Ime i prezime: Marinko Mačkić
Datum i mjesto rođenja: 28.03.1983., Banjaluka
Sport: fudbal
Klubovi: Mladost (Lučani, Srbija), Vojvodina (Novi Sad, Srbija), Borac (Banjaluka), Sarajevo, Saba Bateri (Teheran, Iran)
- Fudbalski počeci ?
Pa, od kad me služi sjećanje, od ranog djetinjstva, uvijek sam bio s loptom. Otac mi je kupio loptu i od tada sam bio vezan za nju i imao želju da postanem profesionalni fudbaler. Sa pet godina počeo sam da treniram u Slobodi iz Novog Grada, a onda sam u ratno vrijeme otišao u Beograd. Tamo sam osnovne fudbalske korake naučio u Školi fudbala „Junior“ od braće Protić. Kratko sam vrijeme sam bio i u mlađim kategorijama beogradskog Partizana, ali nisam uspio da se nametnem.
- Kada je krenula tvoja profesionalna igračka karijera ?
Sa 16,5 godina sam postao član Mladosti iz Lučana koja je igrala u Drugoj ligi SR Jugoslavije. Već sljedeće sezone smo postali prvoligaši, a ja sam bio izabran u idealni tim sezone. Oko 3 godine sam proveo u Lučanima. Igrao sam odlično tako da sam imao mnogo ponuda da nastavim karijeru. Bio sam i na meti beogradskog Partizana, malo je nedostajalo da se nađem među crno – belima. Međutim, sve se to izjalovilo i prešao sam u novosadsku Vojvodinu koja je, u to vrijeme, bila perspektivan klub u Srbiji.
- Kako je bilo među „lalama“ ?
Nisam se mnogo zadržao u Novom Sadu, svega 6 mjeseci. Nije bilo onako kako sam odlučio i bez obzira na ugovor s Vojvodinom na godinu dana odlučio sam da promijenim sredinu.
- Gdje te je fudbalski put odveo ?
Obreo sam se u Banjaluci, u Borcu. Prvih šest mjeseci sam igrao kao pozajmljen fudbaler Vojvodine, a preostalih godinu i po dana sam bio pod ugovorom s Borcem.
- Po čemu pamtiš period u Borcu ?
Bile su to dvije divne godine u Borcu. Iako je bilo dosta problema u klubu rado se sjećam tog vremena jer sam stekao mnogo prijatelja u Banjaluci i Borcu. Imao sam odličan odnos s navijačima i to mi je veoma drago. Od utakmica izdvojio bih finale Kupa BiH, kada smo u Sarajevu, izgubili od Modriča Maksime. Takođe, nikada neću zaboraviti ni vrijeme štrajka igrača Borca. Bili smo složni, pokazali smo karakter, iako smo žrtvovali karijere. Cijeli grad, navijači su bili uz nas. Nismo mogli istrpiti nepravdu u klubu i zbog toga smo sve to uradili. Nažalost, kasnije smo ispali iz Premijer lige BiH i to je jedan od najtežih trenutaka u mojoj karijeri. Borac to nije zaslužio, ali zbog problema u klubu i namještanja rezultata, morali smo da se preselimo u Prvu ligu RS.
- Nisi igrao u Prvoj ligi RS, već si otišao u FK Sarajevo. Kako je bilo tamo ?
U Sarajevu sam proveo godinu i po dana. Takođe, kao i u Borcu, jedan izuzetno lijep period za mene. Odigrao sam dosta dobrih utakmica u šampionatu BiH, ali i u evrokupovima. Veći dio tog vremena sam bio u dobroj formi, a navijači su me baš voljeli. Bilo je situacija kada je nekod od saigrača dao gol, a oni su skandirali moje ime. Učestvovao sam i dijelom u osvajanju titule šampiona BiH. Odigrao sam u prošloj sezoni 8 mečeva za Sarajevo, a posebno pamtim posljednji meč u bordo dresu kada smo na Grbavici savladali Željezničar 1-0. Taj derbi i atmosfera su nešto što se ne može zaboraviti.
- Sada igraš u Iranu. Otkud uopšte u toj dalekoj zemlji ?
Moj saigrač iz Sarajeva, Alen Avdić, je bio na meti Iranaca. Kada su posmatrali kasete sa njegovim nastupima, Iranci su primijetili i mene i željeli su da me angažuju. Prvi put sam odbio tu opciju, ali kada su drugi put Iranci poslali ponudu, kojom su me željeli po svaku cijenu, jednostavno nisam mogao da je odbijem.
- Je li bilo teško snaći se u Iranu ?
Svaki početak je težak i najvažnije je što ga bezbolnije preboljeti. Imao sam nesreću da po dolasku Iran doživim povredu leđa koja me je odvojila od terena. Međutim, kada sam se oporavio postao sam standardan prvotimac. U klubu Saba Bateri sve je profesionalno. Liga Irana je sigurno jača od Premijer lige BiH, a osim toga mnogo više se ulaže u fudbal, pa se ne mogu porediti plate fudbalera u Iranu i u BiH.
- Koliko liga broji klubova i koje mjesto zauzima tvoja ekipa ?
Prva liga Irana broji 18 klubova. Prošle sezone smo bili u sredini tabele, a izgubili smo u finalu Kupa. Ove sezone smo u vrhu i imamo šampionske ambicije. Osim toga nadamo se i osvajanju Kupa Irana.
- Ima li još naših ljudi, sportista u Iranu ?
U mojoj ekipi su još bivši saigrač iz Sarajeva, Alen Avdić, i nekadašnji reprezentativac Bih, Almir Tolja. Moram napomenuti da i u ostalim prvoligaškim ekipama igra veliki broj fudbalera s ovih prostora, mahom iz Srbije i BiH.
- Kakav je Teheran kao grad ?
Ogroman grad koji broji 12 miliona stanovnika i u koji svaki dan dolazi još 3 miliona stanovnika da radi. U samom gradu se mogu vidjeti kontrasti od siromašnih područja do extra modernih dijelova grada. Moj, sjeverni dio grada, u kom živim, podsjeća na Evropu i u njemu ima dosta modernih građevina. Osnovna razlika je da se u kafićima ne toči alkohol i da se ne smije ostajati iz ponoći, što nama sportistima opet odgovara.
- Osjeća li se napetost oko odnosa SAD-a i Irana ?
Obični narod je navikao na takvu situaciju i kažu da to još traje od 70-ih godina prošlog vijeka. Prema mišljenju Iranaca sada je samo pojačan pritisak Amerike na tu zemlju. Koliko primjećujem obični narod ne obraća previše pažnju na to, a po mom mišljenju više od 70% Iranaca i ne zna šta se uopšte dešava.
- Nastupi u reprezentaciji SR Jugoslavije ?
Odigrao sam nekoliko nezvaničnih utakmica za omladinsku reprezentaciju SR Jugoslavije, a kasnije sam upisao i jedan meč za mladu reprezentaciju. Međutim, u to vrijeme nisam imao jugoslovenski pasoš, a dok sam obavio sve procedure došlo je velikog pada u mojoj karijeri, tako da nisam nastavio sa nastupima u mladoj reprezentaciji SR Jugoslavije.
- Natsupi u reprezentaciji BiH ?
U Borcu sam počeo gotovo iz početka. Uspio sam u Banjaluci da povratim poljuljano samopouzdanje i formu tako da sam se izborio za nastupe u mladoj reprezentaciji BiH. Odigrao sam ukupno desetak utakmica za U-21 selekciju, a dok sam igrao za Sarajevo bio sam jednom i na širem spisku A selekcije BiH.
- Mišljenje o izboru Mehe Kodre na mjesto selektora reprezentacije BiH ?
Drago mi je da je jedan sportista i vrhunski fudbaler postao selektor. Imao je odličnu karijeru i sigurno ima šta prenijeti na reprezentativce. Možemo primijetiti da je isti trend i u Srbiji i Hrvatskoj. Nadam se da će ovaj potez donijeti i dosta dobrog reprezentaciji BiH.
- Pratiš li dešavanja u Borcu ?
Koliko uspijem ispratim dešavanja u Borcu. Uglavnom se čujem sa drugarima odavde koji me prenesu šta se dešava s klubom. Žao mi je što se Borac još uvijek nije stabilizoao i postao jedan od najboljih klubova u RS i BiH jer on to zaslužuje.
- Treneri u karijeri ?
Braća Protić su me na početku dosta naučili. Na početku profesionalne karijere u Lučanima sam, takođe, dosta napredovao i kod Jovana Kovrlije. Svi treneri (Peca Rakojević, Husref Musemić) koji su me duže vremena trenirali su ostavili traga u mojoj karijeri i od svakog sam naučio ponešto.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Ima više trenutaka koji su mi bili dragi. Svaka pobjeda donosi divan osjećaj tako da je teško izdvojiti baš jedan trenutak koji je i najsrećniji.
- Najtužniji trenutak u karijeri ?
Kada je Borac nepravedno ispao iz Premijer lige BiH. Nažalost, takvo stanje je i danas u fudbalu BiH i konstantno idemo unazad. Trebamo pogledati u okruženje, npr. u Srbiju, u kojoj se odlično radi s mlađim kategorijama i čije su mlađe ekipe u vrhu evropskog fudbala. Njima će takav pristup kad-tad donijeti kvalitetne rezultate i u seniorskoj konkurenciji. Kod nas kvalitetnog rada s mladim nema i pitanje je kada će doći do kvalitetnijih rezultata.
- Da li si posjetio našu stranicu ?
Jesam i mogu samo da uputim riječi hvale na Vaš račun.
- Poruka Banjalučanima ?
Banjalučani su mi ostali u divnom sjećanju i njima mogu reći samo da ostanu isti. Obratio bih se gradskim vlastima da više ulažu u sport i tako odvraćaju mlade od ulice.
P.Z.
Banja Luka, januar, 2008.
Vulture Team
