Ime i prezime: Mihajlo Bošnjak
Datum i mjesto rodjenja: 16.02.1955., Karlovac
Sport: fudbal
Igračka karijera: Karlovac, Zagreb, Petrova Gora
Trenerska karijera: Petrova Gora, Obilić, Inđija, Srem, Glasinac, Rudar Prijedor, Borac
- Fudbalski počeci ?
Počeo sam fudbal trenirati sa 11 godina u poznatoj školi 'Slaviša Koščević' koju je vodio pokojni Branko Čavlović Čavlek. On je bio animator mnogih fudbalskih talenata u to vrijeme. Tu školu, u kojoj sam i ja započeo prve ozbiljnije fudbalske korake, od poznatijih igrača izmedju ostalih prošli su i braća Janjanin i braća Cvetković. U tadašnje vrijeme bile su samo dvije selekcije: pionirska i omladinska da bi se potom prelazilo u prvi tim. Zbog toga sam sa 14 godina igrao sa fudbalerima koji su imali i po 18 godina. Do svoje osamnaeste godine prošao sam sve mladje selekcije i regije i Hrvatske. Često sam bio gost i zagrebačkog Dinama jer su u Dinamu bili zainteresovani za mene, i smatrali su me talentom.
- Kada ste potpisali prvi ugovor ?
U svojoj 18. godini, 1973. godine, potpisao sam prvi ugovor za NK Karlovac koji se takmičio u Drugoj ligi grupa Zapad. 1977. godine otišao sam na odsluženje vojnog roka da bi se, nakon dvije godine, vratio u Karlovac gdje se nisam dugo zadržao.
- Koji je sljedeći vaš klub ?
1979. godine prešao sam u NK Zagreb koji je bio član Druge lige grupa Zapad. Proveo sam 7 godina u Zagrebu i igrao jedno vrijeme i Prvu ligu ondašnje Jugoslavije. To je najljepši period mog života i fudbalske karijere. Živio sam u velikom gradu i ispunio želju da igram protiv velikih fudbalera poput Petkovića i Bajevića.
- Rekli ste da ste kao mladić bili 'na oku' Dinama. Zašto niste završili na Maksimiru ?
Da sam bio malo strpljiviji sigurno bih završio u Dinamu. Oni su me konstantno pratili ali sa 22 godine nisam želio da stagniram. Želio sam da igram i nisam htio čekati poziv iz Dinama. U to vrijeme sam bio reprezentativac Hrvatske za koju su još igrali Zajec, braća Vujović... Moram dodati da sam imao veću podršku pokojnog oca da bi mi karijera sigurno išla u drugom smjeru. U fudbalskim krugovima slovio sam kao talenat. Medjutim, moj pokojni potac vidio je u meni inžinjera mašinstva tako da kad god je reprezentacija Hrvatske nastupala i morala da putuje na par dana ja nisam išao. Samo sam išao na jednodnevna putovanja, gdje se nije noćilo.
- Kada ste završili igračku karijeru ?
1985. godine zadesila me povreda meniskusa. Došlo je do komplikacije prilikom operacije i uslijedila je jednogodišnja pauza. To je, recimo, za sadašnje vrijeme nezamislivo i smiješno. Poslije te pauze završio sam igračku karijeru. Napomenuću da sam sa 26 godina imao priliku da odem u Njemačku. Medjutim, meni je tada bilo nepojmljivo da odem preko menadžera i da se dokažem nekome. Tada sam mislio da je moje samo da igram na terenu a da oni koji su zainteresovani za moje usluge treba da dodju da pogledaju mene i da se lično u moje kvalitete uvjere. Tako sam u 31. godini završio igračku karijeru.
- Gdje ste počeli trenersku karijeru ?
Mnogo sam volio fudbal. Otišao sam u mali klub, blizu Karlovca, u Petrovu Goru iz Vojnića gdje sam polako završavao igračku karijeru i počinjao trenersku. Ta ekipa je bila član 'Zagrebačke zone' i tu sam se opredjelio za trenerski poziv. Jedno vrijeme sam istovremeno bio igrač i trener. Onda je uslijedio rat i četvergodišnja pauza da bi 1995. godine prešao u Beograd.
- U Beogradu ste trenirali Obilić. Kako je došlo do saradnje ?
Moram da kažem da prije odlaska za Beograd u ratnim dešavanjima su održavana neka takmičenja ali je to bila improvizacija i stagniranje. Kada sam 1995. godine došao u Beograd upisao sam Višu trenersku školu. Imao sam sreće da sam već sljedeće 1996. godine, igrom slučaja, dobio posao u FK Obilić. To je bio klub koji je bio u ekspanziji, koji je postao hit. Osvojili smo titulu tadašnje SR Jugoslavije. Takodje, sam imao veliko zadovoljstvo ali i sreću što sam radio s trenerima poput Miloljuba Ostojića, Boška Prodanovića, Dragana Okuke, Dragoslava Šekularca. Upravo sam 1999. godine na mjestu šefa stručnog štaba Obilića zamijenio Šekularca, kojem sam bio pomoćnik. Te godine osvojili smo i titulu jesenjeg šampiona što je za mene bio ogroman uspjeh.
- Šta ste potom radili ?
Poslije Obilića pauzirao sam jednu godinu a onda su uslijedile dvije kratke epizode u Inđiji i Sremu. Ekipu Srema sam uveo u 2.ligu SR Jugoslavije što je tada bilo nezamislivo za to mjesto koje je imalo samo 8 hiljada stanovnika. Fudbalski put me dalje vodi u Glasinac na Sokocu koji je bio član Premijer lige BiH da bih potom 2 godine trenirao Rudar Prijedor. Boravkom u Prijedoru sam izuzetno zadovoljan iz razloga što sam afirmisao 6-7 mladih igrača koji su danas okosnica prijedorskog kluba.
- Sada ste u Borcu. Kako je došlo do tog transfera ?
Moram da istaknem da nisam lobirao da dodjem u Borac. Vjerovatno rad u Rudaru iz Prijedora i dobar odnos s mladima su bili preporuka za vodeće ljude Borca da me angažuju. Borac doživljavam kao veliki izazov jer je to klub sa rejtingom, bogatom istorijom.
- Polusezona je već pri kraju. Da li ste zadovoljni trenutnim rezultatima ?
Lično nisam zadovoljan jer mislim da FK Borac mora da ima više i ambicije i ciljeve. Metaforički rečeno Borac sam doživio kao zgradu koja je uzdrmana od temelja i koja je počela da se ruši. Uvijek pokušavam biti objektivan tako da je veoma teško za šest mjeseci vratiti sve u normalnu situaciju. Pomaci su uradjeni na bolje ali je naravno sve to daleko od onog što svi Banjalučani žele. Ono što je neophodno je da se popravi infrastruktura i da se poboljšaju uslovi za rad Omladinske škole. Ovo govorim jer Borac smatram kao bogat izvor nafte koji mi ne koristimo. S dobrim uslovima i kvalitetnim radom s mladima u bliskoj budućnosti nam se može vratiti višestruko.
- Koliko je 'kikseva' bilo u polusezoni ?
Bodovno i dan danas osjećam poraz od Modriče. Apsurd ove naše lige je da sa tom pobjedom i ta tri boda mi bismo bili treći na tabeli. To dovoljno govori sve o Premijer ligi BiH. Živimo u nesrećnom društvu i državi a fudbal je podsistem toga tako da je nemoguće da se stanje u društvu ne reflektuje i na sport uopšte.
- Spomenuli ste da je Premijer liga BiH apsurdna po mnogo čemu. Javna tajna je da mnogi klubovi igraju "3 za 3". Da li je Borac dio toga ?
Argumentovano tvrdim da Borac ne igra "3 za 3". O tome se priča u javnosti ali ja, bez dokaza, ne mogu ni za koga reći da to i radi.
- Šta je potrebno uraditi da konačno ova liga dobije smisao ?
Neophodno je da svi ljudi koji vode fudbal, uključujući i nas trenere, pogledaju jedni drugima oči u oči i počnu da rade na organizaciji takmičenja koje će biti kvalitetnije i neizvjesnije. Bez toga nema ni publike, ni igrača. Recimo, ja se nikada ne žalim na odluke sudija jer su arbitri proizvod današnjeg društva. Isto tako radjaju se treneri, igrači, svi...
- Ovih dana fudbalska BiH bruji o pismu reprezentativaca koji žele smjenu rukovodstva FS/NS BiH. Kakav je Vaš stav na kompletnu situaciju ?
Moram prvo da kažem koju riječ o Sliškoviću. Njegovim dolaskom BiH je postala perspektivna i respektabilna reprezentacija koja je počela da djeluje kao tim. Vidjelo se da su se igrači počeli radovati i da je evidentno bilo zajedništvo. Medjutim, kao što sam već ranije naveo, kompletno stanje u državi i društvu odrazilo se i na fudbal i na reprezentaciju. To je očigledno i te nesuglasice na državnom nivou se samo prenose na fudbalske terene.
- Je li ovaj potez reprezentativaca, po Vama, opravdan ?
Ja to gledam dvojako. Igrači uvijek traže alibi za sebe. Reprezentativci su u ovim kvalifikacijama zaista kiksali protiv Madjarske, Moldavije i Grčke. Kod velikog broja igrača, iz dugogodišnjeg iskustva, mogu reći da vlada velika sujeta i ego što predstavlja dodatni problem uz loše igre. Opet, da li je njihova odluka u vezi sa nedavnim dogovorom u UEFA i FIFA ili je produkt želje da se krene naprijed stvarno ne znam i ne želim da nagadjam.
- Šta Vi kao trener prvog tima Borca radite da biste popravili koliko-toliko stanje u klubu ?
Meni mnogi kažu da sam atipičan za ove prostore. Razlog je što imam civilizovan pristup igračima i veoma visoku granicu tolerancije. Igračima se prvenstveno obraćam kao prema ličnostima a onda kao prema fudbalerima. Mnoge klupske uprave u našoj ligi angažuju trenere „galamdžije“ da bi prikrile svoj nerad. Nastojim svakom igraču da priuštim minimum emocionalnog opuštanja za trening. Htjeli mi to ili ne htjeli fudbaler ipak igra a ako on nije zadovoljan i opušten nema ni rezultata. Pokušavam da to uvedem kod Borčevih fudbalera i vidjećemo kako će sve to ispasti jer su do sada navikli da se na njih galami i kad nema potrebe i da su pod stalnom presijom što je nezdravo za igrače.
- Kakav je odnos medju igračima ? Imate li primjedbi ?
Za sada, što se tiče svlačionice i treninga, nema problema.
- Ali sjećamo se one situacije oko kapitenske trake kada ste i podnijeli ostavku ?
Da, tada sam povukao jedan potez koji se ne može nazvati oduzimanjem kapitenske trake već jednom vrstom suspenzije i emocionalnog šoka. Želio sam da se igrači malo trgnu i da se pogledaju medju sobom. Postojala su 2-3 verbalna duela i bojao sam se da će oni preći u veći sukob. Mislio sam da će oni to medjusobno i ljudski riješiti. Kako dogovor nije bio ni na vidiku, a sve je krenulo u krivom pravcu, osjećao sam se sukrivcem i zato sam dao ostavku. Povukao sam tada potez koji inače nikada ne radim. Do sada, u svojoj trenerskoj karijeri, nikada nisam dao ostavku i uvijek sam čekao kraj sezone. Nakon što je sve prošlo, kako je prošlo, situacija u svlačionici je mnogo bolja i nema više ni verbalnih duela. Moram još napomenuti da je teško za kratko vrijeme promijeniti mnoge nepravilnosti i ustabiliti se. Mislim da sam donio nešto novo šta se radi u Evropi. Tu prije svega mislim na sistem igre. Borac do sada nije igrao zonsku odbranu a moderan fudbal traži igru u oba pravca. To je moj cilj da fudbaleri Borca konačno to i nauče.
- Da li ćete tada biti i u potpunosti zadovoljni ?
Biću zadovoljan kad ekipa mogla da u jakom tempu 90 minuta igra. Utakmicom protiv Jedinstva i golovima u posljednjih pola sata pokazali smo da smo na dobrom putu.
- Evidentno je i sa tribina da su Borcu potrebna pojačanja za kvalitetnije rezultate. Hoće li ih biti na zimu ?
U svakoj liniji tima potreban je po kvalitetan igrač, dakle ukupno 3, koja bi oplemenila igru Borca. Radi se na tome i Uprava je saglasna sa mojim prijedlogom da se već na zimu angažuju neki fudbaleri. Pitanje je samo koliko su naše finansijske mogućnosti ali se nadam da ćemo imati sreće sa pojačanjima npr. kao sa Karanovićem.
- Kup BiH je jedina šansa za izlazak na evropsku scenu. Može li to Borac uraditi ?
Kada je krenulo takmičenje u Kupu BiH imali smo neodredjene ciljeve. Medjutim, pobjedom protiv Zrinjskog porasle su i ambicije. Sada smo za protivnika dobili Čelik i objektivno smatramo da možemo eliminisati Zeničane i plasirati se u polufinale. Na neki način, ova priča se veže za malopredjašnje pitanje. Ako udjemo u polufinale Kupa neophodno je da se pojačamo i pokušamo da osvojimo Kup BiH.
- Navijača je sve manje. Kako ćete ih vratiti ?
Prezadovoljan sam navijačima Borca iako smo ovog trenutka opravdano izgubili njihovo povjerenje. One priče koje sam čuo o njima, da su istinski ljubitelji fudbala i da cijene kvalitet i dobre igre, su se obistinile. Npr. poslije poraza u prvom kolu od Modriče kada smo dali maksimum oni su to prepoznali i u sljedećoj utakmici došli u još većem broju. Sada su shvatili da nismo pravi i to nam svojim nedolaskom pokušavaju naznačiti. Upravo završnicom polusezone i kup utakmicom protiv Čelika možemo vratiti njihovo povjerenje i napraviti najbolju uvertiru pred proljećnu polusezonu.
- Još uvijek je neostvaren san – bod sa gostovanja. Hoćemo li to dočekati ove sezone ?
Nadu niko ne može da mi otme. Optimista sam ali ne mogu Vam reći kada ćemo i gdje konačno osvojiti bodove na strani. U ovoj polusezoni nekoliko puta smo bili veoma blizu barem remija ali nam se još uvijek nije posrećilo. U gostima ne igramo klasičan bunker, kao većina ekipa, jer želim da moji igrači nauče konačno da igraju i da počnu da vjeruju da svojim kvalitetom mogu doći do bodova na svakom terenu a ne samo u Banjaluci. Uostalom i kao aktivan fudbaler sam volio da se nadigravam.
- Koliko se u Borcu poklanja pažnje mladim igračima ?
Ovog trenutka dva igrača su potpisala ugovor. To su: Ognjen Vranješ i Duško Sakan. Oni su perspektiva Borca. Inače, naši treneri mladjih kategorija svake nedjelje imaju priliku da gledaju talentovane igrače iz ove regije. Subotom posmatraju utakmice prve lige RS tako da imamo uvid u kvalitet mladih fudbalera iz bliže okoline.
- Jesu li riješena sporna dugovanja prema bivšim igračima ?
Stvarno ne znam da li su riješena ali sam ubijedjen da će kompletna situacija biti riješena na zadovoljstvo i kluba i igrača.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Osvajanje šampionske titule sa Oblićem.
- Najteži sportski trenutak ?
Ispadanje sa Zagrebom iz Druge lige bivše države. Bilo mi je teško i ovog ljeta kada sam u Borcu za samo sedam dana trebao da sklonim iz kluba desetak momaka koje nisam ni poznavao.
- Da li ste posjetili naš sajt i mišljenje o njemu ?
Nisam ga posjetio ali pozdravljam ideju. Internet je trend i budućnost komunikacije tako da u svakom slučaju podržavam Vaše namjere.
- Poruka Banjalučanima ?
Imajte strpljenja i hvala onima koji dolaze na stadion i podržavaju nas u namjeri da napravimo od Borca stabilan klub koji će biti u vrhu fudbala BiH.
PZ
Banja Luka, Novembar 2006.
Vultere Team
