Predstavljamo Vam fudbalera koji je u svojoj početnoj karijeri "preskočio" FK Borac i iz rodne Sane zapucao direkt u Novi Sad - FK Vojvodina. Ali, nije Ado dugo izdržao i nakon godinu dana našao se u dresu FK Borac, tamo gdje mu je bilo "prirodno" mjesto kao i svim odličnim nogometašima iz mjesta koja su gravitirala Banja Luci i naravno Borcu. Igrač širokog dijapazona, upotrebljiv na više pozicija u timu iako je najviše volio igrati tzv. prednjeg veznog. Odličan i golgeter. Ma ugrač kojeg bi svaki klub poželio u svojim redovima. To je gospodin
Admir Šarčević - Ado
- Datum rodjenja
14. maj 1967.
- Mjesto rodjenja
Sanski Most
- Prije svega da te pozdravimo i da ti se zahvalimo za tvoj pristanak na ovaj intervju
Hvala na pozivu i veliko mi je zadovoljstvo da uradim ovaj intervju sa vama. Jako mi je drago da ste došli na ideju da ovako nešto organizujete i uradite.
- Najprije nam reci kada si poceo svoju fudbalsku karijeru i za koje si sve klubove igrao ?
Karijeru sam poceo kao sedmogodisnjak u "Podgrmecu" iz Sanskog Mosta. Tu sam ostao sve do odlaska u novosadsku Vojvodinu u kojoj sam proveo jednu sezonu. Zatim sam prešao u Borac gdje sam igrao dvije godine. Zbog svima nama znanih razloga, morao sam napustiti Borac i B.Luku i otišao sam u Novi Pazar gdje sam proveo jednu sezonu i potom otišao u Dansku. Igrao sam za "Prespu" koja se takmicila u Drugoj danskoj diviziji. Tu sam proveo dvije godine i onda otišao u daleku Kanadu. Trenuutno igram za lokalni tim "Red Deer Rangers"
- Igrao si sa velikim imenima EX-YU fudbala, molio bih te da nam navedes bar nekoliko tih zvucnijih imena sa tadasnjih prostora?
Jesam, u Vojvodini sam igrao sa Cedom Marasom, Gacešom, Tanjgom, Sinišom Mihajlovicem, Jokanovicem, Vorkapicem, Punišicem, Aleksicem... a trener je bio Ivica Brzić.
U Borcu sam igrao u postavi: Jakovljević, Malbašić, Mataja, Bilbija, Lipovac, Špica, Golubica, Šarčević, Alar, Šašivarević i Lukić, a bili su tu još i Bogdan, Buvač, Štavljanin ... Treneri su mi bili Vladica Popović, Žarko Nedeljković (veoma kratko jer je ubrzo smijenjen) i Zoran Smileski.
- Koje si godine dosao u "Borac"?
U "Borac" sam došao u junu 1990. godine
- Poznato je da si u "Borac" dosao iz Vojvodine, mozes li nam reci kako je tebi na prvi pogled izgledala ta promjena klubova, grada, i kakvo je bilo tvoje prvo misljenje o Banjaluci?
Što se tiče gradova nije bilo velike promjene, pošto je B.Luka za mene uvijek bila najljepši grad u bivšoj Jugoslaviji i uvijek mi je bila želja da živim u B.Luci. Inaće sam imao dosta rodbine u B.Luci, tako da sam i prije, često, dolazio u taj prelijepi grad. I Novi Sad je predivan grad, po meni odmah iza B.Luke. Što se tiče klubova - razlika je poprilična. Kao što je poznato, Vojvodina je bila odmah iza "velike četvorke", finansijski i organizaciono. Imala je daleko bolje uslove za rad. U Borcu se dosta toga promijenilo dolaskom Vladice Popovića, nekadašnje "Zvezdine" zvijezde i trenera, koji je u ekipu i klub unio pravi profesionalizam i to u svim segmentima kluba - od "oružara" Ibre pa do samog predsjedništva kluba.
- Koliko dugo i na kojim pozicijama si igrao u Borcu?
U Borcu sam igrao dvije godine i morao sam otići iz kluba samo zbog "imena" ! Kod Bladice sam igrao u špicu, a kod Smileskog u veznom redu.
- Sa Borcem si ostvario i nekoliko zapazenijih uspjeha
Da, osvojili smo 4. mjesto u sezoni 1990/91. godine u Prvoj saveznoj ligi ex-YU. To je bio zaista veliki uspjeh i najbolji provligaški plasman Borca u njegovoj istoriji. U maju 1992. godine, u Fođi - Italija, osvojili smo "Mitropa Kup" (Srednjoevropski kup). To je bilo veliko iznenađenje za sve, kako u bivšoj državi, tako i u nogometnoj Evropi.
- Opisi nam taj period tvoje igre u Borcu
Šta da vam kažem. Svaki početak je težak, pogotovo za nekoga koji nije još bio 100% afirmisan igrač. Teško se bilo probiti u prvih jedanaest, pogotovo što je ekipa već duže vremena bila formirana i uigrana. Trebalo je mnogo truda, zalaganja, a bogami i sreće da se dobije standardno mjesto u prvih "11". Ja sam bio zadovoljan jer sam najčešće bio standardan prvotimac, ili među prvih "16", znači barem na klupi za rezervne igrače. "Klupa" me nije deprimirala jer sam mislio da imam vremena da se iskažem i postanem "nezamjenljiv prvotimac", ali ko bi se nadao da će se desiti što se desilo i taman kad sam uspio da osiguram mjesto standardnog prvotimca - mora sam da idem iz kluba! Sve u svemu, ipak sam zadovoljan vremenom provedenim u Borcu, istina moglo je to biti još bolje i duže ali šta je tu je. Ostaju uspomene sa putovanja, utakmica, iz karantina, zgode i nezgode... To se nikada ne može i neće zaboraviti. Mislim da smo imali pravu grupu ljudi, igrača, koji, možda, po "imenima" nisu bili kvalitet za 4. mjesto u prvoj ligi ili za pehar Mitropa kupa, ali smo sigurno imali dobar igrački kvalitet i one dodatne osobine koje su veoma bitne za uspjeh.
- Koje godine si prestao sa aktivnim igranjem fudbala?
Još uvijek aktivno igram, mada ne na nivou kao nekada. Kao što i sami znate ovdje je jako popularan "mali nogomet", tako da u zimskom periodu igram mali nogomet za ekipu "Bosna" iz Kalgarija, a ljeti za moje "Red Deer Rangers".
- Borac danas ?
Da vam pravo kažem - ne pratim puno dešavanja u i oko Borca, jer nemam puno vremena, velike su obaveze ovdje. Jedino što znam da je Ćelo (Malbašić) trener a moj kum Bilbija njegov pomoćnik.
- Vulturesi. Tvoj komentar na Borceve navijace, VULTURESE.....kako si ih ti dozivljavao, koliko je tebi i cijelom timu znacila njihova podrska ?
Ništa ljepše nema nego kad istrčiš na teren i vidiš drage navijače. odmah zaboraviš na tremu, protivnika ... Vulturesi su uvijek bili naš "12." igrač. Mislim da navijači nisu ni svjesni koliko ih igrači cijene i poštuju, i koliko oni igračima znače, koliko mogu da ih motivišu. Sjećam se kad sam igrao za Vojvodinu i kad smo istrčali na teren Gradskog stadiona a na tribinama 25.000 duša ! U Novom Sadu, iako je Vojvodina bila zvanični šampion ex-YU, prosjek gledalaca se kretao oko 3.000 ! Onda je sav "Istok" planuo - sve je gorilo od baklji, a zrak je podrhtavao od navijanja Vulturesa! To nikada neću zaboraviti, iako sam tada bio u protivničkoj ekipi - u srcu mi je bilo drago i milo i bio sam ponosan na Vulturese i B.Luku, jer, ipak sam i ja Krajišnik-dušom i srcem.
- Da li podrzavas nasu akciju pravljenja stranica o Borcu i Vulturesima, za sve Borcevce nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeru, akciju sa kojom zelimo napraviti jednu novu istoriju o nasem Borcu, Lesinarima, a i Banjaluci...?
Kako da ne. Veoma mi je drago da ste ovo organizovali i ako ičim mogu da pomognem ovu akciju, na raspolaganju sam.
- Banja Luka. Mozes li nam opisati kako si ti kao covjek koji se nasao u tom gradu radi posla, svog profesionalizma, dozivljavao taj grad i te ljude oko tebe u BL.
Jako prijateljski ljudi koji bi ti pomogli u svakoj situaciji, a grad - da mi je samo da barem jednom udahnem onaj "miris" Celuloze... Banja Luka i Banjalučani, svak im čast.
- Pitanje neuobicajeno za nase intervjue, ali posto spadas u "mladju raju", reci nam gdje si izlazio i sta ti je prestavljalo zadovoljstvo, osim igranja fudbala, za vrijeme provedeno u Banjaluci?
Subotom, ako igramo kod kuće bili smo u hotelu "San"-Laktaši, a kad gostujemo onda neki od poznatih hotela u tom mjestu. Ma, šalim se! Nije se imalo puno vremena i nije se smjelo ostajati do kasno u noć (imali smo ograničenje do 22:00 sati), ali opet se stizalo u Kajak, Kulu... ne mogu se sjetiti još nekih imena da me ubiješ
- Admir Sarcevic danas ?
Supruga Sanela, Sanjanka, igrala košarku za MK-Krajinaauto, petogodišnji sin Ajdin. Radim u bolnici za mentalno i fizički hendikepirane osobe. Još uvijek se bavim svojom najvećom ljubavi - fudbalom, i pokušavam da svoje znanje prenesem na mlade. Nadam se da će mi i sin krenuti mojim stopama i da će imati više sreće i biti uspješniji od mene. Sve u svemu - dobro je, samo podaleko od drage Bosne.
- I za kraj....koja bi bila tvoja poruka svim Vulturesima, Borcevcima, prijeteljima koje si imao u BL.
Puno pozdrava svima koji me znaju i ne znaju, a posebno svim Vulturesima, prijašnjim i sadašnjim. Ako neko želi da stupi u kontakt samnom neka se, slobodno, obrati uredniku stranice za podatke i kontakt adresu. Bilo bi mi veoma drago da se čujem sa mojim starim prijateljima i drugovima. Borac i Banja Luka - vječno u mom srcu.
- Zahvaljujemo se Admiru Sarcevicu na ovom intervjuu i na nesebicnoj pomoci u izgradnji ovog sajta.
Hvala i vama još jednom. Želim vam puno sreće i uspjeha u daljem radu. Samo naprijed
OVOM PRILIKOM ZELIMO DA SE JAVNO ZAHVALIMO ADMIRU ZA NJEGOV DOPRINOS OVIM STRANICAMA....DOBILI SMO VELIKI BROJ SLIKA I NOVINSKIH CLANAKA OD NASEG ADE.....ADO HVALA TI !!!!
VULTURE TEAM
April 2003 - Kanada
