Razgovor s nekadašnjim Borčevim desnim krilom i desnim veznim, Jajčaninom po rođenju Banjalučaninom po opredjeljenju, a on se zove:
Mirsad Sejdić - Masa
- Datum rodjenja: 21. august 1953. godine
Mjesto rodjenja: Jajce
- Klubovi za koje ste igrali?
Elektrobosna-Jajce, Borac-BL, Olimpija-Ljubljana, Galatasaraj, Bursa i Altaj (Turska)
- Koje ste godine debitovali u dresu Borca?
1976. godine
- Koliko dugo ste igrali ?
Igrao sam 4 godine, od 1976 do 1980. godine
- Opisite nam taj period vase igracke karijere koju ste proveli u Borcu
Rođen sam u Jajcu, jedno lijepo manje mjesto, i tu sam počeo svoju nogometnu karijeru. U to vrijeme sam sanjao da igram u Drugoj ligi, a kamoli u Prvoj ligi. Ja sam i kao čovjek, i kao sportista, vrlo uporan što mi se na kraju i isplatilo, jer sam svojim igrama uspio se nametnuti Borčevim stručnjacima i izboriti svoje mjesto u Borcu. Istina, bilo je i nekoliko ponuda drugih klubova ali postojao je faktor koji me je opredjelio za Borac - moj otac je rođen u Čelincu kod Banja Luke i to je na neki način imalo uticaja. Istovremeno, Borac je bio najupornijji i najkonkretniji i ja sam se odlučio za "crveno-plavi" dres Borca. Uz to, za mene je bila velika stvar igrati u Borcu i to još u Prvoj ligi. A zna se kakva je ta, tada, liga bila i kakvi su vrhunski igrači igrali u to vrijeme; primjera radi: Velimir Zajec, ivica Šurjak, Vladimir-Pižon Petrović, Zlatko Vujević, Vasil Ringov... Bio sam svjestan svojih odgovornosti jer je to bio jedan novi početak za mene. Morao sam dati svoj maksimum da bi se nametnuo treneru i obezbjedio standardno mjesto u timu. Treba napomenuti da je bilo veoma teško izboriti mjesto u prvih jedanaest jer je to bila jedna od jačih Borčevih generacija. Trebalo je naći svoje mjesto među takvim igračkim veličinama kao što su Abid Kovačević, Kreso, Vidačak, Lazić, Bogojević.... Uspio sam u tome i vrlo brzo sam bio među 16 najboljih. Vrhunac moje karijere, za vrijeme igranja u Borcu, bile su zadnje dvije godine, 1979. i 1980. godina, kada sam bio jedan ključnih igrača Borca. Bio sam u "top formi", a upravo u to vrijeme Abid Kovačević je prešao u zagrebački Dinamo tako da je velika odgovornost u igri prešla na mene. Najdraže mi je što sam u tome uspio, što sam taj "teret" uspješno podnio i faktički, 1980. godine bio sam jedan od Borčevih igrača koji je dao veliki doprinos u očuvanju prvoligaškog statusa. Kada sad analiziram moju cjelokupnu karijeru, četiri godine provedene u Borcu su za mene najljepši igrački period. ponavljam, hvala Bogu da sam bio uporan i staložen, jer bilo je ponekad trenutaka kada sve krene "niz brdo".... ali eto uspio sam sve to prebroditi.
- Najsretnijii trenutak tokom Vaseg igranja u Borcu?
Pa to je, naravno, moja prva utakmica u dresu Borca i to protiv Rijeke u Banja Luci. Na toj utakmici sam postigao i svoj prvi gol! To mi je, definitivno, najsretniji trenutak, jer doživjeti da, nakon regionalne lige, zaigraš prvu prvoligašku utakmicu i još zabiješ gol... pa to se ne zaboravlja!
- Najtuzniji (ako ih je bilo) trenutak igranja u Borcu?
Kad sam otišao iz Borca u Olimpiju i kada je baš ta Olimpija načela Borca uzevši bod u Banja Luci. te godine Borac je ispao iz Prve lige. Ja nisam želio igrati na toj utakmici protiv svog Borca i sjedio sam na tribinama. Također, i ona utakmica u Titogradu (Podgorici) kada je Budućnost pobijedila Borca što je značilo i oproštaj od Prve lige.
- Nabrojite nekoliko zvucnijih imena, igraca koji su igrali sa Vama u Borcu?
Abid Kovačević, Fuad Đulić, Hikmet Kušmić, Neno Lazić, Zvonko Vidačak, Miloš Cetina, Dževad Marjanović, Kime Marjanović...
- Koje godine ste okoncali Vasu fudbalsku karijeru?
1988 / 89. gododine
- Navijači. Kako ste vi dozivljavali Borceve navijace, koliko Vam je znacila njihova podrska i kakvi su bili Vasi odnosi sa njima?
Moj odnos prema navijačima i Borcu je uvijek bio profesionalan, jer kao prvo to je bio moj "kruh", posao,i sve sam to shvatao krajnje ozbiljno. Znao sam da su ti ljudi, ti navijači, dio moje karijere i da se fudbal igra zbog njih. Posebno što su ti ljudi bili uz nas i kad smo igrali kod kuće i u gostima, bodrili nas svim srcem, a to nije nikako mala stvar. Moja dužnost je bila da im uzvratim dobrim igrama i zalaganjem na terenu. Velika je stvar kad igraš pred punim stadionom i kad imaš gromoglasnu podršku sa tribina. To igraču daje dodatnu snagu, inspiraciju, mene posebno. bez njih, tih fanatika sa tribina, mnogo što-šta bi bilo drukčije, siguran sam mnogo slabije i negativnije i za igrače i za ekipu. Uvijek i u savkoj prilici su bili uz nas igrače i ja im se i ovom prilikom od srca zahvaljujem.
- Da li ste imali priliku da vidite Vulturese na djelu, ako jeste molim Vas za Vas komentar?
I prije pojave tih organizovanih navijačkih grupa, postojale su određee grupe navijača-fanatika koji su pratili i bodrili svoje klubove na svim utakmicama. Baš nekako u to vrijeme, kad sam i ja igrao, krenulo je sa masovnijim organizovanjem navijačkih grupa u cijeloj ex-YU. Bilo je to pozitivna stvar za nas igrače iz svih klubova. Te navijačke grupe su pratile svoje klubove na sve utakmice koje su igrali i pružali svojim klubovima maksimalnu podršku. Tako se i u Banja Luci formirala navijačka grupa pod imenom "Vulturesi-Lešinari" i tvrdim da su oni bili dio ekipe, kluba, ako ne i samo srce kluba, njegova glavna pokretačka snaga. Ja sam bio presretan kad bih na "istoku" vidio tu masu Vulturesa koja nije prestajala navijati za nas tokom čitave utakmice. Svaka im čast.
- Da li podrzavate nasu akciju, pravljenja stranica o Borcu, B.Luci, Vulturesima, za sve Banjalucane nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeru, akciju sa kojom zelimo napraviti jednu novu istoriju o nasem voljenom klubu i gradu?
Kako da ne! Ja prvi put čujem da je neko sada, u ovo vrijeme, pokrenuo i organizovao nešto takvo. To mi predstavlja veliko zadovoljstvo i sretan sam da još uvijek ima ljudi koji žele da ožive stara sjećanja, da sačuvaju uspomene.... da dokažu da se može i mora živjeti zajedno i da se nesmiju i ne mogu zaboraviti prošla, dobra, vremena. Naročito mi je drago zbog bosanskih, banjalučkih, ljudi razbacanih po cijelom svijetu. To je stvarno velika stvar. kada mi je sin prvi put pokazao vašu stranicu, slike... ja sam se istog trenutka naježio! Svaka vam čast i bilo kakva pomoć ako vam je potrebna sa moje strane, molim vas da mi se javite u svako doba.
- Banja Luka. Recite nam nesto o Banjaluci, kako ste je Vi dozivljavali i sta Vama taj grad znaci danas ?
Slušaj, kad sam dolazio u Banja Luku da igram za Borac, meni je sve izgledalo kao san. Kad dođeš u taj prelijepi grad, upoznaš sve te dobre ljude,.... ne znam (zamišljeno gleda u prazno i nakon 15-tak sekundi nastavlja), za mene je Banja Luka najljepši grad na svijetu! Ja sam plakao za Banja Lukom kada sam odlazio. I dalje je volim i nju i Borac. To je i moj grad!
- Koje godine ste izasli iz Banjaluke?
1990. godine taman pred sami rat.
- Danas, da li se Vasa djelatnost (sportska naravno) promjenila, da li ste jos uvijek covjek sportskog duha ili ste zapoceli nesto novo u zivotu?
Još uvijek sam sportski tip čovjeka. Još uvijek igram fudbal i to za ovdašnji klub "Bošnjak" koji se takmiči u Prvoj diviziji Lon Island lige, koja je najjača liga u državi New York. Jedan sam od organizatora tog kluba, a što je najbitnije još uvijek igram i mogu se pohvaliti da sam i sada među 5 najboljih igrača u klubu. U ekipu igraju pretežno momci iz BiH i Crne Gore i to je jedan dobar tim i zdrav kolektiv. Ove godine nam je cilj osvajanje titule i mislim da imamo realne šanse da to i ostvarimo.
- Kako gledate na danasnja sportska desavanja u nasoj zemlji....kvalitet, rezultati itd...?
Vrlo je teška situacija u našoj domovini, BiH. Dosta kvalitetnih sportista odlazi iz BiH "trbuhom za kruhom", a oni što ostaju traže načina da i sami odu negdje vani. Finansijska kriza mnogo utiče na sport i sportiste i u takvim uslovima iluzorno je očekivati neki kvalitet. Što se tiče fudbala, mislim da će to vremenom krenuti boljim stazama ali pod uslovom da se i organizaciono sport stabilizira, da se recimo lige smanje na manji broj klubova kako bi se kvalitet koncetrisao, ali i još mnogo toga treba da se uradi.... Ipak, neke se stvari kreću na bolje. Recimo, drago mi je ćuti da se moj veliki prijatelj, i još veći sportaš, Abas Arslanagić vratio raditi u Bosnu, treirati RKBosa-Sarajevo i da je preuzeo reprezentaciju BiH. To je velika stvar u svakom pogledu, a pogotovo što se radi o svjetski poznatom i priznatom stručnjaku i koji samo može donijeti korist bh.rukometu i sportu uopšte. Ima i nekih predznaka da će i fudbal, posebno reprezentatiovni, krenuti boljim stazama, prema naprijed - pa Bosna ima jednog Hasana Salihamidžića igrača svjetskog formata (moram se pohvaliti da je Hasan i moj učenik jer sam ga trenirao 2 godine u vrijeme kad je počinjao igrati fudbal), pa Barbareza, Baljića, Bolića, Hibića.... sve evropske igrače, a tu je i dosta mladih koji dolaze i stasavaju po mnogim evropskim klubovima.
- Borac danas?
U kontaktu sam sa pojedincima iz kluba, redovno se čujemo i prilično sam upznat sa sadašnjim stanjem u ekipi i klubu. Drago mi je što su se, konačno, pridružili jedinstvenoj Premijer ligi BiH. Ovo prvenstvo su startali slabo zbog mnogobrojnih problema u klubu, ali evo ove zadnje utakmice daju nadu da će to sve krenuti na bolje. Možda ćemo ih uskoro gledati i u Europi1 Ja stvarno volim Borac, volim taj klub, pa iako to, istina, nije kao što je nekad bilo.
- Za kraj - Vasa poruka, Vulturesima, Borcevcima, Banjalucanima ( sirom svijeta) ?
Žao mi je zbog svega što se proteklih godina dešavalo na našim prostorima. Teško jeste ali treba dati šansu vremenu i treba misliti na bolje sutra. Ja nisam bio u Banja Luci ali čujem da se ljudi polako vraćaju. Ko zna, možda i mene povuče želja za povratkom, jer vjeruj mi da mi je ovog stranog svijeta i lutanja po njemu već preko glave. Pozdravio bih sve Banjalučane, Borčevce, sportiste i da ne zaborave odakle su i šta su i da se, prije ili kasnije, vrate svom rodnom gradu - tamo gdje im je i mjesto. Kako bilo da bilo, opet moramo zajedno jedni sa drugima živjeti jer to je jedini način da Banja Luka bude banja Luka, i Bosna da bude Bosna.
Jos jednom se zahvaljujemo gospodinu -MIRSADU SEJDICU na odvojenom vremenu i pristanku na ovaj intervju.
VULTURE TEAM
USA, New York, Mart 2003.
