Prilikom proputovanjem kroz svoju rodnu Banjaluku sreo sam veliki broj prijatelja, sportasa, banjaluckih legendi.
Jedan od njih je i Muhamed Hidic - Hidara. Od ranije sam slušao priče o njemu i njegovim sportskim uspjesima. Uvijek su mi govorili da je Hidara, kako ga popularno zove njegova raja, bio je veliki golman. Nemam razloga da sumnjam u to. Ostao je poznat kao jedini golman u Europi koji je odbranio 5 penala na jednoj utakmici, i to na utakmici Kupa SFRJ izmedju Rudara (PD) - Mladosti ( KV). Dogovorili smo da se nadjemo u Djulinoj mahali i mjestu gdje Djula obicno odradjuje intervjue-"Kod Nane".
Stizem u dogovoreno vrijeme “Kod Nane” gdje me docekuje vise nego topla dobrodoslica od osoblja restorana i naravno Hidare. Moja prva reakcija, pri nasem susretu, o covjeku koji je sjedio preko puta je bila da iz tog covjeka zraci neka cudna carsijska vedrina i dobrota. Iako nisam imao načina da se uvjerim u golmanske kvalitete Hidare, uvjerio sam se da se radi o iskrenom i æestitom èovjeku, Banjalučaninu, Borčevcu, sportisti, jednom riječju: o pravoj banjalučkoj raji!
Pozdravljam Vas gospodine Hidicu i zahvaljujem Vam se na pristanku za intervju.
- Nema problema hvala i Vama sto ste me se sjetili.
Vi ste rodjeni Banjalucanin, tu ste odrasli, branili, skolovali se...
- Tacno, ja sam ono kako bi se reklo Banjalucanin od glave do pete, rodjen sam 1944. godine u najljepsem gradu na svijetu, ostao sam tu cijelo ovo vrijeme, prezivio sva ona luda vremena i evo jos sam tu. Valjda mi je tako sudjeno da sam i pored mogucnosti da odem iz naseg grada ostao tu-medju svojom rajom, prijateljima, kojih je nazalost ostalo malo, ali ipak ima nas.
Mozete li nam reci nesto o vasoj karijeri.
- Branio sam za Borac (BL), Borac (Bosanska Dubica), Rudar /Ljubija-Prijedor)... U svom, banjaluèkom, Borcu sam branio 4 sezone i to u periodu od 1965. do 1969. godine. Igrao sam u generaciji nekadasnjih velikih imena banjaluckog Borca: Agic, Alagic, Pelc, Gavrilovic, Tomljenovic, Nalic, Jusic, Becirbasic... Period proveden u Borcu mi je ostao u najdrazem sjecanju, jer kao prvo igrao sam za svoj klub, svoj grad i svoju raju.
Poslije zemljotresa koji je pogodio nas grad 1969. godine otisao sam u Rudar iz Prijedora i tamo proveo 5 godina.
Naravno kao i svaka karijera i moja je imala uspjehe i padove. Na kraju kada bih sve proracunao-mogu biti zadovoljan sa svojom karijerom.
Koji bi trenutak izdvojili kao najsretniji u Vasoj karijeri za vrijeme igranja u Borcu?
- Meni su najdraže dvije pobjede, i to protiv Borova (2 liga) kada smo pobijedili sa 2-0, i kada sam bio najbolji igrac na terenu, te utakmica protiv Radnickog iz Nisa kada smo ih pobjedili sa 3-0.
Najtuzniji trenutak?
- Ispadanje iz Prve lige. Imali smo 30 bodova, pozitivnu gol razliku, ali ipak smo morali napustiti drustvo najboljih. To mi je nekako najteze palo, jer sam znao da smo imali dobriu ekipu i kvalitet, ali...
Opet se vracam na ovaj najtuzniji trenutak, ali ne sportski, nego zivotni?
- Pa sta da ti kazem? Sam znas kako nam je svima tesko pao taj prokleti rat koji je bjesnio na ovim prostorima. Bio sam cijelo vrijeme u radnoj obavezi i sve to vrijeme molio Boga samo da to ludilo stane cim prije. Mislim da se i moj zivot kao i kod svih nas uostalom u tim danima prelomio. Nije bilo vise one raje, meraka, sve mi je to tesko palo. Hvala Bogu da je proslo... rane su ostale.
Da se vratimo ljepšoj temi, sportu. Ko je po Vama najbolji igrac Borca svih vremena?
- Bilo bi nezahvalno da ja donosim bilo kakve presude o tom ko je najbolji. Ne bi ni bilo fer ako bi slucajno nekoga nenamjerno izostavio, tako da cu se uzdrzati od ovog pitanja.
Iako spadam u mladju generaciju upoznat sam da ste pored golmanskih bravura bili poznati i kao “magnet” za slabiji spol. Da li je to imalo kakvog uticaja na Vašu karijeru?
- Eh! Vi mladi Banjalucani izgleda obavezno nasljedjujete i onaj caršijski mangupluk. Pa dobro, ima tu i istine. U moje vrijeme sportasi su bili omiljeni i kod navijaca ali i kod, kako ti to rece, “slabijeg spola”. Mladost je lijepa sama po sebi, a ja eto bio mlad, sportista - golman, prilicno korpulentan za to vrijeme, vedre naravi, komunikativan… a da sam volio, ali i poštivao i cijenio, zenski spol to ne sporim. Ma davno je to bilo i prošlo. Ostale su neke lijepe uspomene koje ponekad naidu i kratkotrajno obuzmu covjeka ali moje sadašnje godine i zdravlje koje je prilicno narušeno… ma nisam ja više ni “sjena” onog nekadašnjeg Hidare. Život melje…
Moja generacija je “volila život”, bili smo poprilicno i boemi mada je i tada vec bio zaživio profesionalizam ali ne u ovom današnjem intenzitetu. Medutim, taj nacin života nije uticao, barem kod vecine, na odnos prema našoj igri i klubu. Ja sam uvijek, a i ostale moje kolege, nastojao da na utakmici pružim maksimum i nikada nisam utakmice protiv bilo koje ekipe shvatao olako. Prema tome, ta naša boemština, pa i ta ljubav spram “slabijeg spola” nije imala veceg uticaja na naše karijere, koliko je meni znano. Mene su neke druge okolnosti omele da u svojoj karijeri postignem ono što su mi mnogi predviðali i tvrdili da za to imam sve predispozicoje ali.. Nemojmo sad o tome, to je prošlost a ja sam u globalu zadovoljan postignutim.
Lesinari ?
- Sta da ti kazem, navijaci su uvijek bili 12 igrac. Borac je imao specificne navijace, jer su znali da cijene i vole sve one koji su se srcem borili za ovaj klub. Lesinari su bili svakako jedni od najzasluzniji za sve velike Borceve uspjehe, osvajanje Kupa i ulazak u Prvu ligu.
Sta mislite o nasem sajtu i ideju da se na jednom mjestu (cyber svijetu) iskupe sve legende BL sporta, svi klubovi...
- Ideja je odlicna, drago mi je zbog ovih mladjih generacija, koji nazalost nisu imali priliku da upoznaju svoj grad kao sportski, da mogu bar preko vasih informacija saznati nesto vise o tome. Svaka Vam cast i ja Vam zelim puno srece i uspjeha.
Hidic Muhamed danas?
- Sta da ti kazem, staracki, ovo malo sa rajom, narocito preko ljeta kada se skupi dosta starih prijatelja, ocejfim. Penzioner sam, a zna se kakve su penzije u ovoj nasoj zemlji, zalosne. Ja iako imam zavrsenu Visu trenersku skolu nema sanse da dobijem bilo kakav posao kao trener golmana ili... Tesko je, ali opet je dusa puna kada znam da sam tu u svom gradu.
Borac i Banjaluka, danas?
- Borca, nazalost, ne pratim vec duze vrijeme. Mislim da to vise nije ono nekadašnje, sve se promjenilo i Borac i Banjaluka... Valjda ce nam jednom i svanuti ta neka dobra vremena kad ce Borac i Banja Luka biti ono sto su nekada bili.
Koliko je Vama znacila i koliko Vam znaci ta nasa Banjaluka?
- Samo cu ti reci ovo-raja, prijatelji, dragi ljudi, najljepsi grad na svijetu. Zbog velike ljubavi prema ovom gradu sam i ostao tu sve te lude godine.
Za kraj?
- Pozdravio bih sve one koji me znaju i ne znaju. Pozdrav svim Vasim posjetiocima, zelim svima dobro zdravlje i srece u zivotu. Neka se cijene kao ljudi po ljudskosti, dobroti, a ne po imenima.
Neka nas koji smo ovdje ostali ova raja koja je otisla vani ne zaboravi. Dodjite nam.
Zahvaljujemo se gospodinu Hidicu na razgovoru i pravom čaršijskom druženju. Iako dobrano narušenog zdravlja Hidara uvijek ima vremena i volje za razgovor sa rajom, posebno kada je sport u pitanju.
Hvala mu.
Banja Luka, august 2004. godine
Ernad S.
