Agara. Svim Banjalučanima koji vole sport, posebno nogomet, onim starijim ali i mladjim naraštajima, dovoljno je samo taj nadimak pa da znaju p kome se radi. Agara je dijete čaršije, Borčevac od "glave do pete", raja i ljudina. O fudbalu je znao sve iako nije dosegnuo "nogometne vrhove" za razliku, nažalost, od mnogih koji to jesu a mnogo su manji fudbalski znalci od našeg Agare. Ali Agarina skromnost, pa i nedostatak one pozitivne sportske drskosti su najveći "krivac" za to.
Borčev half, uvijek je prižao svoj maksimum na terenu, bilo da se radi o zvaničnoj, prijateljskoj ili trening utakmci. Jednostavno, Agara je bio takav insan - uvijek maksimalno ozbiljan kada je "fudbalka" u pitanju. Voljeli su ga saigrači, voljela ga je publika. Bio je "apaurin" za svoje saigrače ali i prava osa za suparničke igrače. Uvijek i u svemu pouzdan. Nikad "galame", nikad svađe... Uvijek spreman za pomoći bilo kome, znanom i neznanom. A kako je tek igrao "mali fudbal" ! Koje je u svom timu imao Agaru - imao je igrača "više", bonus!
Agara ? Pa to je čaršijski nadimak, a njegovo službeno ime i prezime je
Dževad Agić
- Datum rodjenja
09. 05. 1948. godine
- Mjesto rodjenja
Banja Luka
- Klubovi za koje ste igrali
Borac, Elektrobosna (Jajce), BSK
- Koje ste godine debitovali u dresu Borca?
1965 / 66. godine
- Koliko dugo ste igrali i koju poziciju?
11 godina na poziciji "desni half", tj. zadnji vezni, stoper-korektor
- Opisite nam taj period Vase igracke karijere koju ste proveli u Borcu
To je meni bilo koa san, zato što sam doživio da kao vrlo mlad, sa 17 godina života, zaigram za prvi tim Borca. Fudbal je za mene bio neka vrsta opsesije i ujedno najljepši dio moje mladosti - dani koje sam proveo u Borcu. Bio sam sretan što igram u klubu kojeg sam neizmjerno volio. Dok nisam navršio 18 godina života igrao sam bez ikakvih primanja ali to mi nije uopšte smetalo, niti mi je 2padalo na pamet". Bio sam prezadovoljan što igram za svoj Borac i još u tim godinama. Mogu reči da sam svaku utakmicu za svoj Borac odigrao punim srcem, a publika je to znala primjetiti i cijeniti. Također bih naveo da sam sa 17 godina igrao i za juniorsku reprezentaciju BiH i to sa generacijom u kojoj su tada bili Duško Bajević, Josip Katalinski, Enver Marić, Fikret i Midhat Mujkić, Edin Sprečo, Vesković... Bio sam i najmlađi igrač Borca. Uglavnom, zadovoljan sam svojoj karijerom i godinama provedenim u Borcu
- Najsretnijii trenutak tokom Vaseg igranja u Borcu?
Kada smo osvojili prvo mjesto u Drugoj ligi i plasirali se u Prvu ligu. Imaju i dvije utakmice koje su mi ostale u posebnom sjećanju - utakmica protiv Crvene Zvezde kada smo pobijedili sa 1:0, i protiv Maribora kojeg smo pobijedili u odlučujućoj utakmici za opstanak u Prvoj ligi.
- Najtuzniji trenutak igranja u Borcu?
1975. godine, kada smo ostvarili slab plasman i jedva ostali u Prvoj ligi iako smo imali veoma kvalitetnu ekipu i igrače.
- Nabrojite nekoliko zvucnijih imena, igraca koji su igrali sa Vama u Borcu?
Kao mlad igrač imao sam priliku da igram sa starijom generacijom u kojoj su bili Momčilo-Bobi Spasojević, Franjo-Mačak Tomljenović, Omer Jusić, Nalić...a iz svoje generacije pomenuo bih Hunu Fazlića, Smaju Alagića, nenu Gavrilovića, Fudu Đulića, i naravno nešto mlađe. Abida Kovačevića, Dževada Kresu i Zoku Smileskog.
- Koje godine ste okoncali Vasu fudbalsku karijeru?
1976. godine sam prestao sa igranjem i počeo da treniram BSK. Bio sam i selektor reprezentacije Bosanske Krajine i to 5 puta.
- Navijači. Kako ste Vi dozivljavali Borceve navijace, koliko Vam je znacila njihova podrska i kakvi su bili Vasi odnosi sa njima?
I u štampi, novinama, je često pisano da sam ja miljenik publike jer sam uporan, borben, što bi se reklo "izgarao sam na terenu". Dva puta sam lomio ruku igrajući za Borac. Ja sam fudbal igrao iz zadovoljstva, za "raju", od srca. Njihova podrška mi je davala snage da dam svoj maksimum, nastojao sam da nikada ne iznevjerim ili razočaram svojom igrom i zalaganjem publiku. Banjalučka publika je, po meni, bila jedna od najkorektnijih publika u bivšoj državi. Imao sam odlične odnose sa navijačima.
- Da li ste imali priliku da vidite Vulturese na djelu, ako jeste molim Vas za Vas komentar?
Mislim da su navijači širom bivše države bili "prvi" koji su "najavili" sve ružne događaje koji su ubrzo slijedili i koji su doveli do rata Mislim da su mnoge navijačke grupe, tada, bile izmanipulisane i zloupotrebljene od strane politike i političara. Sjećam se utakmice u Banja Luci, Borac - Dinamo kada su se desili zaista nemile scene, a dobro znamo kakve. Također, i utakmice sa C.Zvezdom kada su njihovi navijači dolazili u B.Luku sa svakakvim zastavama (sa nedoličnim, nacionalističkim... obilježjima), kako su navijali i koje su parole izvikivali... ma sve ono što ne dolikuje normalnim ljudima a pogotovo sportskom terenu. Po meni, Vulturesi su bili velika i značajna podrška Borcu, ali su i oni (ili dio njih) nažalost povremeno činili negativne stvari.
- Da li podrzavate nasu akciju, pravljenja stranica o Borcu, B.Luci, Vulturesima, za sve Banjalucane nebitno na njihovu nacionalnu pripadnost i vjeru, akciju sa kojom zelim napraviti jednu novu istoriju o nasem voljenom klubu i gradu?
Slažem se ! Sport je sport i ništa više. Sport se mora odvojiti od politike i politikanstva. Svaka vam čast!
- Banja Luka. Recite nam nesto o Banjaluci, kako ste je Vi dozivljavali i sta Vama taj grad znaci danas?
Poslije svake utakmice koju smo igrali u gostima jedva sam čekao da se vratim u svoj grad, među svoju raju. Volio sam svoju banja Luku više od svega. Ali došla su vremena kad sam morao otići iz svog rodnog grada, nažalost! Nakon dužeg vremena posjetio sam odskora (nekoliko puta) svoj grad i strašno se razočarao! Sve mi je sad nekako drukčije... Čak sam razočaran i onim što sam najviše volio - Borcem, BSK-om, našim Vrbasom, Studencem, Trapistima... ma cijelim gradom. Žalosno je da sam se u svom rodnom gradu, u kojem sam proveo najveći dio svog života, osjećao kao stranac, nekako izgubljen kao da nikada nisam tu ni pripadao!!! Strašno sam razočaran, neopisivo.
- Koje godine ste izasli iz Banjaluke?
1993. godine
- Danas, da li se Vasa djelatnost (sportska naravno) promjenila, da li ste jos uvijek covjek sportskog duha ili ste zapoceli nesto novo u zivotu?
Ma i ovdje u tuđini, ili bolje reči- u 2novoj domovini", trenirao sam fudbalski tim koji je bio sastavljen od naših ljudi, ljudi koji su silom prilika našli svoje stanište ovdje.
- Kako gledate na danasnja sportska desavanja u nasoj zemlji....kvalitet, rezultati ?
Bio sam u i Sarajevu, i u Banja Luci. Preko interneta pratim sportska dešavanja u našoj domovini. Formirane su i zajedničke-jedinstvene lige i to je veliki i pozitivan pomak, ali kvalitet je zaista slab. Nisam zadovoljan. Možda jeto i normalno nakon svega što se dešavalo u Bosni, nakon strašnog rata. A poslijeratni period nije krenuo baš pozitivnim tokom, dosta se vremena uludo potrošilo politiziranjem sporta i liga.... Nadam se da će sada mnogo toga krenuti boljim pravcem, a neki pozitivni pomaci i rezultati se već vide.
- Borac danas, Vas komentar
Nije ni blizu "onog Borca", nekadašnjeg banjalučkog ponosa. Ima tu i objektivnih razloga - nije se posvećivala pažnja mladima, bila je duža "pauza"... i sve se to moralo odraziti i na kvalitet kluba. Istina, primjetio sam da je, pored objektivnih razloga, puno više subjektivnih faktora - faktora ljudi, koji danas žive u B.Luci, koji vode sport, koji odlučuju.... Trebaće dosta vremena da se povrati kvalitet i nivo kluba od prije rata, ali nisam siguran da će Borac ikada više biti ono što je nekad bio - klub svih građana Banja Luke (i šire regije), klub multinacionalnog, multikonfesionalnog, pa i ateističkog sastava i karaktera, od čuvara do predsjednika....
- Za kraj; Vasa poruka, Vulturesima, Borcevcima, Banjalucanima (sirom svijeta) ?
Ja bih prije svega želio da pozdravim sve svoje nekadašnje saigrače, sve igrače (stare, mlade) Borca, BSK-a, Omladinca... i želim im sve najbolje, dobro zdravlje i sreću. Žao mi je što je mnogo mojih saigrača, prijatelja, drugova, poznanika... rasuto po cijelom svijetu i što više ne mžemo da se sastajemo i družimo kao nekada kad smo bili u svom i na svom. Također, pozdravljam sve navijače, Vulturese, Banjalučane i želim im dobro zdravelje i sreću u životu
Jos jednom se zahvaljujemo gospodinu DZEVADU AGICU na odvojenom vremenu i pristanku na ovaj intervju.
VULTURE TEAM
Maj 2003.
