Postigao je gol koji pamte svi Banjalucani. Donio je trofej kome se niko nije nadao. Bio je omiljen medju Vulturesima. Ove godine je prestao s fudbalskom karijerom, a zivi u Belgiji gdje ima kafanu.To je
Senad Lupić - Seno
- Prije 16 godina Borac je ostvario veliki podvig kome se malo ko nadao. Borac je osvojio je Kup Marsala Tita pobijedivsi veliku Crvenu Zvezdu Vasim golom. Mozete li se prisjetititi nekih trenutaka prije i u toku finalne utakmice?
Dosli smo u Beograd, malo smo se zezali pred utakmicu.U Beograd smo stigli po tri komada u nasoj mrezi. Ja sam bio prvi protiv toga da razgovaramo o eventualnim premijama. Rekao sam: Dajte nam avione mi ne mozemo pobijediti Crvenu Zvezdu. Po dolasku u Beograd docekali su nas novinari koji su trazili Senada Lupica. Ja kao uvijek u ¹ali rekao sam: Ima li ovdje jos koji igrac ili vi samo poznajete Lupica iz Banjaluke. Njih 30-ak kazu da im samo treba Lupic. Posto sam ja do tada postigao 18 golova u ¹ali sam izjavio kako cu sutra u finalu dati i 19 pogodak i to glavom i da ce Borac pobijediti sa 1-0. Sutradan sve se obistini i pobijedimo 1-0. Atmosferu i prije i u toku i poslije utakmice jednostavno ne mogu da opisem. I kad sam postigao gol i kad se zavrsila utakmica ja nisam vjerovao da se to dogodilo. U svlacionici je bila ludnica. Ja sam po obicaju odmah poceo da napadam predsjednika, trenera naravno u ¹ali.
- Odlucujuci momenat desio se u 60. minuti kada ste postigli pogodak?
Napravili smo brz kontranapad. Akciju je poceo Malbasic, dodao Durgutovicu koji je centrirao. Ja sam osjetio da ce lopta otici na drugu stativu. Dobro sam procijenio let lopte, skocio sam i sretno postigao gol. I dan danas imam bolove u kicmi koliko sam skocio i udario loptu glavom.
- Koja je za Vas najteza utakmica bila do samog finala?
Meni je najteza utakmica bila u Pristini, polufinalni mec. Iako smo prethodno pobijedili Vojvodinu u Banjaluci najteza utakmica mi je bila u Pristini. Nisam se nadao da cemo proci polufinale. Nakon 1-1 u Pristini i 0-0 u Banjaluci mi smo se plasirali u finale. Naravno ne moze se zaboraviti ni utakmica protiv Vojvodine koja je te godine bila prvak Jugoslavije. U prvom mecu izgubili smo 3-0 i bili smo vec prezaljeni. Medjutim u revansu desilo se cudo i pobjeda od 6-1 a ja sam postigao 4 gola. To posebno pamtim jer se 4 gola sampionu Jugoslavije ne daju svaki dan.
- Šta je posebno krasilo Borac u Vase vrijeme ?
Mi igraci bili smo drugovi kakvih nije bilo nigdje. Vladala je sjajna atmosfera, jedno veliko zajednistvo koje nas je vodilo do trofeja i sjajnih rezultata. Ginuli smo jedni za druge na terenu. Iako je bilo veoma dobrih igraca nismo bili prepotentni. Za sebe mogu da kazem da nisam znao koliko vrijedim tako da nisam mogao biti ni prepotentan. Medjutim kad je poceo rat vise nismo bili drugovi kao sto smo bili. Bilo je iznenadjenja izmedju nas samih.
- S kim ste u kontaktu od ostalih igraca?
Doskora sam bio u stalnom kontaktu s Vladicom Lemicem posto on zivi 100 km daleko od mene. Ali veæ, iako zivi blizu, 8 mjeseci nije mi se javio. Nemam pojma o cemu je rijec. Radi kao menadzer a ja inace drzim kafanu. Dolazio je tri puta kod mene u kafanu i dovodio Jestrovica a trebao je da kod mene dodje i Kezman ali je odustao. Od ostalih fudbalera izuzev Damira ©pice ni s kim se ne cujem.
- Kad ste posljednji put bili u Banjaluci ?
Posljednji put sam bio prosle godine na utakmici Borac-Sloboda. Bilo je malo nezgodno. Sekretar kluba me vidi, svi me vide a ne daju mi uci na vrata. Ja sam uzeo pet karata i poderao. Morao sam uci na drugu stranu stadiona na stajanje.
Mogu da kazem da me srce zabolilo kad sam cuo veoma ruzno skandiranje na racun igraca Slobode od starne navijaca. Ne znam je l’ to jos uvijek postoji, zar ljudi nisu malo zaboravili ratna desavnja. Nece niko da se pozdravi sa mnom. Ne znam sta da radim. Prosto me stid, nezgodno mi je bilo. Karalicev sin gleda u mene i okrene glavu. Jos pet igraca dodje a ja ih pitam mogu li dobiti loptu jer sam bio sa kcerkom a oni mi ne daju. Stvarno ne znam kako da se osjecam.
- Po Vasem misljenju zbog cega je takav odnos bio prema Vama ?
Ja znam sta je razlog. Razlog su ti ljudi koji su dosli u Banjaluku odnekud, ja ne znam odakle. To je najveci razlog. Pravi Banjalucani koji su me vidjeli u Banjaluci prisli su mi, pozdravili su me, malo smo procaskali. Kako nam i dolikuje.
- Da se vratimo Vasoj igrackoj karijeri. Kako ste poceli i kako je karijera tekla ?
Fudbal igram jos od malih nogu. Prvo sam igrao u Poletu iz Omarica. To je jedna ne mogu reci seoska ekipa vec ekipa naselja kao sto je Mejdan. To je bila Opstinska liga i tu sam poceo sa 16-17 godina. Onda me zvao gradski klub. Sjecam se dobro dao sam 3 gola protiv Naprijeda u prvoj utakmici. Spaho je bio trener a Tomo Maric je pratio utakmicu. Odmah su govorili da cu u Borac sa 16-17 godina. Poslije sam igrao desetak utakmica, davao sam golove i poèese mnogi pitati za mene. Dodje i Dinamo. Odem u Dinamo a Æiro Blazevic kaze: Evo naseg Bosanca. Upozna me sa Abidom Kovacevicem. Odem na turneju u Njemacku i dam 6 golova u dvije utakmice. Kad sam trebao potpisati ugovor dodje Kozara i ponudi mi 20 miliona i ja predjem u Kozaru umjesto u Dinamo. Posto nisam imao ni mozga, ni menadzera, uzeo sam 20 miliona i otisao u Kozaru. Poslije dvije godine provedene u Kozari imao sam 5-6 ponuda i ja izaberem Bugojno jer su mi dali najvise novca. Uvijek sam trazio novac, jer sta ces bio sam bijeda citav zivot. U Bugojnu sam proveo godinu i po dana. Usli smo u 1. ligu. Povrijedio sam se u prvoj utakmici u 1. ligi i onda me Djordje Gerum pozove da dodjem u Borac. Ja predjem u Banjaluku i nikad nisam pozalio sto sam presao u Borac. Poslije toga slijedi Francuska i tako dalje.
- Kad ste zavrsili igracku karijeru ?
Karijeru sam zavrsio ove godine. Igrao sam u 4.ligi Belgije. Medjutim ovdje nema kvaliteta, sve je nekako bezveze. Preko toga sam uzeo i kafic. U mojoj najslabijoj sezoni postigao sam 33 gola. Inace, u ostalim sezonama postizao sam po 40-45 golova. To posebno dobija na znacaju jer sam igrao po stare dane. Moj igracki period u Belgiji je od moje 38 do 44 godine. Ove godine sam prestao i jos me mole da igram. Al’ ne mogu vise, nemam vremena. Imam mnogo obaveza u kaficu.
- Da li pratite trenutna desavanja u FK Borac ?
Nesto malo vidim na internetu. Uspijem da preradim ta desavanja na DVD filmove i onda ih prodam ovim nasim ljudima. Nije to neka velika zarada, vise to radim da njima priustim zadovoljstvo da gledaju. Inace veoma slabo pratim. Gotovo nista.
- Vase misljenje o fudbalu u BiH ?
Prosle godine kada sam bio na utakmici Borac-Sloboda bila me sramota kada sam vidio sta se sve i kako se sudi. Pa ti penali sto ih je sudija dosudio to je stvarno smijesno. Mislim da nema nikakvog kvaliteta u Bosni i Hercegovini. Sad mi je tek zao sto mi nismo bili svjesni koliko smo bili jaki i sto jos bolje rezultate nismo uradili.
- Za kraj!
Drago mi je da ste me se sjetili i zahvaljujem se na tome, i Vama i va¹em web-site. Iskoristio bih priliku da pozdravim sve Vulturese ¹irom svijeta, banjaluèku raju i sve ostale znane i neznane ljude dobre volje, a pogotovo sve sporta¹e i ljubitelje sporta
Z.P
