Ime i prezime: Denis Malešević
Datum i mjesto rođenja: 13.01.1978., Banjaluka
Sport: fudbal
Karijera: Naprijed (Banjaluka), Borac (Banjaluka), BSK (Banjaluka), Kozara (Gradiška), Župa (Milosavci), Sloboda (Mrkonjić Grad)
- Fudbalski počeci ?
1988. godine sa deset godina sma počeo trenirati u Naprijedu kod mog oca Nenada i Milana Vlajića. U Naprijedu sam bio od 1988. do 1996. godine. Bilo je izuzetno dobro tako da bih i dan danas, naravno uz Borac, volio da igram za Naprijed. To je bio klub iz mog naselja i uvijek ima posebno mjesto u mom srcu.
- Kada si prešao u Borac ?
Sa 18 godina, 1996. godine, prešao sam u Borac. Tada su treneri bili Pelc i Spasojević a iz Naprijeda me je doveo Bobi Spasojević koji mi je bio trener u klubu iz Mejdana. Jednu polusezonu sam igrao kao posuđen fudbaler za BSK a onda sam se vratio u Borac. Naime, Borac je tada preuzeo Dragan Vukša i on me je poveo iz BSK-a. Dakle, slična situacija kao i u Naprijedu.
- Igrao si dugo za Borac. Šta posebno pamtiš iz tih dana ?
Pamtim posebno tri godine kada smo bili šampioni Republike Srpske, kada smo se plasirali u Premijer ligu BiH i kada smo izborili opstanak u Premijer ligi BiH. U svim tim utakmicama bio sam standardan prvotimac Borca.
- I dalje se priča o toj ekipi Borca koja je osvojila šampionsku titulu u RS.
Bila je to najbolja posljeratna ekipa. Nije to samo moje mišljenje već i mnogih drugih fudbalskih stručnjaka. U toj sezoni 2000/2001 nadmoćno smo osvojili titulu RS a ja sam odigrao najviše utakmica u sezoni. Poseban osjećaj toj ekipi davao je Darko Ljubojević koji se vratio iz inostranstva da pomogne Borcu. Mislim da bismo već naredne sezone bili u samom vrhu Premijer lige BiH ali su se desile ružne stvari i ekipa se naprasno rasula.
- Jesi li i ti otišao iz kluba ?
Nisam, ostao sam u Borcu. U klub su dovedeni neki drugi momci a umjesto Vukše stigao je Smileski. Takođe je za direktora kluba postavljen Slobodan Karalić.
- Da li si pokušavao da odeš u inostranstvo ?
Jesam. Jednom prilikom u Sloveniju smo otišli Teinović, Vico i ja. Išli smo na probu u ekipu Šmartno. Ljudi u tom klubu su bili prezadovoljni sa mnom i ponudili su mi ugovor. Međutim, kada sam trebao da potpišem ugovor, Karalić nije dao papire iz Borca, tako da sam se morao poslije tih priprema vratiti u Borac. Takođe me je zvala i Olimpija iz Ljubljane kao i Legija iz Varšave ali sve te ponude su propale.
- Gdje si onda nastavio karijeru ?
U sezoni 2003/2004 prešao sam u BSK. Vukša je bio trener i prihvatio sam njegovu ponudu da pojačam ekipu sa Čaira. U to vrijeme sam dobijao ponude od Rudara iz Ugljevika, Slavije iz Istočnog Sarajeva, Modriče ali sam prihvatio BSK jer sam smatrao da će to biti smao prelazno rješenje. Međutim, nisam bio u pravu. Odigrao sam odličnu tu godinu dana a potom i sljedeću kada je umjesto Vukše klub vodio Smileski.
- Bio si igrač i Kozare iz Gradiške.
U zimu 2005. godine prešao sam u Kozaru za koju sam igrao šest mjeseci. Borili smo se za ulazak u Premijer ligu BiH. Međutim, nismo uspjeli u namjerama a Radnik je na kraju bio šampion. Sve se tada promijenilo u Kozari. Predsjednik je napustio klub kao i trener Vukša tako da sam i ja napustio Gradišku.
- Gdje si potom igrao ?
Šest mjeseci sam se odmarao od fudbala. U potpunosti sam se razočarao od ovog sporta tako da sam odustao od profesionalne fudbalske karijere. Odlučio sam da fudbal igram samo za svoju dušu. Tako je uslijedila serija loših klubova. U Župi sam igrao šest mjeseci, u Naprijedu isto šest mjeseci i sada sam već godinu dana u Slobodi iz Mrkonjić Grada. Zadovoljan sam sportskom sredinom. Uprava je ambiciozna i agilna. Imamo nov stadion, odlične uslove za rad.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada sam u dresu Borca igrao protiv Crvene Zvezde. Bio je to maj 2001. godine. Pun Gradski stadion, atmosfera za pamćenje. Prvi put sam igrao pred prepunim tribinama protiv jake ekipe. Iako sam te godine igrao sve utakmice protiv Jugoslavije, Partizana, Obilića, Vojvodina u najljepšem sjećanju mi je ostao meč protiv Crvene Zvezde.
- Najteži sportski trenutak ?
Poraz od Vojvodine 2-0. Nikad nas nije neko tako nadigrao kao novosadska Vojvodina.
- Najbolji trener u karijeri ?
Dragan Vukša jer se kod njega samo mjeri rad i fudbalski kvaliteti. Zna sve o fudbalu ali, nažalost, nije mogao da napravi značajni karijeru jer se nije snašao sa fudbalskim mešetarima. To je velika šteta jer je Vukša nagovještavao veliku trenersku karijeru.
- Navijači Borca ?
Uvijek sam imao i više nego korektan odnos sa navijačima Borca, posebno sa ogrankom iz mog naselja, Mejdana. Vulturesi su nam uvijek davali podršku i za svaku su pohvalu.
- Najbolji igrač Borca svih vremena ?
Svaka čast i Tomi Knezu i Abidu Kovačeviću i članovima zlatne generacije iz 1988. godine ali mislim da je najbolji igrač Borca Darko Ljuboljević. On igra u vrijeme kada je fudbal znatno kompleksnija i napornija igra. Zbog toga ga stavljam ispred velikana našeg kluba.
- Da li si posjećivao našu stranicu ?
Nisam ni znao da postoji ali ću je sada sigurno posjetiti.
- Poruka Banjalučanima ?
Podržite sav banjalučki sport. Dolazite malo više na sportske događaje i utakmice. Poručio bih i rukovodstvu naših klubova da u ekipama angažuju što više Banjalučana a ne da njihova mjesta zauzimaju manje kvalitetna pojačanja iz okruženja. Uglavnom, nadam se da će cijeli sport, a posebno fudbal, konačno krenuti naprijed.
P.Z.
Banja Luka, novembar, 2007.
Vulture Team
