Dijete Banja Luke iz znane Aleje (nekada Aleja JNA). Odrastao pokraj Borčevog terena i od malih nogu član Borca. Igrao u srednjem redu iliti "veznog". Odličan defanzivac, korektor, mada je bio i igrač sa idejom, dobrim pasom, šutom, pa je nerijetko postizao i golove za svoj Borac. Imao je snage i kondicije za "dvije utakmice". Srčanosti i borbenosti mu nikada nije nedostajalo. A "višak energije (!)" je trošio sporedno trenirajući karate i u tom borilačkom sportu je dogurao do "crnog pojasa"! Privatno miran i tih na "zelenom terenu" mašina-drobilica. Borac, u Borcu, bez mane i straha. To je gospodin
Dževad Kreso
- Datum Rodjenja
12 avgust, 1952. god
- Mjesto rodjenja
Banja Luka
- Klubovi za koje ste igrali ?
Borac - cijelu karijeru
- Najprije bi da se zahvalim, za Vas pristanak na ovaj intervju, i odmah da predjem na pitanja iz vase igracke karijere
Hvala i vama što ste se me sjetili
- Koje ste godine debitovali u dresu Borca?
1970. godine, sa 18 godina, potpisao sam profesionalni ugovor
- Koliko dugo ste igrali za Borac, koju poziciju i kako bi opisali taj period Vase igracke karijere, koju ste proveli u Borcu ?
Igrao sam punih 13 godina i to na pziciji veznog lijevog halfa i "lijeve polutke". Kao i sva djeca u to vrijeme, i ja sam želio da zaigram za Borac i ta mi se želja ostvarila. Toliko sam volio fudbal da mi sve ostalo u životu, tada, nije bilo bitno. Sve se svodilo na sport i oko sporta, tako da sam skoro sav svoj život posvetio sportu, tj. fudbalu. Bilo je to jedno lijepo vrijeme i kada sad gledam, sa ove vremenske distance, ja čak mislim da nisam ni znao da uživam u tome. Puno drugova, druženja, puno lijepih utakmica, putovanja... jedna lijepa i uzbudljiva karijera
- Najsretniji trenutak u Borcu?
Bilo je puno sretnih trenutaka. Sve pobjede su mi ostale u dragom sjećanju. Međutim, za mene je jedna od najdražih utakmica koju sam igrao bila utakmica protiv Anderlehta u Belgiji. To je, tada, bila baš velika privilegija i čast igrati protiv jednog takovog, svjetski poznatog, kluba. Poznato je da je baš Anderleht, od kojeg smo ispali u Kupu, na kraju osvojio taj Kup, osvojio cijeli fudbalski svijet! Pobjedili su prvo na evropskom nivou, a zatim i na svjetskom nivou u tim međunarodnim takmičenjima. Igrali smo protiv igrača, velikih fudbalskih imena, koje si do tada mogao samo da gledaš na TV-prijemniku! Bili smo pod impresijom samog stadiona, terena, navijača, čitavog tog sjaja i svjetla, kompletnog, do tada nedoživljenog, ambijenta. Taj doživljaj je još uvijek u meni i mislim da nikada neće izblijediti.
Pored te utakmice, izdvojio bih i utakmicu protiv Hajduka u Beogradu kad smo igrali u finalu Kupa Maršala Tita. Izgubili smo to finale sa 1:0. Te dvije utakmice su nešto najljepše u mojoj karijeri. To je što se tiče utakmica. A najsretniji trenutak sam doživio kada sam, sa 18 godina, zabio svoj prvi gol za Borac na utakmici protiv Sarajeva, u gostima. To mi je, ujedno, i jedan od najdražih golova u karijeri Često, kad razgovaram sa Abidom (Kovačevićem) prisjetimo se tog mog gola i njegovog gola u Tuzli.
- Najtuzniji trenutak ?
Pa ta utakmica protiv Hajduka u Beogradu. To finale Kupa. To mi je bila i najdraža i najtužnija utakmica! Nažalost, nismo uspjeli da osvojimo Kup Maršala Titamada smo bili veoma blizu tom uspjehu.
- Molim Vas da mi nabrojite bar ona zvucnija imena iz ekipe Borca, koji su igrali sa Vama?
U vrijeme kad sam igrao, u periodu od 1970 do 1980. godine, dolazilo je do čestih smijena generacija tako da sam imao priliku da igram i sa starijim i mlađim igračima od mene. Spomenuću samo neke od njih: Husnija Fazlić, koji je bio igrač extra-klase, je već bio na zalasku karijere ali smo igrali zajedno dvije godine a poslije mi je bio trener. Bio je jedan od mojih uzora. Pa onda, od tih starijih, Hikmet Kušmić, Emir Jusić, marijan Jantoljak, Neno Gavrilović, Fuad Đulić, mario Brnjac, Zvonko Vidačak...A onda moja generacija: Abid Kovačević, Zoran Smileski, Vladimir Ćulafić, Slobodan Karalić, Neno Lazić, Dragan Bogojević, muhamed Ibrahimbegović, Mirsad Sejdić, Damir Špica.... Ma, kad sve "saberem" igrao sam sa 3-4 različite generacije izvanrednih igrača. Možda je naša "nesreća2 bila što smo igrali u tzv. "malom klubu", pa nismo, ni jedan, postali, recimo, neki nivo svjetskih igrača a vjerujem da je među nama bilo takvih potencijala
- Koje ste godine okoncali nogometnu/fudbalsku karijeru i sta ste radili poslije toga?
1983. godine sam okončao igračku karijeru. Godinu prije okončanja igračke karijere otvorio sam restoran "Kazamat" u krugu tvrđave Kastel. To mi je bilo rješenje buduće egzistencije i način da ostanem u svojoj Banja Luci. Od 1982. do 1993. godine držao sam, zajedno sa svojom ženom, taj restoran "Kazamat" i uživao sam u tom poslu.
- Navijači. Znam da u vrijeme Vase igracke karijere nisu postojali Vulturesi i Lesinari....ali naravno tu su bile skupine navijaca Borca, ljudi koji su dolazili da gledaju utakmice, ljudi koji su bodrili Borac svim srcem. Recite mi kako ste Vi dozivljavali te ljude, koliko Vam je znacila njihova podrska i kakvi su bili Vasi odnosi sa njima?
Ni jedan sport ne bi mogao egzistirati bez navijača, jer na kraju krajeva, sve se igra radi publike. Navijači su ti koji prave atmosferu, daju podršku... oni te nose, povrate samopouzdanje igraču i timu u cijelosti, vrate te u "život", u igru... Pogotovo nakon poraza ili drugih teških trenutaka. To je jedna konekcija, jedno zajedničko tijelo, jedna duša. Jedno bez drugoga ne može i ne bi imalo smisla. Banja Luka je uvijek, tradicionalno, imala jednu od najboljih publika u svim sportovima, a "dolaskom Vulturesa" dobila je jedan od najboljih navijačkih horova, možda i najbolji u tadašnjoj državi. Iako Banja Luka nije "veliki grad", kao Beograd, Zagreb, Sarajevo, ubjeđen sam da smo mi imali vjerniju publiku, navijače, nego ti "veliki klubovi"! Moji odnosi sa navijačima su bili odlični. Naravno, ponekad je bilo i nerazumjevanja, međutim gledajući cjelokupno, poslije trinaest godina igranja mogu reči da su naši odnosi bili više nego odlični i ja se sa radošću i sretan prisjećam tih trenutaka, tog perioda.
- Da li ste imali priliku (a vjerujem da jeste) da vidite Vulturese "na djelu" - ako jeste molim Vas za Vas komentar o Vulturesima.?
Vulturesi su se pojavili u momentu kada je nadgrađen jedan, dotadašnji, oblik i način navijanja, navijanja "klasičnog" tipa. Baš tada, kada je trebalo da neko organizira, povede računa o tome da se navijanju da neki novi flavor, pojavili su se u B.Luci "Vulturesi-Lešinari". Mislim da je to bilo pozitivno, da je to bio napredak a ne suprotno kako su neki tvrdili i govorili. Naravno, možda je u tome svemu i Borac imao svojih grešaka. Klub je trebao pružiti veću pomoć i podršku tim ljudima, momcima, u svakom pogledu. Borac je tu mogao dosta pomoći i po pitanju organizovanja tih navijača, zajedničke saradnje a ne da ti momci budu prepušteni sami sebi i svom entuzijazmu i ljubavi prema Borcu i sportu uopšte. To je moje mišljenje, jer Vulturesi su bili ljudi koji su maksimalno podržavali klub i ekipu bez ikakvih posebnih benificija, posebno bez nekih ličnih i pojedinačnih benificija, od tog istog kluba! Mislim da je pojava Vulturesa bila jedna historijska prekretnica u navijačkom pogledu. Isti ili sličan slučaj je bio i sa navijačima u drugim gradovima. U vrijeme kada sam ja igrao navijači su više bili "pozorišna publika" - sjedne se, prokomentariše se utakmice, po neko dobacivanje, zvižduk i napusti se stadion. Međutim, Vulturesi su počeli da "žive" kompletan život sa klubom, svakodnevno a ne samo kad su utakmice. A o stvaranju ambijenta na samom stadionu - prije, za vrijeme i poslije utakmice, pa to je nešto što se mora doživjeti, uzaludno je samo riječima opisivati.
- Da li podrzavate nasu akciju pravljenja stranica o Borcu i Vulturesima, za sve Banjalucane nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeru, akciju sa kojom zelimo napraviti jednu novu istoriju o nasem Borcu, Lesinarima, a i Banjaluci...?
Potpuno podržavam i jako mi se sviđa taj projekat, koji je, po meni, odlično zamišljen. Međutim, veliki je to zalogaj... Kao i u svakom početku, logično je i normalno da bude grešaka i propusta, ali nadam se da će to s vremenom sve doći na svoje mjesto i biti "bez greške". Ako budem imao nekih sugestija ja ću vam se svakako javiti, pogotovo za imena igrača. Ako trebate bilo kakvih informacija slobodno mi se obratite, biće mi drago da vam pomognem
- Banja Luka. Recite nam nesto o Banjaluci, kako ste je Vi dozivljavali, sta Vam je u stvari taj grad znacio. Molim Vas ovdje ide odgovor, iz Vase duse?
Rodni grad, kao i svaki rodni grad - on uvijek ostaje covjeku u sjećanju, u srcu, bez obzira kakav je; da li je lijep, velik, mali, ružan... ti ga voliš jednostavno jer si tu rođen, jer si tu odrastao, proveo svoju mladost, imao svoju familiju, oženio se ... živio svoj život. Ja ako doživljavam svoj rodni grad. Međutim, životni putevi i sudbina vode ljude na razna mjesta, druge gradove, države... Eto, nama je sudbina bila da zvršimo ovdje u USA, iako mi to nije nikada bio "san" niti sam na to pomišljao. Banja Luku ću uvijek nositi u svom srcu, uvijek će mi nedostajati, ne samo grad kao grad, nego i ljudi koji su grad činili gradom, pa onda miris lipa, Vrbas.... Ja sam se rodi u Aleji JNA, aleji koja je bila skoro sva od lipa i meni najviše nedostaje upravo taj miris lipe. Sada, ovdje u USA, da bih sebi "donio" dio te moje Banja Luke, ja sam u mjestu gdjesada živim, na svom placu posadio 10-tak LIPA! Želja mi je da kroz taj miris lipe osjetim, na neki način, svoj izgubljeni rodni grad. Naravno, strašno mnogo mi nedostaje i Vrbas. Bio sam jako vezan za tu zelenu rijeku, njen šum, žubor... nedostaje mi i osjećaj da pripadam klubu (Borcu), jer kad god bi izišao u grad uvijek su sve priče i kontakti bili vezani za Borac, za banjalučki sport... to mi nedostaje, puno, puno.
- Koje godine ste izasli iz Banjaluke?
1993 godine
- Kako ste vec neko vrijeme (molim Vas navedite koliko dugo) u USA, da li se vasa djelatnost promjenila, jeste li jos uvijek covjek sportskog duha ili ste zapoceli nesto novo u zivotu?
Ja sam ovdje u USA počeo nešto staro-novo: Krenuo sam sa restoranom (pokušaj slijeda iz BL -"Kazamat"), međutim sticajem okolnosti vratio sam se sportu. Uspio sam da dobijem sve USA - licence za trenera. Dobio sam i licencu "Nacionalnog trenera". treniram jedan srednjoškolski klub. Osvojili smo 6. mjesto u Kentakiju. prošle godine sam dobio nagradu za najboljeg srdnjoškolskog trenera u Kentakiju. To je velika nagrada i priznanje za mene. Uskoro vodim svoj tim u Barcelonu i Monte Karlo, a ja ću ići u Ajaksovu "trenersku kliniku". U međuvremenu sam dobio ponudu da budem trener jednog ovdašnjeg koledža - to me je prilično iznenadilo jer je i to veliko priznanje i dokaz uspješnosti u poslu koji radim.
- Fudbal/nogomet danas?
Kako gledate na danasnja sportska desavanja u nasoj zemlji, ocigledno je da je raspadom stare drzave opao i kvalitet sporta kod nas. .Vaš pogled i Vase misljenje o sadasnjem stanju naseg sporta ?
Ja mislim da se polako prevazilaze one početne bolesti u sportu nove države. BiH je mala država i ima mali broj klubova i u tim uslovima je teško postići neki veći kvalitet, jer bez brojnih klubova i igrača, znači široke baze, nema ni kvaliteta koji bi proizišao iz tog kvantiteta. Znam da je još uvijek teško to ostvariti jer je opšta situacija u državi veoma teška, ali se nadam da će sport biti među prvima koji će sve te teškoće prevazići i dostići pravi kvalitet.
- Borac danas ?
Ja stavrno nemam nekih većih kontakta sa Borcem, što je jako žalosno ali to je istina. Vidim da i moji prijatelji, sa kojima sam u kontaktu, također nemaju nikakve, ili minimalne, kontakte sa klubom. Mislim da bi klub trebao nešto da poduzme po tom pitanju, da uspostavi neke veze i relacije sa bivšim igračima, trenerima.. a mi, bivši igrači bi takđe trebali biti malo aktivniji na tom planu, iako iskreno rečeno ta saradnja ne zavisi od nas. Mi sigurnan sam, svi to želimo ! Ne znam kakava je sad organizacija i status kluba, ko to sve sada vodi... ali jedno je nepobitna činjenica: Historija se ne može izbrisati, ne može niko "izbrisati" iz Borca (kao da nikad nisu postojali) jednog Kneza, Tomljenovića, Švraku, Kasumovića, Bastijančića, Kulenovića, Krupića, Đulića, Kovačevića, Kresu, Ibrahimbegovića, Jakovljevića, Vidačka, Hunu Fazlića ..... Oni su, između ostalih, i uvijek će biti neizbrisiv dio Borca, klupske historije koja traje još od davne 1926. godine. Mislim da bi sadašnje vođstvo kluba trebalo, i njima bi to bilo od velike koristi i afirmacije, da pokrene inicijativu da se napravi nekakav "Reunion" na tom nivou, historijskom nivou. Ima tu ljudi u poznim godinama, vrijem neumitno teče, ljudi umiru, mnogi su već poodavno nestali sa ovog svijeta... Trebala bi se svim tim ljudima odati nekakva počast, neko obilježje u bilo kojem obliku ili formi, jer to je veličina svakog kluba - njegova TRADICIJA. Nove generacije bi tako mogle bolje upoznati prošlost svog kluba, igrače koji su nosili Borčev dres, trenere, sportske radnike... sve one koji su godinama stvarali i gradili taj klub. Tako bi i oni dobili spoznaju da će ostati zabilježeni, da neće biti zaboravljeni... Bez korijena, bez historije, nema ni sadašnjosti, ni budućnosti, tj. ni sadašnjost, ni budućnost ne znače ništa!
- Za kraj - Koja je Vasa poruka, Vulturesima, Lesinarima, Borcevcima, Banjalucanima sirom svijeta?
Moja poruka? Ja sam već veliki dio svoje poruke dao u ovom intervjuu. Možda da još dodam da se klub mora voljeti kao što su ga sve prethodne generacije voljele. Da tu ljubav, koju pretpostavljam imaju, prema klubu ne zamijene ne naruše nikakvom mržnjom ni prema kome, ni prema čemu, jer onaj ko iskreno voli taj nešto i znači, a onaj ko mrzi - ne znači ništa. Ljubav prema sportu i klubu u kjem si odrastao i kojeg srcem voliš je veća nego što je sam život sam po sebi. Ljubav prema sportu i ljudima može samo donijeti novi kvalitet, nove igrače, koji će moći naastaviti nešto što je započeto davne 1926. godine. Jedna zaista velika historija koja se mora nastaviti i sačuvati i da Borac, opet, bude klub svih ljudi dobre volje, ljudi kje vole sport. Jedan veliki pozdrav od Dževada Krese.
- Ja bi Vam se jos jednom zahvalio na odvojeno vremenu i pristanku na ovaj intervju. Takodje ispred cijele ekipe VULTURE TEAM-a Vam se zahvaljujem na podatcima koje ste nam dali o Borcu i njegovim igracima
Hvala i vama što ste se sjetili nas bivših igrača Borca. Drago mi je da smo se upoznali. Želim vam puno uspjeha i sreće i da vam kažem da će te i vi, vjerovatno, postati dio historije Borca i Banja Luke.
- Nadam se da cete ponekad uspjeti odvojiti koji minut radi posjete nasim stranicama www.boracbl.org
Sigurno da hoću. Tu sam od sada redovan posjetilac, budite sigurni u to.
JOS JEDNOM SE ZAHVALJUJEMO GOSPODINU DZEVADU KRESI, NA PRISTANKU ZA OVAJ INTERVJU I ODVOJENOM VREMENU.
Juni 2003 - USA
VULTURE TEAM
