Jedan od onih Banjalucana koji su sa srcem nosili Borcev dres. Nazalost nikada nije dobio pravu sansu, da li radi politike kluba prema domacim igracima ili neceg drugog. Ovim putem svim onima koji nisu imali priliku da saznaju ista vise o Senadu Djulicu, i svima onima koji ga poznaju, donosimo Vam intervju sa ovim velikim gospodinom
- Rodjen 18.07.1960. u Banjaluci
- Pozdravljam Vas Senade i zahvaljujem Vam se sto ste pristali da odradite ovaj intervju sa nama.
Takodje Vam se zahvaljujem na svim ostalim stvarima, koje ste poslali , kao svoj doprinos ovom nasem sajtu
- Koje godine ste poceli sa Vasom karijerom?
davne 1972.
- Klubovi za koje ste igrali?
U bivsoj Jugoslaviji "Borac" i "Omladinac" iz Banjaluke (smo posudba u sezoni 1978/79) u Austriji: SSW Wacker Innsbruck/FC Tirol 1. liga WSG Wattens 2. liga FC Kufstein 2. liga i jos mnogo klubova u Austriji i Njemackoj, za koje bi mi trebalo pola stranice.
- Vi ste djete Banjaluke i sigurno je da ste cijelo virjeme provedeno u Borcu tu bili iz ljubavi prema tom klubu....ali postojalo je nesto drugo..i pored Vase kvalitete koja je sigurno bila velika ( to ste dokazali vasim igranjem u skoro svim ligama u Austriji), nikada niste dobili pravu sansu...Ovo nije samo slucaj sa Vama , bilo je jos mnogo igraca koji nikada nisu dobili pravu sansu a imali su i znanje i kvalitet...mozete li nam pojasniti malo , zasto je klub Borac u nekim situacijama bio privrzeniji igracima sa strane nego njegovim omladincima?
FK "Borac" je bio u moje doba kao religija, pojam velicine, ponosa ne samo Banjaluke nego i Bosanske krajine. Ako si bio u "Borcu" to je puno znacilo. Ja sam siguran da je u moje doba u Banjaluci postojalo dosta golmana istog kvaliteta koji su imali ili manje srece ili upornosti. Kad smo kao pioniri bili odabrani da donosimo lopte iza gola, to je za nas bilo toliko veliko, da se nije moglo opisati. Svi smo drhtali od uzbudjenja, a ja sam cesto stajao iza bratovog gola i skoro plakao od tuge kad Fuad primi gol i "Borac" izgubi. Ja , iskreno receno, nikad nisam dobio pravu sansu da se dokazem. Zalosno je to, da sam sa nepune 23 godine otisao u inostranstvo, a da se nisam predstavio banjaluckoj publici. "Borac" je imao malo cudnu politiku prema vlastitim igracima. Dovodjeni su igraci istog kvaliteta (izvinjavam se cijenjenim izuzecima), uzimali su lovu i odlazili. A, mi kad smo trazili normalan novac (po zakonu), govoreno je da smo mi banjalucka djeca, te da tadasnja SDK (Sluzba drustvenog knjigovodstva) stalno dolazi u kontrole. Ja ni dan-danas nisam vidio obecani novac. Takodjer moram reci da su i treneri (ne svi, ali vecina), koji nisu bili iz Banjaluke, dovodili svoje igrace koji su i igrali, a i otisli kad je trener napustio klub.
- Koliko vremena ste proveli u Borcu , i kako bi nam opisali taj period proveden u Borcu?
Ja sam proveo u "Borcu" otprilike 10-tak godina. Ja sam bio jako sretan i ponosan da sam bio u tom klubu. To je nezaboravno vrijeme. Jos se sjecam da smo kao omladinci samo bosi mogli hodati po travi glavnog stadiona. Legendarni Alija Osmancevic Haha je pazio na teren kao svetinju. Imao sam puno odlicnih trenera u podmlatku: Osmana Spahu, Iliju Miljusa, Husniju Fazlica, Nenu Gavrilovica, Josipa Pelca. Od svih sam dosta naucio i ovom prilikom im se svima zahvaljujem za te dan.e Ja moram reci da sam prve golmanske rukavice rukavice dobio od brate Fuada kad mi je bilo 17 godina. Do tad sam branio na "Sljaci" golih ruku, koje su stalno bile zguljene i krvave. Samo da kazem da me je tadasnji trener golmana "Partizana" htio po svaku cijenu odvesti u Beograd. Ja nisam zelio napustiti svoj rodni grad. Umjesto mene su doveli Ranka Stojica iz "Iskre", koji je poslije postao reprezentativac Jugoslavije. U prvom timu smo imali jako dobre igrace i golmane (brata Fuada i Karalic Slobodana). Ja sam znao da se moram strpiti. Igrao sam sa velicinama kao Abid Kovacevic, Dzevad Kreso, Fiser, itd. To je znacilo za jednog mladica poput mene stvarno puno. Treneri su mi bili Bazic, Draskovic, Fazlic, Miljus. Poslije teske bratove povrjede 1979. godine sam bio rezerva Kari. Mi smo ispali u drugu ligu 1981. godine, dok sam ja bio u vojsci. Onda sam se ponadao da cu stati na gol, ali klub je kupovao golmane sa strane (Stojanovica, Divanefendica), a ja sam sve to trpio i presucivao. 31.10. sam dobio sansu protiv "Maribora" (1:1), poslije koje me je trener Miljus skinuo cak sa rezervne klupe. Tad sam znao da ja vise nemam buducnosti u klubu koji mi je znacio sve u zivotu. I tako sam uz bratovu pomoc otisao jako mlad u Austriju.
- Poslije Borca otisli ste u Austriju
U Austriji sam bio par godina profi, ali je to drzava u kojoj je fudbal sporedan sport. Igrao sam u svim ligama u toj zemlji, a i u njemackoj pokrajini Bajern u 4. ligi.
- Opisite nam taj dio vase karijere ?
Austriji je privatno jako lijepo zivjeti, ali fudbal nikad nije bio u prvom planu. Ja sam uvijek sanjao da se vratim u Banjaluku i da tamo probam nadoknaditi propusteno. Na zalost, dosao je i rat i ja sam poslije profi karijere, nasao posao u svojoj struci i igrao po nizim ligama.
- Koje godine ste okoncali vasu fudbalsku karijeru?
Karijeru sam zavrsio u svojo 43-oj godini (prije par mjeseci).
- Sta ste radili poslije toga?
Ja vec radim skoro 8 godina u arhitektonskim biroima i gradjevinskim firmama i to kao projektant i sef gradjevina.
- Senad Djulic, danas ?
Ozenjen sam vec 20 godina sa Zlatkom, koja je i sama bila sportistkinja (kosarkasica "Mladog krajisnika" i "Cajevca"), koja me razumije i podrzava u fudbalu. Imam dvije kcerke : Leilu (17) i Belmu (14) i sretan sam i zadovoljan covjek.
- Mozda malo i nezahvalno pitanje, ali molim Vas da mi napravite listu ,po Vama najboljih igraca Borca svih vremena.?
Ako bih birao najboljeg igraca svih vremena, onda mogu da izdvojim dvojicu velikana (ostali neka mi oproste) Husniju Fazlica i Abida Kovacevica. Oni su nenadmasni, a oni koje nisam otprije poznavao (Tomo Knez, Atko Kasumovic i mnoge druge legende), neka mi ne zamjere. U inostranstvu sam igrao sa Hansi Müllerom, koji je bio fantastican, a branio sam i protiv Maria Kempesa koji je bio virtuoz sa loptom.
- Vjerujem da ste imali priliku da vidite Lesinare na djelu....po vama, koliko je znacila ta njihova pomoc igracima i klubu...molim Vas komentar ?
"Lesinare" sam vidio i cuo cesto na djelu. Oni su postavili novu dimenziju privrzenosti klubu i gradu. I prije se za "Borac" navijalo, ali onakav fanatizam i odanost kao kod "Vulturesa" ja jos nisam dozivio. Ja sam ostao bez rijeci. Kod njih sam najvise cijenio, da i u porazu i u teskim momentima nisu stedjeli grlo i bodrili "Borac" u svakom momentu. Tako nije prije bilo. Zahvaljujuci "Lesinarima" je "Borac" i usao 1989. godine u 1. ligu. Zao mi je da sam samo neke momke iz "Vulturesa" upoznao (Nebu) iz "Borika", te da nisam imao cesci kontakt sa njima.
- Banjaluka....
Banjaluka je moj rodni grad, najljepsi na svijetu. Tu sam proveo svoje djetinjstvo, mladost. Kad sam prvi put poslije rata dosao u taj grad, mislio sam da ce mi srce puknuti i samo sam plakao. Sad dodjem cesce, malo sam se smirio i pomirio sa sudbinom, da nikad nece biti kao sto je bilo. Sretnem svoju staru raju: Kimeta, Celu, Kinu, Veska Kovacevica. divno je sa njima popricati.
- Borac danas ?
"Borac" danas prolazi kroz teska vremena. Oskudica, neimastina, finansijski problemi. Nadam se da ce fudbal u Banjaluci krenuti naprijed. Taj grad je to zasluzio.
- Sport u BIH danas ?
Sport u BiH pratim cesto preko puta stampe. Steta da dobri igraci idu jako mladi vani. Siguran sam da ce doci ljepsa vremena. Talenata ima puno. Drago mi je da su bivsi odlicni igraci postali treneri (Sliskovic, Halilhodzic, Hadzibegic), jer su oni garant za kvalitet. Takodjer pozdravljam i stvaranje jedinstvene lige, koja BiH cini onakvom kakva je uvijek bila, od svih nas, bez obzira na nacinalnost ili religiju.
- Da li podrzavate ovu nasu akciju , pravljenja stranica o Borcu i Lesinarima, za sve Banjalucane i Borcevce sirom svijeta, nebitno na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost?
Ja punim srcem podrzavam pravljenje stranica o "Borcu" i "Lesinarima". Vas sajt www.boracbl. mi se jako svidja i samo nastavite tako. Ja cu vas stalno posjecivati.
- Koja bi bila Vasa poruka Banjalucanima, Vulturesima, Lesinarima sirom svijeta.
Sve Banjalucane, bivse Borcevce, Vulturese i Lesinare sirom svijeta pozdravlja mladji Djula.
- Zahvaljujemo se Senadu Djulicu na ovom intervjuu i nadamo se da cemo ostati i dalje u kontaktu i nastaviti saradnju.
Hvala i Vama na svemu i samo se javite ako vam treba pomoc u vezi informacija o "Borcu" iz onog doba kad sam igrao u njemu.
VULTURE TEAM
July 2003 - Austria
