Ime i prezime: Aleksandar Galić
Datum i mjesto rodjenja: 11.05.1976., Beograd
Sport: fudbal - pozicija: napadač
Klubovi: Partizan (Beograd), Čukarički (Beograd), Borac (Banjaluka), Vojvodina (Novi Sad), BSK (Banjaluka), Kozara (B.Gradiška)
- Fudbalski počeci ?
Sa 7 godina počeo sam da treniram fudbal. S grupom dječaka, svojih vršnjaka, želio sam da treniram fudbal. Otišli smo u Partizan i počeli da se bavimo ovim sportom. Praksa u Partizanu je tada bila da od velikog broja dječaka izvrše selekciju, izaberu najtalentovanije koji će dalje nastaviti da treniraju u klubu. Tako sam ja ušao medju tu grupu i ostao u pjetlićima Partizana.
- Koliko si se zadržao u Partizanu ?
U crno – belom klubu prošao sam sve mladje uzrasne kategorije, prošao sam kompletnu Partizanovu fudbalsku školu. Medjutim, nakon osam godina vrijednog treniranja, kao i većina igrača iz moje generacije, nisam prekomandovan u seniore već sam poslat na kaljenje u manje klubove. Ta moja generacija u Partizanu je bila žrtvovana. Razlog je što je generacija prije moje (Nadj i ostali) gotovo kompletna prešla u seniore tako da za nas nije bilo mjesta u prvom timu. Svi smo u to vrijeme bili rasuti po Srbiji.
- Ko te je trenirao u Partizanu ?
Fudbalskom znanju učili su me pokojni Florijan Matekalo i Blagoje Paunović. Kratak period imao sam priliku da saradjujem i sa Ljubišom Tumbakovićem.
- Gdje si otišao na kaljenje ?
Poslije Partizanove škole otišao sam u Čukarički. Medjutim tu se nisam dugo zadržao. Poslije par mjeseci odlučio sam da odem na odsluženje vojnog roka.
- Kada si stigao u Borac i Banjaluku ?
Kada sam se vratio iz Vojske kratko sam bio u Milicionaru a onda sam došao u Banjaluku. Dobio sam poziv iz Borca, otišao na trening i dogovorio saradnju. Jedan od bitnih faktora zašto sam prihvatio Borac je i činjenica da je moj otac sa ovih prostora. Bilo je to 1998. godine.
- Od tada do danas si, s manje ili više prekida, u Borcu ?
Da, nekako od tada moja karijera je vezana za Borac. Bilo je izleta u druge klubove, sredine ali sam se uvijek vraćao u Borcu. U tom periodu bilo je zaista dobrih igrača koji su prošli kroz Borac ali je bilo i onih trenutaka koji se ne pamte. Tu, prije svega, mislim na veoma tešku finansijsku situaciju koja je potresala klub. Takodje u Borcu me je treniralo mnogo trenera, počevši od Ilije Miljuša, preko Nene Gavrilovića, Smileskog do današnjeg šefa stručnog štaba Bošnjaka.
- Poredjenje Borca od prije osam godina i danas ?
Situacija u Borcu, kao i u cijelom fudbalu Bosne i Herecgovine, nije na očekivanom nivou. Očekivalo se da će se stanje u našem fudbalu popraviti, da će ići znanto brže na bolje, ali ipak nije tako. Te promjene se jako sporo dešavaju tako da je fudbal na ovim prostorima daleko od profesionalizma. Liga nije na nivou na kojem bi ja želio da bude. Postoje ljudi koji su odgovorni za to a smatram da bi smanjenje lige i u uvodjenje sudija iz inostranstva povećalo kvalitet takmičenja.
- Borac nije baš najbolje startao u prvenstvu a ni ti nisi trenutno u prvom planu kod šefa stručnog štaba. Ocjena početka sezone ?
I Borcu i meni je krenulo nešto lošije na početku sezone. Borac je pri začelju tabele a ja nisam u prvom planu kod trenera Bošnjaka. Očekujem bolje dane i za klub i za mene. Na posljednja dva gostovanja postigli smo četiri gola ali nismo donijeli bodove. Mejdutim vjerujem da su to nagovještaji ljepših dana za Borac. Smatram da imamo kvalitet da izbjegnemo opasnu zonu i borbu za opstanak. Ubijedjen sam da sebi više nećemo dozvoliti kiks na domaćem terenu, poput onog protiv Modriče, i da ćemo uz još poneki bod sa strane krenuti ka sredini tabele.
- Stiče se utisak da niste najbolje fizički pripremljeni. Da li se slažeš s time ?
Imali smo hendikep što smo iz nižeg ušli u viši rang takmičenja tako da nismo imali dovoljno vremena da se pripremimo. Medjutim, sada nam je dobrodošla ova pauza, zbog nastupa reprezentacije BiH u kvalifikacijama, i mislim da dobrim i kvalitetnim radom možemo uhvatiti pravi ritam. Već u Trebinju je pokazan odredjeni napredak u odnosu na start šampionata i u klubu smo uvjereni da će ipak doći znatno bolji i uspješniji dani za Borac.
- Navijači su protiv Modriče i Širokog došli u velikom broju. Koliko njihova podrška znači igračima ?
Nevjerovatno je u kolikom broju su došli na te dvije utakmice. Mnogo je ljepši osjećaj igrati u takvoj atmosferi. To se najbolje pokazalo u susretu protiv, sigurno kvalitetnijeg od nas Širokog, u kojem smo zabilježili pobjedu. Uz njihovu podršku niko nema šta više da traži u Banjaluci. Gradski stadion je jedan od najposjećenijih ove sezone u Premijer ligi i nadam se da će tako ostati do kraja sezone. Takodje mislim da ćemo i mi igrači, naše navijače, obradovati dobrim igrama.
- Tvoj odnos sa navijačima ?
Uvijek sam odličan odnos sa Borčevima navijačima, kako na terenu tako i va njega.
- Ko je glavni favorit za titulu u ovogodišnjoj Premijer ligi BiH ?
To su sigurno Široki Brijeg i Sarajevo. Te dvije ekipe imaju već duže vrijeme na okupu iste igrale tako da su uigrani. Osim toga dobro su se predstavili na evropskoj sceni tako da izuzev tih ekipa ne vidim nekog drugog kandidata za šampionsku titulu.
- Kvalitet Premijer lige u odnosu na prethodne godine ?
Što se tiče kvaliteta fudbal je krenuo naprijed ali minimalnim koracima. Već sam o tome govorio. Većina fudbalera i fudbalskih radnika očekivala je znatno brži napredak i uključivanje u evropske i svjetske fudbalske tokove. O razlozima zašto fudbal nije napredovao očekivanom brzinom i ne treba mnogo govoriti jer mislim da većina dobronamjernih fudbalskih radnika i zna te razloge.
- Još da se malo vratimo tvojoj karijeri. Imao si nekoliko izleta i u inostranstvo ?
Da, odlazio sam nekoliko puta u inostranstvo ali uvijek nisam ostajao dugo. Bio sam u Turskoj, Italiji i Švajcarskoj i nekoliko puta sam bio pred potpisivanjem ugovora. Medjutim, jednostavno nije mi bilo sudjeno da nastavim karijeru u inostranstvu. Dosta puta se pokazalo da mi je nedostajao faktor sreće da potpišem ugovor sa inostranim klubom.
- Epizode u BSK-u i Kozari iz Gradiške ?
BSK i Kozara su manji klubovi od Borca ali klubovi sa tradicijom. To daje jednu draž nastupima u tim klubovima. Imao sma izuzetno korektnu saradnju sa ljudima iz tih klubova tako da se perioda provedenih u dresu BSK-a i Kozare rado prisjećam. I dan danas sam ostao u korektnim odnosim što sa bivšim saigračima, što sa rukovodstvom navedenih ekipa. Izdvojio bih da sam u dresu Kozare osvojio Kup Republike Srpske.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Svaka pobjeda i postignut pogodak za mene su srećni. Ne bih neki od posebno izdvajao.
- Najtužniji sportski trenutak ?
Ispadanje Borca iz Premijer lige BiH.
- Duže vrijeme si u Banjaluci. Da li ostaješ živjeti u gradu na Vrbasu ?
Mislim da neću ostati živjeti u Banjaluci. Neki moji planovi idu u smjeru da u Banjaluci provedem još nekoliko godina a da se onda vratim u Beograd.
- U ovim intervjuima naše sagovornike pitamo o najboljem banjalučkom fudbaleru svih vremena pa ćemo to pitanje uputiti i tebi ?
Meni je malo teže da govorim o tome jer nisam rodjen u Banjaluci i nisam imao priliku da gledam fudbalere koji su osvojili Kup Jugoslavije i generacije prije njih. Ja mogu da govorim o onima koje sam gledao i s kojima sam igrao. Rekao bih da je Darko Ljubojević sjajan fudbaler i da on zalsužuje da bude medju naboljim banjalučkim fudbalerima. Da je imao sreće Ljubojević bih napravio još mnogo bolju karijeru od sadašnje. Mislim da je on jedan od fudbalera koji je nepravedno zapostavljen, od strane selektora Blaža Sliškovića. Očigledno je da se ne prati njegova karijera i njegove sjajne partije jer drugačije ne mogu da objasnim neupućivanje Ljubojeviću poziva za reprezentaciju BiH.
- Mišljenje o našem sajtu ?
Nisam ga posjetio ali ga u svakom slučaju podržavam. Internet je savremeni oblik informisanja i takva stranica, kao što je Vi imate, može samo da pomogne Banjaluci i banjalučkom sportu.
- Poruka Banjalučanima ?
Mladima bih poručio da se izbore za svoja prava i da ne odustanu od toga. Ima još dosta potencijala u ovom gradu i moraju da vjeruju da može biti bolje od sadašnje situacije.
P.Z.
Banja Luka, august 2006.
