Ime i prezime: Milomir Odović
Datum i mjesto rođenja: 26.03.1955., Visoko
Sport: fudbal
Igračka karijera: Sloga (Ilijaš), Željezničar (Sarajevo), Fest (Austrija), Špital (Austrija), Bosna (Visoko)
Trenerska karijera: Željezničar (Sarajevo), Slavija (Istočno Sarajevo), Borac (Banjaluka)
- Fudbalski počeci ?
Počeo sam sa 15 godina u Slogi iz Ilijaša. Poslije samo dvije godine prešao sam u podmladak sarajevskog Željezničara. Nisam dugo igrao za mlađe kategorije tako da sam veoma brzo prešao u prvi tim.
- Debi za Željezničar ?
1974. godine sam debitovao za prvu ekipu kluba sa Grbavice. Bio sam član šampionske Željine ekipe u kojoj je između ostalih igrao Katalinski...
- Koliko ste ukupno igrali za Željezničar ?
Sve do 1984. godine, dakle, nešto više od 10 godina sam bio standardan igrač Željezničara. Igrao sam u dvije najuspješnije generacije Željezničara. 1974. godine igrali smo protiv Borca u polufinalu Kupa Jugoslavije kada smo poraženi 2-1. Kasnije smo igrali u Kupu UEFA, a nažalost nisam igrao polufinale tog takmičenja. Takođe, sam bio dio generacije Komšića, Šabanadžovića, Škore, Komšića... Bili smo kompaktan tim, strašna ekipa. Međutim, ni u ovoj generaciji nisam odigrao najvažniju utakmicu jer sam prije toga otišao u inostranstvo.
- Ukupni utisci o Željezničaru i jugoslovenskoj ligi ?
Od 1980. do 1985. godine smo bili u vrhu jugoslovenskog fudbala. Igrali smo prepoznatljiv fudbal, igrali finale Kupa u kojem smo izgubili od Veleža 3-2. U jednoj jakoj ligi za deset godina odigrao sam 500-600 zvaničnih utakmica. Sigurno se nalazim među deset najboljih fudbalera svih vremena Željezničara. Ovaj podatak je još bitniji kada se ima u vidu da su mnogi fudbaleri znatno duže igrali od mene. Jugoslovenska liga je bila među 5-6 u Evropi tako da je bila posebna draž igrati u takvom takmičenju. Željo je klub koji je imao nekoliko dobrih generacija a mnogo kvalitetnih igrača i reprezentativaca. Uglavnom sam imao priliku da igram sa najboljim fudbalerima Željezničara.
- Pamtite li mečeve protiv banjalučkog Borca ?
Utakmice protiv Borca uvijek su bile posebne. Znali smo da pobijedimo Dinamo ili neki klub iz velike četvorke, a da potom izgubimo u Banjaluci. Borac je uvijek imao kvalitetan tim i Gradski stadion je uvijek bio neugodno gostovanje.
- Kada ste otišli u Austriju ?
Sa 29 godina sam otišao u inostranstvo. Razlog je egzistencija pa sam prvu kvalitetnu priliku, da odem izvan zemlje, prihvatio. Dvije godine sam igrao u Lincu a dvije u Špitalu. Imao sam problema sa povredom koljenja tako da sam igrao samo tri godine u inostranstvu. Austrijska liga je slabija od naše lige. Da su me mimoišle povrede bilo bi još bolje ali i ovako sam zadovoljan. Poslije tri godine, vratio sam se u Jugoslaviju, oženio se i posvetio privatnom životu.
- Gdje ste završili igračku karijeru ?
Za Bosnu iz Visokog sam odigrao posljednje utakmice u igračkoj karijeri. To je bila Republička liga BiH.
- Kada ste započeli trenersku karijeru ?
Od 2000. godine bavim se ozbiljnim trenerskim poslom u Željezničaru. Bio sam pomoćnik Dini Đurbuzoviću i Amaru Osimu. Profesionalna karijera bila je dobra osnova da sistematizujem neke stvari i zato su mi bile potrebne tri godine asistiranja da se sve posloži u mojoj glavi.
- S mnogo uspjeha ste vodili Željezničar samostalno.
Da. Preuzeo sam ekipu na 9./10. mjestu na tabeli a na kraju smo zaostajali samo jedan bod za šampionom BiH, Širokim Brijegom. Osvojili smo 37 bodova u 15 utakmica. To je nesvakidašnji rekord za naše prilike. Otkaz u Željezničaru sam dobio poslije trijumfa nad Zrinjskim u Kupu 5-1. Kasnije je Zrinjski bio šampion BiH.
- Neizbrisiv trag ste ostavili u Slaviji. Kako je došlo do tog angažmana ?
Ljudi iz Slavije su željeli da nešto više naprave i smatrali su da im ja mogu pomoći u tim namjerama. Sa Slavijom sam stigao do finala Kupa BiH a do dva kola prije kraja Premijer lige bili u trci za šampionskom titulom. Kao trećeplasirana ekipa izašli smo u Evropu, u Intertoto kup. Imali smo mnogo manji budžet od ostalih klubova i to je glavni razlog što su nam izmakli trofeji.
- Dali ste ostavku u Slaviji. Zašto ?
Tokom ljeta dao sam ostavku jer je došlo kod mene zasićenja. Klupsko rukovodstvo je insistiralo da ostanem ali sam bio odlučan u svojoj namjeri. Ispostavilo se da nisam pogriješio.
- Sada ste u Borcu. Jeste li zadovoljni što ste preuzeli klub iz Banjaluke ?
Moja želja je bila da malo odmorim od fudbala, da napunim baterije. Uslijedile su ponude nekih premijerligaša koje sam odbio. Poslije mjesec i po dana stigla je ponuda od banjalučkog Borca. To je izazov za mene i prihvatio sam ponudu Borca jer smatram da je Banjaluka sredina u kojoj se može napraviti kvalitetan rezultat.
- Završena je polusezona. Borac zaostaje za Kozarom iz Gradiške dva boda. Hoće li se Banjalučani na kraju radovati ?
Nisam imao nikakav uvid u kvalitet lige i Borca. Znao sam neke igrače, još od ranije, ali nisam mogao da imam kompletnu sliku. Mislim da ima dovoljno kvaliteta da se naprave dobri rezultati i to smo pokazali u posljednjim utakmicama. Borac trenutno ima na raspolaganju 15 zdravih seniora i 3 juniora tako da je neophodno da u zimskoj pauzi dovedemo 4-5 igrača. Bez obzira što uvažavam Kozaru kao protivnika, na proljeće sve zavisi od Borca. Imaću priliku da mnogo više radim sa igračima, odradićemo kvalitetne pripreme i uz pojačanja mislim da će Borac biti šampion RS. Da smo ovako igrali cijelu polusezonu vjerujem da bi već sada mogli govoriti o sigurnom plasmanu u Premijer ligu BiH. Vjerujem u igrački kadar a pojačanja će samo doprinijeti povećanju kvalitete i stvoriti konkurenciju. Takođe, me raduje što su igrači ambiciozni, što žele da napreduju i za sada se dobro razumijemo.
- Da li atmosferu među igračima i stručnim štabom prati i rukovodstvo Borca ?
Igrači su dobrim rezultatima napravili prvi korak ka stabilizaciji kluba. Sveopšta klima u Borcu je mnogo bolja. Dobili smo obećanja od šire zajednice, pod koju ssmatram grad i gradonačelnika Davidovića, da će nam u budućnosti pomagati. Obećano je da će se stvoriti uslovi za egzistenciju kluba ali i za ostale sportske kolektive u Banjaluci.
- Do kada imate ugovor sa Borcem ?
Zvanično sam dogovorio saradnju do septembra iduće godine. Da li ću i sljedećoj sezoni biti u Borcu zavisi od rezultata i od toga da li će čelnici Borca biti zadovoljni mojim radom.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Ne bih izdvajao neki poseban trenutak. Imao sam sreću da igram fudbal u jednoj stabilnoj zemlji u kojem je ovaj sport bio na zadovoljavajućem nivou. Osim što mi je fudbal predstavljao posao to mi je činilo i veliko zadovoljstvo. Imao sam specifičan pristup fudbalu i zato sam u njemu uživao. Ako nema toga onda se ne mogu postići ni kvalitetni rezultati.
- Najteži sportski trenutak u karijeri ?
Bilo je pobjeda i poraza. Redovno sam dobro igrao protiv Sarajeva a dva puta sam i odlučio gradski derbi. Međutim, istovremeno mi je visok poraz od Sarajeva i najteži u karijeri.
- Najbolji trener ?
Dva trenera su obilježila moju igračku karijeru. Na početku je to bio Milan Ribar koji me je sa 18 godina uveo u prvi tim. Drugi na listi je Ivica Osim.
- Odović i reprezentacija Jugoslavije ?
Nisam bio bolesno ambiciozan. Bilo je teško iz Želje doći do reprezentacije. Neke stvari se nisu poklopile. Poslije 3-4 godine Ribar je otišao s Grbavice a kada je Osim došao forsirao je mlađe igrače. Ostao sam u tom vakumu, iako sam imao značajnu ulogu u klubu. Ivica Osim me je čak i zamolio da sa 25 godina prepustim kapitensku traku Baždareviću koji je imao 21 godinu. To dovoljno govori koliko se nisu poklopile sve kockice.
- Reprezentacija i fudbal BiH ?
To je kompleksna stvar. Stanje u našem fudbalu je odraz društvenih prilika. Treba vrijeme da prođe da sve dođe na svoje mjesto. Kada se počnu na bolje pomjerati stvari u kompletnom društvu, tada će po inerciji doći do promjena i u fudbalu.
- Da li ste posjetili našu stranicu ?
Nisam ali ću to sada sigurno učiniti.
- Poruka Banjalučanima ?
Grad Banjaluka kao sportska sredina zaslužuje bolji Borac. To se moće postići sa malo strpljenja i s mnogo rada. Banjalučki sport, a posebno Borac, zaslužuju podršku.
Z.P.
Vultureteam
Banja Luka, novembar 2007.
