Ime i prezime: Dragan Benić
Datum i mjesto rodjenja: 01.12.1976., Banjaluka
Sport:: fudbal - pozicja: napadač
Klubovi: Borac, Kozara, BSK, Omladinac, Sloga Trn
- Fudbalski početak ?
Fudbal sam počeo trenirati negdje 1983/84 godine. Pokojni otac me je odveo na trening i upisao me u Borac. To je bila moja velika želja. Kao dječak samo sam s loptom izlazio da se igram. Tako reći, rodio sam se s loptom i kada sam počeo da treniram fudbal uslišila mi se velika želja da budem dio Borca.
- Kako je tekao fudbalski put do prve ekipe Borca ?
1987. godine registrovan sam za pionire Borca. Prošao sam sve mladje kategorije kluba sa Gradskog stadiona. Kroz te kategorije promijenili su se razni treneri od Spahe preko Miljuša, Alage, Gavrilovića do Malbašića. Ipak, najveći dio u tom periodu me je fudbalskom zanatu učio Ilija Miljuš koji mi je godinama bio trener i koji je ostavio najjači trag na mene.
- Kada si debitovao prvu ekipu ?
Prvi put sam nastupio za prvu ekipu Borca u prijateljskoj utakmici u Petrinji. Tada su Borac vodili Pelc i Bobi Spasojević a u timu je još uvijek bio Ljubojević. Ipak, to je bila samo prijateljska a ne zvanična utakmica. Zvaničan moj debi za najbolji tim Borca desio se u Valjevu kada smo izgubili sa 2-1 a ja sam postigao jedini gol za Borac.
- Borac se u ratu takmičio u ligi SR Jugoslavije. Koliko si ti odigrao utakmica u tom periodu ?
Da, Borac je tih ratnih godina igrao po Srbiji. Ja sam samo jednu godinu, kao igrač Borca, nastupao u toj ligi koja je po mom mišljenju bila izuzetno kvalitetna. U toj ligi su npr. igrali Priština, Leskovac, Valjevo, Kikinda... Dakle, bila je to veoma dobra liga koja je nama stvarala veliki napor jer smo stalno bili na putu. I Borac je tada imao kvalitetnu generaciju fudbalera kojoj je kapiten bio Milorad Bilbija. Medjutim, ja sam samo jednu godinu igrao u toj ligi a onda smo se vratili u Banjaluku i takmičili se u ligi RS.
- Po čemu ćeš pamtiti taj posljeratni period, proveden u Borcu ?
Kada smo se vratili, kao što sam već rekao, nastupali smo u ligi i Kupu RS. Sastav ekipe se dosta promijenio u odnosu na onaj koji se takmičio u SR Jugoslaviji. U klubu smo ostali većinom mi mladji fudbaleri i liga RS nam je bila prilika za afirmaciju. Taj period pamtiću po dva osvojena Kupa sa Borcem. Posebno se pamti ono finale Kupa sa Rudar Prijedorom pred prepunim Gradskim stadionom. To je atmosfera zaista za pamćenje. Već sljedeće godine ponovo smo se domogli Kupa pošto smo u dva meča bili bolji od brčanskog Jedinstva.
- Kada si prvi put napustio Borac ?
1996. godine. Prešao sam u Kozaru iz Gradiške. Iz današnje perspektive mislim da je to bila greška. Nisam trebao ići iz Borca. Medjutim, zbog moje naravi ali i odnosa ljudi iz kluba odlučio sam da napustim Borac, moju veliku ljubav. Borac volim više nego išta na svijetu i zato kažem da sam pogriješio što sam otišao.
- Često si mijenjao sredine. Kako je to sve teklo ?
1. KOZARA - Nakon pet treninga u Kozari uslijedila je devetomjesečna pauza. Razlog pokidani ligamenti koljena. Kada sam se oporavio odigrao sam još pola sezone u Gradišci a onda opet promijenio sredinu.
2. SLOGA TRN - Godinu dan sam bio član Sloge koja je imala kvalitetnu ekipu (Zgonjanin, Starčević, Petreš, Sekulić, Jandrić, Studen...). Takodje, organizacija kluba je bila na zavidnom nivou tako da ničega nije nedostajalo. To je period koji je ostao u lijepom sjećanju.
3. BORAC - Potom sam se vratio Borac. Medjutim, na Gradskom stadionu sam se veoma kratko zadržao. Bio sam samo godinu dana.
4. BSK je bio moja sljedeća destinacija. Pola sezone sam nastupao za ekipu sa Čaira. BSK je počeo odlično sezonu. Dugo je vodio na tabeli da bi jesenji dio šampionata RS završio na drugom mjestu. Tada su me iz Borca opet pozvali ali opet samo za kratko.
5. OMLADINAC - Nakon te kratke i neuspješne epizode u Borcu ostao sam u Banjaluci ali u Omladincu iz Budžaka. Omladinac je tada imao možda i najkvalitetniju ekipu poslije rata. Dres Omladinca nosili su izmedju ostalih Mulina i Bućinski tako da je i to jedan dobar period.
6. KOZARA iz Gradiške mi je bila sudjenja pa sam nakon Omladinca još godinu dana proveo u Gradišci. Medjutim, Gradiška kao da je bilo mjesto za povrede tako da sam nakon nastupa u Kozari operisao prepone. 7. BSK je ekipa za koju sam igrao u dva navrata. Ovaj drugi put je i za sada posljednji. Sačuvali smo status prvoligaša Republike Srpske što je i bio cilj u klubu.
8. BORAC je moja najveća ljubav i neizbježna sredina. U Borcu mi je najljepše ali, ponoviću još jednom, moja priroda i shvatanja su ponajviše uticala da se veoma kratko zadržim u crveno-plavom dresu. Nakon BSK-a u Borcu sam odigrao sezonu nakon koje smo ispali iz Premijer lige BiH tako da tu godinu svakako neću pamtiti po lijepom.
9. ŠVEDSKA je zemlja rehabilitacije nakon ispadanja iz Premijer lige. Riješio sam da odem na mali odmor negdje izvan Banjaluke. Otišao sam u Švedsku gdje sam malo trenirao i ništa nisam radio.
10. BORAC je moj sadašnji i nadam se budući klub u karijeri. S Borcem sam izborio plasman u Premijer ligu i imam ugovor s klubom do maja naredne godine.
- Spomenuo si da si bio član ekipe koja je ispala iz Premijer lige BiH. Po tvom mišljenju ko je glavni krivac za to ?
Uprava kluba je najviše kriva. Nisu znali u tom momentu šta je Borac. Dopustili su da Borac ispadne iz lige. Banjaluka nikada ne treba da dozvoli da se tako nešto ponovi. Naš grad mora da ima Borac koji će stalno biti u vrhu, medju 5 ekipa BiH. Ne smije centar fudbala RS da bude Modriča pored Borca i Banjaluke.
- Kakvo je stanje trenutno u Borcu, nakon ove polusezone ? Da li ste zadovoljni ?
Kada se pogleda tabela i 8. mjesto sa 21 bodom moglo bi se reći da smo zadovoljni. Medjutim, to je samo prividno. U proljeće nas očekuje grčevita borba za opstanak. Imamo težak raspored. Gostujemo ekipama iz vrha a na Gradski stadion nam izmedju ostalih dolazi i Sarajevo. Ukoliko se ne pojačamo teško ćemo sačuvati Premijer ligaški status. To jeste teško izgovoriti ali je realna situacija u Borcu.
- Da li će biti pojačanja za proljećni dio sezone ?
Rekli su da će biti ali nije na meni da o tome vodim računa. Moje je da igram što bolje i doprinesem boljim rezultatima ekipe. Sada u Borcu uz Milana Ozrena mislim da sam jedini koji je prošao sve uzrasne kategorije Borca. Malo mi smeta što se u klubu to ne cijeni. Smatram da treba forsirati Borčevu djecu i izvesti ih na pravi put. Mislim da bi oni trebali da budu budućnost i da njima treba pružati šansu i podržavati ih. Takodje, u klub se moraju dovoditi i pojačanja ali ona moraju biti istinska, prava pojačanja koja će barem 2-3 puta biti kvalitetnija od banjalučkih fudbalera. Nažalost to nije slučaj kod nas.
- Borac u polusezoni nije osvojio niti jednog boda na strani. Šta je razlog ?
Mislim da jedan dio razloga tog neuspjeha možemo tražiti u nedostatku sreće. Bili smo veoma blizu osvajanja bodova u Sarajevu, Trebinju i Mostaru ali nažalost nismo ih osvojili. Drugi i mnogo veći razlog je slab kvalitet ekipe. To je tako i treba realno sagledati situaciju. Mislim da je 21 bod u 8 kola bolje od ekipe koju Borac posjeduje. Po mom mišljenju Borac je imao bolju ekipu u ligi RS nego sada u Premijer ligi BiH. Da smo uz ekipu koja je osvojila titulu u RS doveli još 2-3 prava pojačanja mogli smo biti u vrhu tabele, medju 2-3 ekipe. Ovako nam predstoji borba za opstanak.
- Kakva je atmosfera medju igračima ?
Dobra. Nemam nikakvih problema. Sve su to dobri momci kojima je žao što plasman na tabeli nije bolji.
- Ovo sam te pitao zbog onih problema oko kapitenske traka izmedju tebe i Jandrića.
Malo smo se zakačili a novinari su to jedva dočekali i podigli atmosferu, napravili aferu. Nemam ništa protiv njega kao ni on protiv mene. Na terenu se zakačimo po 100 puta ali to jedino iz želje da pobijedimo. Mislim da oni koji prate Borac ovu izjavu shvataju jer je sigurno da se ja i Jandrić najbolje slažemo u igri.
- Ocjena šefa stručnog štaba Mihajla Bošnjaka ?
Nije loš, nemam nekih prevelikih primjedbi. Ne znam šta bih ti rekao o njegovom radu. Ima on nekakav potencijal ali... Mislim da je i on svjestan da je Borac veliki klub i da ga je teško voditi s trenerske klupe.
- Najbolji si strijelac Borca ali i dijeliš prvo mjesto na listi strijelaca Premijer lige. Vjerujem da si zadovoljan svojim igrama ?
Naravno da sam zadovoljan. Postigao sam 10 golova u jesenjem dijelu Premijer lige a još sam bio dva puta strijelac u Kupu. Medjutim, bio bih još zadovoljniji da sam postigao manje golova a da je Borac osvojio više bodova. Meni je uvijek Borac na prvom mjestu.
- Kakvo je stanje u fudbalu BiH ?
Nikakvo. Pravimo sve na silu. U našem fudbalu najviše opterećenje nose koji više razmišljaju o tome ko treba da pobjedi i ko je domaćin od samih procjena i odluka na terenu. Dosta su i klubovi krivi za ovakvo stanje jer i oni često traže od klubova da im pomognu da nadomjeste nedostatak kvaliteta. Dok god ne bude svejedno gdje se igra i ko igra ovo će biti uzaludan posao. Na sudijama je ogroman pritisak i oni to ne mogu sami da podnesu već veoma često im podliježu.
- Posljednje kolo donijelo je i nove „neočekivane“ rezultate ?
Kada se pogleda tabela onda nije iznenadjujuća pobjeda Zrinjskog u Trebinju. Medjutim, kada se pogleda snimak i vidi kako se sklanjaju igrači onda je dosta toga jasno. Isto tako može se reći i za susret u Bijeljini. Po meni je čudno što je Željo igrao neriješeno sa Orašjem i tako se doveo u neugodnu poziciju.
- Kao mlad fudbaler slovio si za talentovanog igrača. Ko je kriv što nisi ostvario zapaženiju karijeru ?
Da, svi su mi govorili da sam veliki talenat. Medjutim, bio sam „lud“. Volio sam svašta. Mislim da sam sam kriv što nisam napravio značajniju fudbalsku karijeru. Fudbal sam igrao s ljubavlju a ne za karijeru. Bio sam momak iu grada, koji se volio zezati, živjeti a to je nespojivo sa profesionalnom karijerom.
- Najbolji trener u karijeri ?
Kroz mladje kategorije to je sigurno Ilija Miljuš koji je ostavio veliki trag. Bio mi je kao otac. U starijim kategorijama Neno Gavrilović je dobro radio, zatim Borče Sredojević koji me je trenirao u Kozari te tandem Pelc-Spasojević koji su dobro radili svoj posao.
- Najsrećniji sportski trenutak ?
Kada sam postigao gol protiv Valjeva u debiju u prvoj ekipi Borca.
- Najteži sportski trenutak ?
Povreda sam imao hiljadu. Nekako najteže period mi je bio kada sam bio u Gradišci. Poklopile su se smrt oca, teška povreda i odsluženje vojnog roka. Tada mi je bilo najteže.
- Jesi li imao fudbalske idole ?
Jesam. To su bili Roberto Badjo i Klaudio Kanidja. To su bili sjajni fudbaleri i veoma inteligentni na terenu.
- Da li si pratio naš sajt ?
Nisam pratio. Mislim da je to dobra ideja da neko Banjaluku malo pogleda i da se za naš grad čuje i u svijetu.
P.Z.
Banja Luka, novembar, 2006.
Vulture Team
