Ime i prezime: Stanislav Karasi
Datum i mjesto rođenja: 08.11.1946., Beograd
Igračka karijera: Crvena Zvezda (Beograd), Lil (Francuska), Antverpen (Belgija), Bafalo (SAD), Njujork Erous (SAD), OFK Beograd (Beograd), Hajduk (Beograd)
Trenutna funkcija: šef stručnog štaba FK Borac Banjaluka
- Obično intervju na našoj web stranici počinjemo sa počecima nekog sportiste. Međutim, trenutna situacija u Borcu nas jednostavno tjera da Vas prvo pitamo, hoće li Borac ostati u ligi ?
Na situaciju u klubu i posljednje poraze gledam drugačije. Sama promjena trenera, nova ličnost u klubu i način treniranja donijeli su jedan nopvi pomak, koji mnogi ne vide. Objektivno sam se veoma plašio naših nastupa poslije odličnih igara i pobjede protiv Sarajeva. Razlog mog straha je veliki psihološki pritisak i fizičko opterećenje fudbalera Borca. Igrači su se i psihički i fizički istrošili u meču sa Sarajevom. Takođe, je evidentno da Borčevi fudbaleri nemaju podlogu za težak i ubitačan ritam utakmica. Najteže u svemu je što smo te dobre partije i uzastopne pobjede poništili jednom slabom igrom i porazom kod kuće i to u trenutku koji nam život znači.
- Uz rezultatski sunovrat došlo je i do nediscipline igrača. Ceh je platio, jedan od najiskusnijih, Milan Ozren. Zašto ste ga suspendovali ?
Milana Ozrena sam suspendovao iz jednog prostog razloga jer nije mogao da isprati obaveze u igri. I pored nedostatka igrača u klubu odrekao sam se njegovih usluga jer, prema mojim fudbalskim principima, nijedan igrač ne može da bude iznad tima. To se desilo sa Ozrenom i morao sa da reagujem na način kako sam reagovao.
- Da li ste se sa takvom vrstom nediscipline sretali u dosadašnjoj trenerskoj karijeri ?
Ja priznajem samo profesionalizam i za mene je jedino takav odnos prihvatljiv. Po dolasku u Borac, svim igračima i članovima stručnog štaba iznio sam 10 mojih pravila rada, u šali kažem 10 Božijih zapovjesti, kojih moraju da se pridržavaju. Neke stvari fudbal ne trpi i ja te stvari odmah predočim igraču, u želji da ih ne ponovi. Tih 10 pravila su moji fudbalski principi koji se čvrsto pridržavam. Ti principi se moraju poštovati dok se oko svega ostalog možemo dogovoriti.Tako se nedisciplina desila sa Milanom Ozrenom i ja nisam želio da mu povlađujem, bez obzira na tešku situaciju sa igračima.
- Mnogi treneri Borca su dok su vodili klub šutili o svemu a onda kada bi završavali epizodu u klubu iznosili prljav veš u javnost. Vi ste jedan od rijetkih koji je od prvih dana govorio o najbolnijim klupskim stvarima, poput nediscipline, slabog kvaliteta ekipe i td. Kako je rukovodstvo Borca prihvatilo Vaša shvatanja ?
Imam podršku od Uprave kluba i mislim da su u klubu svjesni da nemaju iskustva u organizovanju kluba. Primjetno je da im je drago da je u klubu došao nekakav red i da se dešava nešto što do sada nije bio slučaj. Tu prije svega mislim na poštovanje svih a posebno igrača.
- Kako gledate na trenutnu selekciju igrača ?
Nisam je ja uradio, zatekao sam takvu situciju, tako da je teško očekivati da ja preuzmem svu odgovornost za loše rezultate. Nisam kriv za ovakvu selekciju ekipe i mislim da niti dio Uprave nije kriv za dovođenje ovih fudbalera. Zna se ko je najviše uticao da se oformi ovakav tim i oni treba da snose najveću odgovornost za rezultate
- Crni oblaci su se nadvili nad Borcem. Hoćemo li i dalje gledati Borac u Premijer ligi ?
I dalje nam predstoji imperativ da u svaku utakmicu idemo da pobijedimo, da osvojimo sva tri boda. U raznim kalkulacijama nijedna ugrožena ekipa na tabeli, pa ni Borac, ne može da računa na sve bodove. Ono što mogu da obećam je maksimalnu borbu i želju mojih igrača za bodovima. Mi smo u Tuzlu išli na jedan bod. To je bio prvi put, od kako sam ja u klubu, da nismo išli na pobjedu već sam rekao igračima da igraju na neriješen rezultat. Tako smo se i ponašali na terenu ali nas je jedan prekršaj odvojio od takvog rezultata. Nadati se da ćemo se na kraju radovati i da ćemo izboriti opstanak u Premijer ligi BiH.
- Iako je o tome rano govoriti, da li ćete sjediti na klupi Borca i naredne sezone ?
Lično sam veoma zadovoljan gradom i atmosferom na utakmicama. Međutim, prvo razmišljam o jedinoj opciji a to je opstanak u Premijer ligi. Sve ostalo, pa i moj ostanak u Banjaluci, nije neostvariv. Međutim, u slučaju da izborimo opstanak i ostanem na kormilu Borca, morale bi da se dese velike promjene u klubu. Tu mislim na igrački kadar i stabilnije finansiranje kluba u budućnosti. Samo u slučaju da se stvori organizovan klub u kojem bi bio najodgovorniji za igrače i rezultate, ostao bih u Banjaluci. Sa tim promjenama (igrački kadar, finansije, organizacija kluba) Borac bi se borio za Evropu. Takmičiti se u ligi BiH a nemati ambicije je nedopustivo za Borac. Još jedna sezona, kao ova sadašnja, bi bila sramota za banjalučku publiku i ovaj stadion. Zato samo korjenite promjene, podizanje kluba na ozbiljan nivo bi uticali da ostanem u Borcu. Naravno, glavni preduslov je ostvarivanje opstanka u Premijer ligi ove sezone. Ne vjerujem da će Borac da ispadne iz lige. Sami smo sebe doveli u najtežu situaciju i sada treba da se sami izvadimo iz nje.
- Spomenuli ste publiku. Da li ste zadovoljni podrškom Banjalučana ?
Bio sam oduševljen protiv Sarajeva a veoma zadovoljan navijačima u utakmici protiv Žepča. Moram reći da mi je nakon poraza od Žepča bilo žao nekih fudbalera koji su u svlačionici plakali poslije neuspjeha. Ono što bih izdvojio je dostojanstvo banjalučke publike bez obzira na poraz od Žepča. Iako smo u potpunosti podbacili, zakomplikovali sebi situaciju na tabeli, publika napuštajući stadion nije previše negodovala nego nam je ulila dodatnu snagu da se dignemo glavu i pokušamo izboriti opstanak. Vjerujem da će već u subotu protiv Čelika doći u velikom broju i da ćemo se radovati novom trijumfu.
- Poređenje lige Srbije i BiH ?
Kvalitetnija i poštenija je liga Srbije. Zbog sistema takmičenja ova sezona u Srbiji je najregularnija u posljednjih desetak godina. U ovakvom sistemu (plej of i plej aut liga) nijedna ekipa ne može da igra 3 za 3 kao što je slučaj u BiH. U takvom sistemu takmičenja se stvaraju igrači a ne u ligi u kojoj ekipama srdačno pomažu sudije.
- Kada bih ste saznali da je rukovodstvo kluba dogovorilo utakmicu, šta biste uradili ?
Klub bih odmah napustio. Igranje 3 za 3 je smrt za igrače, trenere i publiku a fudbal se igra zbog publike. Razumijem da sudije mogu da pomažu jednoj ekipi u procentima 60:40% ali sam veliki protivnik onoga što trenutno dešava na terenima u BiH. Sudije bi trebalo da budu tu da štite igrače i igru a ovdje to nije slučaj. Zato sam u potpunosti na strani Blaža Sliškovića, koji je povukao ekipu sa terena, jer je samo tako mogao sačuvati igrače. Njegove izjave nisu išle u smjeru rada saveza već u smjeru zaštite fudbalera na terenu. Svi Premijerligaški treneri bi trebali tako da se ponašaju i da javno podrže Sliškovića u zaštiti igrača.
- Da se sada vratimo Vašoj trenerskoj karijeri. Vodili ste mnoge ekipe. Da li ste zadovoljni dosadašnjim radom ?
Objektivno, kada pogledam trenersku karijeru, mogu reći da sam zadovoljan. Gdje god sam radio napravio sam rezultat. Sutjesku sam ostavio u Prvoj ligi, sa Radničkim iz Kragujevca sam izborio opstanak u Prvoj ligi, Milicionara sam doveo od Treće do Prve lige. U ostalim ekipama koje sam vodio, bio sam pri vrhu tabele. Osim togao, ono što mi je najbitnije je da sam afirmisao mnogo mladih igrača. To mi je ujedno i najdraže u okviru trenerskog posla.
- Igračka karijera više nego bogata. Rođeni ste u Beogradu i počeli u Crvenoj Zvezdi gdje ste i stasali kao igrač. Kako je bilo na samim počecima ?
Fudbal sam počeo igrati još kao dijete na travi na Banovom brdu. 1959. godine sam počeo trenirati u Crvenoj Zvezdi. Miljan Miljanić je po povratku iz Engleske počeo svoju trenersku karijeru u mlađim kategorijama. Primijetio me je na školskim takmičenjima i pozvao da dođem u Zvezdu. Od tada više nikada nisam izašao s Marakane.
- Kako biste ukratko opisali taj veoma bogat period u Crvenoj Zvezdi ?
U Crvenoj Zvezdi sam igrao od 18. juna 1959. godine do 18. juna 1974. godine.
-Prije nego što više nešto kažete o nastupima u Zvezdi moram Vas upitati da li ste planirali da završite karijeru u Zvezdi baš onog datuma kada ste i počeli ?
Nisam, tako se poklopilo da počnem i završim 18.juna. Inače, u mojoj karijeri sve se svodi na broj 8. Rođen sam 8. novembra, dok sam igrao Crvenoj Zvezdi nosio sam broj 8, na Svjetskom šampionatu sam u reprezentaciji nosio broj 18.
- Ima li nešto da niste uradili a da je u vezi s brojem 8 ?
Još jedino nisam bio osmi igrač svijeta (smijeh).
- Sada možete ponovo govoriti o nastupima u Crvenoj Zvezdi.
Prije svega igrati toliko dugo i živjeti u jednom klubu poput Crvene Zvezde je velika čast za mene. To je veliko zadovoljstvo i nagrada za mene. Malo je ljudi koji mogu da igraju i žive u Crvenoj Zvezdi. Na moju sreću imao sam tu privilegiju. Ne postoji veći brend u Srbiji od FK Crvena Zvezda koji ima najviše navijača, najveći stadion, najbolju organizaciju i sa sigurnošću mogu reći da je uvijek imala najbolje igrače i Upravu
- Koliko ste ukupno odigrali utakmica, postigli golova ?
Odigrao sam 338 utakmica i postigao 130 golova. Osvojio sam dvije titule države (1970. i 1973. godine) a učestvovao sam u osvajanju dva Kupa SFRJ (1970. i 1971. godine).
- Može li se izdvojiti neki poseban susret, gol u crveno – bijelom dresu ?
Teško je izdvojiti nekakav detalj. Igrali smo stalno na pobjedu, često to i radili na terenu. Sve utakmice u Kupu evropskih šampiona su posebne jer od igranja pred 100 hiljada svojih navijača nema ništa ljepše u sportskom životu.
- Igrali ste pred 100 hiljada ljudi. Kako komentarišete sadašnje posjete na našim stadionima ?
Sada bude 1000 – 2000 gledalaca. To je dokaz da nema više fudbala na našim stadionima. Mi smo učeni da pobjeđujemo i zato smo bili najbolji. Ljudi dolaze na staidone da gledaju golove, poteze, fudbalske majstore a toga nažalost, nema više kod nas. Zato i ne čude prazne tribine.
- Vidite li se na klupi Crvene Zvezde ?
Ja imam jedno shvatanje po tom pitanju koje je mnogima čudno. Jedan od najvećih gospodina među trenerima Crvene Zvezde, Branko Stanković, postao je trener Zvezde u 68. godini. Ja se nadam da ću do svoje 68. godine doći do željene klupe. Nadam se da će u klubu progledati, uvidjeti šta sam dao Zvezdi i da će mi pružiti šansu.
- Poslije Crvene Zvezde otišli ste u inostranstvo. Kratak osvrt ?
Tri godine sam bio u Lilu, 2 godine u belgijskom Antverpenu a tri godine u Sjedinjenim Američkim Državam gdje sam igrao mali fudbal. U SAD-u sam prvi put igrao za svoju dušu. Za mene su govorili da sam veliki majstor malog fudbala i to sam dokazao u Americi.
- Otkud u Americi ?
U Belgiji se igralo veoma grubo tako da sam odlučio da napustim Antverpen. Jedan prijatelj mi je ponudio da pređem u Bafalo da igram mali fudbal. Sa vlasnikom kluba, koji je bio Italijan, veoma brzo sam se dogovorio i otišao sam u taj klub. Druge godine sam prešao u Njujork Erous s kojim sa bio i šampion SAD u mlaom fudbalu.
- Gdje ste završili karijeru ?
Poslije SAD-a vratio sam se u Beograd a do kraja karijere sam igrao za OFK Beograd i Hajduk sa Liona.
- Bili ste i reprezentativac ex Jugoslavije u 10 mečeva. Zašto samo toliko mečeva ?
Da, odigrao sam samo 10 mečeva za A reprezentaciju SFR Jugoslavije. Dok sam služio vojsku dobijao sam dozvolu da igram fudbal za drugoligašku ekipu Borova. Tu sam bio zapažen od strane Vujadina Boškova koji je htio da dođem u Vojvodinu. Dogovor je bio postignut ali sam odustao od njega onog trena kada sam čuo da je Boškov izjavio da je Novi Sad ljepši grad od Beograda. Vratio sam se u Crvenu Zvezdu i tražio mjesto u sastavu. Od tada počinju moje reprezentativne muke. Nisam bio pozivan u reprezentaciju. Valjda mi se Boškov svetio na taj način što nisam došao u Vojvodinu. Međutim, u brojnim utakmicama sam bio džoker reprezentacije i postigao sam nekoliko bitnih golova.
- Jedan od bitnih golova je u posljednjim sekundama utakmice 19. decembra 1973. godine protiv Grčke u Atini (4-2). Je li to i najsrećnija reprezentativna utakmica u karijeri ?
Nije. Mnogo bolje sam odigrao utakmice na Svjetskom prvenstvu koje smo igrali 1974. godine. Ispunio sam san svakog igrača da zaigram na jednom velikom takmičenju. Za jednog igrača nema veće radosti od igranja na Svjetskom prvenstvu i u finalu Kupa evropskih šampiona. A što se tiče Atine i tog gola protiv Grka to je bila radost cijele nacije i veoma važna utakmica.
- Za tu reprezentaciju ex Jugoslavije iz 1974. godine kažu da je bila i najkvalitetnija u istoriju ex YU fudbala. Zašto onda nije ostvaren neki značajan rezultat ?
Poslije Čilea (4. mjesto na SP) i osvojene zlatne olimpijske medalje (Rim 1960.) smatram da je reprezentacija iz 1974. godine bila najkvalitetnija. Međutim, rezultati su izostali zbog ogromnih podjela među igračima i stručnom štabu. Po nekoj mojoj sadašnjoj procjeni mislim da je ta ekipa da je bila izolovana od podjela i da su u startnih 11 igrali samo najbolji, da bi došla do finala Svjetskog šampionata. Bio je to ogroman potencijal.
- Koliko ste golova postigli u plavom dresu ?
4 gola u tih 10 utakmica.
- Najsrećniji trenutak ?
Rođenje kćerke Adele, koja je dobila ime po mojoj pokojnoj majci. To je bio izuzetno srećan trenutak za mene. Inače, ja sam bio među rijetkim sportistima koji je bio veoma srećan kada se oženio. Odgajan sam u porodičnom duhu i veoma sam želio da i ja osnujem svoju porodicu i da budem familijaran čovjek.
- Najteži trenutak ?
Gubitak majke. Onda kada sam trebao da joj najviše pomognem veoma brzo nas je napustila.
- Koga biste izdvojili od trenera ?
Imao sam sreću da sam 15 godina sarađivao i učio od Miljana Miljanića, u to vrijeme najboljeg svjetskog trenera. Puno toga me je naučio i fudbalski i ljudski. Imam običaj da pričam na treninzima da jedan trener treba da bude i roditelj i švalerka i prijatelj jer jedino tako može da razumije igrača. Trener mora da živi sa igračima kako bi imali normalan odnos. Takođe, trener mora da posjeduje autoritet ličnosti i znanja. Sve je to posjedovao Miljan Miljanić tako da ga izdvajam daleko ispred svih.
- Najbolji svjetski fudbaler svih vremena ?
Samo je jedan igrač kojeg uvijek pominjem. To je Pele. Takav igrač se neće roditi. Ima dosta vrhunskih fudbalera (Maradona, Krojf, Bekenbauer...) ali je Pele bio iznad njih.
- Da li ste posjećivali našu internet stranicu ?
Nisam ali podržavam ideju jer to ovako lijep grad i fenomenalna publika zaslužuju.
- Poruka Banjalučanima ?
Treba da nam pomažete do kraja. Volio bih da ostanem u Banjaluci ako izborimo opstanak u Premijer ligi. Poslije promocije filma o Borcu i Banjaluci srce mi je bilo puno jer sam shvatio koliko je jedan grad i ljudi u njemu toliko vezani za Borac. Malo koji klub u bivšoj Jugoslaviji može da se pohvali takvom istorijom. Volio bih da to vrijeme opet dođe i da ja budem dio toga.
P.Z.
VULTURE TEAM
Banjaluka, April 2007.
