Braća Bojan i Nebojša Rosić danas su prve perjanice BK Slavija, koja se nedavno okitila i prvom titulom prvaka Bosne i Hercegovine. Inace braća, stričevići, predstavljaju sadanašnjost i buducnost ovog sportskog kolektiva, koji je u svojoj bogatoj istoriji iznjedrio mnoge velikane “plemenite vještine”. Obojica su rođeni Banjalucani, s tim da je Bojan stariji nekoliko mjeseci. On je rođen 25.01.1982. god i takmicio se u dosta kategorija, a danas nastupa u polusrednjoj kategoriji. Nebojša je rođen 19.07.1982. i on boksa u poluteškoj kategoriji. Ono što ih krasi je velika borbenost, odlicna tehnika i cistoca udaraca, ali i inteligencija u ringu, u koju su najviše imali prilku da se uvjere, i osjete na svojoj koži njihovi protivnici. Oni jednostavno spadaju u onu grupu boksera koji nisu “udarači”, nego ih nazivaju prefinjenim “tehnicarima” koji ne primaju dosta udaraca od svojih protivnika. Uz pregršt osvojenih medalja, titula, pehara pobjednika, treba istaci da su braca Rosici i clanovi bokserske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
- Kada ste poceli sa treniranjem boksa?
BOJAN: Bilo je to u novembru 1995. godine.
NEBOJŠA: Dobro se sjecam mog prvog dolaska u BK Slaviju, koje se desilo 28.februara.1997. godine.
- Šta Vas je privuklo boksu, tj. sportu koga mnogi nazivaju plemenitom vještinom ?
BOJAN: Sa svojim 13 godina kao i svaki radoznali klinac, došao sam do BK Slavije i virio kroz prozor. Na prvi pogled mi se svidjelo, tako da sam se vec na prvom sljedecem treningu našao u sali sa rukavicama.
NEBOJŠA: Jednostavno, svidio mi se. Može se reci da sam ljubitelj individualnih sportova, jer i kao osoba volim da sam odlucujem o svemu, a u boksu ste u ringu samo vi, sudija i j protivnik.
- Da li ste u bokserske vode “uplivali” samoinicijativno, ili na neciji nagovor?
BOJAN: Ja sam na svoju ruku otišao u BK Salaviju. Rekao sam vec da sam imao 13 godina, a uz to imao sam samo 38 kg. Zanimljivo je da jedan duži period roditeljima nisam ni smio reci da treniram boks. Tek kada sam imao svoj prvi veci mec u prepunoj dvorani Borik, pozvao sam ih da do|u da me gledaju.
NEBOJŠA: Na nagovor svog strica Miše i brata Bojana poceo sam da treniram boks. Oni su glavni “krivci”, i mogu samo da im se zahvalim jer sam doživio puno ljepih trenutaka u boksu, a vjerujem da ce ih biti još dosta.
- Možete li nam reci, kada ste po prvi put ukrstili rukavice sa svojim protivnikom?
BOJAN: Moje vatreno krštenje u ringu desilo se 25.11.1995. u Prijedoru, a boksovao sam sa Valenticem. Istakao bih još da sam bio u kategoriji do 48 kg, a ja sam imao svega 38 kg. Sjecam se da sam molio Boga na mjerenju da kazaljka pre|e 40 kg, ali uzalud.
NEBOJŠA: Debitovao sam u dresu BK Slavija, nakon samo 12 dana treninga. Kao kadet ukrstio sam rukavice protiv dosta iskusnijeg boksera iz Brckog Maceše
- BK Slavija ove godine je postala po prvi put šampio Bosne i Hercegovine. Kako bi ste prokomentarisali ovaj uspjeh?
BOJAN: Nije bilo lako, ali može se reci da se od nas boksera to i tražilo. Samo ime i renome BK Slavije koji je stekla kroz svoju bogatu istoriju uvijek traži najviše, tako da je ova titula samo potvrda koliko je ovo velik klub.
NEBOJŠA: BK Slavija je uvijek bila veliki klub i klub sa tradicijom. Sa ozbiljnim pristupom mecevima, svojim radom i podrškom rukovodecih ljudi to se od nas, u neku ruku i ocekivalo. Neizbježno je da spomenem da smo imali veliku podršku banjalucke publike. Ovaj rezultat je veliki rezultat i statisfakcija za sve nas.
- Zanimljivo je da ste Vas dvojica bivši i sadašnji kapiten BK Slavija? Koliku odgovornost nosi ova cinjenica?
BOJAN: Do povrede nosa koja me zadisila ja sam nosio kapitensku traku. Nakon toga preuzeo ju je moj brat Nebojša i drago mi je zbog toga. Biti kapitan u velikom klubu kao što je Slavija snosi veliku odgovornost.
NEBOJŠA: U ovako trenutno teškoj situaciji u našoj državi, i samim uslovima života, nije lako biti ni roditelj u porodici, a kamo li kapiten jednog velikana boksa, kao što je BK Slavija. Drago mi je što je meni pripala cast da nosim kapitensku traku nakon Bojana. Zelio bi da istaknem i to da sam ja i zamjenik kapitena u reprezentaciji BiH.
- Mnogi vas smatraju prvim perjanicama BK Slavija, i jednim od najkvalitetnijih i najperspektivnijih boksera BiH?
BOJAN: Mislim da smo Nebojša i ja svojim mnogobrojnim pobjedama na prostorima bivše SFRJ, dokazali da posjedujemo kvalitet. Svim radom i talentom smo došli do tih pobjeda, cime smo i zaslužili taj renome koji imamo danas. Naravno, u sportu uvijek može da se napraduje, tako da cemo nas dvojica i dalje vrijedno da treniramo i pobjedujemo.
NEBOJŠA: Sve ovo smo zaslužili svojim radom, talentom, a prevashodno dobrim kucnim vaspitanjem. Kada se sve to sabere i “upakuje” u jedno, dobiju se dva kvalitetna boksera, koja bi uz jednu finansijsku podršku mogli još dosta da napreduju u svojim karijerama.
- Na nedavno održanom EP u Puli, bokseri Bosne i Hercegovine se nisu pokazali u baš najboljem svjetlu. Šta je uticalo na to?
BOJAN: Nisam išao u Pulu kao takmicar, ali bio sam tamo kao podrška svome bratu i ostalim reprezentativcima. Mogu da kažem da mi je stvarno žao tih momaka iz reprezentacije koji zasigurno imaju kvalitet, ali oni su otišli na EP bez prakticki pravih priprema. Opet su finansije bile glavni problem. Spomeuo bih samo da su se npr. reprezntativci Rusije za to EP spremali 6 mjesceci, a naši bokseri svega desetak dana. Tako se ne može ici na Evropsko prvenstvo.
NEBOJŠA: Glavni razlog je taj što nama reprezentativcima nisu obezbje|ene kvalitetne pripreme, i što BS BiH nema dovoljno jak lobi kao ostale bokserske velesile. Kao primjer bih naveo mog reprezentativnog kolegu Hadžica, koji je pošteno u ringu izvojevao cistu pobjedu, da bi mu je sutradan oduzeli za zelenim stolom i dodijelili bokseru iz Švicarske. Stvarno, svjetski presedan, koji nažalost nije bio i jedini.
- Nebojša ti si poražen u 1.kolu turnira od njemackog boksera Propa. Kako bi prokometarisao ovaj mec?
BOJAN: Ja sam gledao taj mec i mogu da kažem da je izgubio sudijskom nepravdom. U cijelosti mnogo reprezentacija i boksera se žalilo na to kompjutersko bodovanje, koje ponekad ne pokazuje realan odnos snaga u ringu.
NEBOJŠA: Mogu da kažem da sam ja taj mec odradio pošteno i da mi je savjest cista. Prije EP od mene se dosta ocekivalo, ali spletom mnogih, pomalo i neobjašnjivih, okolnosti ja sam izgubio taj mec. Dominirao sam sve cetiri runde, i protivniku su cak 5 puta zaustavljali krvarenje, a bila su i tri prekida meca. Kada su na kraju meca sudije proglasile Nijemca kao pobjednika, cijela dvorana u Puli je izviždala tu odluku. Stvarno nisam mogao povjerovati da sam izgubio taj mec.
- Najdraži trenutak u tvojoj sportskoj karijeri?
BOJAN: Kada sam osvojio seniorsko prvenstvo SR Jugoslavije 2001. god., u kategoriji do 67 kg. To je bez sumje moj najveci uspjeh, jer sam nakon 13 god. po prvi put donio zlato u Banja Luku sa prvenstva SR Jugoslavije. Kuriozitet je da su mnogi skeptici smatrali da se necu plasirati ni u polufinale, ali ja sam sve iznenadio i osvojio zlato u izuzetno jakoj konkurenciji.
NEBOJŠA: Pobjeda u finalu "Meca šampiona" protiv bugarskog boksera Artura Galacija, koji je u tom trenutku bio treci na svijetu.
- A najteži treutak u karijeri?
BOJAN: Poraz u finalu "Meca šampiona" u Beogradu 2001. god, kada su mi sudije uzele pobjedu protiv madarskog boksera.
NEBOJŠA: Bilo je to prije 2 god. kada sam poražen u finalu seniorskog prvenstva SR Jugoslavije od Vasica. Nekim cudnim dešavanjima, ma mogu slobodno da kažem sudijskom kradjom, od strane tamošnjih sudija, ja sam izgubio taj mec iako sam bio daleko bolji.
- Koji je trenutni vaš skor pobjeda i poraza?
BOJAN: 127 meceva, od toga: 90 pobjeda - 7 neriješenih - 30 poraza.
NEBOJŠA: 76 meceva, od toga: 56 pobjeda - 4 neriješena - 16poraza.
- Sa kim ste najbolji prijatelj u klubu ?
BOJAN: Zbog porodicnih veza naravno sa svojim bratom, a pored njega i sa Slobodanom Jekicem. Istina, moram istaci da se mi svi bokseri intezivno družimo i veliki smo prijatelji.
NEBOJŠA: Sa bratom Bojanom, a pored njega dobar sam prijatelj i sa Slobodanom Jekicem.
- Od vaših mnogobrojnih titula i medalja koji trofej ili medalju bi ste posebno izdvojili?
BOJAN: U svojoj karijeri sam zaista ostvario mnogo slatkih pobjeda i osvojio dosta pehara pobjednika. Višestruki sam juniorski i seniorski prvak RS, zatim juniorski i seniorski prvak SR Jugoslavije. Uz to još mnogo, mnogo pehara i zlatnih medalja sa memorijala. Ali svakako mi je najdraža titula saniorskog prvaka SR Jugoslavije 2001, i pehar za najboljeg boksera memorijala Radovan Bisic, jedne od legendi naše Slavije.
NEBOJŠA: Osvojio sam zaista dosta trofeja, a nabrojacu samo neke, jer teško mi je izdvojiti samo jednu kada su mi sve drage: Dvostruki seniorski prvak BiH, dvostruki juniorski, i jedanom seniorski prvak SR Jugoslavije. Zatim pobjednik "Meca šampiona" u Beogradu (2000.), pobjednik medjunarodne "Zlatne rukavice - Hakija Turajlic” (2002, 2003.), Smederevska jesen (2001, 2002), memorijal Ace Stankovica u Tuzli (2003), Arena kup u Puli (2002), “Zlatna mimoza” Herceg Novi (2001,2002), "Celicna pesnica" Zenica (2003), kao i memorijal Radovana Bisica (2003).
- Vaše ambicije u buducnosti?
BOJAN: Nakon neugodne povrede nosa, koja me jedan duži period odvojila od “magicnog cetverougla” prvo želim da u potpunosti saniram ovu povredu. Zatim mi slijedi period napornih treninga da se vratim u formu i trenažni proces. Moj prvi cilj je titula prvaka BiH u poluteškoj, a zatim mediteranske igre, pa ako Bog da Olimpijada kao kruna karijere svakog sportiste.
NEBOJŠA: Moja želja je ulazak u profesionalni boks. Imao sam vec poziv iz Hamburga od poznatog njemackog menadžera Kola i boksera Aleksandra Petkovica da dodjem u Njemacku na probu. Nadam se da ce mi se u buducnosti ostvariti ova želja.
- Od trenera koji su vas do sada trenirali, koji je najviše ucinio za vaše dosadašnje uspjehe u sportskoj karijeri?
BOJAN: Mirko Jokic je moj prvi trener i covjek kome mogu da se zahvalim za sve uspjehe u mojoj dosadašnjoj karijeri. Zelio bih još da istaknem i Milovana Nikolica kao vrsnog strucnjaka, sa kojim sam radio dok sam boksovao za Radnicki iz Kragujevca.
NEBOJŠA: Moj prvi, i jedini trener do sada, je Mirko Jokic. On me je naucio svim tajnama i vještinama koje u sebi nosi ovaj “plemeniti sport”.
- Koji bokser iz Banjaluke i Bosne i Hercegovine je ostavio dobar utisak na vas?
BOJAN: Iz mog grada bih izdvojio svog brata Nebojšu, a iz BiH Telalovica iz Mostara.
NEBOJŠA: Na prvo mjesto bih stavio Esmira Kukica iz Banovica, koji je ujedno i kapiten naše reprezentacije. Stvarno je kvalitetan bokser koji ima i dosta iskustva. Od banjaluckih boksera izdvojio bih svoga brata Bojana i Slobodana Jekica.
- Kakvo je treutno stanje i atmosfera u BK Slavija?
BOJAN: Mislim da ide nabolje i da se vidi malo pomaka. Mi bokseri se nadamo da ce ljudi iz uprave koji vode klub, stati uz nas i da ce nam omuguciti bolje uslove za rad.
NEBOJŠA: Trenutno stanje u klubu se poboljšava. Došli su novi clanovi uprave koji znaju da cijene naš trud i rad. Njihova, a i želja svih nas je da BK Slavija uvijek zauzima prvo mjesto u bosansko-hercegovackom boksu pa i šire.
- Da li neko od bivših boksera BK Slavija pomaže klubu?
BOJAN: U klubu su trenutno uz nas Dragan Batar, koji je odnedavno predsjednik BS BiH, zatim Dule Milankovic i mnogi drugi.
NEBOJŠA: Pa ima pojedinaca koji su ostali uz Slaviju svo vrijeme kao što su Dragan Batar, Dule Milankovic, Mirko Savkovic.
- Kakvo je trenutno stanje boksa u Bosni i Hercegovini?
BOJAN: Mislim da ne obecava puno, ali kada bi klubovi imali jednu vecu finansijsku podršku siguran sam da bi se i boks u Bosni i Hercegovini mogao dici na jedan viši nivo. Uz banjalucki boks, danas kao sredine u kojima se kvalitetno radi, mogli bi se izdvojiti Mostar i Zenica.
NEBOJŠA: Mogu da kažem da je trenutno stanje boksa u BiH alarmantno, jer se mnoge bokserske sredine gase usljed nedostatka materijalnih sredstava.
- Banjalucka publika, vaš odnos sa njima?
BOJAN: Fantastican, jer banjalucka publika oduvijek je bila dobar poznavaoc boksa i uvijek se u velikom broju odazivala na meceve. Danas možda ne u tolikom broju, ali i dalje imamo veliku podršku, koja nam uvijek daje dodatnu snagu na ringu.
NEBOJŠA: Odnos sa njima je izuzetno korektan i sportski. Za njih mogu reci samo rijeci hvale, jer nam uvijek pružaju maksimalnu podršku.
- Banja Luka kao vaš grad?
BOJAN: Najljepši grad na svijetu. Ovde sam se rodio i mislim da cu citav život ostati u njemu.
NEBOJŠA: Banja Luka je moj grad. Obožavam Vrbas i aleje sa zelenilom. Posebno sam vezan za Vrbas, na kojem provodim citavo ljeto, a zanimljivo je da sam ja sa svojih 6 godina poceo da skacem sa Gradskog mosta.
- Za kraj vaša poruka citaocima našeg sajta www.boracbl.org ?
BOJAN: Pozdrav svim banjalucanima i citaocima ovog sajta širom svijeta.
NEBOJŠA: Zelim da pozdravim sve Banjalucane, zatim sve istinske ljubitelje sporta, a posebno sve bivše boksere i ljude koji su bili uz BK Slaviju.
Oktobar, 2004.
