Perfektno je komandovao odbranom Borca. Ucestvovao je u najsjajnijim momentima kluba s Gradskog stadiona. Bio je na meti tzv. velike cetvorke a jedno vrijeme igrao je za Dinamo. Sada živi u Zagrebu i zavrsava Višu trenersku skolu. To je
Zvonko Lipovac
- Gdje sad živite i čime se bavite?
Trenutno zivim u Zagrebu i trener sam u NK Ivanja Rijeka koji se takmici u 1. zagrebackoj ligi. Upravo zavrsavam fudbalsku akademiju za prvog trenera pri Hrvatskom nogometnom savezu. Inace privatno imam svoj posao kojim se bavim.
- Kad ste poslednji put bili u Banjaluci?
U Banjaluci sam poslednji put bio prosle godine u 10. mjesecu. U Banjaluku svratim po potrebi. U Banjaluci mi živi sestra tako da kad zelim da posjetim rodbinu tad dodjem i u Banjaluku.
- Da li ste u kontaktu sa igračima iz vaše generacije?
Kako da ne. Najvise sam u kontaktu sa Damirom Špicom, Antom Jakovljevicem, Rankom Jakovljevicem, Sašom Kneževicem a sa ostalima se povremeno čujem i vidim. Obično kada odem u Banjaluku navratim i do Gradskog stadiona. Bio sam par puta i na Borčevim utakmicama.
- Kako je pocela Vaša bogata fudbalska karijera?
Fudbal volim jos od svog djetinjstva. Na nagovor roditelja i mog nastavnika fizickog vaspitanja otisao sam u Borac. To je bilo 1976. godine kada sam se upisao u pionire Borca. Prosao sam kompletnu Borcevu skolu. Prije nego sto sam zaigrao za prvi tim otisao u BSK, 6 mjeseci na kaljenje a onda sam se vratio u 1. tim Borca.
- Kada ste zaigrali za najbolju ekipu tima s Gradskog stadiona?
Za najbolju ekipu Borca prvi put sam zaigrao sa svojih 19 godina. 6 mjeseci sam bio rezerva, 6 mjeseci sam bio pozajmljen BSK-u, a onda sam na pocetku nove sezone postao standardni igrac prvog tima Borca.
- Ko Vam bio prvi trener i kakav je bio osjecaj kada ste prvi put zaigrali za najbolji sastav?
Prvi moj trener bio je Djordje Gerum. Taj osjecaj jednostavno ne mogu zaboraviti. Prva prijateljska utakmica koju sam ja poceo u najjacem sastavu bila je protiv Crvene Zvezde. Izgubili smo 1-0, ali taj mec mi je ostao u upecatljivom sjecanju.
- Kako je dalje tekla karijera?
U Borcu sam bio do 1989. godine kada smo izborili nastup u 1.ligi. Poslije toga sam otisao u Dinamo iz Zagreba gdje sam bio godinu i po dana. Zatim sam se ponovo vratio u Borac. Kada su počela ratna zbivanja otisao sam u Segestu iz Siska gdje sam se zadrzao 2 godine. Nakon toga naredne dvije godine nastupao sam za Hrvatski Dragovoljac a potom sam igrao za Inker iz Zapresica. Karijeru sam zavrsio u NK Posavina. U ovom klubu 6 mjeseci sam trenirao ali nisam nastupao zbog nemogucnosti daljnjeg igranja.
- U Vašim najboljim fudbalskim godinama obavljen je veliki transfer kada ste iz Borca presli u Dinamo?
Nije se samo Dinamo interesovao za moje usluge, vec je to bila kompletna velika četvorka: Dinamo, Crvena Zvezda, Hajduk i Partizan. Medjutim najcvrsci kontakt je bio sa Dinamom i to preko Kužea. Tad je vec bilo poznato da ce Josip Kuže trenersku klupu Borca zamijeniti sa Dinamovom. Zagrepcani, a pogotovo Kuže, bili su zainteresovani da me dovedu i tako je doslo do mog prelaska u Zagreb. Dakle Kuže je u velikoj mjeri uticao da predjem u Dinamo.
- Iz danasnje perspektive kako biste opisali Vaše igre i period proveden u Borcu?
Taj period u Borcu bio je od trnja do lovorika. Skupili smo mladu ekipu koja se u prvim momentima, prve dvije godine, borila za opstanak u drugoligaskom drustvu. Mi smo stasavali a uz nas je dovedeno jos nekoliko igraca sa strane tako da je sve kulminiralo osvajanjem Kupa i iduce godine ulaskom u 1.ligu. Jednostavno to su trenuci koji ostaju u sjecanju do kraja zivota. Ne mogu opisati osjecaj i zadovoljstvo kada smo se mi nakon osvajanja Kupa vratili u Banjaluku i popeli se na neboder na Kastelovom ćošku, poznat kao ''Borac Travnik'', te vidjeli sve te ljudi koji su bili prisutni na doceku. Ispod nas je bilo 30 hiljada ljudi i to se stvarno ne moze zaboraviti. Takodje dogadjaj koji je zapecacen u mojoj momeriji je onaj poslije famozne utakmice protiv Proletera, te onih jedanaesteraca. Ja samo mogu reci da nas je u tom periodu krasilo veliko samopouzdanje i vjera u sebe. Imali smo igrace dosta korektne i postene koji su davali sve za ekipu i klub.
- Koga biste izdvojili od trenera iz Vaše igracke karijere?
Najprije bih izdvojio Husniju Fazlica kao trenera koji je na mene najvise uticao i ostavio najdublji trag. On je vodio jednu generaciju kojoj je trebalo 3-4 godine da se uigra i stasa kako bi ostvarila visoke rezultate. Moram jos istaci Kužea koji je donio dosta novina u Borac. On je dosao sa strane, stvorio pozitivnu atmosferu koja nas je vodila do ulaska u 1.ligu. Na kraju bih izdvojio Vladicu Popovica kao najveceg radnika.
- Najdrazi trenutak u karijeri?
Najdrazi trenuci su finale Kupa protiv Zvezde i ulazak u 1.ligu. To cu pamtiti citav zivot.
- Najtezi trenutak u karijeri?
Bilo mi je veoma tesko kada sam morao napustiti Borac i Banjaluku i otici u Dinamo. To je bio veoma tezak trenutak jer sam morao napustiti navijace, klub koji sam volio i podario mu najbolje godine, te igrace s kojima sa podijelio Borceve najbolje rezultate.
- Anegdota?
Bilo ih je bezbroj. Tesko je neki trenutak izdvojiti. Mogu reci da mi je najbolji period sto se tice šala bio kada sam poceo igrati. Tada su za Borac nastupali Laza i Kime. Njih dvojica su bili nevjerovatni. Non-stop su pravili trikove i ludorije jedan drugom tako da je svaki trening, svaki dan proveden s njima bio poseban užitak za mene.
- Da li pratite trenutna desavanja u Borcu?
Ne mogu reci da ih bas pratim. Ima dosta ljudi iz Banjaluke koji zive Zagrebu i s kojima odrzavam kontakt tako da vijesti iz Borca pretezno cujem preko njih. Dosta informacija mi jos prenosi i Damir Špica.
- Da li ste čuli za nasu internet stranicu?
Mislim da mi je neki rodjak iz Njemacke ili Australije pricao o tom sajtu. Nisam je posjetio ali mogu reci da je to dobra stvar posebno za sve te ljude koji su vani i koji bi htjeli cuti i saznati neke novosti o Borcu i Banjaluci.
- Poruka Vulturesima?
Par puta sam sreo sa nekoliko clanova Vulturesa i u Hrvatskoj i u Banjaluci. Popricam s njima i podsjetim se nekih starih dana i prelijepih trenutaka njihovog navijanja. Sad nisam upoznat da li uopste postoje Vulturesi i sta rade. Volio bih da postoje jer su nas oni u najvaznijim trenucima bodrili i davali su nam neophodnu podrsku.
Z.P.
