Neizostavni je dio BK Slavija. Bio je prvi bokser u Slaviji s kojom se druzi vec 44 godine. U karijeri je imao 158 pobjeda. Sada je u Upravnom odboru Slavije i na mjestu predsjednika Bokserskog saveza BiH.
To je:
DRAGAN BATAR
- Kada ste se poceli baviti boksom ?
Poceo sam se baviti boksom 1980. godine kada je klub osnovan. Osnivac kluba bio je Gojko Krstanovic a uz njega su jos bili Adem Tatarevic, pokojni Momo Novakovic, Dusko Smiljanic. Bio sam prvi bokser u Slaviji. Dolazili smo povremeno a naredne 1961. godine BK Slavija je zvanicno registrovan. Bilo nas je 30-ak, jedni su dolazili a drugi odlazili. Od prve garniture boksera uz mene su ostali Mijo Andric i Miroslav Popovic. Kasnije su nam se pridruzili: braca Mackovic, Vojislav Gligoric, Sretko Tesic, Meho Handzic, moj brat Miroslav i drugi.
- Ko je bio trener tada u Slaviji ?
Prvi trener bio je Gojko Krstanovic a potom Franc Korusec. Medjutim prvi zvanicni trener u Slaviji bio je Tomo Palankin koji je najvise uticao na moj napredak. Bio je uvijek uz Slaviju i kada je nizala uspjehe ali i kada nisu cvjetale ruze.
- Vasa prva borba ?
Prva borba bila je protiv Numanovica iz Sarajeva. Taj mec sam dobio tako sto sam protivnika nokautirao u 3. rundi.
- Ukupan bilans ?
Ukupno sam u karijeri imao 168 meceva. Zabiljezio sam 158 pobjeda, od toga 155 nokautom. Izgubio sam samo 8 meceva, od toga 1 klasicnim nokautom, 1 prekidom i 6 na poene. Dva meca u mojoj karijeri zavrsena su nerijesenim rezultatom. Takmicio sam se u poluteskoj i teskoj kategoriji a karijera je trajala do 1. oktobra 1972. godine.
- Vasi bokserski uspjesi ?
Kad god sam ucestvovao na prvenstvu Bosne i Hercegovine redovno sam osvajao titule sampiona. Koliko se sjecam 10-ak puta sam bio prvak BiH. 1965. godine bio sam i vicesampion Jugoslavije. Keler iz Osijeka me je pobijedio. Keler je bio odlican bokser i clan reprezentacije Jugoslavije. Sa Slavijom sam vise puta bio ekipni prvak Bosne i Hercegovine.
- Do dolaska Sredoje Zekanovica u klub, BK Slavija je tavorila ?
Da, bas je bilo tako. Mi smo tavorili u prosjecnosti a dolaskom Sredoje Zekanovica sve se mijenja. Zekanovic je prisustvovao mecu Slavije protiv Radnickog iz Nisa. Poslije toga on je odlucio da dodje u Slaviju koja je nakon njegovog dolaska krenula naprijed. Zekanovic je bio covjek koji se nikada nije bavio boksom ali je sve znao o boksu. Znao je da pridobije sve bitne ljude za velike uspjehe. Dok je on bio u klubu imali smo divne predsjednike kluba poput pokojnog Jovice Cvijetica, zatim Kazimira Sarica, Tofke Afgana, Vite Gnjatica, Žiška Šefika i tako dalje. Po dolasku Sredoje u klub mi smo se prvo 1971. godine plasirali u 1. ligu a 1974. godine postali smo ekipni prvaci Jugoslavije.
- 1974. godine Vi niste boksovali ali ste i dalje bili u klubu ?
Da, ostao sam u klubu. Bio sam pomocni trener. Klub je vodio Krstic koji je dosao iz Crvene Zvezde. Prvi mec finala protiv ekipe Kablovi iz Svetozareva dobili smo u Banjaluci sa 13-7. U revansu u Svetozarevu bilo je 12-8 za Kablove i mi smo po prvi put postali prvaci drzave. Najveci znacaj tituli dali su Marjan Benes i Radovan Bisic. Prije pocetka prvenstva napravili smo iznenadjenje jer je Benes presao iz poluvelter u srednju kategoriju a Bisic je u odlucujucoj borbi u poluteskoj kategoriji pobijedio Aziza Salihua i to prekidom. Tehniko ekipe tada je bio Zekanovic.
- Sta rado pamtite iz perioda aktivnog bavljenja boksom ?
Ponosan sam na cinjenicu da sam prvi bokser iz Banjaluke koji je pozvan u reprezentaciju. Takodje rado isticem podatak da sam prvi banjalucki bokser koji je svrstan na listu deset najboljih sportista Bosanske Krajine. Za sve te uspjehe i lijepe trenutke u zivotu zahvalan sam Slaviji. Iako neki govore da sam ja prvi proslavio Slaviju, ja ih ispravljam i govorim da je Slavija proslavila mene. Bez Slavije bio bi nista.
- Kada ste se prestali aktivno baviti boksom nakratko ste bili i trener?
Ja sam bio prvi trener Antonu Josipovicu. Anton je bio kod mene u omladinskoj skoli gdje je naucio prve korake. Vec tada se vidjelo da ce biti odlican bokser. Imao je izvanredan talenat a bio je jedan od rijetkih boksera koji razmislja u ringu.
- Bili ste i clan Uprave. Kako poredite taj nacin rada sa ovim danasnjim?
Veoma brzo nakon zavrsetka bokserske karijere ja sam postao clan Uprave kluba. Daleko lakse je tada bilo voditi klub nego sada. Kompletna privreda izdvajala je za sport. Imali smo i vlastiti Bife na Autobuskoj stanici odakle smo ubirali znacajna sredstva. Takodje smo imali svoju salu koju je izgradio Žiško Šefik. Svi smo mu bili zahvalni jer je ucinio mnogo za klub.
- Trenutno ste predsjednik Bokserskog saveza BiH. Prosle sezone bilo je dosta problema. Mnogi klubovi su odustajali od takmicenja. Da li ce u novoj sezoni biti bolje ?
Materijalna situacija u svim klubovima je teska i zbog toga klubovi odustaju od takmicenja. Klubovi nemaju novca za putovanja pa se odlucuju na ovaj nepopularan potez. U novoj sezoni takmicenje ce se održavati po turnirskom sistemu. Ucestvovace 5 klubova: Slavija, Mostar, Mejdan iz Tuzle, Zenica i Banovici. Prvi turnir bice odrzan u Mostaru. Nakon sto se odrze svi turniri zbrojice se bodovi a dvije prvoplasirane ekipe borice se za sampiona BiH.
- Kakvi su odnosi izmedju klubova u BiH?
Bokserski savez BiH je sacinjen od BS RS i Saveza klubova iz Federacije BiH. Sto se tice tih odnosa nema nikakvih problema. Uglavnom su tu sportski radnici koji se od ranije poznaju i koji ne zele da iritiraju drugu stranu. Mi kazemo da nemamo druge strane u bokserskom sportu jer nase odluke vecinom se donose jednoglasno.
- Prosle sezone Slavija je postala prvak BiH. Koliko vam to znaci ?
Naravno da mi je drago sto je Slavija nakon 30 godina osvojila drzavnu titulu. Iako se ova titula ne moze porediti sa onom iz 1974. godine i ona je veliki uspjeh. Meni je posebno drago sto je za vrijeme mog mandata u BS BiH Slavija postala sampion. Na celu Slavije trenutno je Božo Buljic a ja sam jedan od potpredsjednika kluba.
- Da li ima bokserskih talenata medju Banjalucanima ?
Naravno da ima talenata. U Banjaluci je uvijek bilo talenata za boks ali je sada osnovni problem nedostatak novca. Na predsjednistvu Slavije dogovorili smo da od ove sezone formiramo skolu koja ce raditi svakodnevno od 9 do 19 sati. To ce biti skola za mlade i pocetne seniore. U njoj ce raditi 4-5 trenera, a izmedju ostalih tu su Benes, Milankovic, Palankin. Svakih 15 dana organizovacemo medjusobne sparing meceve u kojima bi trebao da se izgradi kvalitet. Ko od trenera bude formirao boksera za 1.tim bice nagradjen. Inace Banjaluka je sada ogroman grad i mora se prici ovom poslu veoma ozbiljno ako zelimo da izadjemo iz trenutne krize. Angazovacemo i psihologa jer zelimo da se nasi bokseri kulturno ponasaju i da shvate da ne smiju svoju vjestinu da zloupotrijebe u zivotu.
- Najdrazi trenutak u karijeri ?
Kada mi je moj velki prijatelj, pokojni Limun Papic, javio da sam uvrsten medju deset najboljih sportista Bosanske Krajine 1962. godine. Bez obzira na rezultate iz te godine ja sam bio iznenadjen osvojenim petim mjestom.
-Najtezi trenutak u karijeri?
Izgubljeni mec protiv Kelera za prvaka drzave. Iako je publika skandirala Batar, Batar, Batar, izgubio sam taj mec odlukom sudija 3-2.
- Svjedoci smo teske situacije banjaluckog sporta. FK Borac, RK Borac imaju mnogo problema. Ostale sportove da ne pominjemo. Kako krenuti naprijed?
Dosta tesko ce se ici naprijed ne zato sto nema sportista vec zato sto nemamo sistem za finansiranje sporta. Sve dok privreda ne stane na svoje noge nece biti kvalitetnog sprota.
- U boksu ste upoznali mnogo prijatelja. Sta porucujete mladima ?
Ne treba mnogo pricati vec da se bave sportom jer ce pomocu njega izgraditi licnost, upoznati dosta prijatelja, proputovace svijet a na kraju krajeva mogu nesto da zarade. Ja sam u boksu upoznao i svog kuma pokojnog Radovana Bisica, jednu boksersku i ljudsku velicinu. Takodje nikada u zivotu ne mogu zaboraviti ljude poput: Josipovica, Benesa, brace Pala, Rubelja, Jokovica, Sabanovica, Vujkovica, Zembe, Home, Dervoza, Kospica, Fadila Basica i da nekog ne zaboravim. To je moje bogatstvo.
- Da li ste culi za nastu internet stranicu ?
Nisam cuo za nju niti sam je popsjecivao. Ono ste mi predocili je za svaku pohvalu.
Z.P.
Novembar, 2004. godine
