Poštovani posjetioci,
Donosimo Vam razgovor s jednim bivšim fudbalerom, Banjalučaninom koji je igrao za tri banjalučka kluba: Naprijed, BSK i Željezničar i koji nije imao “sreću” da zaigra i u onom najdražem banjalučkom dresu – dresu FK Borac, iako je to svojim fudbalskim kvalitetom sigurno zaslužio, pa nije za džabe dobio nadimak “Kajzer”. Rođen na Hisetima, fudbal volio više od svega a tom čarobnom igrom “zarazio” i svog mlađeg brata Almira. Predstavljamo Vam gospodina
SENADA FILIPOVIĆA
- Datum i mjesto rodjenja?
13.8.1967. u Banja Luci
- Pocetak fudbalske karijere ?
Počeo sam kao i svi Hisećani u BSK-u. Od svih sportskih igara ja sam, kao klinac, najviše volio fudbal kao i vecina mojih vršnjaka. Odrastao sam na terenima "Poljokanovog parka", a u jednom periodu tu dođe trenirati FK BSK, jer nije imao svog terena. Ja sam “visio” na njihovim treninzima, sjedio, gledao i što bi se reklo - "sve kupio u trepavice", i tako sam se i ja učlanio u BSK.
- "Kajzer" ?
To je bilo za vrijeme ili odmah, nisam baš siguran, nakon Svjetskog prvenstva i starija BSK-ova raja mi je dala taj nadimak jer sam ih svojom igrom i stilom valjda podsjećao na slavnog Franca Bekenbauera čiji je nadimak bio “Kajzer”.
- Fudbalska karijera ?
Prošao sam sve selekcije BSK-a, od pionira do juniora, a 1984. godine sam završio junorski staž. Nadao sam se da ću se priključiti prvotimcima ali u to vrijeme za BSK su igrali Čatlak, Bajagilović, Sojtarić, Vukša i ostali iz te veoma jake generacije, pa je u klubu preovladao stav da sam ja još "zelen" za prvi tim. Bio sam de facto bez statusa u BSK-u i na nagovor moje raje iz malonogometne ekipe "Šusteri" otišao sam u Željezničar sa Predgrađa. U "Želji" sam ostao pune 4 godine, a 1988. godine prelazim u FK Naprijed gdje sam proveo 3 godine koje su mi bile i najljepše provedene fudbalske godine. Ipak, 1991. godine se “vraćam” u BSK i igrao sam za prvi tim do aprila 1992. godine kada sam morao otići iz Banja Luke u Švedsku. U Švedskoj sam igrao jednu godinu u trećeligašu Koppom, onda odlazim u jedan klub iz Četvrte lige i tu je kraj moje igračke karijere.
- Koji je trener ostavio najveci utisak na Vas?
Radio sam s više trenera ali bih, ipak, izdvojio rahmetli Dudu Dervišića, "Tendera" Kučukovića i Vukšu u BSK-u, Harija i Golu u "Želji", te rahmetli Hamdiju Cerića i Muhameda Ibrahimbegovića - Fišera u Naprijedu.
Pored nabrojanih meni je ipak najviše pomogao i značio u mojoj fudbalskoj karijeri nastavnik Avdo Ibrišagić
- Nažalost nikada niste imali priliku da se "pokažete" u Borčevom “crveno-plavom” dresu. Da li je razlog tome bila “politika” tadasnje uprave Borca koja je više paznje posvećivala igračima sa strane nego našim Banjalučanima?
Što se tiče Borca svi mi znamo kakva je tada bila klupska politika tako da se ja ne bi izjašnjavao sada o tome.
- Kao fudbalera koji je proveo prilično vremena u banjalučkim klubovima BSK-u i Naprijedu, molimo Vas da nam odgovorite na poprilično nezahvalno pitanje. Ko su po Vama najbolji igraci FK Naprijed i FK BSK u istoriji u ovih klubova?
Uh, to je stvarno teško pitanje jer u oba kluba je bilo dobri, sjajnih, igrača. Ne bih mogao odgovoriti koji su igrači najbolji u istoriji ta dva kluba jer mnoge ne pamtim iako sam slušao puno lijepih priča o igračima koji su nosili dres Naprijeda i BSK-a, a poslije i Borca i drugih klubova.
Ja ću samo spomenuti samo neke sa kojim sam ja igrao i molim one koje ne spomenem da se ne ljute. Za vremena u kojem sam ja igrao na mene su najbolji utisak ostavili:
Enver Ališić-Kenka, Omerkadic, Elkaz, Ferenčak, Mirza Ljutic, Balaban i Račić u Naprijedu, a Kina Marković, Eso Jusufagić, Zeljko Vranješ i Tešić u BSK-u.
- Siguran sam da ste pratili igre i našeg "banjaluckog giganta" FK Borca, pa Vas molim da mi kao u prethodnom pitanju odgovorite ko su po vama najbolji igrači Boraca?
Za mene su daleko najbolji Borčevi igrači Abid Kovačević i Husnija Fazlić.
- Kakav je bio Vaš odnos sa navijačima klubova u kojima ste igrali?
Uvijek sam imao dobar odnos sa navijačima jer sam ja sentimentalac i uvijek sam se srcem "vezivao" za klubove u kojima sam igrao, a to navijači osjete i cijene.
- Najsretniji trenutak u Vašoj karijeri?
Najsretniji trenutak u mojoj karijeri je kad sam igrao u Naprijedu i kad smo se uspjeli plasirati u Republičku ligu Bosne i Hercegovine, a pogotovo što sam tada u Naprijedu igrao zajedno sa svojim mlađim bratom Almirom.
- Najtuzniji trenutak u Vasoj karijeri?
Tužnih trenutaka je bilo i ne bi ih se sad prisjećao. Neka sve ostane u tim lijepim trenucima i sjećanjima.
- Neka anegdota iz vasih dana?
Pa recimo utakmica "Željo" protiv Naprijeda u Kupu. Ja u dresu "Želje" a brat Almir u dresu Naprijeda. Nakon 10 minuta igre u jednom duelu izmedju nas dvojice on je zbog povrede morao napustiti teren, a mi pobjedjujemo sa 4:1. Ja sam na toj utakmici dao 2 gola, a Almir poslije te utakmice nije htjeo da priča sa mnom 7 dana, jer je bio ubjeđen da sam ga namjerno povrijedio! Kasnije, kad se “ispuhao” shvatio je da je to sve bilo u žaru borbe na zelenom terenu i da ni snu ne bih išao da namjerno povrijedim rođenog brata. Ma, njemu je više bilo krivo što smo ih uzeli što sam ja zabio ta dva gola, a on je to sve morao gledati s klupe.
- Pored fudbalskih, koliko ste pratili ostale sportske klubove u Banja Luci i o kojim klubovima je riječ?
Pratio sam ja sve sportove u Banja Luci. Jedno vrijeme sam radio u Sportskoj dvorani "Borik" pa sam pratio utakmice, pa čak i treninge, banjalučkih rukometaša, košarkaša i košarkašica. Svaki sport je lijep i zanimljiv na svoj način. Banja Luka je nosila epitet "Grad sporta" pa kako onda da i ja, kao sportaš, ne budem zainteresovan i za ostale banjalučke klubove i sportiste.
- Da li ste u kontaktu sa nekim od sportaša iz Vašeg vremena?
Kontakte imam sa nekoliko pojedinaca, mada bih volio da mi se jave svi koje znam. Volim da komuniciram s ljudima a posebno sa svojom "starom" rajom i bivšim saigračima. Da nezaboravim, najčešći kontakt imam sa Senadom Đulićem i to najviše putem interneta, tj. e-maila.
- Vulturesi ? Siguran sam da ste imali priliku da nas, svojevremeno, vidite na djelu. Vaše mišljenje o našoj navijačkoj grupi koja je tih prijeratnih godina bila zaštitini znak FK Borca i RK Borac, ali je svojim navijanjem pomagala i ostale banjalučke klubove i sportiste kad je to bilo potrebno.
Vulturesi ! To je bilo nešto najbolje što se dogodilo banjalučkom sportu u tom vremenu.
- Banjaluka, povratak... ?
Banja Luka je moj grad rodjenja, tu sam odrastao živio, radio, provodio se, družio… Istinski Banjalučanin ne moze nikad zaboravit Vrbas, aleje i ono najvaznije banjalučku raju. Što se tiče povratka, iskreno, tu su male šanse jer sada djeca "diktiraju" šta, kako i gdje. Ali nikad ne reci nikad
- Koliko pratite sportska dešavanja u Banja Luci i BiH?
Pratim onoliko koliko mi mogućnosti dozvoljavaju. Sportska dešavanja i događaje u BiH, što znači i u Banja Luci, najviše pratim putem novina i interneta.
- Upoznati ste sa informacijom da je Abas Arslanagić, odskora, ponovo preuzeo kormilo RK Borac. Da li mislite da bi to trebala biti prekretnica u normalizovanju sportskog života, i suživota uopšte, u Banja Luci?
Sport i politika u pravilu ne idu jedno s drugim ali to pravilo nije nikada važilo na prostorima bivše države i politika se često, ako ne i stalno, uplitala u sport, a koliko vidim ni dan danas situacija nije bolja, ako nije i gora. Politika i sport moraju bit "odvojeni" i ja se nadam, svim srcem, da će tako i biti. Nekih pokazatelja za to već ima i ja sam optimista po tom pitanju.
Što se tiče RK Borac vjerujem da će ga Arslanagić uz pomoć klupskog rukovodstva i navijača ubrzo vratiti tamo gdje mu je uvijek i bilo mjesto - u vrh bh. rukometa, pa i šire. Također se nadam da će se isto dogoditi i sa FK Borac ali i oni trebaju da počnu da rade po "modelu" rukometaša i da u klub vrate, tj. angažuju sve one koji zaista vole Borac i koji imaju znanja i htjenja bez obzira kako se zovu.
- Senad Filipović danas?
Senad Filipovic je danas porodičan čovjek. Sa suprugom Amelom i dvoje djece, Lejla i Edin, živi i radi u Boråsu, Švedska.
Ostao sam u fudbalu ali sada kao trener. Trenutno radim u 4. ligi i da se malo pohvalim - u mojoj kratkoj trenerskoj karijeri uspio sam da tri ekipe uvedem u viši takmičarski rang. Uskoro trebam da dobijem trenersku diplomu i licencu tako da ću steći reference da mogu trenirati ekipe koje se takmiče u 1. i 2. ligi Švedske.
- Imali ste priliku posjetiti naš sajt “Banjalučki sportski portal” - www.boracbl.net. Vaše misljenje o našem sajtu?
Vaš, ali i naš, sajt je super i kao ideja i kao realizacija. Nadam se da će postati mjesto gdje će se svi sportasi našeg grada susretati i na neki način družiti.
- Vaša poruka Banjalučanima i svim posjetiocima našeg sajta?
Moja poruka Banjalučanima bila bi: Ostanite onaki kakve vas pamtim - pametni, mudri, zgodni… ostanite ona banjalučka "prava raja" ma gdje bili.
- Hvala Vam na odvojenom vremenu i pristanku na intervju.
Hvala Vama što ste me se sjetili i dali mi mogućnost, i prostor, da budem u društvu mnogobrojnih, do sad, intevjuisanih sportista i sportskih zaljubljenika na Vašoj stranici. Puno pozdrava svoj ekipi i posjetiocima sajta.
Ernad Seferagić
Novembar, 2005.
Vulture Team
