Razgovor s Jovom Šmanjom golmanom FK Borac koji je trenutno "ni na nebu, ni na zemlji", jer njegov status u klubu je krajnje nedefinisan. Iskusni golman, koji je Borcu donio mnogo bodova, je nakon štrajka fudbalera pao u nemilost novog klupskog rukovodstva. Danas Jovo Šmanja trenira i čeka konačno rješenje svog statusa.
"Lična karta"
Ime i prezime: Jovo Šmanja
Datum i jesto rodjenja: 12.05.1972. godine, Jajce
Sport: fudbal
Klubovi u karijeri: Gorica (Sipovo), Elektrobosna (Jajce), Omladinac (Banjaluka), Borac (Banjaluka)
- S Borcem si u proteklih 5-6 godina prosao najteze dane u istoriji kluba s Gradskog stadiona. Sada si bez angazmana. Koji su razlozi ?
Nakon prosle sezone u kojoj je FK Borac dotakao dno i ispao u Prvu ligu RS u klub su dosli novi ljudi, koji su se u javnosti predstavili kao ambiciozni. Poznato je da sam bio jedan od najglasnijih u protestima kada je otisao tadasnji predsjednik kluba Brane Jankovic. Novim ljudima vjerovao sam, bezrezervno. Medjutim novom reorganizacijom Borca i prelaskom naseg kluba u Sportsko fudbalsko preduzece nije se mnogo stvari poboljsalo. Najlosije sam ja prosao. Vise se ne tretiram kao fudbaler vec kao obicni fizicki radnik. Fakticki, ja sam kao fudbaler posudjen Sportskom fudbalskom preduzecu, jer se prema meni kao fudbaleru primjenjuje norme nekakvog radnog prava.
- Sta je to sto je ipak bilo kljucno da se prekine medjusobna saradnja ?
Osnovni razlog sto ne branim je taj sto sam dan prije utakmice na sastanku sa svim igracima, strucnim stabom i tadasnjim direktorom Ilicem rekao da psihicki vise ne mogu da izdrzim situaciju u kojoj me saigraci, kao kapitena, konstantno pitaju kada ce dobiti hranarine, stanarine itd. Rekao sam da su igraci nezadovoljni sto ne dobijaju ono sto su zaradili a zatim i upozorio rukovodstvo kluba da cu zatraziti raskid ugovora zbog situacije u klubu ali i licnih problema u porodici. Zbog toga sam suspendovan i jednostrano je raskinut ugovor sto nije dozvoljeno Pravilnikom o registraciji igraca.
Trenutno nemam mnogo opcija. Moracu da sacekam da dobijem rjesenje a potom i da tuzim klub ili da sjednemo zajedno i da se sporazumno dogovorimo.
- Da li si se razocarao u igrace ?
Nisam, iako sam se pomalo u sebi nadao da ce stati na moju stranu jer su i oni imali iste probleme kao i ja. Ali shvatam ih jer su to vecinom mladi fudbaleri koji su iz straha od osvete kluba prema njima jednostavno zažmirili.
- U javnosti je novo rukovodstvo predstavljeno kao spas FK Borac. Ti i ne dijelis takvo misljenje ?
Na ovakav nacin kako se sada radi nema boljitka za Borac i nece biti izlaza iz velike krize. Svi igraci imaju istu platu i to odmah dovodi do nezadovljstva medju njima. Logican je takav slijed dogadjaja jer u svakoj ekipi ugovori su razliciti u zavisnosti od kvaliteta fudbalera. Takodje je apsurdna situacija da je trener 4 puta vise placen od igraca. To je sada slucaj u Borcu.
- Vraticemo se tvojoj karijeri. Kada si stigao u Borac ?
U Borac sam dosao u sezoni 1998/99. Poziv sam dobio od tadasnjeg trenera Nenada Gavrilovica koji me je dvije godine ranije trenirao u Omladincu. Ocigledno da sam zadovoljio njegove kriterijume tako da sam stigao u Borac gdje sam i dan danas. Prve godine u Borcu je bila izuzetno teska situacija. Svi tadasnji igraci su otisli u inostranstvo ili druge klubove. Razlog, zna se, finansijska situacija. U Borac sam stigao u paketu sa Predragom Divljakom da pomognemo Borcu da ne ispadne iz Prve lige RS. Na srecu u tome smo uspjeli iako je bilo izuzetno tesko. Sljedece godine Gavrilovic je i dalje vodio prvi tim, a mi smo na kraju bili peti.
- Onda slijedi prva i jedina titula prvaka Republike Srpske za Borac ?
U sezoni 2000/01. u Borac je stigao Vukša na mjesto trenera a Gavrilović je prekomandovan na mjesto njegovog pomoćnika. Bila je to sjajna ekipa. Toliko smi bili nadmoćni da smo desetak bodova ostavili iza sebe drugoplasiranog na tabeli. Ta ekipa bi se i sada prosetala Premijer ligom BiH. Igrali su Grujić, Maletić, Ljubojević, Teinović, Aranitović igraci koji su sada internacionalci.
- Nakon toga umjesto da se sačuva igracki kadar počinje faza propasti Borca. Kako je do toga došlo?
Naredne sezone, nakon titule, na mjesto direktora došao je Slobodan Karalić. Od tada kreće krah Borca. Otišlo je čak 15 fudbalera i trener. Jedini razlog zbog kojeg su otišli je Slobodan Karalić. I ja sam bio medju njima. Zbog veoma ruznog odnosa prema meni napustio sam bio i fudbal. Ipak nakon 4 mjeseca vratio sam se medju stative. Trener Borca bio je Smileski. Ostvarili smo dobar uspjeh. S najmladjim timom u Prvoj ligi RS, zauzeli smo 3. mjesto u prvenstvu i tako obezbjedili plasman u Premijer ligu BiH. Te godine bio sam zadovoljan svojim odbranama. Medjutim, nakon svakog sunca dodje kiša. Tako je bilo i kod nas. Karalić je preuzeo trenersku poziciju i za 9 kola osvojio 9 bodova. Klub se raspadao a osim toga mene je zadesio veliki peh. Dozivio sam prelom noge. Čitavu polusezonu sam zbog pogresnih dijagnoza proveo u postelji. Medjutim, zahvaljujuci svojoj upornosti i velikoj zelji vratio sam se na gol Borca i bio jedan od najboljih pojedinaca u ekipi koja je uspjela da izbori opstanak.
- I tada te nisu mimoišli sukobi sa Upravom ?
Taj izuzetno tezak period za mene začinjen je i postupcima Uprave. Liječenje sam platio sam jer me tadasnji direktor Borca Bulić smatrao za, kako je on rekao, invalida. Takvo nepoštovanje nisam nikad dozivio. Ali eto opet sam se vratio na teren.
- Kad pomisliš da je to najgore što ti se moze desiti opet se desi nesto gore ?
Upravo tako. Očekivali smo da će se situacija u klubu popraviti. Medjutim dešavalo se suprotno. Predsjednik kluba je bio Janković koji je kao trenera doveo extra dobro plaćenog Rakojevića. Već na početku sam bio izostavljen sa spiska putnika na pripreme u Antaliji. Individualno sam trenirao na Gradskom stadionu i od 3. kola opet stao na gol Borca. Dobro sam branio a u finalu Kupa BiH, u porazu od Modriče, bio sam jedan od boljih igrača. Tada kreće veliki pad Borca. Nova sezona počinje sa Vukšom, medjutim, veoma brzo on odlazi a umjesto njega dolazi Stojanović. Situacija je iz dana u dan sve gora a kulminiralo je u septembru kada je zbog nesuglasica s Upravom počeo strajk fudbalera. Naće najbolje zelje za Borac nikad nisu dolazile u pitanje. Bili smo maksimalno korektni i prema Upravi ali njihov bezobrazluk i ne prihvatanje odgovornosti za katastrofalan polozaj je bila kap koja je prelila čašu. Nisu zeljeli da nam isplate plate a ja sam bio jedan od onih koji su se najviše borili za bolji status. Malo ko je tada razmišljao o terenu, a u takvom stanju i ja sam kao golman, postigao dva gola iz jedanaesterca. Niko nije smio preuzeti odgovornost pa sam ja izvodio jedanaesterce.
- Borac je na kraju ispao iz Premijer lige. Iz ove perspektive koji su razlozi gubitka prvoligaškog statusa ?
Iz ove perspektive mogu reći da je Borac ispao isključivo zahvaljujući svojim vlastitim greškama. Borac je dozvolio da Zepče i Banovići budu bolje organizovaniji nego klub sa svjetlom i dugom tradicijom. Dakle osnovni razlog su neuki ljudi koji su dugi niz godina vodili klub.
- Da se još malo vratimo periodu prije Borca ?
Sa 8-9 godina u Šipovu sam počeo trenirati. Otac mi je bio igrač, a ujak golman. Ja sam pomalo i igrao i branio ali eto na kraju presudile su dobre parade da ostanem medju stativama. Sa 16 godina sam zaigrao za prvi tim Gorice gdje sam stekao iskustvo igrajući sa starijim igračima. To je bio period do 1990. godine. Onda slijedi rat. Jedno vrijeme sam branio za Elektrobosnu iz Jajca a 1995. godine dolazim u Banjaluku i postajem član Omladinca. Ekipa iz Budzaka ulazi u Prvu ligu RS što je bio najveći uspjeh u istoriji kluba. Druge sezone, u 1. ligi RS, igrali smo dobro i na kraju smo bili šesti. Osim mene tu su jos bili: Divljak, Slavko Končar, Milutinović, Varnica kao i sadasnji trener Omladinca i pomoćnik mlade selekcije BiH Branimir Tulić.
- Najsretniji trenutak u karijeri ?
Ima ih više. Plasman s Borcem u Premijer ligu BiH, zatim utakmice protiv Zvezde i Partizana, te moj veliki povratak poslije loma noge.
- Najtezi trenutak u karijeri ?
Prelom noge i odnos ljudi iz Uprave kluba prema meni.
- Misljenje o navijačima Borca?
S Vulturesima sam imao uvijek korektan odnos. Nije bilo nekakvih sukoba izmedju mene i njih.
- Da li si čuo za našu internet stranicu ?
Nisam čuo ali ono što si mi rekao je za svaku pohvalu. Ideja je sjajna i u potpunosti je podrzavam jer mi sportisti koji smo trenutno u Banjaluci zivimo u sportskom mraku. Nema nas gotovo nigdje i zato mi je drago da nas neko u svijetu makar predstavlja.
- Poruka Banjalučanima širom svijeta ?
Poštujte sebe i borite se protiv svakog zla i nepravde.
Z.P.
Oktobar, 2005. godine
Vulture Team
