pocetna

RAZGOVOR S POVODOM

www.boracbl.net

Banjalučki Sportski Portal

NEBOJŠA GOLIĆ

Nebojša Golić je jedan od najpoznatijih izdanaka banjalučke rukometne škole posljednjih dvadesetak godina. Ponikao je u Borcu a preko Sintelona stigao do Njemačke gdje se u potpunosti afirmisao kao rukometaš. Trenutno se nalazi u Banja Luci, pa smo iskoristili priliku da porazgovaramos Nešom – o cemu drugom nego o rukometu.

- Prošla 2006. godina i nije bila baš uspješna za tebe. Više si proveo van parketa nego na parketu.

Prošla čitava godina je bila katastrofalna za mene i moju familiju pošto je umro moj otac Momo. Što se tiče sportskog plana zadesila me jedna neugodna povreda ledja koja me prati od maja mjeseca do dana današnjeg. Išao sam po cijeloj Njemačkoj kod specijalista za ledja. Ono što je dobro je da nije bila potrebna operacija. Prije mjesec dana dobio sam injekciju u diskus a potom sam dobio zeleno svjetlo za treninge. Počeo sam lagano trenirati, iz nedjelje u nedjelju ću pojačavati ritam i vjerujem da ću se uskoro vratiti onome što najbolje da znam da radim a to je rukomet.

- Šta to znači uskoro ?

Teško je odgovoriti na pitanje: Šta je uskoro? Kada uzmem loptu u ruke i napravim naše rukometne korake onda ću moći da budem bliži odgovoru kada ću se vratiti. Za sada osjećam male bolove a nadam se da ću već krajem februara biti spreman za rukometne utakmice.

- Je li ovo onda najgori period u tvojoj dosadašnjoj karijeri ?

Sigurno je 2006. godina bila najgora i najteža za mene do sada. Otac Momo je preminuo i to me dosta poremetilo. Naravno, veliki trag ostavila je već pomenuta povreda tako da mogu reći da je to zaista bila teška godina. Kraj sezone sam odigrao povredjen i bez treninga a sportisti najbolje znaju koliko je to teško.

- Kako su se u klubu snašli bez tvojih usluga ?

Ovo je deveta sezona zaredom kako moj klub Veclar igra u najjačoj ligi na svijetu. Medjutim, nije baš sve bajno ni u klubu. Početak ove sezone, što se tiče kluba, je bio veoma loš. Medjutim, nekako se situacija popravila dovodjenjem nekih pojačanja i mislim da ćemo obezbjediti opstanak.

- Golić su rukometna porodica. Da li si u kontaktima sa bratićem Andrejom i stricom Borom ?

Svakodnevno. Andrej je trenutno u Zagrebu gdje ima ugovor na još jednu sezonu. Medjutim, i on ima problema sa povredom tako da je pitanje da li će i 2008. godine provesti u RK Zagreb. Sigurno će odraditi ovu sezonu a onda će, kako mi je rekao, razmisliti šta dalje. Stric Boro je u jednom mjestu kod Bordoa, Sent, gdje trenira jednu trećeligašku ekipu. Trenutno su prvi na tabeli i na dobrom su putu da se vrate u Drugu ligu Francuske. Svi se u tom gradu nadaju da će to učiniti i Boro ima veliku podršku. Stalno sam u kontaktu sa njima i mislim da nikad, do kraja života, neće prekidati odnose i kontakte.

- Kada se kaže Nebojša Golić pomisli se odmah na RK Borac. Da li si u kontaktu sa rukovodstvom i igračima Borca ?

Sa rukovodstvom Borca nisam u kontaktu. Kada dodjem kući i prošetam po gradu znam sresti profesora Arslanagića i tada popričam sa njim. Sa igračima se rijetko kad vidjam. Mislim da se situacija u klubu ništa nije promijenila od ranije. Žao mi je što je tako ali su ova vremena izuzetno teška za cijeli naš sport pa tako i za Borac. Nadam se da će biti bolje u budućnosti i da će se konačno krenuti naprijed i pomjeriti s mrtve tačke.

- Hoćeš li se vraćati iz inostranstva ?

Prije sam uvijek govorio da ću se vratiti u Banjaluku i završiti igračku karijeru u Borcu. Momentalno ne mogu da govorim o tome jer zbog povrede ne mogu da igram ni za raju a kamoli za neku ekipu. Kada se oporavim od povrede onda možemo razgovarati na tu temu.

- U toku su pretkvalifikacije za Evropski šampionat za rukometaše. Nekada si igrao za reprezentaciju SR Jugoslavije s kojom si osvojio dvije bronzane medalje na velikim takmičenjima. Da li se vidiš u dresu Srbije ili eventualno Bosne i Hercegovine ?

Zbog privatnih problema u posljednje vrijeme nisam želio da igram za reprezentaciju. Dobijao sam poziv od selektora Srbije ali sam ga odbio. Mislim da je za svakog igrača, nastup u bilo kojoj reprezentaciji, velika čast. Medjutim, za mene je to samo lijep prošli period. Interesuje me samo klupski rukomet i ako sve bude u redu i povrede me mimoidju planiram da aktivno igram rukomet još narednih 4-5 godina. Zato mogu reći da je reprezentacija za mene prošlost.

- 19. januara u Njemačkoj počinje Svjetsko prvenstvo za rukometaše. Gdje ćeš ga pratiti ?

U Njemačkoj vlada velika euforija povodom ovog takmičenja. Svi željno iščekuju da počne Svjetsko prvenstvo. Jedna grupa je smještena u moj grad i utakmice iz te grupe biće igrane u hali u kojoj nastupa i Veclar. To je grupa u kojoj će se boriti: Slovenija, Kuvajt, Tunis i Grenland. Ja ću radije biti u Banjaluci nego ići po dvoranama i gledati rukomet. U rukometu sam od svoje osme godine tako da nemam neku pretjeranu želju da uživo pratim ovaj prvi dio Svjetskog šampionata. Na sreću ovo je 21. vijek i u Banjaluci imamo televizore putem kojih ću pratiti utakmice Mundijala. U Banjaluci ću sigurno biti do kraja januara a onda ću se vratiti u Njemačku gdje ću najverovatnije uživo gledati susrete polufinala i finale.

- Ko su favoriti šampionata ?

Kao i uvijek i ove godine ima manogo favorita za šampionsku titulu. Tu su Španija, Francuska, Hrvatska, Danska, zatim Tunis koji može da pomrsi mnogima račune. Ne treba zaboraviti ni Egipat kojeg ponovo vodi Zoran Živković kao ni repreprezentaciju domaćina – Njemačku koja će pred svojom publikom dati maksimum. Sigurno je da će to biti veliki spektakl. Svaka dvorana će biti rasprodana i vjerujem da će i utakmice poput Kuvajt – Grenland pratiti pune tribine. Dakle, očekuje nas veoma interesantno takmičenje za koje vlada ogromno interesovanje u Njemačkoj

- Najsrećniji sportski trenutak ?

Osvojene dvije bronzane medalje sa reprezentacijom SR Jugoslavije u Egiptu i Francuskoj. Takodje mi je veoma drago i učešće na Olimpijskim igrama gdje nam je malo nedostajalo da osvojimo treće mjesto. Medjutim, bez obzira na četvrtu poziciju to je bio veliki doživljaj za mene.

- Najteži sportski trenutak ?

Sigurno smrt oca Mome.

- Najznačajniji gol koji si postigao ?

Ja sam poznat kao asistent a tek u posljednje vrijeme počeo sam da dajem golove. Teško je sada prisjetiti se jednog gola kojeg bih izdvojio. Ali evo reći ću da mi je posebno drag gol koji sam dao u finalu Kupa SR Jugoslavije Sintelon – Crvena Zvezda. Tada sam nosio dres Sintelona i u finalu, pet sekundi prije kraja, dao gol kojim je bila definitivno potvrdjeno osvajanje Kupa.

- Najteži protivnik, igrač protiv kojeg si igrao ?

Teško pitanje jer sam igrao protiv veoma velikog broja kvalitetnih ekipa, reprezentacija i igrača. Npr. u Njemačkoj redovono za rivale imam Kil, Flensburg, Gumersbah. Igrao sam i protiv reprezentativnih velesila tako da ne bih mogao izdvojiti nikoga kao specijalno teškog.

- Pratiš li naš sajt - BL Sportski Portal / www.boracbl.net?

Pratim koliko stignem. U svakom slučaju pohvale na Vaš račun i samo tako nastavite jer to Banjaluka zaslužuje.

- Poruka Banjalučanima ?

Ostanite kakvi jeste i nadajte se boljim vremenima i boljem Borcu.

Z.P.

Banja Luka, Januar 2007.

VIDI:

INTERVJU - NEBOJŠA GOLIĆ