FK "Naprijed". Svi stari Banjalucani poznaju taj klub sa Mejdana, blizu "Zelenog mosta". Uvijek je tu bilo jako kvalitetenih igraca, koji su i u prvoj ligi napravili karijeru (Muhamed Ibrahimbegovic-Fiser, Kemal Beharic...). Mnogi talenti su, samo zbog malih nijansi, ostali tu, nepoznati siroj javnosti. Radili su u "Naprijedu" i vrlo dobri treneri, fudbalski entuzijasti, sanjari, vizioneri, koji nece nikadbiti zaboravljeni. Jer stvoriti jednog fudbalera, koji ce biti i jedna kompletna licnost, nije bilo lako. Jedno od imena koji su u tome uspjeli, bilo je sigurno Dobrivoje Sabljic-Majne. Citav svoj zivotni vijek posvetio je ovom sportu, a i FK "Naprijed". Svi igraci su ga cijenili, bio je jedan od onih trenera Banjaluke, koje je, osim fudbalskog znanja, krasila ljudskost i fer ponasanje. Sad, sto kazu, po stare dane, poslusajmo njegovu pricu punu interesantnih detalja iz bogatog fudbalskog zivota ovog divnog covjeka.
-Vasi fudbalski poceci bili su u poratnom periodu.Kada je to bilo i kako su ti poceci tekli?
Prvo sam zaigrao za FK Borac u kojem sam kao junior proveo pet godina u periodu od 1955. do 1960 godine.Trener juniora Borca u to vrijeme bio je Bilbija koji je 7-8 igraca iz juniorske kategorije prikljucio prvoj ekipi.Medjutim posto su tada u klub dosli igraci sa strane, domaci fudbaler nije bio na cijeni pa se ta generacija jubrzo i razisla. Neko je otisao u druge banjalucke klubove a neko je nastavio studije. Osim mene u toj generaciji juniora Borca jos su bili:Kerkez, Kekerovic, Kulenovic, Tulumovic, Ibrahimbegovic,Zoric, Roser... Ja sam iz Borca presao u redove FK Naprijed gdje sam proveo ostali dio igracke i trenerske karijere.1960 godine kada sam dosao u Naprijed trener ekipe bio je Riso Sasivarevic.Bila je to solidna ekipa u kojoj je vladala drugarska atmosfera.Aktivno sam igrao do 1963 godine kada sam okoncao igracku karijeru..
- Nakon toga napravili ste malu pauzu a onda ste usli u trenerske vode?
Da, pet godina nisam bio u fudbalu a onda sam 1968 godine postao trener Naprijeda. U klubu sam kao trener proveo prelijepih 12 godina, sve do 1980 godine.Tada sam odlucio da se vise posvetim zavrsetku studija..
- Otkud ideja da postanete trener ?
Jednom dok sam setao, jedan zaljubljenik Naprijeda, me je pitao da li bi bio trener. Meni je tada to bilo malo iznenadjujuce ali kasnije kad sam razmislio i kad sam uvidjeo da volim Naprijed i rad s mladim ljudima odlucio sam da se upustim u trenerski posao. Bio je to amaterski poziv i bilo je veliko zadovoljstvo biti clan FK Naprijed..
- Kakva je atmosfera vladala u ekipi dok ste bili trener?
To su bile takve generacije koje su imale kucni odgoj i koje nisu imale u sebi lopovluka. Ti igraci koje sam ja trenirao bili su prirodno nadareni pa su znali postovati starije ali i medjusobno se druziti.Milina je bila saradjivati s njima.Iz tih generacija izasli su ugledni doktori, pravnici, cestiti gradjani.Rad s njima je bogatstvo koje je vrednije od bilo cega u mom zivotu.Nikad nisam dosao u konflikt s igracima.Bila je to obostrano iskrena ljubav, uvazavanje,postivanje..
- Dvije godine zaredom Naprijed se borio za ulazak u 2. ligu Jugoslavije, ali na kraju nije uspio?
1972 godine imali smo jaku generaciju.Nastupali smo u zonskoj ligi u kojoj je 6-7 klubova konkurisalo za 1.mjesto.Naprijedovi rivali bili su izmedju ostalih Kozara, Elektrobosna, Podgrmec.Bili smo svjesni da nije dovoljno imati samo jaku ekipu, igrace vec da treba imati i bolje finansijske i organizacione uslove.Nijanse su na kraju odlucivale sto su oni odlazili a mi ostajali u zoni.I dan danas rado se prisjetim tadasnjeg sastava: Maric, Omerbasic, Alisic, Vlajic, Smajic, Durakovic, Petkovic, Beharic, Ibrahimbegovic, Tahirovic, Corbic..
- Ko je od fudbalera koje ste trenirali iskocio i napravio karijeru?
Trenirao sam zaista dosta fudbalera u nekoliko generacija.Izdvojicu samo neke: Ibrahimbegovic, Beharic, Palalic, Maric, Smajic, Djafer, Vlajic, Solak, Kunovac, Malesevic..
- Ko je mogao i vise?
Veliki talenti bili su Palalic, Petkovic, Tahirovic, Beharic, Smajic Djafer.Oni nisu napravili sjajnu fudbalsku karijeru jer su fudbal igrali iz zadovoljstva.Nisu bili spremni da se u potpunosti predaju radu u fudbalu..
- Govorili ste da je bila sjajna atmosfera u ekipi.Igraci koje ste trenirali kasnije su u javnosti govorili da ste vi za njih predstavljali i vise od trenera?
Ja sam covjek koji je u igracu gledao kompletnu licnost.Ako sam htjeo da neko mene postuje morao sam saziviti s igracima.U mnogim slucajevima znao sam kada se neko od mojih fudbalera posvadjao s curom, dobio losu ocjenu, kada mu nedostaje dzeparca. Prilazio sam im kao pedagog i uvijek sam se trudio da im pomognem.Oni su mene smatrali za roditelja..
- Trenerski idol vam je bio Miljan Miljanic.Zbog cega?
Od njega sam prihvatio tri stvari u zivotu.Prva je dostojanstvo kod covjeka.U trenerskoj karijeri nikad nisam osudjivao sudije i s njima bio u sukobu.Zatim sam primio njegov dzentlmentski stav, odnosno gospodsko ponasanje na klupi a treca stvar koja mi se posebno svidjala kod Miljanica je bio sistematski rad.Osim od Miljanica znanje sam "krao" od Zeca, Arapovica, braculja i tako dalje..
- Vi ste jedan od petorice Sabljica.Da li su i ostala braca igrala fudbal?
Nas cetvorica Sabljica bili smo igraci Naprijeda.Cak je Zarko bio jedan od inicijatora za formiranje FK Naprijed 1951 godine.On je predlozio da ime kluba bude Naprijed. Rajko i Zarko su otisli u Borac a Borivoje je ostao u Naprijedu gdje je zavrsio fudbalsku karijeru..
- Mnogi vas znaju pod nadimkom Majne.Kako ste dobili taj nadimak?
Moj otac je za vrijeme II svjetskog rata bio u zarobljenistvu preko Vrbasa u stacionaru. Jednom kada je moja majka zajedno sa Nikom Jurincicem otisla da posjeti oca upustila se u razgovor sa strazarom.Strazar je upitao da li sam ja njen sin a ona je odgovorila Majne(posto ta rijec na njemackom znaci moj).Od tada sam dobio nadimak Majne i vise me ljudi zna po tom nazivu nego po vlastitom imenu..
- Koji vam je najsretniji trenutak u karijeri?
Bilo je to kada sam Naprijed uveo u zonu..
- Natuzniji trenutak?
Kada sam morao iz opravdanih razloga napustiti trenerski posao.Morao sam da razmisljam o svojoj buducnosti, da fakultet zavrsim a vec sam bio i porodican covjek. Trenerski poziv najvise sam ostavio jer sam se bojao da ce me odvojiti od grada i porodice..
- Sta danas radite i cime se bavite?
Poslije 40 godina i 6 mjeseci radnog staza otisao sam u penziju.Trenutno sam clan Izvrsnog odbora Fudbalskog saveza Republike Srpske, predsjednik Podrucnog fudbalskog saveza i potpredsjednik Komisije za bezbjednost u Fudbalskom savezu BiH. Vrijeme mi protice u tim aktivnostima druzeci se sa sportistima i drugim ljudima.Imam 4 unuka i 1 unuku i s njima popunjavam slobodno vrijeme..
- Da li jos uvijek posjecujete stadion FK Naprijeda?
Naravno da posjecujem.Uvijek sam u kontaktu s klubom i moram s ponosom istaci da me klub nije zaboravio.Stalno mi je bilo zadovoljstvo raditi u klubu s tim ljudima..
- Poredjenje Naprijeda nekad i sad?
Svako vrijeme ima svoje vrijeme.Ne bi zelio nijednu generaciju da uvrijedim.Kao sto smo onda dali igrace Borcu tako i danas Naprijed ima svoje talente.Ne bih zelio da uvrijedim danasnje generacije ali je prije daleko teze bilo doci do izrazaja i do prelaska u Borac nego sada jer je nivo takmicenja bio kvalitetniji.Samo u tim nijansama vidim razlike u generacijama..
- Mozete li izdvojiti neku anegdotu iz dana provedenih u Naprijedu?
Ja sam bio "zaljubljen" u jednog fudbalera-Petkovica.Jednom prilikom na posljednjem treningu u okviru priprema za vazan susret sa Vrbasom, koji je bio kvalifikacioni za ulazak u zonu, Petkovic nije uradio ono za sta je bio zaduzen.Posto sam bio okrenut ledjima nisam vidio sta je uradio.U neposrednoj blizini bili su predsjednik kluba Ozegovic i potpredsjednik Dervisic koji su postupak Petkovica vidjeli tako da su odlucili da Petka ne stavim u tim za mec s Vrbasom.Ja nisam ispostovao tu odluku i uvrstio sam ga medju 16.Imao sam osjecaj da ce bas on rijesiti tu utakmicu.Na srecu osjecaj me nije prevario, Petkovic je postigao gol s 35 metara i bio igrac utakmice.Kada se mec zavrsio Ozegovic i Dervisic iznenadjeni nastupom Petkovica izvinili su mi se..
- Zavrsili ste Ekonomski fakultet.Kada je to bilo?
To je bilo 1983 godine nakon sto sam ostavio trenerski posao..
- Imate sina ali on nije nastavio vasim stopama i zaigrao fudbal?
On je vise bio okrenut ka rukometu.Poceo je u generaciji sa Acom Knezevicem. U to vrijeme sam se vise posvetio Naprijedu nego prema njegovoj zelji da se bavi rukometom.Cini mi se da je moja jedina greska u zivotu bila ta sto mu nisam vise pruzio podrsku da ostane u rukometu.Kcerka mi se nikad nije bavila sportom.Ipak mislim da ce unuci i jedna unuka jednog dana ostvariti dedin san da budu dobri fudbaleri, kosarkasi, rukometasi, atleticari..
- Poruka navijacima Naprijeda i Banjalucanima?
Ovo sto kazem vazi za navijace svih banjaluckih klubova.Svaki klub moze doci u tesku situaciju, moze da bude u poziciji da ne moze da ostvari zelju navijaca.Molio bi da u tim trenucima navijaci budu strpljivi i ida svojim gestovima, navijanjem budu uz klub i da pomognu klubu da izadje iz krize.Dobar navijac je stub dobrog kluba
Zoran Prnjatović
Vulture Teama
Banjaluka, Februar 2004.
