Ime i prezime: Oliver Jandric
Datum i mjesto rodjenja: 21.12.1974., Jajce
Sport: fudbal
Klubovi u karijeri: Elektrobosna (Jajce), Borac (Banjaluka), Sloga (Trn), Wolsfberg (Austrija), Ljubljana (Ljubljana)
-Fudbalski poceci u Jajcu ?
Fudbal sam poceo trenirati s 11-12 godina u svom rodnom mjestu Jajcu. Nastupao sam na skolskim takmicenjima na kojima su dolazili predstavnici Elektrobosne ciji je zadatak bio da izaberu najtalentovanije djecake. 1986. godine mene su zapazili i tako su poceli moji fudbalski koraci. Poceo sam sa treninzima u FKElektrobosna a prvi trener bio je Zijad Smajlovic.
-Debi za prvi tim Elektrobosne ?
Za prvu ekipu debitovao sam 1990. godine sa svojih 16 godina. Dakle, nakon cetiri godine treniranja uspio sam da se izborim za prelazak u seniorsku ekipu. Zanimljivo je da sam preskocio jednu uzrasnu kategoriju pa sam kao talentovan igrac presao iz kadetske u seniorsku selekciju Elektrobosne. Treneri su to trazili i na njihovo insistiranje postao sam clan prve ekipe. Elektrobosna se tada takmicila u Republickoj ligi Bosne i Hercegovine grupa zapad. Bez obzira na mladost i neiskustvo postao sam standardan prvotimac a moram istaci da su mi u periodu adaptacije na prvi tim znatno pomogli stariji fudbaleri koji su me odlicno primili tako da nije bilo tesko da zauzmem svoje mjesto u prvoj ekipi.
Za Elektrobosnu sam igrao sve do 1994. godine.
-Jandric i FK Borac ?
Kada je rat poceo s porodicom sam se preselio u Banjaluku. Josip Pelc je tada bio trener u klubu s Gradskog stadiona i na njegovo insistiranje dosao sam u Borac gdje sam ostao naredne cetiri godine. Osvojili smo dva Kupa Republike Srpske. Prvi u finalu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma gdje je na Gradskom stadionu bilo preko 20 hiljada gledalaca. Bili smo uspjesniji od prijedorskog Rudara. U osvajanju drugog Kupa Republike Srpske imao sam veliku ulogu posto sam u revansu, pred oko desetak hiljada gledalaca, postigao odlucujuci gol u pobjedi nad Jedinstvom iz Brckog od 1-0.
Ono sto je zanimljivo je da smo u jednoj prvenstvenoj sezoni ostali neporazeni ali nismo osvojili sampionsku titulu. Zavrsili smo na drugom mjestu iza Rudar Prijedora.
Zadovoljan sam svojim igrama u tom periodu. Bio sam standardan prvotimac ekipe koju su uglavnom cinili mladji igraci. Od starijih samo su bili Milorad Bilbija i Vlado Jagodic.
-Nova stanica – FK Sloga Trn ?
U sezoni 1998/99 bila je izuzetno losa situacija u Borcu. Klub je drmala finansijska kriza tako da je 6-7 Borcevih fudbalera, medju kojima sam bio i ja, odlucili da predju u Slogu iz Trna koja se takodje takmicila u prvoj ligi Republike Srpske. Sloga je imala izuzetno ambiciozno rukovodstvo tako da smo te sezone stigli do polufinala Kupa Republike Srpske gdje smo porazeni od Rudara iz Ugljevika. Nakon jedne sezone odlucio sam da na odem iz Trna i vratim se ponovo na Gradski stadion.
-Povratak na Gradski stdion ?
Situacija u Borcu se popravila tako da sam se bez dvoumljenja vratio u Borac. Osim mene jos tri fudbalera su ponovo obukla crveno – plavi dres. Prvu ekipu je trenirao Nenad Gavrilovic. Nakon krize u klubu bila je to sezona oporavka u kojoj se i klub i igre prve ekipe konsolidovali. U ljeto 2000. godine prvi tim preuzima Dragan Vuksa a Neno Gavrilovic mu je bio pomocnik. Pojacali smo se igracki i bez vecih problema osvojili prvu sampionsku titulu Republike Srpske. Bio je to skup kvalitetnih pojedinaca koje je Vuksa spojio u odlican kolektiv. Igrali smo najljepse tako da je titula u potpunosti zasluzena.
-Da je sada ta ekipa na okupu koji bi njeni bili dometi ?
Rekao sam da je to bila sjajno ukomponovana ekipa. Igrao je Ljubojevic, Maletic, Teinovic, Grujic koji se tada afirmisao, zatim Aranitovic,...
Vecina njih sada s uspjehom nastupa u inostranstvu. Mislim da je to najbolji tim Borca u posljednjih 10 godina. Steta sto se nakon jedne zajednicke sezone raspala a mislim da smo sada na okupu da bismo bili medju tri prvoplasirane ekipe u Bosni i Hercegovini.
-2001. godine slijedi odlazak u Austriju ?
Te godine otisao sam u Austriju u trecu ligu. Rijec je o ekipi Wolsfberg koja je bila sacinjena od mnostva mladih igraca. U tom klubu proveo sam samo jesenji dio sezone. Iako sam bio zadovoljan svojim inastupima, morao sam da, zbog nesuglasica s menadzerom, odem iz kluba i pauziram narednih sest mjeseci.
-Potom si otisao u Sloveniju ?
Pola godine bio sam clan NK Ljubljana. Na pocetku je sve izgledalo perfektno sto se tice situacije u klubu. Medjutim klub je zadesila teska finansijska kriza zbog koje je NK Ljubljana prebacen iz prve u petu slovenacku ligu. To je automatski znacilo odlazak iz Slovenije i povratak u Banjaluku.
-Vratio si se u Banjaluku gdje si dozivio najteze dane Borca ?
Da, nakon Slovenije odlucio sam se na povratak u redove Borca. Iako sam znao da nije sjajna situacija u klubu nisam ni pretpostavljao da ce se desiti ono sta se prosle godine dogodilo. Ocigledno je da je bilo previse problema koji su kulminirali prosle godine. Neshvatljivo je da grad od 350 hiljada gradjana nema stabilnog prvoligasa. Nadam se da ce ipak doci svjetliji dani i da ce Borac biti u vrhu fudbala Bosne i Hercegovine jer to ovaj grad i klub zasluzuju.
-Mozda i dolaze bolji dani za Borac. Zavrsena je polusezona u Republici Srpskoj i Borac je na dobrom putu da se vrati u Premijer ligu. Kao kapiten sadasnje ekipe da li si zadovoljan svojim i nastupima saigraca ?
Odigrali smo cijelu polusezonu veoma dobro tako da smo ubjedljivo osvojili prvo mjesto. Zasluzeno smo jesenji prvaci jer je kvalitet na nasoj strani. Nadam se da cemo iducu polusezonu odigrati kao i ovu i da cemo se vratiti u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Sto se tice mojih igara, naravno, uvijek se moze bolje. Ipak ne mogu biti ni nezadovoljan. Bila je to sasvim solidna polusezona za mene.
-Najozbiljniji konkurenti na proljece ?
Najozbiljniji konkurenti za sampioonsku titulu bice nam Sloga iz Doboja, Rudar iz Uljevika i Ljubic iz Prnjavora. Medjutim vjerujem da imamo najkvalitetniji tim u prvoj ligi Republike Srpske i da ne bi trebalo biti vecih problema da se vratimo u Premijer ligu.
-Koliko je igraca Borcu trenutno potrebno da bi bio medju boljim klubovima u Bosni i Hercegovini ?
Najmanje 3-4 igraca u svakoj liniji ekipe su potrebna da bi Borac bio u gornjem dijelu tabele Premijer lige Bosne i Hercegovine. Ako bi se zeljela sampionska titula onda bi se Borac morao jos vise pojacati
-Ko je od trenera ostavio najjaci utisak na tebe ?
Svaki trener nosi nesto sa sobom tako da sam od svakog ponesto naucio. Ne bi izdvajao nekog posebno jer su svi ostavili traga na mene.
-Po zavrsetku igracke karijere da li ces ostati u fudbalu ?
Ostacu u fudbalu. To je sigurno a jos ne znam funkciju koju bi obavljao. Nisam se odlucio da li da idem u trenerske vode ili da se necim drugim bavim.
-Najdrazi trenutak ?
Gol u finalu Kupa Republike Srpske 1996. godine protiv Jedinstva kada smo slavili pobjedu od 1-0 i osvojili Kup.
-Najtezi trenutak ?
Promaseni jedanaesterac na Kosevu u finalu Kupa BiH protiv Modrica Maksime.
-Odnos sa navijacima ?
Imam korektan odnos sa navijacima. Tokom svih ovih godina provedenih u Borcu imao sam njihovu podrsku i na tome im se zahvaljujem. Njihova pomoc nama igracima uvijek znaci i vjerujem da ce nam u nastavku sezone pomoci da na kraju budemo prvi.
-Da li si cuo za internet stranicu www.boracbl.net ?
Jesam cuo sam. To je prava stvar. Drago mi je da se neko sjetio da na jednom mjestu spoji banjalucki sport.
-Poruka Banjalucanima ?
Onim Banjalucanima koji su izvan Banjaluke, zahvaljujem se sto prate desavanja u sportu i gradu. Kao sportista mogu im poruciti da cemo im se pokusati revansirati boljim rezultatima na terenu. Naravno uvijek sam na usluzi i mogu me kontaktirati.
P.Z.
Obavezni smo, na zahtjev gospodina Jagodica, napomenuti i napisati da je ovaj intervju i zvanično autorizovan
