Ime i prezime: Rade Crnomarković – Runjo
Datum i mjesto rodjenja: 05.12.1947., Valjevo
Sport: fudbal
Klubovi: Borac, BSK
- Kada ste počeli da se bavite fudbalom ?
Sa deset godina, 1957. godine iz Valjeva smo se preselili u Banjaluku. Fudbal sam počeo trenirati 1962. godine u pionirima Borca. Prvi trener mi je bio Mitrović iz Beograda koji je istovremeno vodio i prvi tim i pionire Borca. Iz pionirske selekcije prešao sam u juniore gdje sam osvojio drugo mjesto u Bosni i Hercegovini. Poraženi smo u finalu od sarajevskog Željezničara rezultatom 7-4. Za Želju su tada igrali: Katalinić, Mujkić i drugi a trener je bio Milan Ribar. Borčevu generaciju juniora osim mene predvodili su: Duraković, Kapidžić, Džindić, Jagodić... U toj finalnoj utakmici postigao sam dva gola.
- Kada ste prešli u BSK ?
Do 1966. godine sam bio u Borcu a onda sam kao višak prekomandovan u naš lokalni klub BSK. Imao sam tu sreću da budem dio generacije BSK-a koja je 1968. godine postala prvak banjalučke zone i zahvaljujući reorganizaciji takmičenja, koju je sproveo Fudbalski savez Jugoslavije (formirane četiri grupe druge lige), automatski postao drugoligaš. Te godine u Drugoj ligi takmičio se i Borac. Medjutim, Borac je podsredstvom političkih subjekata uzeo od BSK-a pet fudbalera iz šampionskog tima tako da smo u neravnopravnom položaju sa Borcem ušli u to takmičenje. Kakav je odnos grada bio dovoljno govori i podatak da je BSK-u dotirano 30 miliona tadašnjih dinara a Borcu 300 miliona. Ponajviše zbog loše finansijske situacije u Drugoj ligi smo nastupili samo dvije godine. Eliminisani smo u baraž utakmici protiv Lokomotive iz Zagreba. Taj susret je odigran na Maksimiru kao predigra utakmici Dinama i Partizana a prisutno je bilo 35 hiljada gledalaca. Na tom meču upisao sam se u listu strijelaca a o mom golu iz slobodnog udarca i danas se priča. Vratili smo se potom u Zonsku ligu u kojoj smo igrali sve do nove reorganizacije takmičenja.
- Koje godine ste završili igračku karijeru ?
1976. godine prestao sam da igram fudbal. U karijeri sam odigrao preko 400 zvaničnih utakmica za BSK. U klubu trenutno nisam što ne znači da neću ni biti.
- BSK je tih godina, dakle obezbjedio, istorijski plasman u Drugu ligu. Bilo bi dobro da se podsjetimo i sastava?
Iz te moje generacije BSK-ovih igrača perjanice su bili: Bašić, Smailagić, Koljenović, Radulj, Jusufović, golman Pavičić i ostali. Treneri su nam bili sada već pokojni: Dervišić Mehmed Duda i Osman Spaho.
- Da li je tih godina vladalo rivalstvo izmedju BSK-a i Borca ?
Nije bilo prevelikog rivalstva izmedju BSK-a i Borca iz jednog jedinog razloga jer je Borac bio daleko jači. Mnogo veće i izraženije rivalstvo bilo je na relacijama BSK – Naprijed – Željezničar. Bez obzira na to rivalstvo mislim da je BSK bio vodeći klub iza Borca. Interesantno je da je BSK bio najposjećeniji tim na gostovanjima u tadašnjoj Bosanskoj Krajini. To dovoljno govori kako smo lijepo igrali. Inače, u to doba, BSK je bio regrutacioni centar za Borac.
- Dobili ste i nadimak "Romantičari s Čaira" ?
Taj nadimak smo dobili jer smo igrali lepršav fudbal. U našoj ekipi su bili, sve sami, fudbalski majstori. Igrali smo atraktivan fudbal a kada smo osvojili prvo mjesto u Zonskoj ligi, koja je bila jača nego sadašnja Prva liga, imali smo samo jedan poraz a postigli smo više od 100 golova u sezoni.
- Vjerovatno je i atmosfera u klubu bila na najvišem nivou ?
Krasilo nas je drugarstvo i sloga. Svi smo znali igrati lopte pa su igrači BSK-a bili poznati i kao odlični igrači malog fudbala. Učestvovali smo na raznim turnirima počevši od turnira u malom fudbalu na stadionu Sportskih igara koji je organizovao RK Borac.
- Kada govorite o tom turniru primjetna je promjena raspoloženja ?
Kako i ne bi. Toga kada se sjetim naježim se. Do 1966. godine na stadionu Sportskih igara učestovalo je 20 ekipa u malom fudbalu. Tih 20 ekipa je bilo sastavljeno iz 20 raja iz grada. Protagonisti su bili ekipe: Martićevci (ulica Fra Grge Martića), Pelagija, Udri pa bježi, Karioke, Abacija, Matematičari... Tu su bili svi fudbaleri iz Banjaluke i svi tadašnji pravi Banjalučani dolazili su da gledaju utakmice na legendarnom stadionu Sportskih igara.
- Kako komentarišete rušenje stadiona Sportskih igara i gradjenje na njegovom mjestu poslovno – stambene zgrade ?
To je sramota za grad. Taj stadion je bio hram sporta u Banjaluci i trebalo ga je sačuvati po svaku cijenu.
- Igrali ste dugo. Poredjenje tadašnjih banjalučkih fudbalera i današnjih ?
Mi smo bili mnogo talentovaniji fudbaleri od ovih današnjih i mnogo smo više voljeli fudbal kao igru. Po cijeli dan smo igrali fudbal. Ujutro su bile redovne utakmice, raja protiv raje, a popodne zvanične utakmice. Tadašnji igrači, bez obzira što je fudbal napredovao, mislim da bi mogli nesmetano da i danas igraju, jer su znali gotovo sve o ovom sportu. Da su onda bile ove današnje plastificirane lopte, koje ne gube težinu, i kopačke koje su savršeno napravljene, gdje bi nam bio kraj. Bilo bi lako davati golove i sa 40 metara.
- Možete li izdvojiti nekog od trenera iz karijere ?
Pa, u juniorskoj kategoriji Borca trener nam je bio legendarni Osmančević Alija Haha. Medjutim, mnogo smo naučili i od tadašnjih trenera prve ekipe Kreše Arapovića i Mehe Brozovića. Oni su, uz naše trenere, voljeli veoma često raditi s nama mladima i prenositi nam svoje znanje.
- Najsrećniji trenutak u karijeri ?
Moj najsrećniji trenutak u karijeri je ujedno i najtužniji sportski trenutak. To je bila utakmica protiv Jedinstva iz Brčkog kada smo kod kuće u revanšu kvalifikacija za ulazak u Drugu ligu pobijedili 3-1. Pošto smo u prvom susretu u Brčkom poraženi sa 2-0 pristupilo se izvodjenju jedanasteraca. Mi smo poraženi 5-3 a ja sam promašio jedan penal. Na toj utakmici na Gradskom stadionu prisutno je bilo 6 hiljada navijača i Borca i BSK-a koji su podržavali fudbal koji je tada BSK igrao fantastično. Zbog poraza od Jedinstva to mi je najteži trenutak. Medjutim, kako je kasnije došlo do reorganizacije takmičenja, mi smo ipak ušli u Drugu ligu tako da mi je to najsrećniji trenutak u karijeri.
- Najbolji tim BSK-a svih vremena ?
Pavičić Zlatan, Kušmić Hikmet, Hromatko Branko, Jusufović Salih, Odić Miro, Pašić Sead, Blagajčević Teufik, Smailagić Izudin, Bašić Eso, Koljenović Mujo i Crnomarković Rade
- Najbolji tim Borca svih vremena ?
Jantoljak Marijan, Krivokuća Branko, Gavrilović Nenad, Spasojević Momčilo, Kasumović Atko, Alagić Smail, Smileski Zoran, Jusić Emir, Bećirbašić Pašo, Fazlić Hune, Kovačević Abid.
Moram da kažem da bi još mnogi igrači iz BSK-a bili u Borcu da ih nije bilo sramota da stalno uzimaju naše fudbalere. Tu prije svega mislim na Hromatka, golmana Pavičića, Pašića. Napomenuću da je Borac u svoje redove uzimao mnoge igrače poput Kušmića, Jusufovića i druge. Ovom prilikom rekao bih i da je najbolji trener Borca Krešo Arapović. Bio je to fantastičan, strašan tim koji je bio medju najgledanijim u Prvoj ligi.
- Najbolji banjalučki fudbaler svih vremena ?
Abid Kovačević jer je bio velemajstor.
Igrač koji je najviše dao za Borac, ali je za nijansu bio slabiji od Kovačevića, je Hune Fazlić.
- Trenutno stanje u banjalučkom fudbalu ?
Banjalučki fudbal, trenutno, je očajan. Mnogo ljudi je umiješano u sport koji isključivo traže materijalnu korist a toga sada nema. U prvom redu u Borcu je izvršena slaba selekcija igrača. Tim u prva tri kola Premijer lige je dokazao da je totalno fizički nespreman. Gledao sam ovu posljednju utakmicu sa Širokim. Do 50. minute Borac je i nešto igrao a potom ga nigdje nije bilo. Igrači Borca su pokazali da ne mogu da trče a to je osnov fudbala. Kada bi Borac imao dobre rezultate u kontinuitetu bio bi najgledaniji tim u bivšoj Jugoslaviji, od Skoplja do Ljubljane. Odlučujuće stvari oko dovodjenja igrača trenutno rade nestručni ljudi. Mislim da samo malo rada stručnog kadra nedostaje pa da Borac bude respektabilan klub. U ovoj čitavoj zabludi oko Borca treba gurati BSK koji ima fantastične i talentovane igrače, stručniji kadar od Borčevog i agilnog predsjednika. Treba im pomoći, koliko se može, prije svega da imaju svoj stadion i da ne budu stalne ptice selice.
- Da li ste posjetili naš sajt ?
Nisam ali mislim da Vam je ideja odlična. Ovaj sajt je posebno dobar raji koja trenutno nije u Banjaluci. To im dodje kao podsjetnik na stara dobra vremena.
- Poruka Banjalučanima ?
Volite sport više nego što ga sad volite. U sportu je izlaz Banjaluke u svijet. Takodje bih želio da pozdravim sportsku raju iz Banjaluke koja se bavila bilo kakvim sportom koji je vezan za naš grad.
P.Z.
Vulture Team
Banja Luka, august 2006. godine
