Milorad - Miki Milutinovic Banjalucko dijete sa Mejdana, veliki fudbalski talenat, dugo godina odlican 'vezni' igrac i fudbaler sa ''haubicom'' umjesto lijeve noge.
- Mjesto i datum rodjenja.
Rodjen sam 13.11.1959 u Banja Luci. Odrastao sam preko Vrbasa u Maloj carsiji gdje sam poceo da igram fudbala sa rajom na skolskom igralistu, i oko Zelenog mosta.
1. Fudbalski poceci
Pocetkom 70-ih poceo da treniram u pionirima Naprijeda a potom u pionirima Borca. Igrao sam na poziciji “veznog igraca”, i nosio dres sa brojem 10, svo vrijeme svoje igracke karijere. Bio sam i kapiten cazinske Krajine, a u svojoj karijeri zaradio sam samo dva “crvena kartona” i to jedan igrajuci u banjaluckom BSK-u, a drugi kao igrac FK Krajina iz Cazina.
2. Klubovi za koje si nastupao i u koje vrijeme
U svojoj fudbalskoj karijeri, od pionira pa do prestanka aktivnog igranja nastupao sam za slijedece klubove:
FK "Naprijed" , 1970 - 1971
FK "Borac" , 1972- 1978
FK "BSK" , 1978 - 1981
FK "Krajina"-Cazin, 1981 - 1994
3. Treneri sa kojima si radio i koliko su uticali na tvoju karijeru?
Od mojih prvih fudbalski pocetaka pa do kraja nogometne karijere radio sam sa mnogim trenerima. Moj prvi trener, u pionirima Naprijeda bio je Milan Vlajic-Vlajicka, a nakon toga redali su se:
Ilija Miljus, Osman Spahic-Spaho, Alagic Smail, Joco Pelc, Husnija Fazlic i Nenad Gavrilovic za vrijeme pionirskog, juniorskog i omladinskog staza u FK Borac.
Kao seniorskog igraca trenirali su me:
Osman Spahic-Spaho (ponovo), Dzevad Agic, Mile Malogajski i Enver Kucukovic-Tender dok sam nosio dres BSK-a, i na kraju u FK Krajina iz Cazina, gdje sam igrao najduze i zavrsio svoju karijeru, trenirali su me Hakija Beganovic, Safet Cavkic, Ekrem Topic i Mehmed Cemalovic.
Moram napomenuti da je, pored mog “fudbalskog talenta”, mom fudbalskom razvoju i stasavanju u igraca najvise doprinijelo vrijeme provedeno u mladim selekcijama FK Borac, od pionirske do omladinske selekcije.
U pionirima Borca sam poceo pod nadzorom Ilije Miljusa. On nas je ucio osnovama fudbalske tehnike i taktike. Poslije odlaska Miljusa u bosansko-gradisku Kozaru, preuzima nas Osman Spahic-Spaho. Kod njega sam nastavio sa dobrim radom pa sam pozvan u pionirsku reprezentaciju BiH. U juniorima sam nastavio rad pod trenerskom palicom Smaila Alagica i Ilije Miljusa, koji se u medjuvremenu vratio iz Kozare u Borac. Ubrzo Alagic prelazi da radi sa prvim timom a Joco Pelc postaje pomocnik Miljusu.
Zatim dolazi Husnija-Hune Fazlic, Borceva legenda, koji je nakon zavrsetka igracke karijere u Njemackoj preuzeo juniorski i omladinski tim Borca. Hune nam je mnogo pomogao prenoseci na nas mlade svoje veliko igracko znanje, kao i svoje trenersko iskustvo steceno kroz svoj igracki staz sa mnogim poznatim trenerima, domacim i inostranim, te svoje trenersko skolovanje.
Hune je uveo potpuno nove nacine i metode rada, a koje su ponajvise bile rezultat njegovih iskustava iz Njemacke. Mogu reci da smo se vrlo tesko privikavali i prilagodjavali na novi stil rada, ali smo bili svjesni da ce nam to svima donijeti samo pozitivne rezultate u nasim buducim karijerama. Na prvom nasem turniru, u Splitu nismo se proslavili. Medjutim, Hune je bio ubjedjen da ce rezultati ubrzo doci, jos vise je pojacao rad na treninzima, kontrolisao nas je i u privatnom zivotu i uspio je da napravi odlican Borcev omladinski tim, tako smo vec naredne godine osvojili turnir u Zemunu-Beograd.
Ja sam imao srecu da su me, u najvaznijem periodu za fudbalsku karijeru, trenirali Borcevi treneri, i to sve vrhunski fudbalski znalci, koji su nas ucili ne samo fudbalu, vec i kako da budemo bolji ljudi, i ja im se, ovom priliko, svima od srca zahvaljujem.
4. Koji su ti saigraci ostali u sjecanju, kako po fudbalskom kvalitetu, tako i po drugarstvu ?
Od moje generacije iz FK Borac to su: Malbasic, Kina Markovic, Damir Hodzic i Sasa Prostran. Nakon zavrsetka omladinskog staza, svi smo u paketu sa trenerom Spahom posudjeni BSK-u, ali smo morali istovremeno, kao “Borcevi igraci-stipendisti”, da igramo i za Borac u tadasnjoj “Ligi mladih”.
Takodjer, u Borcu od mladje generacije igraca izdvojio bih Stojnica, Spahica, Ramica i Djulica-mladjeg, a od starije generacije: Todorovica, Kotura, Stanarevica, Bogojevica i Alisica.
Za vrijeme igranja u BSK-u, dobro pamtim i cijenim Sojtorica, Vuksu, Catlaka, Djakovica, Brkljaca, Tojagica i Refku Sesivarevica.
U cazinskoj "Krajini", u kojoj sam najduze igrao, su to bili: Meho Pobor, Sisic, Topic, Pjanic, Ligic, Omanovic i Pjevic.
5. Najdrazi sportski trenuci?
Ulazak FK "Krajine" u Medjurepublicku ligu-Zapad, 1990. godine. Na proslavi tog klupskog uspjeha okupilo se 10000 navijaca, nastupali su pjevaci Miroslav Ilic i Dzej Ramadanovski, a nasao se tu i bik na raznju … Povodom tog uspjeha izdata je i knjiga autora Ace Ravlica pod nazivom "Spomenica Krajine"
6. Najvece sportsko razocarenje?
Ja u fudbalu nemam nisam dozivio neka veca razocarenja. Interesantno je da za svo vrijeme igranja za “Krajinu”, ja nikada nisam izgubio prvenstvenu utakmicu na domacem terenu u Cazinu! Ja sam se uvijek salio da nas ni Liverpul ne moze pobijediti kod kuce
7. Razlog tvog odlaska u Cazin i nemogucnost daljeg igranja u Borcu?
Po odsluzenju vonog roka odlazim u Cazin. Prvo sam mislio da igram samo jednu sezonu, ali sam ostao cijelu fudbalsku karijeru. Borac je ima losu politiku kad su u pitanju domaci igraci, Borceva “djeca”. Uvijek su u prednosti bili igraci sa strane. Negdje, cini mi se 1983. godine, sam pokusao da se vratim u svoj Borac, ali su mi tada u klubu rekli da treba da igram probnu utakmicu(!), sto je za mene bilo smijesno jer sam u Borcu odrastao i igrao sam 9 godina u svim selekcijama i svi treneri su dobro poznavali moje igracke a i druge kvalitete. Nisam pristao na taj “uslov”, pa sam se vratio Cazinu i mojoj porodici
8. Par anegdota iz tvoje fudbalske karijere
Bilo je puno interesantnih trenutaka od prvog turnira u Zagrebu 1974. godine pa do zadnje utakmice u Bihacu 1994. godine.
Sjecam se jednog dogadjaja u juniorima Borca tada je bio trener Miljus. Uvijek smo ga cekali u svlacionici da on kaze sta ce se raditi na treningu, i tada podje razgovor izmedju njega i nas igraca.
Pita on mene kako je u skoli a ja kazem da je u redu. Ima li jedinica? Odgovorim - ma samo iz fizike, a Miljus: sta iz fizike? Ja odgovorim statika, dinamika, a Ilija kaze sad cu ti ja to objasniti : Statika ti je kad se ti podbocis na igralistu i stojis, a dinamika ti je kad se “otvaras” u prazan prostor i kada primas loptu u pokretu.
Zatim on pita Bogojevica kako je u skoli , a Milojko kaze da se nije uspio upisati u skolu i da ce pokusati iduce godine. A Ilija mu kaze: Znas sta Milojko, ti bi bio dobar moler, ti si visok pa ti ne trebaju ljestve, ti mozes dohvatiti sa poda sve coskove.
Tako on dodje i do Duska Pavica, golmana,(on je malo mucao) i pita ga: U kojoj si ti Dule skoli? Ja sam u ugostiteljskoj kaze Dule, a Miljus: Ima li kod tebe “keceva”? Samo matematika, kaze Dule. A Miljus: Pa kako mislis da naplatis brzo i tacno kad ne znas matematiku? Na to Pavic odgovara: Ma jja sam kkuhar, a Ilija odmah “kontru” - e moj Dule, dok se ti smislis izgori ti zaprska.To je bilo za juniorskog vremena.
U BSK-u se sjecam kad sam dosao i poceo trenirati, hem “novi”, hem tek “izasao” iz juniora. Izasao ja na prvi trening i pocnem lagano sutirati Catlaku da se malo “zagrijemo”. Nakon petnaestak minuta zagrijavanja pridje mi Sojtaric i potiho mi kaze: Kad mu zabijes gol, vikni: VADI JE DADO! I ja poslusam starijeg i uradim kako mi je receno, kad onda Catlak “poludi”, pa dize dreku i pocne kristati i ganjati me po terenu. Ja pobjegnem u svlacionicu, Davor zamnom, ali uleti i Sojtara i sve to smiri objasnjavajuci, kroz smijeh, Davoru cijelu “situaciju”. Inace sam, ubrzo, sa Catlakom postao dobar prijatelj, ali mi je to bila “skola” da ne zezam iskusnije saigrace.
9. Tvoje misljenje o sajtu www.boracbl.com kao i o Vulturesima.
Sajt je odlican zato sto mogu procitati sve o banjaluckom sportu na jednom mjestu i dobiti malo vise informacija o banjaluckim sportistima i navijacima Borca
10. Miki Milutinovic danas ?
Miki Milutinovic danas zivi sa porodicom u Bostonu. Sin mi studira Medikal-Bio Inzinjering na Bostonskom Univerzitetu, a kcerka je u srednjoj skoli. Ja radim i treniram djecu. Zavrsio sam trenersku skolu i kao trener imam i odredjenih uspjeha sa svojim klubom - Blezersima.
Bili smo prvaci stejta MASSACHUSSECA za 2001. i 2002.godinu u kategoriji: U-17 i U-18. Sada treniram Chelsea, kategorija U-18 i prvaci smo Commonvelt division, a radim i u kampu Boston Universiteta zadnji 6 godina
11. Poruka za igrace i navijace FK Borac
Ja sam ovo ljeto bio na Borcevom stadionu i mogu ti reci situacija je ista kao i prije 30 godina! Nema nikakvih uslova za rad. Pomocno igraliste bez trave, prasina, nije ni cudo da djeca napustaju fudbal i bave se drugim sportovima. Navijacima naseg Borca mogu samo poruciti da moraju biti strpljivi jer treba dosta vremena da se “napravi” generacija kao sto je to bila generacija Fude Djulica, Pelca, Gavrilovica, Smileskog, Krese, Fazlica i Abida Kovacevica. Navijaci, Vulturesi pogotovo, su uvijek bili dio Borcevog tima i tako treba da bude i sada, i u buduce, bez obzira da li slazu ili ne sa rukovodstvom kluba koje je, uostalom, promjenjljiva “kategorija”, a navijaci su “trajni i vjecni”
USA, Boston, Januar 20, 2004
Vulture Team
