Banjalučki Sportski Portal

Copyright © 2001

ALEKSANDAR  PETREŠ

Ime i prezime: Aleksandar Petreš

Datum i mjesto rođenja: 01.11.1976., Banjaluka

Sport: fudbal

Karijera: Borac (BL), Sloga (Trn), BSK (Banjaluka), Šmartno (Slovenija)

- Fudbalski počeci ?

Počeo sam u Slogi iz Trna sa 9-10 godina. Do 1990. godine sam bio u Trnu, a odigrao sam i jednu sezonu u pionirskoj selekciji kluba. Onda sam prešao u Borac, koji je tada vodio Ilija Miljuš.

- Kada ste debitovali za prvi tim Borca ?

U prvi tim Borca sam prešao sa 18 godina. Borac je tada igrao 1.B ligu SR Jugoslavije. Bili smo smješteni u Baču, a inače, bila je to veoma dobra i kvalitetna ekipa. Branio je Gajić, igrali su Bilbija, Novaković, Trnić, Jandrić, Vlado Jagodić, a od mlađih tu su bili i Benić, Teinović, Kovačević, Tica...

- Do kada ste se takmičili u SR Jugoslaviji ?

Do 1996. godine igrali smo na području SR Jugoslavije. Bilo je sve teže i teže igrati u tom ritmu, jer smo stalno putovali. Istovremeno rat se završio u BiH i odlučili smo da se isključivo tkamičimo u Republici Srpskoj.

- Kakve ste rezultate imali dok ste nastupali za Borac ?

Imao sam tu sreću da budem dio generacije koja je osvojila dva Kupa Republike Srpske. Prvo finale je bilo nezaboravno, pred više od 20 hiljada gledalaca, 23. decembra, dobili smo Rudar Prijedor u revanšu 3-2 golom Bilbije u sudijskoj nadoknadi. Uslijedilo je neopisivo slavlje i to je sigurno najljepši trenutak u mojoj karijeri. Što se tiče drugog finala Kupa Republike Srpske i taj susret protiv Jedinstva iz Brčkog mi je ostao u sjećanju. Igrali smo u noćnom terminu, pred desetak hiljada gledalaca i slavili pobjedu od 1-0. Strijelac je bio Jandrić.

- Do kada ste igrali za Borac ?

Do 1999. godine sam nosio dres Borca. Izuzetno sam zadovoljan tim periodom. Prošao sam sve klupske selekcije, od pionira do seniora, a osovjio sam i dva kupa RS. Treniralo me je dosta trenera, a spomenuću Alagića, Pelca, Miljuša, Malbašića... Imao sam odličan odnos i sa navijačima Borca, možda i zbog toga što sam izuzetno temperamentan. U svakom slučaju lijep period iz koje po lijepom pamtim osvojene kupove, a po ružnom sezonu kada smo bez poraza završili na drugom mjestu, bez titule šampiona RS.

- Gdje ste potom nastavili karijeru ?

1999. godine otišao sam u Slogu iz Trna. Dvije godine sam igrao u Trnu. Takmičili smo se uspješno u Prvoj ligi Republike Srpske, a jednom smo igrali i finale Kupa RS. Izgubili smo, nesrećno, nakon izvođenja jedanaesteraca od ekipe Boksita iz Milića.

- Onda je uslijedilo novo traženje sredine. Kratko nam opišite i taj period ?

Nakon trnske Sloge, šest mjeseci sma proveo u banjalučkom BSK-u. Potom sam otišao za Sloveniju. Menadžer Đurić me je zajedno sa Teinovićem i Vicom odveo na probu u Šmartno. Mjesec dana sam bio u Sloveniji, ali nisam uspio da se nametnem treneru ili bolje reći trener mi jednostavno nije dozvoljavao da igram i da pokažem šta znam. Više nisam želio da budem u takvom okruženju i vratio sam se kući.

- Sada ste ponovo u Trnu, ali u specifičnoj situaciji.

Da, ponovo sam u Slogi iz Trna, ali kao igrač i trener. Neobična situacija za mene, jer uporedo radim dva posla, ali za sada izdržavam na oba kolosjeka. Najinteresantnije je kada sam sebe uvedem u igru. Takmičimo se u Drugoj ligi RS. Blizu smo plasmana u Prvu ligu. Četiri kola prije kraja i Sloga i Rudar Prijedor imaju isti broj bodova, ali ako tako ostane do kraja nećemo biti šampioni. Reklo bi se da Sloga do kraja ima lakši raspored, ali zbog veoma čudnih rezultata koji su se dogodili u posljednje vrijeme teško će biti domoći se prvog mjesta. Međutim, nadamo se da se takve igre neće ponoviti i da će prvenstvo biti regularno do kraja.

- Planirate li ostati u trenerskim vodama ?

Planiram. Završio sam trenersku ’B licencu’ u Jablanici u periodu kada su ispite polagali i Konjić, Šabić... Mlad sam, predamnom je vrijeme za napredak, ali je na ovim prostorima teško napredovati u trenerskom smislu jer u većini klubova ne postoje ni oni najosnovniji, najminimalniji uslovi za rad.

- Najsrećniji trenutak u karijeri ?

Već opisano osvajanje Kupa RS sa Borcem 1996. godine.

- Najteži sportski trenutak u karijeri ?

Takođe sam već o tome govorio. To je osvajanje drugog mjesta, bez izgubljene utakmice.

- Pratite li dešavanja u sadašnjem Borcu ?

Borac mora biti u vrhu fudbala Bosne i Hercegovine. Ne smije se više nikada ponoviti da Borac ispadne iz Premijer lige BiH. Mora se napraviti ekipa koja će se boriti za prvo mjesto i za izlazak na evropsku scenu. Tada će Borac imati podršku na svakoj utakmici između 5 i 10 hiljada gledalaca.

- Jeste li posjećivali našu stranicu ?

Jesam nekoliko puta i sve pohvale na Vaš račun.

- Poruka Banjalučanima ?

Vjerujte da dolaze bolji dani u banjalučkom sportu i fudbalu i dolazite u što većem broju na utakmice.

P.Z.

Banja Luka, maj 2008.

Vulture Team

I N T E R V J U I - I N T E R V I E W

www.boracbl.net

  Fudbaleri