Nekadašnji golgeter bez mane ali i bez potrebne sportske sreće. Veliki banjalučki talenat koga su povrede i druge, objetivne, okolnosti zaustavile na putu prema "fudbalskim vrhovima". Borčeva škola, nosio dres skoro svih banjalučkih klubova. Akademski obrazovan, danas biznismen i sportski radnik. Predsjednik FK Naprijed, kluba sa Mejdana. Kroz razgovor, naravno najviše o fudbalu, predstavljamo Vam gospodina
Ermina Dedukića
Ime i prezime: Ermin Dedukić
Datum rodjenja: 05.03.1966.
Sport: fudbal
Klubovi: Borac, Jelšingrad, Krajina, Sloga Trn, Naprijed, BSK, Omladinac
Trenutna funkcija: Predsjednik FK Naprijed
- Fudbalski počeci ?
Sa 9 godina počeo sam trenirati fudbal. U to vrijeme u Banjaluci je fudbal bio glavni sport tako da je svako igralište bilo zauzeto. Svakom dječaku, pa tako i meni, san je bio da zaigram u Borcu. 1975. godine upisao sam se kolegama u mladje kategorije Borca a prvi trener mi je bio Osman Spaho.
- Daljnji fudbalski koraci ?
Sa 17 godina, nakon što sam prošao mladje kategorije Borca, prešao sam u Jelšingrad. Stariji ljubitelji fudbala znaju da je Jelšingrad tada igrao kvalifikacije za jedinstvenu Republičku ligu Bosne i Hercegovine. Bila je to odlična ekipa koju su između ostalih činili: Eso Beharić, Slobo Džaković, Vid Lolić, Pelče Knežević i drugi. Proveo sam 3 sjajne sezone u Jelšingradu u kojoj sam Toma Džombić i ja igrali kao juniori. U jednoj polusezoni zabio sam 15 golova, ali to nije bilo tako teško s obzirom da smo imali odličan vezni red.
- Potom slijedi povratak u Borac u kojem si se kratko zadrzao. Zašto ?
Kada sam se vratio u Borac Josip Kuže je postavljen za trenera. Potpisao sam ugovor za Borac, bio 6 mjeseci u klubu ali sam se onda, na moju nesreću, povrijedio. Na pripremama sam povrijedio tetivu i tako nisam uspio na najbolji način da iskoristim odličan odnos sa Kužeom. Bio je to prvoklasan trener koji je svoje znanje sada potvrdio radom u Dinamu. Povreda me je od terena odvojila 10 mjeseci a prije svega zahvaljujući pokojnom doktoru Žižiću-Žiži nisam išao na operaciju već sam se oporavio terapijama. U periodu rehabilitacije imao sam dosta vremena da razmislim sta dalje. U dilemi sam bio da li da se fudbalom bavim profesionalno ili ne. Nakon dugog razmišljanja odlučio sam da upišem fakultet i da se fudbalom bavim poluprofesionalno.
- Fudbalski put te potom odveo u Krajinu i trnsku Slogu. Da li si zadovoljan tim periodom ?
Nakon povrede šest mjeseci sam igrao za Krajinu da bi 1989. godine otišao u Slogu iz Trna koju je tada preuzeo Slavko Roguljić. Za dvije godine prošli smo dva ranga takmičenja. Osim mene u ekipi su još bili Rade Komljenović, branio je Ferenček, zatim je još nastupao Rosić i td. Bio je to dobar period u kojem je moj prosjek bio gol po utakmici.
- Sada si predsjednik Naprijeda. Medjutim, s ovim klubom počeo si se družiti prije petnaestak godina ?
Nakon Trna, moja nova stanica je bila Naprijed gdje sam igrao šest mjeseci. Naprijed je nastupao u Republičkoj ligi Bosne i Hercegovine. U toj polusezoni bili smo hit lige i, čini mi se, da smo jesenji dio prvenstva završili na drugom ili trećem mjestu. U polusezoni sam postigao 9 golova a Naprijed su još činili Balaban, Rakić, Račić, Filipović, Kenka Ališić, a trener je tada bio Fišer Ibrahimbegović.
- Zašto si ostao samo šest mjeseci ?
Nakon te polusezone dobio sam poziv od BSK-a kojeg je tada trenirao Dragan Vukša. S obzirom da je BSK kotirao kao drugi tim u gradu odlučio sam da predjem na Čaire. Imao sam ispisnicu iz Naprijeda tako da se nijednog trenutka nisam libio da odem u BSK. Bio je to jedan od najljepših perioda u mojoj karijeri.
- Ko je sve nastupao tada za BSK ?
Kapiten je bio Kina Marković, zatim su još igrali Jozo Topalović, Đukić, Vlado Jagodić, Robert Zrilić i drugi. Jedne godine sam bio u paru špiceva sa Zrilićem a druge sa Jagodićem. Zanimljivo je da smo te druge godine Vlado Jagodić i ja, sa po 21 golom, podijeli drugo mjesto na listi strijelaca Republičke lige Bosne i Hercegovine. Ispred nas je bio Nedo Zdjelar iz Slobode sa 23 gola. Iz ovog perioda pamtim jedan detalj odnosno jednu utakmicu. Bio je to gradski derbi sa Borcem kada je BSK na Gradskom stadionu pred oko 7 hiljada gledalaca pobijedio 1-0 a strijelac je bio Salamić. Ukupno sam proveo dvije i po sezone u BSK-u.
- Tada je uslijedio rat. S obzirom da si cijeli rat proveo u Banjaluci kako si se snalazio ?
Tih godina buknuo je rat i morao sam zbog nekih pojedinaca napustiti BSK. Jednostavno, bili su to nesportski razlozi koji su nekim „sitnim“ ljudima bili dovoljni da me eliminišu iz kluba. Na svu sreću Naprijed me je prihvatio objeručke i klubu i rukovodstvu Naprijeda zahvalan sam dok sam živ. Sve što sada radim za Naprijed je neka vrsta vraćanja duga klubu koji mi je u životu dao mnogo. U tom periodu igrali smo polufinale Kupa Republike Srpske kada smo nepravedno eliminisani od Jedinstva iz Brčkog. Bila je to bukvalno kradja na revanš susretu u Brčkom. Kasnije smo igrali još i četvrtfinale Kupa RS a izbacila nas je Sloga koja je bila profesionalna ekipa u odnosu na nas koji smo se sedam dana pred utakmicu skupljali. U toj ekipi Naprijeda igrali su sadašnji direktor Čedo Ševarika, sadašnji trener Miki Balaban, Rakić, Vasilić, Mićo Gračanin, Omerkadić...
- 1996. godine ponovo si obukao dres Sloge iz Trna ?
Slavko Roguljić, predsjednik Sloge iz Trna, zvao me je tada da dodjem u ekipu. Igrao sam 18 mjeseci za kojih smo izborili plasman u 1. ligu Republike Srpske i igrali finale Kupa Republike Srpske. Poslije te epizode, na nagovor tadasnjeg trenera BSK-a Gorana Draže Radujkovića, vratio sam se na Čaire u namjeri da pomognem mladoj ekipi BSK-a da izbori opstanak u 1. ligi RS. Iz tog perioda pamtim prljavu utakmicu s Borcem koja je završena 0-0 ali je bilo dosta bure na terenu.
- Karijeru si ipak završio u Naprijedu. Kada je to bilo ?
1999. godine vratio sam se na Mejdan, u ekipu Naprijeda. Jedno kratko vrijeme nastupao sam kao igrač da bi onda ušao u Upravni odbor kluba. Prije godinu dana izabran sam za predsjednika kluba i tu funkciju obavljam i sada.
- Da li je lakše igrati ili biti prvi čovjek kluba ?
Lakše je biti fudbaler. Iako ranije nisam vjerovao u to, mnogo je teže biti predsjednik kluba jer sve ne zavisi od tebe. Na ovoj funkciji ne bih ovoliko izdržao da nije agilnog direktora Ševarike koji gotovo sve daje za klub.
- Klub ove godine slavi 55 godina postojanja. Kako će biti organizovana proslava ?
Planirali smo da proslava 55 godina postojanja Naprijeda traje cijelu 2006. godinu. Sada izrađujemo kalendar koji ćemo uskoro promovisati. Zatim su u planu još neke akcije a imamo obećanje od direktora FK Partizan da ćemo odigrati protiv beogradskog kluba prijateljski susret. Mi smo planirali da na Gradskom stadionu jedno poluvrijeme protiv Partizana odigra Naprijed a drugo Borac, naravno ukoliko to čelnici Borca prihvate. Ukoliko Borčevci ovaj prijedlog ne prihvate, onda ćemo mi cijelu utakmicu odigrati protiv Beograđana. Vrhunac proslave bi trebala biti crvena noć koja će biti održana u septembru kada ćemo pozvati sve sportske prijatelje. Biće to druženje u kojem ćemo se prisjetiti najljepših trenutaka u istoriji Naprijeda.
- Ove godine Naprijed se takmiči u Drugoj ligi Republike Srpske. Kakve su ambicije u nastavku sezone ?
Do kraja polusezone plan je da budemo u vrhu tabele, medju 3-4 ekipe. Na ljeto planiramo da napravimo ekipu koja bi se borila za plasman u Prvu ligu Republike Srpske. S obzirom da od grada ne dobijamo ništa, nikakvu novčanu pomoć, veoma je teško raditi u takvim uslovima. Ono što je bizarno je da regulacionim planom predviđena izgradnja zgrade na sadašnjem prostoru svlačionica našeg kluba. Medjutim vjerujemo da će grad imati sluha i da se to neće desiti.
- Najbolji trener ?
U ratu me je jedno vrijeme trenirao Bobi Spasojević. Kao trener ostavio je na mene najjači utisak.
- Najbolji banjalučki fudbaler svih vremena ?
Slušao sam priče o Tomi Knezu i prema tim pričama on je najbolji. Od ovih fudbalera što sam gledao mislim da je najbolji Abid Kovačević. Moram istaći da je Naprijed dao dosta igrača koji su kasnije s uspjehom nosili dres Borca: Špica, Fišer... Takodje moram da dodam da trenutno imamo izuzetno kvalitetnu i organizovanu omladinsku skolu u kojoj rade izuzetno mladi treneri koji su završili DIF.
- Najsretniji i najteži trenutak u karijeri ?
Najsretniji i najnesretniji trenutak u karijeri vežu se za jedan događaj. Najnesretniji trenutak je odlazak iz BSK-a. Medjutim taj odlazak je proizveo i najsretniji trenutak a to je dolazak u Naprijed. Kako su me prihvatili u Naprijedu, a to se posebno odnosi na Dobrivoja Sabljića, neću nikad zaboraviti. U po mene veoma teškoj psihološkoj situaciji izašli su mi u susret, prihvatili me kao čovjeka i zadužili me za cijeli život. S obzirom da sam bio „partizanski“ odgojen za mene je nepojmljivo bilo da neko iskljucivo zbog nacionalnosti moze nekog da mrzi. Zato mi je teško pao odlazak iz BSK-a jer su neki ljudi očigledno pokazali svoje pravo lice.
- Da li si čuo za naš sajt ? Mišljenje o njemu i akciji za pomoć Naprijedu ?
Čuo sam za njega. Super ideja jer mogu da vidim gdje se neki ljudi nalaze i zive za koje dugo nisam čuo. Naravno uvijek će biti protivnika i oponenata ali tih ljudi s vremenom će biti sve manje. Takodje hvala na akciji za pomoć Naprijedu.
- Poruka Banjalučanima ?
Pokušajte da zaboravite na rat i ono šta je sve donio. U ratu su isplivali ljudi bez morala i kodeksa ponašanja. Mislim da su ti ljudi došli do izražaja na svim stranama. To nije bilo samo u Banjaluci već i u ostalim gradovima BiH, Sarajevu, Mostaru, Tuzli i td.
Pokušajte da ne gledate na to i da se ne vraćate na ta dešavanja. Ja bi volio da se svi vrate tamo gdje su prije živjeli ali je to nemoguće. Sreća je da se većina ljudi u dijaspori ekonomski snašla pa je barem tako mogla da nadoknadi neprijatnosti koje je doživjela. Ono što moram da istaknem da se nikad nisam pokajao što sam ostao u Banjaluci jer sam upoznao sjajnih ljudi koji su mi pomogli u tim teškim vremenima. Fudbalu sam dao mnogo ali mi je fudbal, posebno u ratnim godinama, neprocjenjivo vratio. Zbog toga želim samo da Vam proučim da i dalje budete Banjalučani, da pozivate sve ljude na razumijevanje i toleranciju. Valjda je tako jedino moguće živjeti. Iz tog razloga pozdravljam i integracije u sportu Bosne i Hercegovine jer je to neminovno.
PZ
Banja Luka, januar 2006.
Vultere Team
