Ime i prezime: Vladimir Karalić
Datum i mjesto rodjenja: 22.03.1984., Banjaluka
Sport: fudbal - pozicija: napadač
Klubovi: Borac, Paok (Grčka), Sarajevo, Primorje (Slovenija)
- Kada si počeo fudbal da treniraš i koliko je tvoj otac Slobodan imao uticaja ?
Otac nije stvarao pritisak prilikom mog odabira kojim sportom ću se baviti. Koliko se on nije miješao dovoljno govori i podatak da moj brat, s obzirom da nije bio talentovan za sport, uopšte nije igrao fudbal. U mojoj porodici nije bilo ništa pod moranje. Sa šest godina sam počeo trenirati fudbal u banjalučkom Borcu. Onda smo otišli u Grčku gdje sam trenirao u mladjim kategorijama Olimpijakosa. Igrao sam razne turnire i, sve u svemu, bilo je to jako lijepo iskustvo u Olimpijakosu jer sam dosta proputovao.
- Koliko se u Grčkoj ulaže u fudbalske škole ?
Tada Olimpijakos nije bilo na visokom nivou a posebno se to odnosi kada se Olimpijakos poredi sa vodećim svetskim fudbalskim školama poput Ajaksove. Trenirali smo na šljaci a trava je bila san. Kod njih su i dan danas zapostavljene fudbalske škole jer se mnogo ulaže u prve ekipe. Zbog toga se u Grčkoj može naći više od 10 stranaca u jednom klubu.
- Kada si se vratio u Banjaluku ?
Prije nego što sam se vratio u Banjaluku dvije godine sam živio na Kipru gdje sam trenirao u klubu koji je moj otac vodio. U Banjaluku sam se vratio 1998. godine i priključio se pionirima Borca. Kako sam rastom odskakao od vršnjaka tražio sam da odmah igram za kadete ali nisam dobio dozvolu tako da sam nastupao za pionire. U pionirskoj ekipi Borca igrao sam cijelu sezonu i postizao prosječno po tri gola po susretu. Sljedeće godine sam prekomandovan u višu uzrasnu kategoriju a kao mladji kadet sam istovremeno nastupao i za juniore Borca kod Stojana Malbašića. U juniorskoj konkurenciji sam s Borcem osvojio sve što se moglo osvojiti a postizao sam gol po utakmici.
- Kada se debitovao za prvu ekipu Borca ?
2001. godine otišao sam na pripreme sa prvim timom Borca. Trener je bio Dragan Vukša. Debi za prvu ekipu imao sam 8. marta 2001. godine kada sam sa nepunih 17 godina ušao u igru u onoj poznatoj utakmici protiv Omladinca u Kupu BiH pri rezultatu 2-2. Promašio sam jednu veliku šansu kada mi je golman Omladinca odbranio šut sa nekoliko metara. I danas smatram da sam u toj situaciji postigao gol da bih se sve znatno brže odvijalo u mojoj karijeri a osim toga i Borac bi imao priliku da u narednoj kup utakmici protiv Čelika napuni stadion i izbori plasman na evropsku scenu.
- Kako se dalje odvijala tvoja karijera u Borcu ?
Taj dio sezone odigrao sam svega još 3-4 utakmice. Istovremeno sam igrao i za juniore gdje sam i dalje bilježio sjajne nastupe. Sljedeće sezone kada je došao Smileski definitivno sam se priključio prvoj ekipi. Igrao sam povremeno a neke utakmice sam i počinjao od početka. Tada sam bio pod ogromnim pritiskom zbog funkcije mog oca ali i zbog moje mladosti. Sve se to odrazilo na moje partije tako da nisam pružio pravu sliku na terenu. Te godine bili smo treći na tabeli Prve lige RS i ušli u Premijer ligu BiH. Naredne sezone na mjesto šefa stručnog štaba Borca došao je moj otac Slobodan. Na početku on nije računao na mene kao standardnog igrača. Medjutim, na pripremama i prijateljskim utakmicama sam se dokazao i natjerao ga da me stavi u početnih 11. To sam opravdao već na startu Premijer lige BiH postigavši 2 gola u prvom kolu. I u narednim utakmicama sam pružao dobre partije jer sam se bio oslobodio pritiska.
- Onda je uslijedilo ono nesrećno finale Kupa BiH i poraz od Modriče.
Naredne dvije sezone Borac je vodio Rakojević. U početku nisam bio u njegovim mislima tako da u prvoj polusezoni nisam postigao niti jedan gol. Ipak, probudio sam se u nastavku, bio najbolji igrač i postigao 2 gola u kupu i 6 golova u šampionatu BiH. Došli smo i do finala kupa BiH i onog zbog čega svi žalimo a to je poraz u finalu od Modriče.
Ostaje žal nakon tog poraza jer je to nekako mogla biti kruna te Borčeve generacije fudbalera.
- Kako si podnio onu veliku krizu i ispadanje Borca iz Premijer lige BiH ?
Poslije nesrećnog finala Kupa BiH, sljedeću sezonu počeli smo veoma dobro a i ja sam bio golgeterski raspoložen. Medjutim, došla je velika klupska kriza, Borac je bio na ivici ambisa. Sve sam to preemotivno preživljavao jer sam dugo vremena proveo u Borcu. Sva ta dešavanja su me pogodila i kao Borčevog igrača ali i kao ličnost. Kad se sve smirilo ispali smo iz lige i to je najgore što se moglo desiti i Borcu i gradu Banjaluci. Borac mora da bude lider fudbala BiH i nadam se da toga više nikad neće doći.
- Mnogo se pričalo o razlozima ispadanja. Kakvo je tvoje mišljenje o svemu tome ?
U jednu ruku možemo kriviti Upravu kluba koja je dovela do katastrofalnog stanja. U drugu ruku i mi igrači smo kumovali takvom epilogu jer smo igrali loše i rezultati su bili slabi. Imali smo situaciju u svojim rukama ali je nismo iskoristili. Onda opet treba reći da su mnogi u BiH radili protiv Borca pa su mnogi rezultati pred kraj šampionata bili naštimani. Situacija u Borcu-igrači-štimanje rezultata su glavni razlozi ispadanja. Da jedan od ovih razloga nije postojao Borac bi ostao u ligi. Medjutim, na našu nesreću svi su oni postojali i Borac se morao vratiti u ligu RS.
- Po završetku te sezone odlučio si da napustiš Borac i Banjaluku i odeš u grčki PAOK. Kako je došlo do transfera u jedan od najpopularnijih grčkih klubova ?
Jedan menadžer je dobio dobre preporuke za mene. Mnogi su o meni govorili lijepo a posebno bih izdvojio Milenkovića i Nikića. To mi je zaista godilo jer je lijepo kada drugi o tvojim igrama misle sve najbolje. Ti menadžeri pogledali su 2-3 kasete i moje nastupe. Bez probe sam otišao za Grčku i potpisao sa Paokom ugovor. Na aerodromu me je dočekalo 30-40 novinara i desetine navijača. Bio je to nevjerovatan osjećaj i odmah sam shvatio da sam došao u veliki klub sa velikim zahtjevima. Početak priprema sam odradio veoma dobro a u prijateljskim utakmicama (Palermo, Lids, Barnli, Pašing...) sam postigao i gol tako daje sve krenulo pravim putem. Medjutim, onda su nastali ti poznati problemi sa vizama. Na moje čudjenje Paok je olako reagovao tako da sam izgubio gotovo mjesec dana pripremnog dijela. U medjuvremenu je otišao i trener i sve je krenulo krivim putem. Šta god sam radio nije uticalo na trenera koji mi nije davao šansu. U polusezoni sam odlučio da napustim Paok te sam potpisao ugovor sa Ergotelisom. Medjutim, zbog administrativnih problema ugovor nije verifikovan.
- Šta si onda uradio ?
Bio sam izmanipulisan i od menadžera i od sviju tako da sam odlučio da se vratim u Banjaluku. Žena mi je bila pred porodjajem a bio je već i mart tako da je bilo teško pronaći novu sredinu. Vratio sam se u Banjaluku a nedugo zatim dobio i ponudu od Čelika. Baš onda kada sam trebao da potpišem ugovor sa Zeničanima dobio sam poziv od Sarajeva. Smatrao sam da je to bolja sredina za mene tako da sam prešao u Sarajevo. Odigrao sam 5-6 utakmica a većinu tih susreta sam počinjao sa klupe. Jedva sam čekao da se sezona završi da vidim šta ću dalje i gdje ću nastaviti karijeru.
- Opredjelio si se za Sloveniju i ekipu Primorje.
Potpisao sam za Primorje na godinu dana. Medjutim, nije bilo kao što sam očekivao. Nadao sam se od Slovenaca mnogo profesionalniji pristup ali sam doživio neke stvari koje nisam doživio ni u najgorim vremenima Borca. Inače, počeo sam sezonu odlično. Postigao sam jedan gol i asistirao za dva gola. U prvih pet kola cijela ekipa je funkcionisala odlično i dobro smo se držali na tabeli. Medjutim, opet su uslijedili problemi sa vizama tako da sam duže odsustvovao sa terena. Kada sam se vratio dobijao sam slabu priliku i odlučio sam da raskinem ugovor sa Primorjem.
- Sada si u Banjaluci. Gdje ćeš nastaviti karijeru ?
Pošto sam na Balkanskim prostorima imao mnoga neprijatna iskustva moja želja je da se okušam na Zapadu. Imam šansu i ponudu da se dokažem u Švedskoj. Ne radi se o strašnom transferu ali bi mi to mogla biti odskočna daska jer želim da u budućnosti ostvarim neku ozbiljniju fudbalsku karijeru a realno to se samo može ostvariti na Zapadu.
- Iako je teško to i zamisliti ali u kojoj bi evropskoj ligi volio najviše igrati ?
Realno to su za nas samo daleki snovi. Medjutim, u životu ništa nije nemoguće a uostalom niko mi ne može oduzeti želje. Meni je omiljena španska liga pa bih tamo želio i zaigrati.
- Reprezentacija BiH ?
Reprezentacija je za svakog fudbalera važna i svako bi trebalo da nastupi. Što se mene lično tiče to sada sigurno nije izvodivo ali smatram da u doglednoj budućnosti, ukoliko u naredne 1-2 sezone napredujem i dodjem u neki kvalitetniji klub, da bih mogao onda ozbiljno razmišljati i o reprezentaciji.
- Pratiš li dešavanja u Borcu ?
Pratio sam preko interneta sva dešavanja i vidio skoro sve golove iz ove sezone. Uvijek mi je srce uz Borac i najžalije je što se ne mogu stvoriti neki optimalni uslovi u klubu jer vjerujem da bi se mnogi fudbaleri, koji igraju u inostranstvu, vratili u Banjaluku i Borac.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Ne mogu se pohvaliti sa nekim značajnijim trofejima i titulama tako da ne mogu izdvojiti neki poseban detalj. Ipak, svaki postignuti gol mi je drag.
- Najtužniji sportski trenutak ?
Ispadanje iz Premijer lige i poraz u finalu Kupa BiH od Modriče.
- Trener koji je ostavio najjači utisak ?
Mijenjao sam dosta trenera. Neukusno je da oca hvalim ali od njega zaista mnogo naučio. Od ostalih trenera izdvojio bih Dragana Vukšu i Stojana Malbašića.
- Najbolji fudbaler Borca svih vremena ?
Kažu da je bio Abid Kovačević ali ga nisam gledao. U novijoj Borčevoj istoriji od onih igrača koje sam gledao i s kojima sam igrao to je sigurno Darko Ljubojević
- Mišljenje o našem sajtu ?
Lijepo je imati sajt o Borcu i banjalučkom sportu. To je slika našeg grada i sporta. Često ga posjećujem, naročito, kada sam u inostranstvu.
- Poruka Banjalučanima ?
Budite uz Borac i pomozite mu koliko možete. Nadajte se da će doći bolja vremena i da ćemo vidjeti Borac onakakv kakav želimo.
P.Z.
Januar, 2007
Vulture Team
