vremena se mijenjaju.
- Koji trener vas je najvise naucio fudbalskoj vjestini?
To je sigurno Stjepan Bobek. On je najvise uticao na moju karijeru. Uveo me u 1. tim Partizana. Takodje me je Atanackovic afirmisao. Ilija Miljus mi je bio drag, zatim Bobi Spasojevic. Od svih sam ponesto naucio i jos dodao nesto svoje.
- Poznat ste kao temperamentan covjek. Koliko temperamentnost moze da pomogne ili odmogne jednom treneru?
Treba prije svega naci mjeru. Trener prenosi svoje raspolozenje na igrace. Ovi danasnji fudbaleri su nauceni da im se uvijek nesto govori sa klupe i kada ja sutim njima je to neobicna situacija. Nekom igracu da bi pruzio maksimum treba dobra rijec, nekom poljubac a nekom samar. Ipak treba malo stisati temperament. Nekad sam pretemparentan a to je u situacijama kada me boli nepravda.
- Kada uporedite fudbalska desavanja iz perioda vase igracke karijere i ova danasnja, da li ima razlike?
Imao sam bolje uslove kada sam igrao nego sto sada imaju ovi igraci. Dovoljno je samo to reci. Npr. u BSK-u, prije 22 godine, bio je bolji teren nego sada. I u Borcu su bili bolji uslovi. Kada su takvi uslovi kako onda da se djeca razvijaju.
- Prije dvije godine bili ste na klupi Borca. Da li mozemo ocekivati vas povratak?
Ja sam dosao nakon osvajanja titule. Iz te sampionske ekipe otislo je cak 18 igraca. Medjutim uspjeli smo da osvojimo trece mjesto u ligi RS i izborili nastup u Premijer ligi BiH. Stvorili smo osnovu i samo je trebalo dovesti par igraca da budemo u vrhu lige BiH. Medjutim sve je pokvario Slobodan Karalic koji je iz direktorske fotelje presao na trenersku klupu. Njegova zelja da bude trener sve je uprskala i mislim da je unistio kadrove u klubu za dug period. Trenutno se nikome ne nudim. Smatram da ce sve to biti neki red poteza. Vise ne idem srcem u Borac vec kao profesionalac.
- Najdrazi trenutak u karijeri?
Osvajanje Mitropa kupa kada sam bio trener Borca. To je posljednji medjunarodni trofej koji je Borac osvojio. Drage su mi i titule u Makedoniji. Moram da istaknem da pored Tumbakovica, Blazevica, Djoke Hadzijevskog, ja sam jedan od najtrofejnijih trenera na ovom podrucju.
- Najtezi trenutak u karijeri?
Ispadanje Borca iz prve lige1974. godine. Takodje i odlazak iz Iraka zbog drugih stvari a ne sportskih.
- Anegdota?
Evo jedne anegdote iz perioda kada smo igrali protiv Anderlehta u Kupu pobjednika kupova. Tada je u fazonu bio satrovacki govor. U toku meca sa Anderlehtom, Fiser Ibrahimbegovic vice meni: Zipa na djela, a ja mu kazem: Pa to su Belgijanci oni nas ne razumije, mozes govoriti normalno na nasem jeziku.
- Imate kcerku i sina. Cime se oni bave?
Oni su moj ponos. Sin Srdjan ima 25 godina i trenutno studira 3. godinu na Univerzitetu Tomas Vil u Dzordziji. Tamo igra i fudbal. Kcerka Milana je na 2. godini Fakulteta Jugoistocne Evrope u Tetovu na odsjeku Odnosi s javnoscu. Ona ima 21 godinu. Posto je od moje supruge majka Srpkinja, otac Hrvat a muz Makedonac ja imam obicaj da se salim da su nam djeca Arapi. Inace od silnih obaveza koje svi imamo u toku godinu zajedno smo mozda samo jednom ili eventualno dva puta. Posljednji put je to bilo u decembru 2003. Ipak vjerujem da cemo i mi jednog dana funkcionisati kao i druge porodice i biti mnogo vise zajedno.
- S kim se druzite u Banjaluci?
Najcesce sam u kontaktu s mojim vrsnjacima Zdravkom–Belim Radjenovicem, Ibrahimbegovicem, Spicom, Uncaninom. Budemo u San Remu, Ariji, Bonus Kantunu. Mnogo se druzim i sa mladjima jer je mojih vrsnjaka u Banjaluci veoma malo.
- Da li ste culi za ovu internet stranicu i misljenje o njoj?
Nisam cuo. Ipak ideja koju ste mi vi predocili je sjajna i za svaku pohvalu. Internet je cudo, a posebno zbog toga da se ne zaborave neki detalji koji se s vremenom zaborave. Ovako ce ostati zauvijek arhivirani.
Z.P.
