Kada govorimo o legendama banjaluckog Borca, ne mozemo da izostavimo jedno od najvecih golmanskih imena naeg kluba - Fuada Djulića
Zahvaljujuci Edinu Rovčaninu i Senadu Djuliću, donosimo vam intervju sa ovom legendom.
- Pozdravljam Vas i zahvaljujem se na Vasem pristanak za ovaj intervju?
Nema problema..
- Datum i mjesto rodjenja
Rodjen 31.¸07. 1950. u Banjaluci.
- Koje ste godine poceli sa Vasom karijerom i gdje?
1965. godine u Borcu.
- Koliko dugo ste igrali za Borac ?
Od 1965. do 1981. godine
- Molio bih Vas da nam ukratko opisete taj perod Vaseg igranja u Borcu?
To je bilo jako dinamicno i predivno doba. Kao mladic sam uvijek zelio da budem fudbaler. To je bio moj zivot. U podmlatku mi je bio trener pokojni Alija Osmancevic-Haha od kojeg sam najvise i naucio. U moje doba su dovođeni golmeni sa strane, pa sam dugo cekao na svoju sansu. Poslije ulaska, 1970. godine, u Prvu ligu doveden je Marijan Jantoljak, jedan rutinirani i iskusan golman, pa sam vecinu vremena provodio na klupi. Kad bi se Marijan (rijetko) povrijedio dobijao sam sanse i uvijek ih iskoristio. Ali, to je uvijek trajalo samo za vrijeme Marijanove povrede. Tek 1974. sam dobio vise sansi. Na zalost, ispali smo iz lige i ja sam otisao u vojsku. "Borac" je u medjuvremenu bio u finalu Kupa Marsala Tita (poraz od "Hajduka" 0:1) i usao u Prvu ligu. Od januara 1976. do moje povrede u septembru 1979. branio sam na svakoj prvenstvenoj utakmici. Treneri su mi bili: Brozovic, Arapovic, Marovic, Zec, Cabrinovic, Miljus, Bazic, Valok. Sve su to bili jako dobri fudbalski strucnjaci.
Najdrazi momenat u mojoj karijeri je bilo osvajanje 4. mjesta u sezoni 1976/77. Bio sam najbolje ocijenjeni golman Juge i Kranjcar mi je za jedan bod uzeo titulu najbolje ocijenjenog igraca uopste. Najtezi trenutak moje karijere je bila svakako povreda na utakmici na Kantridi. Tad su me svi otpisali, a i poslije oporavka 1981. godine me trener Valok jednostavno zaboravio. I to su momenti koji su boljeli.
U junu 1981. godine sam potpisao za austrijskog prvoligasa SSW Wacker. Tu sam proveo divne 4 godine i u 35-oj godini sam okoncao svoju karijeru. Zelio sam da zivim bez fudbala, ali su poslije par godina dosli iz "Borca", te sam bio jedno vrijeme pomocnik Vladice Popovica. Kad se poceo bliziti rat u Bosni, otisao sam u Austriju i tamo bio pomocni trener u FC Tirolu i Austriji iz Beca. Glavni treneri su bili cuveni Horst Hrubesch, Horst Koppel, Hans Krankl, predivni Branko Elzner, Kurt Jara, Joachim Low.
- Vratimo se malo na tu utakmicu sa Rijekom kada ste se povredili, mozeteli nam reci sta se ustvari desilo?
Povrijedjen sam na samom pocetku utakmice. Prilikom doskoka mi je tadasnji centarfor "Rijeke" Radovic, vjerovatno namjerno, usao sa strane u koljeno i potrgao mi krizne ligamente. Moja je povreda bila jako teska. Bio sam skoro otpisan od fudbala, dok mi nije neko rekao za cuvenu nadriljekarku Celebiju iz Bugojna, kojoj je uspjelo to sto najbolji ljekari u Jugoslaviji u toku skoro dvije godine nisu uspjeli. U Austriji su nasi "divni, ne zavidni" ljudi javili (konkurencija) klubu za moju povredu. Ni na jednom snimku, ni kod bilo kojeg strucnog ljekara nije se vidio ni trag bilo koje povrede. Samo toliko da znas, kakvi su (ne svi) ljudi kad pocnu da gube obraz.
- Poznato je da je Borac uvijek imao dobre golmane..Naravno pored Vaseg imena tu su i golmani kao sto su Jantoljak, Karalic, Popović, Jakovljevic...To su imena koja ce ostati zauvijek upisana u istoriji naseg kluba. Sto se tice ostalih igraca, mozda je malo i nezahvalno, ali bih vas molio da nam po Vama napravite jednu listu najboljih igraca Borca svih vremena.
Da bih izabrao "Borcevog" najboljeg fudbalera svih vremena, to je stvarno malo nezahvalno. Ipak, izabrao bih Husniju Fazlica, koji je bio kompletan fudbaler. Odmah iza njega bih stavio Abida Kovacevica. Sa obojicom sam igrao i njihovi kvaliteti su neosporni.
- Sta ste radili nakon okoncanja vase igracke karijere?
- 1989-1991. trener golmana u FK "Borac" Banja Luka,
- 1991-1995. pomocni trener FC "Tirol" Innsbruck 1. liga Austrije (pobjednik Kupa)
- 1995-1996 pomocni trener "Austrija" Bec 1. liga Austrije (pobjednik Kupa)
- 1996-2002 pomocni trener FC "Tirol" Innsbruck (3 puta prvak Austrije)
Posjedujem trenersku A-licencu Ja sam sad u trazenju trenerskog angazmana. Poslije propasti kluba FC Tirol iz Innsbrucka, svi smo izgubili posao, pa se nadam da necu dugo cekati na novu sansu.
- Fuad Djulic, danas?
U ovom moment zivim u Innsbrucku i cekam na ponude za trenersko mjesto. Ozenjen od 1976. sa Velinkom Bosnjak (sad Djulic) bivsom kosarkasicom "Mladog Krajisnika" i reprezentativkom Jugoslavije. Imamo 2 sina - Denisa 26 godina (zavrsio studij internacionalne ekonomije i marketinga) i Damira 20 godina- centarfor u Wattensu (3. austrijska liga).
- Vulturesi? Da li ste imali priliku da vidite Vulturese na djelu, .ako jeste, molim Vas komentar.
O "Lesinarima" mogu reci sve najbolje. Pravi navajaci. "Borceva" publika je bila jako kriticna, ako se lose igralo i izgubilo. Kod vas je navijanje bilo od srca, za svoj klub i grad.
- Borac, danas?
O "Borcu" danas mogu samo reci da je sve to vrlo lose oraganizovano, nema novca. Puno ce proci vremena da sve bude kako treba. Isto tako misljenje imam i o fudbalu u BiH.
- Banjaluka.. Recite nam kako ste vi dozivljavali taj grad?
Banjaluka je grad mog zivota, ali me dolje poslije rata nista ne vuce. Previse sam razocaran sa svim sto se desilo. Ja sam iz ljubavi prema tom gradu odbio ponude "Rijeke", "Partizana" i drugih klubova. Ne kajem se, jer sam tu proveo puno lijepih i nezaboravnih godina.
- Da li podrzavate ovu nasu akciju pravljenja web stranica o Vulturesima, Borcu i Banjaluci, za sve Banjalucane i ljubitelje Borca, nebitno na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost ?
Naravno da vam podrzavam otvaranje stranice i poslacu vam slike iz "mog" doba, sto mogu brze.
- Koja bi bila Vasa poruka, Banjalucanima, Borcevcima, Lesinarima, sirom svijeta?
Pozdrav svima !
Zahvaljujemo se gospodinu Fuadu Djulicu, na odvojenom vremenu i pristanku na ovaj intervju.
VULTURE TEAM
Austrija, Jul 2003.
