U nedavnoj anketi lista Euro Blic, u kojoj su kapiteni premijer ligaskih klubova birali najbolju ekipu jesenjeg dijela prvenstva Bosne i Hercegovine, kapiten FK Borac Goran Djukic izabran je za najboljeg odbrambenog igraca. Djukic se nakon nekoliko godina uspjesnog igranja u inostranstvu vratio u maticni klub. Želja mu je da se Borac vrati na stare staze slave. Mi smo pauzu u sampionatu iskoristili da razgovaramo sa
Goranom Djukicem
- Kad si se poceo baviti fudbalom ?
Fudbalsom sam se poceo baviti sa svojih 7-8 godina. Moje kompletno drustvo iz naselja Starcevica upisalo se u FK Borac. Prvi trener mi je bio Osman Spahić-Spaho, a poslije njega su me trenirali Pelc, Smileski, Gavrilovic. Prosao sam sve kategorije u klubu od piniorske pa sve do seniorske.
- Kad si debitovao za prvi tim ?
S 19 godina sam debitovao za prvu ekipu Borca. Bilo je to na utakmici protiv OFK Beograda na Karaburmi.
- Koliko si nosio dres Borca ?
Dres Borca sam nosio do 1993. godine. To je vrijeme Borca kakav bi trebao da bude i sada. Bio je to veoma dobar i odlično organizovan klub kakav ce, nadam se, biti i ubuduce. U tom periodu osvojili smo i jedini medjunarodni trofej u istoriji kluba. Bili smo pobjednici Mitropa kupa u italijanskoj Fodji. Za mene je bila velika cast sto sam sa svojim starijim kolegama osvojio Mitropa kup. Poslije toga kompletna ekipa se rasula. U Borcu sam ostao jos dvije sezone a za to vrijeme sam postao kapiten Borca.
- Nakon Borca presao si u Hajduk iz Kule (SiCG) ?
1993. godine otisao sam u Hajduk iz Kule koji je igrao u 1. ligi SR Jugoslavije. S Hajdukom sam dva puta igrao Inter toto kup. Biljezili smo dobre rezultate, dva puta smo bili cetvrti u prvenstvu. U Hajduku sam se zadrazo 4,5 godine. Kao igrac sam u potpunosti sazrio. Onda je uslijedio odlazak u FK Milicionar iz Beograda. Beogradska ekipa je bila takodje clan 1. lige. U to vrijeme Milicionar je po organizovanosti bio rame uz rame sa Crvenom Zvezdom i Partizanom. Osvojili smo cetvrto mjesto u prvenstvu i bio je to jako dobar period za mene.
- Nakon 3,5 godine provedene u Milicionaru slijedi prelazak u Crvenu Zvezdu. Kako je doslo do transfera ?
2001. godine presao sam u Crvenu Zvezdu. Te godine odbrambeni fudbaler Zvezde Bunjevčević otisao je u Totenhem. Crveno-beli su odlucili da ja budem njegova zamjena. Imao sam ugovor sa klubom s Marakane na dvije sezone. U prvoj godini ugovora imao sam zadovoljavajuci status u klubu. Trener je bio Slavoljub Muslin i imao sam zadovoljavajucu minutazu. Medjutim naredne sezone u klub je na mjesto trenera postavljen Zoran Filipovic. Moja status se pogorsao pa sam odlucio da potrazim novu sredinu. Izbor je pao na Austriju i FK Vergl koji je bio clan 2. austrijske lige. Tu sam proveo godinu dana kao posudjen igrac FK Crvena Zvezda.
- Nakon toga slijedi povratak u maticni klub Borac. Kako si se odlucio na taj korak ?
Poslije isteka ugovora s Crvenom zvezdom vratio sam se iz Austrije i odlucio sam da kraj karijere provedem u Borcu. Prvo cu klubu pomoci igracki a nadam se da cu nakon zavrsteka igracke karijere ostati u klubu i pokusati da na nekoj funkciji pomognem da se klub vrati na stare staze slave.
-Borac je pao na niske grane. S obzirom da si sudionik svih ovih posljednjih dogadjanja kako komentarises trenutno stanje ?
Borac je sad u veoma teskoj poziciji. Kriza koja je sad kulminirala pocela je prije 10 godina. Sve se sad sakupilo, svi propusti i problemi isplivali su sada na površinu. Borac je dosao u jednu tesku situaciju u kojoj se nije smio naci. Sljedece godine FK Borac slavi 80 godina postojanja. Nadam se da ce svi faktori koji mogu da pomognu pozitivno uticati i pokusati da konsoliduju klub i postave ga na mjesto koje mu pripada a to je sam vrh fudbala BiH.
U godini jubileja Borac mora ući sa zeljom da taj jubilej krunise sa jednim od trofeja. Moja zelja je da se to ostvari u 2005 godini.
- Trenutno je pauza u prvenstvu. Kakva je atmosfera medju igracima?
Trenutno je puaza u sampionatu pa su igraci na odmoru. Sastajemo sa nekoliko puta sedmicno kako bi se informisali o stanju u klubu. Sigurno da fudbalere najvise zanima kakava je finansijska situacija u klubu. Ipak mislim da ce se sve to srediti i da ce igraci biti zadovoljni sto se tog dijela tice.
- Kakve su ambicije FK Borac u proljetnom dijelu sampionata ?
Ambicije su opstanak u Premijer ligi BiH. Nakon svega sto se izdesavalo mislim da je to prioritet. Takodje je veoma bitno da se pocne stvarati tim za narednu sezonu. Potrebno je sacuvati neke igrace na koje ce se moci racunati u anrednom periodu.
- Pri kraju si igracke karijere. Da li planiras da ostanes u fudbalu ?
Moj zivot je kompletno vezan za fudbal. Nadam se da cu po zavrsetku igracke karijere ostati u klubu a koja ce to vrsta posla biti sada stvarno ne znam.
- Navijaci su u mnogim sistuacijama pruzali podrsku igracima Borca. Medjutim bilo je nezeljenih incidenata. Kako gledas na sve to ?
Navijaci su jedan od bitnih faktora za FK Borac. Oni su svim srcem bili uz klub a mislim da je izmedju nas i njih postojala dobra saradnja u proteklom periodu. Nadam se da ce tako biti i ubuduce. Sto se tice incidenata ja i ostali igraci osudjujemo takve postupke i mislimo da to nije nacin na koji se moze pomoci svom klubu.
- U karijeri su te trenirali brojni treneri. Koga bi izdvojio ?
Kroz moju karijeru prosli su brojni treneri: Kuže, Pelc, Smileski, Pižon, Gerum, Raicevic, Starovlah, Bekvalac, Rakojevic. Medjutim izdvojio bih i na prvo mjesto stavio Slavoljuba Muslina s kojim sam saradjivao u Crvenoj Zvezdi. To je vrhunski trener. Posebna draz je bila raditi s njim. Muslin ima svjetski model rada, treninzi su izuzetno zanimljivi i taj period u zivotu nikada necu zaboraviti. Slavoljub Muslin je ostavio najupecatljiviji utisak na mene.
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Dva su veoma draga trenutka. Prvi je osvajanje Mitropa kupa a drugi prelazak u Crvenu Zvezdu. Tada se ispunio san svakog fudbalera da zaigra u velikom klubu.
- Najtezi trenutak u karijeri ?
Promaseni penal u finalu Kupa BiH protiv Modrice.
- Da li si cuo za nasu internet stranicu i misljenje o ovoj ideji ?
Nisam cuo za stranicu niti sam je posjecivao. Drago mi je da tako nesto postoji i pozdravljam ideju.
Z.P
Banja Luka, decembar 2004.
