Ime i prezime: Marko Maksimović
Datum i mjesto rodjenja: 20.08.1984., Banjaluka
Sport: fudbal
Klubovi: Škola fudbala Džaja, Borac, Zagreb, Pula
- Kada si počeo trenirati fudbal i odakle potiče ljubav prema ovom sportu ?
Sa 9 godina počeo sam trenirati fudbal u Školi fudbala Džaja. Ovaj sport, za kojeg kažu da je najpopularnija sporedna stvar na svijetu, zavolio sam još kao dječak kad sam išao sa ocem na utakmice Borca. Pune tribine i sjajna atmosfera na Borčevim utakmicama uticala da se opredjelim za ovaj sport. Počeo sam, kao što sam rekao u Školi fudbala Džaja jer je, u to ratno vrijeme, ta privatna škola fudbala bila jedina ozbiljna mogućnost da se djeca sklone sa ulice, zaborave realnost a ujedno i kvalitetno nauče osnovne fudbalske korake.
- Do kada si bio u Školi fudbala Džaja ?
Do svoje 17 godine. Do tada sam naučio osnovne fudbalske korake. Imao sam sreću da su me u tim fudbalskim počecima trenirali odlični treneri poput Spasojevića, Pelca, Slobodana Karalića i drugih koji su tada radili u Školi fudbala Džaja. Od njih sam stekao osnovno znanje i za njihov rad imam samo riječi hvale.
- Kako je došlo do prelaska u Borac ?
Na poziv Slobodana Karalića došao sam u Borac sa 17 godina i postao član juniorske ekipe. Veoma brzo sam se izborio sa status prvotimca u seniorskoj ekipi i od tada sam 2,5 sezone konstantno igrao za prvi tim. Odigrao sam više od 120 zvaničnih utakmica (prvenstvenih i kup) za Borac.
- Koliko ti je prelazak u Borac pomogao u daljnjoj afirmaciji ?
Dolazak u Borac okrenuo je moj život u sasvim jedan drugi smjer. Nastupi u Borcu afirmisali su me kao fudbalera. Postao sam član mlade fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i ne samo to. Igranjem za prvi tim Borca ispunio sam svoj a i san mnogih mladih Banjalučana da zaigraju za Borac. Presretan sam što se to desilo i iz Borca nosim isključivo lijepe uspomene.
- Da li te uspomene mogu da izblijede kada se prisjetiš onih kriznih trenutaka kluba ?
Ni nezavidna situacija u kojoj se Borac našao proteklih godina ne mogu da izbrišu prelijepe uspomene, druženje sa igračima, radosne i tužne trenutke koje sam na početku svoje profesionalne karijere doživio u Borcu
- Iz sadašnje perspektive kako gledaš na svu tu groznu situaciju i štrajk igrača ?
Sada, iz ove perspektive, mislim da se problemi u Borcu nisu smjeli tako rješavati. Svi dogadjaji koji su se tada desili morali su se nekako izbjeći. Posebno mislim na ponašanja, nas igrača, jer mi smo prije svega sportisti. Štrajkovi, u kojima sam i ja učestvovao, nam ništa nisu donijeli. Bila je to velika greška, ali kada se čovjek nadje u bezizlaznoj situaciji, u kakvoj smo mi bili, onda čini i nepromišljene postupke i gluposti. Sve se to odrazilo i na rezultate kluba. Medjutim nisu samo igrači svojim ponašanjem uticali na slabe rezultate. Žao mi je što u Banjaluci nema interesa za sportom koji je proslavio naš grad. Prošle godine ispao je FK Borac iz Premijer lige BiH, ove godine košarkaši a slična sudbina mogla je da zadesi i rukometaše. To ne vodi nikuda i ako se ovaj trend ne spriječi i zaustavi mogli bismo biti izbrisani sa sportske mape Bosne i Hercegovine.
- Lijepi i teški trenuci u Borcu
Za 2,5 sezone bilo je i dobrih i loših utakmica. Nekoliko mečeva posebno pamtim. Npr., po lijepom pamtim utakmicu protiv Sarajeva koju smo dobili sa 3-2. Na poluvremenu smo gubili 2-0 a u poluvremenu je uslijedio potpuni preokret. Odlučujući gol postigao sam ja u posljednjoj 90. minuti. Mnogi su kasnije pričali da u posljednjih desetak godina nije odigrana interesantnija utakmica na Gradskom stadionu. Što se tiče onih lošijih partija, nekako najteže mi je pao poraz u finalu Kupa BiH od Modriče. Sve je bilo tužno, počev od našeg poraza pa do tužne atmosfere na praznom Koševu. Bila je to sramota za fudbal BiH da se finale Kupa odigra u takvoj atmosferi. Nikakvog osjećaja nisam imao dok sam igrao tu utakmicu.
- Marko Maksimović i Vulturesi ?
Vulturesi su uvijek bili dobri navijači, posebno kada klub ostvaruje dobre rezultate. Mislim da njih najviše pogadja što Borac slabo igra i ne postiže očekivane rezultate. O Vulturesima sam uvijek, i kao dječak i sada kao profesionalac, dijelio lijepo mišljenje. Nadam se da će se već iduće godine Borac u Premijer ligi BiH boriti za izlazak na evropsku scenu. Jedino se tako navijači u većem broju mogu vratiti na Gradski stadion.
- Prelazak u NK Zagreb ?
U NK Zagreb sam došao uz pomoć Roberta Prosinečkog koji je gledao nekoliko mojih nastupa za mladu selekciju BiH i za Borac. Bio je zadovoljan mojim igrama, stupio je u kontakt sa mnom i došlo je do transfera. Tada sam imao mnogo ponuda i mnogi će reći da sam pogriješio što sam otišao u Zagreb. Medjutim ja mislim da nisam pogriješio jer je za mene bila velika čast što je jedan vrhunski fudbaler Prosinečki tražio da dodjem u Zagreb. Osim toga shvatio sam da Prosinečki nije samo dobar fudbaler već i odličan čovjek.
- Sada si član Pule Staro Češko. Je li Prosinečki posredovao i u ovom transferu ?
Nakon polusezone u Zagrebu Prosinečki me pitao da li želim da idem u Pulu. Prihvatio sam i evo već godinu dana sam u Puli. Zadovoljan sam, jer smo i ja i ekipa pružili dobre partije i ostvarili dobre rezultate. Trenutno je trener Krunoslav Jurčić. Imamo po 2-2,5 hiljade gledalaca na utakmicama. Kad dodju Dinamo, Hajduk i Rijeka bude i po 5-6 hiljada. Ono što je bitno istaći da nema prevelikog pritiska na fudbalere u Puli. Moj klub je po tradiciji i popularnosti drugi u gradu. U tom segmentu ispred je Istra. Medjutim rezultati su na našoj strani.
- Poredjenje prvenstva Hrvatske i BiH ?
Velika je razlika, ne toliko u igračkom koliko u organizacionom i tehničkom smislu. U Hrvatskoj nema malverzacija i „očiglednih“ rezultata. U Hrvatskoj nije slučaj kao u BiH da domaćini redovno pobjedjuju. Većina ljudi koji su upućeni u fudbal BiH znaju da su mnoge utakmice izrežirane. Pa tako je i Borac prošle godine ispao iz Premijer lige BiH. Toga nema u Hrvatskoj a najbolji primjer za to je Inter iz Zaprešića koji je prošle godine igrao u Evropi a sada ispao u 2.ligu ili npr. Dinamo koji se prošle godine nije kvalifikovao za Ligu za prvaka i ostao bez Evrope. Mislim da je to nezamislivo u BiH.
- Da li ćeš i narednu sezonu provesti u Puli ?
Još uvijek ništa ne znam. Poslije dobre sezone imam ponuda iz Hrvatske ali i inostranstva. Još godinu dana sam ugovorom vezan za Pulu. Sigurno je da neću žuriti sa odlukom. Ako i ostanem u Puli neću biti nezadovoljan.
- Povratak u Borac ?
Sada sigurno ne. U bližoj budućnosti možda ali samo ako se Borac izdigne iz sivila, ojača organizaciono i finansijski i oformi ekipu koja će biti najbolja u BiH. Naravno da mi je želja da karijeru završim u Borcu jer je, još jednom ponavljam, to klub mojih snova i moja najveća sportska ljubav.
- Najbolji Borčev fudbaler svih vremena ?
Reći ću neke svoje utiske na osnovu uživo odgledanih i u snimku pregledanih kaseta utakmica Borca krajem 80-tih. Božur Matejić mi svidjao kao igrač. Takodje bih izdvojio mog menadžera i kapitena legendarne ekipe, Damira Špicu, kao i golmana Slobodana Karalića. Za ove starije igrače poput Kneza, Kovačevića ne mogu puno toga reći jer ih nisam gledao.
- Mlada reprezentacija BiH ?
Dok sam igrao u Borcu izborio sam mjesto u mladoj reprezentaciji BiH. Odigrao sam 15-ak utakmica i postigao 2-3 gola.
- Da li očekuješ poziv u A selekciju BiH ?
Naravno da bih volio da budem član A reprezentacije BiH. Za sada me selektor Slišković nije zvao. Ne kažem da sam, dobrom sezonom u Puli, zaslužio poziv u A reprezentaciju ali isto tako i ne želim sebe da potcjenjujem. Smatram da sam zaslužio da budem u planovima za budućnost.
- Planovi za budućnost ?
Nikad mi novac nije bio u prvom planu. Volio bih da zaigram u stabilnom klubu gdje bih mogao da se zadržim duže i napredujem u fudbalskom smislu. Na kraju karijere vratio bio se u Borac.
- Najbolji trener ?
Milivoje Bračun koji me je trenirao u Puli ostavio je na mene jak utisak. Slobodan Karalić mi je dao šansu da se dokažem a od Momčila Spasojevića sam najviše naučio u mladjim kategorijama.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Za Borac me vežu mnogi lijepi trenuci a posebno bih izdvojio tu utakmicu protiv Sarajeva kada je moj gol odlučio pobjednika. Pamtim i pobjedu Pule nad Dinamom 2-1 na našem terenu.
- Najteži trenutak u karijeri ?
Bez dileme poraz u finalu Kupa BiH od Modriče.
- Da li su čuo za naš sajt ?
Nisam čuo niti posjećivao do sada. Ono što si mi predočio je za pohvalu jer to naš grad i zaslužuje.
- Poruka Banjalučanima ?
Nikada ne zaboravite grad i uvijek se vraćajte njemu. Banjaluka je po meni najljepši grad na svijetu, grad sa dušom i učinimo sve da takav i ostane.
PZ
Banja Luka, maj 2006.
Vultere Team
