Jedan od najboljih golmana FK Borac. Posebno ga pamte po sjajnim odbranama jedanaesteraca. Trenutno zivi u Gorskom Kotaru, u Delnicama, i bavi se trenerskim poslom. Rado se odazvao telefonskom razgovoru i rekao nam sve o svojoj karijeri. To j golman legendarne generacije Borca
Anton-Tončo Jakovljević
- Sta trenutno radite, cime se bavite?
Bavim se trenerskim poslom. Zavrsio sam Visu trenersku skolu i trenutno radim na podrucju Primorsko-Gorske zupanije u gradu Delnicama. To je trenutno moj posao.
- Da li pratite desavanja u FK Borac?
Do prije godinu sam radio u Nogometnom savezu BiH u kojem sam vodio kadetsku selekciju tako da sam redovno pratio desavanja u Borcu.
Takodje, dok sam bio u NK Brotnjo bilo mi je poznato sta se dogadja u Borcu. Medjutim u posljednjih godinu dana mnogo manje pratim rad Borca nego ranije.
- Da li ste u kontaktu s nekadasnjim saigracima?
Sigurno. Sa svima sam ostao u kontaktu. Redovno se cujemo. Razgovaramo, razmjenjujemo misljenja. Ipak je to bio period naseg zajednickog zivota u kojem smo radili, druzili se i koji je ostavio traga na sve nas.
- Kada ste posljednji put bili u Banjaluci?
Ja sam prije 4 mjeseca bio u Banjaluci i gledao sam jednu utakmicu. Cini mi se da je to bio mec Borac-Orasje koji je Borac dobio sa 3-0. Mislim da je tada trener bio Borce Sredojevic i to je posljednji put kada sam boravio u Banjaluci i gledao utakmicu Borca.
- Da se vratimo vasoj karijeri. Kada ste i kako poceli igrati fudbal?
Poceo sam kao i svi klinci u to vrijeme u Banjaluci tako sto sam kao i moji vrsnjaci puno ganjao loptu po naselju. Volio sam fudbal pa sam se upisao u Borac u kojem sam prosao sve selekcije.
- Kada ste zaigrali za seniorsku ekipu Borca ?
Prvi ugovor sam potpisao sa 18 godina 1981. godine. Iz juniorskog tima u prvi tim prekomandovani smo ja i Damir Spica koji je kasnije postao kapiten ekipe.
- Kako je dalje tekla karijera?
U Borcu sam proveo prelijepih 10 godina. Iz Borca i Banjaluke otisao sam 1991. godine kada sam presao u Sarajevo. Kada je poceo rat napustio sam FK Sarajevo i presao sam u jedan austrijski klub Luban. Poslije sam bio u slovenackim ekipama: Mura i Ljubljana, da bi se poslije vratio u Zagreb gdje sam igrao za klubove: Spansko, Hrvatski Dragovoljac i Mladost Virovitica.
- Do kada je trajala karijera?
Karijera je trajala sve do 1997. godine. Zadnji moj nastup je bio za Mladost Suhopolje u hrvatskoj Prvoj ligi.
- Kako biste okarakterisali period proveden u Borcu?
Sigurno je da je to bio jedan krasan period. Borac je klub u kom sam odrastao, stekao afirmaciju, prosao sa njim ja bih rekao najslavnije trenutke u njegovoj istoriji. Moram podsjetiti da je ona generacija Borca ciji sam ja bio clan osvojila u to vrijeme Kup Marsala Tita, da je sa osvojenim 4. mjestom ostvarila najbolji plasman u istoriji Borca u Prvoj ligi Jugoslavije. To je period koji je ostao maksimalno u mom sjecanju. Igrali smo sjajno, ostvarili smo odlicne rezultate, gledao nas je stalno pun stadion i taj period jednostavno se ne moze zaboraviti.
- Posebno se pamte odbrane jedanaesteraca u duelu sa Proleterom kada ste odveli Borac u 1. ligu Jugoslavije. Kako sada gledate na taj dogadjaj?
To je samo jedan dio moje karijere. Naravno osim tih penala u duelu sa Proleterom bilo je jos mnogo odbranjenih jedanaesteraca. Cinjenica da smo ulazili u vise rangove, da smo osvajali kup, da smo igrali u periodu kada je vladalo pravilo da se izvode jedanaesterci ukoliko se mec zavrsi nerijesenim rezultatom ja sam iskocio u prvi plan sa svojim odbranama penala. Jednostavno sam imao osjecaj za odbrane u takvim situacijama. Sto se tice utakmice s Proleterom naravno i ona mi je ostala u divnom sjecanju. Mi smo zivjeli za dan kad cemo se vratiti u 1. ligu. Trebalo nam je dugo vremena da se vratimo nazad. Ta utakmica izazvala je suze radosnice i to je jedan nezaboravan dozivljaj koji sam dijelio sa svojim kolegama i saigracima.
- Ko je od trenera ostavio najbolji utisak na vas?
U mojoj karijeri bilo je dosta kvalitetnih trenera. Svaki od njih je ostavio na mene dobar utisak. Svaki od njih je nama fudbalerima dao jedan dio svoga znanja, ugradio mnogo toga pozitivnog u nase sposobnosti i u licnost. Ipak mozda najveci trag na mene je ostavio Husnija Fazlic koji bio trener generacije koja je bila zajedno od malih nogu. Kako je on kao trener isao naprijed i sticao amfirmaciju tako smo i mi sazrijevali i napredovali. Na kraju smo i mi i on bili u seniorskoj ekipi Borca i kasnije smo ostvarili fenomenalan rezultat - Kup Jugoslavije. Dakle Husnija Fazlic je ostavio najvise traga kod mene ali nemojte zaboraviti da su tu bili treneri sa renomeom kao sto su npr. Ilija Miljus, Josip Kuze, Stanko Poklepovic i mnogi drugi. Ne bi htjeo da izostavim nekog ali stvarno je bilo dosta kvalitetnih trenera.
- Najdrazi trenutak u karijeri?
Bilo ih je zaista dosta. Svaka utakmica je nosila neko svoje odredjeno znacenje ali mozda bih izdvojio onaj trenutak u Banjaluci povratak Borca u 1. ligu. Jednostavno je to mozda onaj trenutak za koji se moze reci da je najljepsi u karijeri. Nakon susreta s Proleterom igraci, uprava, navijaci proslaviti smo fenomelnalno taj uspjeh.
- Najtezi trenutak u karijeri?
Mozda moj najtezi trenutak je bio kada nisam bio ucesnik finala Kupa u Beogradu. Tada sam napravio jedan gaf jer sam se vratio za Banjaluku i nisam podijelio radost sa saigracima. To je greska koju ni dan danas ne mogu sebi oprostiti.
- Anegdota?
Mi smo jednostavno zivjeli drugarski i mnogo smo se zabavljali i salili tako da je bilo zaista mnogo anegdota i saljivih scena. Izdvojicu sada jednu anegdotu koja mi je ostala u sjecanju. To je trka motorima izmedju mene i u to vrijeme kapitena Borca Dzevada Krese. Trka se odrzavala na nasoj atletskoj stazi. Kreso je kao kapiten imao automatik a ja sam vozio jednog starog motora. Epilog trke je bio da sam ja zavrsio u zivici iza gola na svu srecu bez nezeljenih posljedica.
- Da li planirate da u skorije vrijeme posjetite Borac?
Bicu iskren da svaki put kada idem u Banjaluku da posjetim Gradski stadion i Borac. Ukoliko se tada na stadionu odrzava neka utakmica ja je pogledam. Pratim nastupe Borca u Premijer ligi BiH. Cujem se sa svojim bivsim saigracima, pratim rezultate i dosta poznajem ovu mladu ekipu Borca. Na kraju krajeva to mi je posao jer ja kao trener moram da pratim fudbal i igrace jednog kluba i sigurno je da svaki put kad dodjem u Banjaluku odvojim vremena da odem na Gradski stadion.
- Kada uporedite danasnje stanje u fudbalu sa onim nekadasnjim kako vam sve to izgleda?
Nazalost nema vise kvalitete koja je nekada bilo sto je sasvim razumljivo i normalno. Sve su to drzave sa malim brojem stanovnika i malim bazama. Nekada su postojale velike baze u podrucjima oko velikih gradova gdje se mogla napraviti kavlitetna selekcija. Svaki klub je imao po 6-7 dobrih igraca a danas to nije slucaj. Mladi igrac koji se napravi veoma brzo zavrsi u inostranstvu. Nema se mogucnosti da se zadrzi i zbog toga nam je fudbal siromasan i ispastamo svi. Mislim da je rjesenje da se taj kvalitet podigne je da se mladi igraci pokusaju zadrzati jedan odredjen period. Znaci da se kvalitetni mladji igraci zadrze sto duze u klubovima i mislim da ce tada profitirati svi:i gledaoci i klubovi i treneri a i sami fudbaleri. U danasnje vrijeme i mladi fudbaleri izgube mnogo kada kao nezreli i u poptunosti nedokazani igraci odu vani.
- Da li ste culi za nasu internet stranicu i misljenje o ideji ovog sajta?
Moram da priznam da nisam do sada cuo za ovu internet stranicu. Ja cu je sada sigurno traziti i procitati. U svakom slucaju pozdravljam takvu stranicu i ideju. Mislim da je to prava stvar i da treba nastaviti s radom i pokusati podici sto vise kvalitet pracenja Borca i fudbala u BiH.
Z.P.
